Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2809/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Velimir Leskovar, odvjetnik u Pregradi, protiv 1. tuženika-protutužitelja OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Narančić, odvjetnica u Krapini, 2. tuženice AE iz [adresa], ŽE iz [adresa] i 3. tuženice KE iz [adresa], obje nepoznatog boravišta, zastupane po privremenom zastupniku LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi 1. tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: P-169/2024-58 od 14. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba 1. tuženika-protutužitelja OE i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: P-169/2024-58 od 14. kolovoza 2024. u dijelu točke I. izreke kojim se utvrđuje se da je tužitelj– protutuženik ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik čkbr. [katastarska čestica] voćnjak [adresa] površine 168 m2 i čkbr. [katastarska čestica] parkiralište [adresa] površine 416 m2, obje upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen njegov protutužbeni zahtjev i odlučeno o troškovima postupka ( točka IV i V. izreke).

II. Djelomično se uvažava žalba 1. tuženika-protutužitelja OE i pobijana presuda preinačava u dijelu kojim je tuženik-protutužitelj OE iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan tužitelju-protutuženiku izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenim nekretninama na ime tužitelja-protutuženika, jer će u protivnom takvu ispravu po pravomoćnosti zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku ZE da u roku od 15 dana isplati 1. tuženiku- protutužitelju ĐE trošak sastava žalbe u iznosu od 93,75 EUR-a.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj–protutuženik ME ( u daljnjem tekstu: tužitelj), vlasnik čkbr. [katastarska čestica] voćnjak Klenovec Humski površine 168 m2 i čkbr. [katastarska čestica] parkiralište [adresa] površine 416 m2, obje upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te je 1. tuženik-protutužitelj OE ( u daljnjem tekstu: 1. tuženik) dužan tužitelju-protutuženiku izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenim nekretninama na ime tužitelja, jer će u protivnom takvu ispravu po pravomoćnosti zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana ( točka I. izreke).

1.1. U odluci pod točkom II. izreke utvrđeno je da je tužitelj ME vlasnik čkbr. [katastarska čestica] voćnjak [adresa] sa 129 m2 i čkbr. [katastarska čestica] voćnjak [adresa] sa 160 m2, obje upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te su tuženice AE i KE iz [adresa], dužni tužitelju izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava suvlasništva u 1/3 dijela na navedenim nekretninama na ime tužitelja jer će u protivnom takvu ispravu, po pravomoćnosti, zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.

1.2. Ujedno je u točki III. odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev 1. tuženika OE kojim je traženo naložiti HE da OE preda u posjed nekretnine označene sa kat. čest. br.: [katastarska čestica] voćnjak [adresa], 168 m2, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] i [katastarska čestica] parkiralište [adresa], 416 m2, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

1.3. U odluci pod točkom IV. izreke naloženo je 1. tuženiku OE naknaditi tužitelju ME parnični trošak u iznosu od 3.010,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 14. kolovoza 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u cijelosti ( točka V. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se 1. tuženik zbog svih žalbenih razloga tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka. 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19,80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je djelomično osnovana.

3. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja ME za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama označenim kao kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz zahtjev za izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.

4. Zahtjevu tužitelja tuženik OE suprotstavlja protutužbeni zahtjev za predaju u posjed nekretnina označenih kao kat. čest. br. [katastarska čestica] voćnjak [adresa], 168 m2, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] i [katastarska čestica] parkiralište [adresa], 416 m2, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

5. U ovoj fazi postupku između stranaka nije bila sporna činjenica da je tuženik RE upisan kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi, po osnovi nasljeđivanja svog pravnog prednika ABC 2013. godine, a on po osnovi nasljeđivanja ABC 2006. dok su tuženice AE, ŽE i KE, upisane kao suvlasnice u izvatku iz zemljišne knjige za čkbr. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], svaka za 1/3 dijela.

6. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji kako je osnovom nasljedstava iza smrti roditelja te temeljem neometanog, po pravnim prednicima ostvarenom poštenom posjedu dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

7. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku, osnovom valjane ocjene svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, u odnosu na čkbr. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja parkiralište, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja po osnovi dosjelosti koji se ima ocjenjivati prema tada važećim pravilima OGZ-a jer je smatrao utvrđenim kako su 1956. roditelji tužitelja stupili u posjed predmetnih nekretnina (kako to proizlazi iz iskaza svjedokinja GE i ČE) prema kojima je rok od 30 godina iz paragrafa 1468. OGZ-a računajući istog od 1956. godine istekao je 1986. godine, kada je već bio na snazi tadašnji ZOVO koji je stupio na snagu 1. rujna 1980 i koji je u čl. 28. st. 2. i 4. ZOVO propisivao kako savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. U odnosu pak na voćnjak čkbr. [katastarska čestica], koji u naravi čini jedinstvenu nekretninu sa druge dvije predmetne nekretnine kčbr. [katastarska čestica].mjerodavno pravo je ZV jer je pravo vlasništva dosjelošću stečeno istekom roka od 20 godina od 1979. godine odnosno najranije 1999. godine, kada je već bio na snazi ZV-a.

