REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-694/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darijan Dundović, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika KLINIKA ZA DJEČJE BOLESTI ZAGREB iz Zagreba, Klaićeva 16, OIB: 70641763756, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja II, odvjetničke vježbenice, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIKA ZA DJEČJE BOLESTI ZAGREB iz Zagreba, Klaićeva 16, OIB: 70641763756, da tužitelju LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu 2.221,13 eura, bruto, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

-148,96 eura od 16.06.2018.,

-79,45 eura od 16.07.2018.,

-109,01 eura od 16.08.2018.,

-223,21 eura od 16.09.2018.,

-229,64 eura od 16.10.2018.,

-134,06 eura od 16.11.2018.,

-124,58 eura od 16.12.2018.,

-128,89 eura od 16.01.2019.,

-136,99 eura od 16.02.2019.,

-105,87 eura od 16.03.2019.,

-117,63 eura od 16.04. 2019.,

-113,36 eura od 16.05.2019.,

-123,34 eura od 16.06.2019.,

-106,38 eura od 16.07.2019.,

-46,25 eura od 16.08.2019.,

-64,47 eura od 16.09.2019.,

-136,07 eura od 16.10.2019.,

-92,97 eura od 16.11.2019., pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja, a da mu tuženik isplati zatezne kamate koje teku na pojedine dosuđene iznose glavnice od 15. -tog u mjesecu za protekli mjesec do 16.- tog u mjesecu za protekli mjesec, kao i zahtjev tužitelja, a da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.331,81 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je bio radnik tuženika i to na radnom mjestu doktora medicine - specijalizanta anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2014. godine do 28. veljače 2020., te mu je rad, u utuženom razdoblju, od 01.05.2018. do 30.04.2020., bio organiziran u 16. satnim i 24. satnim dežurstvima. Zbog takve organizacije rada je u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario određeni broj prekovremenih radnih sati. U gore naznačenom razdoblju na snazi je bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN br. 143/12; dalje u tekstu: KU) kojim je plaća tužitelja regulirana u članku 47. na način da: „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci uvećanje plaće.“ Osim KU, u spornom razdoblju na snazi je bio i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 dalje: TKU) koji se usporedno primjenjuje na tužitelja, a koji plaću radnika, u članku 51., definira na identičan način kako je opisano u KU. Nadalje, odredbama članaka 51., 57. i 59. KU te u odredbi članka 54. TKU propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (npr. za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost toga sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25%). U utuženom razdoblju tužitelj je radio kao doktor medicine – specijalizant anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine u otežanim uvjetima rada, pa mu prema članku 86. Zakona o radu (NN br. 149/09; dalje u tekstu: ZR09) i članku 94. Zakona o radu (NN br. 93/14; dalje u tekstu: ZR14) pripada pravo na povećanu plaću u skladu s odredbama KU-a. U spornom razdoblju (dakle 15.6.2018. -30.4.2020., što se odnosi na razdoblje isplata plaća za rad obavljan 1.5.2018. -30.4.2020.) tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak samo na dio sati koje je odradio, a ne na sve odrađene radne sate, iako je cijelo vrijeme radio kao doktor medicine – specijalizant, čime je ostvario pravo na uvećanje plaće po ovoj osnovi za svaki sat koji je radio. Odredbom članka 59. KU koji je na snazi do 30. rujna 2015. godine, propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće. Dodatkom I. KU 96/15 koji je na snazi od 01. prosinca 2015. do podizanja ove tužbe propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, doktori medicine i doktori dentalne medicine, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. Tužitelj je u razdoblju, kada je na snazi bio spomenuti Dodatak I. KU 96/15, neprekidno radio na radnom mjestu kao specijalizant anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine i neprekidno je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Na tom radnom tužitelj je radio u redovnom i u prekovremenom radu. Sukladno svemu gore navedenom tuženik je tužitelju (za rad obavljan 1.5.2018. -30.4.2020.) isplatio umanjene plaće od 15. lipnja 2018. do posljednje plaće obuhvaćene tužbom, 30.travnja 2020. godine, i to na način da nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio – čime je povrijedio njegovo pravo iz članka 96. ZR14, u vezi sa člankom 57. stavak 2. KU 143/13. Jednako tako za plaće obuhvaćene tužbom tuženik nije plaćao dodatak na iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio na poslovima na kojima je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata – čime je pak povrijedio njegovo pravo iz članka 59. KU 143/13, a zbog kojih povreda je u spornom razdoblju i po navedenim osnovama tužitelju isplatio umanjene plaće. Posljedica navedenih pogrešnih obračuna je pogrešno obračunata i isplaćena naknada za vrijeme privremene nesposobnosti za rad i korištenja godišnjeg odmora u istom razdoblju. Stoga tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku, a da mu po osnovi dodataka za posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, a za prekovremeno odrađene sate, te posljedično tome uvećane naknade za godišnji odmor, isplati ukupan iznos od 2.221,13 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom 15. -tog u mjesecu za plaću i naknadu plaće za prethodni mjesec. Tužitelj potražuje i parnični trošak sa zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da se tužbeni zahtjev odnosi na neprimjenu dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi za ostvarene sate u prekovremenom radu tužitelja u ustanovi tuženika, te posljedično pogrešnu isplatu naknade plaće po navedenim osnovama za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 1. svibnja 2018. do 30. travnja 2020. Tuženik ne osporava pravnu osnovu za isplatu dodataka u prekovremenom radu uz naglasak na nužnost primjene Zaključka br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU. Sukladno iznesenom tuženik ističe potrebitost primjene Zaključka 153. zajedničkog Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja prilikom izračuna visine prekovremenih, odnosno redovno odrađenih sati. Tuženik u skladu sa prethodno navedenim ukazuje na rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev 281/2021 od 27. travnja 2021. kojim je ukinuta niže stupanjska presuda u istovrsnom predmetu, te u kojem je isti vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi pogrešnog pravnog pristupa od strane niže stupanjskih sudova i to u vidu propusta rasprave o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom Zaključka br. 153. za utuženo razdoblje nakon 21. prosinca 2015. Sukladno shvaćanju Vrhovnog suda RH u navedenom rješenju proizlazi da tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora te da je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Slijedom iznesenoga, tuženik ističe da iz priloženog rješenja je razvidno kako su niže stupanjski sudovi zauzeli pogrešan stav kada su propustili primijeniti Zaključak br. 153. prilikom odlučivanja o meritumu predmeta. Slijedom svega navedenog, tuženik ne osporava pravnu osnovu za isplatu dodataka u prekovremenim satima tuženik, uz naglasak obvezene primjene Zaključka 153. Povjerenstva prilikom izračuna dodataka u prekovremenom radu.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: dokumentaciju koja prileži spisu te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13) koji je bio zaključen na vrijeme od četiri godine (članak 2. KU-a) propisano je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%.