8. Razmatranjem pobijane presude u smislu žalbom istaknutih bitnih povreda odredaba parničnog postupka kao i ostalih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom članka 365. stavka 2. ZPP-a, iste nisu utvrđene jer je sud na temelju pravilno provedenog dokaznog postupka i u njemu utvrđenih činjenica osnovano utvrdio tužitelja vlasnikom spornih nekretnine, a koje vlasništvo je stekao poštenim, zakonitim i istinitim posjedovanjem predmetne nekretnine kako osobno tako i po svojim prednicima.

9. Prije svega valja reći kako se tužitelj činjeničnim navodima tužbe poziva na neometani dugogodišnji posjed predmetnih nekretnina, ostvaren po pravnim prednicima u trajanju od preko 50 godina, zbog čega se sukladno odredbi članka 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, u daljnjem tekstu: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

11. Dakle, za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe čl. 388. stav 2. ZV-a mjerodavni propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava. Ako su rokovi koji su za stjecanje stvarnih prava određeni ZV-om, počeli teći prije njegovog stupanja na snagu - dakle prije 01. siječnja 1997.g. - tada isti nastavljaju teći sukladno cit. stav 2. čl. 388. ZV-a ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ZV-om ako bi počeo teći u času njegovog stupanja na snagu (čl. 188. st. 3. ZV-a).

12. Primjenom pravnih pravila iz § 1468 Općeg građanskog zakonika, koji je bio na snazi u vrijeme početka dosjedanja temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih do 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“ 86/46), za stjecanje pravo vlasništva dosjedanjem bilo je propisano vrijeme od 30 godina sukladno), odnosno 20 godina prema načelnom mišljenju proširene Opće sjednice SVS-a broj 5/60 od 04. travnja 1960.

13. U konkretnom slučaju dosjedanje je u svakom slučaju započelo prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, 9/92 i 77/92 dalje: ZOVO). Za stjecanje pak prava vlasništva dosjelošću u smislu odredaba ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje: ZOVO), kao i u smislu odredaba sada važećeg ZV-a, potrebno je da budu ispunjene određene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebnog za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena potrebnog za stjecanje prava dosjelošću. Za redovnu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO potreban je savjestan i zakonit posjed, te protek vremena od 10 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 2. ZV-a potreban samostalan posjed koji je zakonit, istinit i pošten, te protek vremena od 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

13.1. Za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO potreban je savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 3. ZV-a potreban samostalan posjed koji je barem pošten (savjestan), te protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao), savjestan ( pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je istinit onaj posjed koji nije stečen ni silom, ni prijevarom, a ni zlouporabom povjerenja

14. U postupku je nedvojbeno utvrđeno kako su tužiteljeva oca CE, koji je preminuo 1980., naslijedili njegova supruga TE, ME, IE i EE, svi za ¼ dijela, dok su majku TE 1988. godine naslijedili CE u 2/3 dijela i IE u 1/3 dijela. No, kako predmetne nekretnine nisu bile obuhvaćene predmetnim rješenjem, prvostupanjski sud je osnovom valjanog provedenog dokaznog postupka, smatrao utvrđenim kako su predmetne nekretnine prenesene u posjed tužiteljeva oca CE, u naravi parkiralište i voćnjak ([katastarska čestica]) darovanjem istih od njegovog oca M i majke O. Pri tomu u postupku nije utvrđeno postojanje ugovora o kupoprodaji predmetnih nekretnina temeljem kojih su isti stekli pravni osnov svog posjeda o čemu govori u svom iskazu saslušana svjedokinja GE, teta tužitelja, koja je potvrdila da je tužiteljev otac uselio u nekadašnju kuću 1955. ili 1956. (time da su obrađivali samo dio do ceste, na kojem je danas parkiralište i što je predmet ovog postupka), gdje se i oženio i osnovao obitelj, dok mu je majka naknadno darovala zemlju koja se nalazila u blizini kuće u kojoj su tada živjeli i koja predstavlja sada voćnjak. S druge strane nije bilo moguće utvrditi kada mu je majka A darovala današnji voćnjak, ali u svakom slučaju je to moglo biti samo prije njezine smrti 1979. godine.

13. Prema tome, s pravom sud prvog stupnja u pobijanoj presude zaključuje kako je od 1955. ili 1956. pravni temelj samostalnog i poštenog posjeda tužiteljeva oca bio čin darovanjem prenesenog posjeda njegovih roditelja (u odnosu na parkiralište označeno kao kčbr. [katastarska čestica]), odnosno u odnosu na voćnjak označen kao kčbr. [katastarska čestica] od 1979. godine pa nadalje.

14. O posjedu predmetnih nekretnina tužitelja i njegovih pravni prednika govori i kazivanje tijekom postupka saslušanih svjedoka mještana, ali i samog 1. tuženika, prema čijim navodima ni njegov djed JE ni njegov otac Ž nisu nikada uživali predmetne nekretnine, pri čemu je upravo tužitelj uredio predmetno parkiralište na nekretnini identificirano kao kat. čest. br. [katastarska čestica] još dok je 1. tuženik imao 15-16 godina, o čemu je i sam tuženik imao osobna saznanja ali ga to nije posebno zanimalo.

15. Dakle, ni tijekom postupka saslušani 1. tuženik ne dovodi u pitanje činjenicu obrađivanja i korištenja sporne nekretnine po predniku tužitelja, ali i od strane samog tužitelja i to bez bilo kakvih traženja dozvole u tom smislu od tuženika ili njegovih prednika.

16. Da je tomu tako govori i navodi iz iskaza saslušanog svjedoka PE, prema čijem je kazivanju otac tuženika JE naslijedio predmetne nekretnina po svojoj majci AE koja je ostala udovica još 1937 godine, i koja još od tada prestala dolaziti na predmetne nekretnine jer su joj zabranili K. U tom dijelu je ista činjenica potvrđena i iskazom svjedokinje ČE, koja je iskazala da su ovu zemlju obrađivali tužiteljevi roditelji još prije 60-tih godina prošlog stoljeća, a sporno parkiralište je prema suglasnom kazivanju svjedoka unatrag dvadeset godine u isključivom posjedu tužitelja.

17. I na koncu u odnosu na prigovor protutužitelja vezano za nepoštenje tužitelja za odgovoriti je kako ovaj sud prihvaća kao pravilno utvrđenje suda prvog stupnja kako je tužiteljev posjed postao nepošten i to samo u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] i tek nakon održavanja očevida u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku u predmetu ranijeg Općinskog suda u Pregradi poslovni broj Zi-8-130/03, kad mu je prednik protutužitelja osporio pravo vlasništva na čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to samo za tu nekretninu. No, računajući protek vremena od 1956. godine kada su roditelji tužitelja stupili u posjed pa do 2003. proteklo je više od 20 godina, koliko je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, računajući i posjed prednika, dok je u odnosu na ostale nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] postao nepošten posjednik tek podnošenjem tuženikove tužbe radi predaje u posjed u ovom postupku .

18. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost primjene materijalnog prava u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, sud prvog stupnja po žalbi 1. tuženika pobijanu presudu preinačio u dijelu kojim se istom nalaže redati tužitelju ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava u odnosu na predmetne nekretnine. Naime, u slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću tužitelj neosnovano postavlja obveznopravni tužbeni zahtjev radi izdavanja tabularne isprave, jer parnične stranke nisu u obveznopravnom odnosu. To međutim ne utječe na ovlaštenje tužitelja da sukladno odredbi članka 130. ZV-a zahtjeva temeljem stečenog prava vlasništva osnovom citirane presude, upis njegova prava vlasništva.

19. Slijedom naprijed izloženog, u ovom dijelu je valjalo prihvatiti žalbu 1. tuženika i temeljem odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a, pobijanu presudu preinačiti , dok u preostalom dijelu nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu 1. tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

20. Pri tome je valjalo potvrditi odluku o troškovima postupka sukladno odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a jer je žalitelj u neznatnom dijelu uspio u žalbenom stadiju postupka zbog čega nisu nastali posebni troškovi postupka pri čemu je istom valjalo, priznati trošak sastava žalbe temeljem Tbr. 10. toč. 1 od 125 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda te uvećano za PDV-a, ai razmjerno uspjehu u žalbenom postupku u omjeru od 30 % iznosi 93,75 EUR-a, radi čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Splitu, 4. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Boris Mimica