6. Člankom 57. propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Člankom 59. propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće. Dodatkom I naprijed navedenom KU/13 (NN 96/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015., propisano je u članku 4. da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.

7. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnom službama (NN 141/12) koji se primjenjuje također na tužitelja, plaća radnika je u članku 51. definirana na jednaki način kao i u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.

8. Navedeni KU/13 se od 01.12.2017. do 28.02.2018. primjenjuje kao produžena primjena pravnih pravila, ugovorena u čl. 23. istog, dok je novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje u tekstu KU/18) sklopljen u trajanju od 12 mjeseci (čl. 2.) sa početkom primjene od 01.03.2018. (čl. 75.) a primjena istog je produljena Dodatkom I (NN 35/19) i Izmjenama Dodatku I (NN 78/19) te Dodatkom II (NN 92/19). U navedenom je na isti način propisano u čl. 45. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 49. osnovna plaća se uvećava za prekovremeni rad 50%.

9. Člankom 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, prema čl. 57. tog KU-a.

10. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19) koji je u primjeni od 01.09.2019., u čl. 21. propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 16% od osnovne plaće, prema čl. 23. tog Dodatka KU-a.

11. Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/20) koji je u primjeni od 01.04.2020., u čl.2. određuje da se u čl. 49. iza stavka 12. dodaju stavci 13., 14. i 15. koji glase:

"Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se isti zbrajaju."

12. Po stavu suda tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Dakle, tužitelju pripada za efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremenih sati. Isto se zasniva na odredbi članka 57. KU/13-a, članka 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19), koji propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na taj dodatak.

13. U pogledu zahtjeva tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja budući je odredbom članka 59. predmetnoga KU/13-a određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, a od 01.10.2015. u iznosu od 12% prema čl. 4. Dodatka I naprijed navedenom KU-u (NN 96/15) te čl. 57. KU/18, a nadalje u iznosu od 16% prema Dodatku II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19). Prema mišljenju suda taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

14. Odredbom čl. 60. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13) i čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17), propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koje predstavljaju naknadu za rad). Isto tako je čl.36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Nadalje, da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

15. Stoga kako je zbog neisplaćenih i umanjenih iznosa po gore navedenim osnovama došlo i do umanjenja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, to je obračun trebao biti sačinjen prema prosjeku tužiteljeve mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da tužitelju za razdoblje od 01.05.2018. do 30.04.2020. nisu isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada i dodaci za odgovornost za život i zdravlje ljudi. Visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za to razdoblje s osnova dodataka na plaću iznosi ukupno 2.221,13 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'q' Tabele 1 iz nalaza, a odnosi se na:

-1.931,99 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi (na prekovremene sate rada ostvarene u razdoblju do 31. ožujka 2020.), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza,

-289,14 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora (zbog prethodno neisplaćenih iznosa), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'o' Tabele 1 iz nalaza.

17. U odnosu na pozivanje tuženika na Zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a, valja reći da se primjena istog ne odnosi na utuženo potraživanje, te je vještak kako slijedi iz njegovog nalaza, podatke o prekovremeno odrađenim satima uzeo iz obračunskih isprava za isplatu plaća-naknade, koju je sačinio sam tuženik.

18. S obzirom da zatezne kamate teku od prvog dana zakašnjenja sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a dok je dospijeće obveze poslodavca da isplati plaću najkasnije 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, imajući u vidu odredbu čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 94/14, 127/17), proizlazi da zatezne kamate na plaću koja je dospjela teku od 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec.

19. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

20. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19), a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 2.221,13 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 05.04.2024., 14.06.2024., za svako u visini od 50 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za zastupanje na ročištu 07.03.2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podneska od 16.01.2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 400 bodova, odnosno 800,00 eura, imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 200,00 eura, te troškove financijskog vještačenja u visini od 331,81 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 1.331,81 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 12.12.2023. i 03.09.2024., budući istim požuruje postupanje suda što sud cijeni nepotrebnim za vođenje postupka, te za sastav podneska od 19.03.2024., u kojem je tužitelj postavio tužbeni zahtjev prema izračunu vještaka koji je dan izvan ovog postupka, a ukoliko je to tužitelj imao namjeru učiniti, takav zahtjev je već mogao postaviti u tužbi, za koju je trošak priznat. Tužitelju nije priznat trošak za izradu nalaza vještaka koji je sačinjen izvan ovog parničnog postupka, jer nije izrađen po nalogu suda, a izostanak očitovanja tuženika na isti se ne može pripisati prihvaćanju takvog nalaza od strane tuženika.

22. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 4. travnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku