Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rat 4

Pp-4676/2022-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu po sutkinji Ljiljani Vuko, uz sudjelovanje Sande Peroš, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv RU, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22), pokrenutim optužnim prijedlogom Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split pod klasom: 211-07/22-5/3814, ur. broj: 511-12-24-22-1 od 20. veljače 2022., nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 02. travnja 2025., na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 04. travnja 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

okrivljenik RU, sin R i MU, M, rođ. **.**.1976. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], VSS, diplomirani ing. elektrotehnike, zaposlen u „Ericsson Nikola Tesla“ d.d., srednjeg imovnog stanja, u postupku razvoda braka, otac dvoje maloljetne djece, državljanin RH, nekažnjavan,

kojeg brani Mislav Penjak, odvjetnik u Splitu, Kneza Ljudevita Posavskog 12,

k r i v  j e

što je 19. veljače 2022. oko 18,00 sati u stanu u [adresa] na adresi [adresa] te na stubištu ispred stana oko 19,30 sati ispoljio psihičko i ekonomsko nasilje u obitelji spram supruge ČU s kojom je u brakorazvodnoj parnici tako što joj se za vrijeme dok se oštećena spremala i pakirala stvari iz ormara povišenim tonom obratio riječima: "izbacit ću te iz stana pred djecom...", kojom prilikom joj se unosio u lice te je stao svojim tijelom ispred nje onemogućavajući je u pakiranju stvari, što je kod nje izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost, a napad na oštećenu prestaje njezinim odlaskom iz stana u koji je ponovno pokušavala ući, ali u čemu ju je okrivljenik sprječavao tako što joj je zatvarajući vrata stana onemogućavao ulazak,

čime je počinio prekršaj iz članka 10. stavka 1. točki 3. i 5., kažnjiv po članku 22. stavku 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

pa mu se na temelju navedenog Zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 260,00 EURA (dvjesto šezdeset)

Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom ista naplatiti prisilnim putem.

Ukoliko okrivljenik u ostavljenom roku plati dvije trećine (2/3) izrečene novčane kazne, ista će se smatrati u cijelosti plaćenom.

Na ime troškova prekršajnog postupka okrivljenik je dužan platiti iznos od 100,00 eura (sto) u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, II. Policijska postaja Split, podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Na glavnoj raspravi okrivljenik je u prisutnosti svog branitelja, odvjetnika Mislava Penjaka očitujući se o optužnom prijedlogu i svojoj krivnji za prekršaj zbog kojeg se tereti izjavio da se ne smatra krivim. U svojoj obrani u bitnome je naveo da je dana 19. veljače 2022., u popodnevnim satima njegova supruga ČU došla u stan u kojem su do tada živjeli s maloljetnom djecom u namjeri da spakira još neke stvari iz ormara na hodniku stana od kojih je toga dana već bila spakirala dvije vreće, jer se 16. veljače 2022. odselila na adresu [adresa]. Prije nego što se počela pakirati da mu je dala pročitati i potpisati jedan papir na kojem je napisala da se iselila iz stana 16. veljače 2022., da mu vraća ključeve stana 19. veljače 2022. i da sa sobom odvodi djecu na adresu [adresa]. Ključeve da je uzeo, a kada je pročitao što piše, odbio je to potpisati. Kada je počela pakirati u vreću dječju posteljinu rekao joj je normalnim tonom da ostavi po jedan komplet posteljine za dječje krevete dok im on ne kupi nove, a kada je to čula, ČU da se prestala pakirati, otišla u kuhinju rekavši mu da će sad vidjeti što slijedi te je nazvala svoju majku kojoj je rekla joj: „Sad ih možeš nazvati“. Zatim da mu je ponovila kako ne zna što mu slijedi i napustila je stan. Tvrdi da joj nije povišenim tonom rekao: „izbacit ću te iz stana pred djecom...“, niti joj se unosio u lice i tijelom onemogućavao pakiranje stvari, već da joj je samo rekao da mu ostavi posteljinu za dječje krevete. Nadalje je RU izjavio da je ČU toga dana u više navrata dolazila u stan pakirati svoje stvari pri čemu da je nije sprječavao, pa tako ni tog zadnjeg puta kada je došla i na hodniku pakirala posteljinu, pri čemu da prema njoj nije ispoljavao nikakvo nasilje koje bi kod nje izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost, odnosno smatra kako nije ispoljio psihičko i ekonomsko nasilje uz primjenu fizičke sile, kao što ga se tereti optužnim prijedlogom, jer je ona između 16. i 19. veljače uzela polovicu obiteljske ušteđevine u iznosu od oko 7.000,00 eura, a od stvari da je mogla uzeti štio god je htjela i u tome je nije sprječavao, osim što joj je rekao da ostavi dječju posteljinu. Također je napomenuo da pri njegovoj komunikaciji sa suprugom na hodniku stana, njihova djeca nisu bila prisutna, već su u dnevnom boravku gledala film s još jednom njihovom prijateljicom. Što se tiče činjeničnog opisa iz optužnog prijedloga u kojem je navedeno da je ČU toga dana pokušala ponovno ući u stan, a u čemu da ju je navodno sprječavao i onemogućio joj ulazak u stan zatvarajući vrata, RU je rekao da se s ove distance više ne može točno sjetiti je li ona ponovno pokušavala ući u stan, od kojeg mu je vratila ključeve, no do tada da je mogla ući kad god je to htjela, ali ako je tada i pokušala ući, onda da je morala zvoniti jer ključ više nije imala, a ne sjeća se da je te večeri zvonila na vrata stana.

2.1. Na upit svog branitelja kakvim mu se tonom obraćala ČU, okrivljenik je odgovorio da mu se obraćala agresivno i odrješito, a nakon što je nazvala majku, čak i prijetećim tonom u smislu da će on vidjeti što će mu se dogoditi kada dođe policija.

3. Svjedokinja-žrtva ČU je u vezi predmetnog događaja izjavila da je s RU formalno u braku od 2009., no da je već desetak godina u tom braku nesretna i želi se od njega razvesti. To da je definitivno odlučila u veljači 2022. te je našla drugi stan u [adresa], koji se nalazi u blizini zgrade u [adresa] gdje su do tada stanovali. Dana 19. veljače 2022. da je došla u stan u [adresa], u kasnim popodnevnim satima te je u hodniku stana iz ormara vadila stvari i spremala ih u vreću. RU da je tada došao do nje te joj nije dozvoljavao pakirati stvari govoreći da može uzeti samo svoje stvari, a kada bi nešto stavila u vreću, RU da bi to vraćao u ormar. Tom prilikom da joj je prijetio da će uz pomoć svoje sestre i zeta učiniti sve da joj oduzme djecu. Između ostalog da joj je tada rekao i to da će je izbaciti iz stana pred djecom, međutim djeca da su bila u drugoj prostoriji gledajući film tako da ništa nisu čula ni vidjela. RU da joj se u jednom trenutku u hodniku i unio u lice te joj tijelom branio da pakira stvari, pa mu je rekla da ukoliko joj ne dopusti pakirati stvari, da će onda morati zvati policiju da joj u tome pomogne. Nazvala je majku i rekla joj neka zove policiju, pa je nakon toga otišla u stan u [adresa] po osobnu iskaznicu te se vratila nakon tri-četiri minute. Ušla je u zgradu i čekala lift, a dok je čekala, vidjela je kako u zgradu pokušava ući njegova sestra PU, pa joj je otvorila ulazna vrata zgrade jer se ne može ući dok se ne pritisne tipka na parlafonu. Ušla je u lift očekujući da će i PU s njom ući, međutim ona da je trčećim korakom prije nje došla na III. kat i ušla u stan. Pokušala je ući za njom i kad joj je desna noga bila u stanu, RU i PU da su gurali vrata kako ona ne bi ušla, pa im je vikala da je puste unutra kako bi bila s djecom. Njegova sestra joj je rekla da ne može ući jer da ona s bratom mora nešto razgovarati, a kada joj je ona na to rekla neka razgovaraju u drugoj prostoriji, a ona da će biti s djecom, PU joj je rekla da ne može te su je izgurali iz stana i zatvorili vrata. Nakon toga da je zvonila nekoliko puta, ali joj nisu otvarali.

3.1. Zatim je sa svojim roditeljima ispred kuće čekala policiju oko pola sata, a kako nisu dolazili, nazvala ih je i pitala gdje su, a oni su odgovorili da neće dolaziti zbog djece i da oni dođu u policijsku postaju.

3.2. ČU je nadalje izjavila da je prije odluke da napusti RU bila na Centru za socijalnu skrb savjetovati se s njihovom pravnicom zbog djece, pa joj je ona rekla da otac mora znati gdje su djeca i da ga treba obavijestiti gdje će biti djeca. Stoga da je istom prilikom kad je došla pakirati stvari, dala RU papir na kojem je pisalo da će djeca biti s njom u [adresa] i da to potpiše, kako bi imala dokaz o tom da ga je obavijestila gdje će biti djeca te mu vratila ključ od stana u [adresa], u koji da od tada više nije dolazila.

3.3. Djeca da trenutno žive malo kod nje, a malo kod RU, uglavnom onako kako on želi, s čime da je uvijek bila suglasna jer su joj u Centru za socijalnu skrb i u policiji rekli da ukoliko se ne budu mogli dogovoriti oko viđanja djece, da bi djeca mogla završiti u Domu za djecu Maestral. Njihov dogovor je bio da su djeca od podne do navečer bila kod nje, a spavali su kod njega i od podne da su opet bila kod nje.

3.4. Na poseban upit suda kako se osjećala 19. veljače 2022. popodne kada joj RU nije dozvoljavao pakirati stvari, prijeteći da će je izbaciti iz stana te kada ju je sa sestrom sprječavao ponovno ući u stan, ČU je odgovorila da se osjećala jako uznemireno, nemoćno i povrijeđenog dostojanstva jer nije mogla doći do svoje djece.

4. Iskorištavajući svoje konfrontacijsko pravo očitovati se na svjedočenje ČU, RU je izjavio da njezin iskaz nije istinit, kao što je ona rekla i za njegovu obranu da je neistinita, osim da je istina to da su obiteljsku ušteđevinu podijelili i da je ona uzela polovicu (oko 7.000,00 eura), a na upit njegovog branitelja zašto je tek 19. veljače 2024. pozvala policiju na intervenciju ako se boji supruga, ona je odgovorila da ih je pozvala jer joj je on onemogućavao pakiranje stvari kako bi se ona potpuno iselila iz stana u kojem su skupa živjeli te da se iseljavala tri dana, odnosno od kada je našla stan u blizini, s time što joj RU do tada nije pravio probleme.

4.1. Na daljnji upit branitelja okrivljenika ČU je li nakon pet dana od prethodnog događaja bila u II. Policijskoj postaji u Splitu povući prijavu protiv RU, ona je odgovorila da je doista zajedno s RU bila u toj Postaji gdje su razgovarali sa dežurnim policajcem ĐU u smislu da bi ona povukla prijavu, jer su u postupku mirenja, ali da se prethodno s RU dogovorila da sebe neće dovesti u poziciju da nešto mora lagati kako bi njega spasila, na što da je on samo šutio dok su se vozili u autu prema Postaji. Za službenu bilješku koju je sastavio ĐU **.**.2022. u kojoj je navodno njezina izjava da odustaje od progona, da je doznala tek u postupku razvoda braka u kolovozu 2022., kada je kroz e-spis ušla u spis koji se vodi na Općinskom sudu u Šibeniku.

4.2. Branitelj okrivljenika, odvjetnik Mislav Penjak prigovorio je iskazu ČU navodeći da je neistinit i neživotan te je zatražio kraći rok za pisano očitovanje na njezin iskaz.

5. U dokaznom postupku pročitana je obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona koja je uručena okrivljeniku i koju je odbio potpisati, obavijesti žrtvi nasilja u obitelji koje su uručene ČU, zapisnik o ispitivanju svjedoka MU od 20. veljače 2022., obrazac procjene rizika od ponavljanja nasilničkog ponašanja, obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potrebe žrtve za zaštitom, rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Splitu KPz-DO-47/2022 od 10. ožujka 2022., nalaz i mišljenje stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda u Splitu od 05. svibnja 2023. koje je u spis priložio branitelj okrivljenika, preko sudskog računala pregledana je video snimka nadzorne kamere o događaju ispred ulaza u zgradu na adresi [adresa] događaju od 20. veljače 2022. (ali koja snimka nije u ovom postupku relevantna) pročitan je pisani podnesak RU zaprimljen na Sudu 18. rujna 2024. sa zahtjevom za odgodom glavne rasprave dok nadležne institucije kojima je preporučenim pošiljkama uputio prijave i prijedloge (Visoki prekršajni sud RH, predsjednik Visokog prekršajnog suda RH, predsjednik Vrhovnog suda RH, ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, pravosudna inspekcija navedenog Ministarstva) o njima ne odluče, pisani podnesak RU od 23. rujna 2024. s pisanim prilozima koji nisu od značenja za ovaj prekršajni postupak te je izvršena provjera u prekršajnoj evidenciji iz koje je utvrđeno da u zadnje tri godine RU nije prekršajno kažnjavan.

5.1. Kada je ČU vidjela nalaz i mišljenje stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 5. svibnja 2023., a kojeg je na glavnoj raspravi priložio branitelj okrivljenika, i to ne cjeloviti tekst nego fragmentalno, prigovorila je tom nalazu i mišljenju navodeći da se iz istoga ne vidi tko ga je napisao i potpisao te je očito da su prikazani samo oni dijelovi koji odgovaraju RU, na što je branitelj okrivljenika naveo kako je dostavio dijelove iz navedenog mišljenja Centra koji su obrađivali okrivljenika i oštećenicu u pogledu njihovih karaktera, a što da je po njegovom mišljenju ključno za ovaj postupak jer se u tim dijelovima navodi kako je oštećena sklona birati socijalno poželjne odgovore, da ima naglašenu tendenciju ka prikazivanju sebe u pozitivnom svjetlu, da posjeduje naglašena nerealistička precijenjena uvjerenja o vlastitim sposobnostima i dr., na što je ČU rekla da će dostaviti sudu cjelokupni nalaz i mišljenje stručnog tima te da će dostaviti u spis neke druge dokaze koji se odnose na predmetni prekršaj.

6. Sukladno odredbama Pravilnika o načinu provedbe pojedinačne procjene žrtve (Narodne novine br. 106/17), sud je zaključio da u odnosu na ČU nema potrebe za primjenom posebnih mjera zaštite od RU.

7. ČU je dostavila u spis dva mišljenja Centra za socijalnu skrb (Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split) od 05. svibnja 2023. i 16. travnja 2024. koja su izrađena na traženje Općinskog suda u Šibeniku u postupku razvoda braka između ČU i RU radi donošenja odluke s kojim od roditelja će djeca stanovati te video zapis ulaska u zgradu u [adresa], nje i CU.

8. Pisanim podneskom od **.**.2024., RU je predložio sudu s obzirom na navode ČU da se u svojstvu svjedoka ispita njegova sestra PU.

9. Nakon što je upozorena po Zakonu te pristala svjedočiti, PU je u vezi predmetnog događaja izjavila da ju je 19. veljače 2022. kasno popodne, oko 17,30 sati nazvao mobitelom njezin brat RU koji joj je rekao da mu je došla ČU u stan i dala jedan papir na kojem je pisalo da mu vraća ključeve stana i da je suglasan da će djeca ubuduće živjeti s njom na adresi [adresa] te da je ona tražila neka to potpiše, a što da je odbio. Napomenula je kako joj je bilo poznato da je ČU napustila stan u [adresa], gdje su živjeli do prije koji dan od tog događaja i da se odselila u stan kojeg je unajmila u [adresa], koji se nalazi u blizini. Brat joj je još rekao da kada je odbio to potpisati, ČU mu je rekla da će onda vidjeti te da je nazvala svoju majku i rekla joj: "sad možeš nazvati policiju". Kada je brata pitala gdje je trenutno ČU, odgovorio joj je da je otišla iz stana. Stoga mu je rekla ja rekla da će doći kod njega, jer je bila zabrinuta da ako slučajno dođe policija, da će trebati paziti na djecu koja su tada imala 10 i 12 godina. Spremila se i za 15-ak minuta iz Mravinaca došla na [adresa] u [adresa]. Sjeća se da kada je došla ispred ulaza u zgradu, u ulazu da je ugledala ČU, nije sigurna je li joj ona otvorila vrata zgrade ili su bila otvorena, a kada je ušla u ulaz, ČU da se uopće nije obratila, nego je samo produžila stepenicama na III. kat kod brata. Kada je ušla u stan, javila se djeci, s kojima je bila i njihova prijateljica Č te je popričala s njim i vidjela da je sve u redu, pa je nakon nekog vremena pozvala i svog supruga koji je došao za 40-ak minuta iz Trogira. Kada je suprug došao, ona da je potiho porazgovarala s bratom oko nastale situacije s ČU, pa joj je on kazao da je ona toga dana više puta dolazila i uzimala svoje stvari, a kada je došla zadnji put po neke stvari, da mu je dala spomenuti papir na kojem je pisalo ono što joj je rekao. Međutim, taj papir RU da nije uzeo, jer nakon što ga je odbio potpisati, ČU mu ga nije dala, odnosno uzela mu ga je. Pitala je brata i je li ga možda netko zvao iz policije, a on joj je odgovorio da ga nitko nije zvao. ČU da te večeri nije vidjela, osim kada je dolazila k bratu kod kojeg je ostala sa svojim suprugom i bratovom djecom negdje do 22,00 sata kada su otišli jer policija nije dolazila.

9.1. Odgovarajući na pitanja branitelja okrivljenika je li RU bio uznemiren radi situacije od **.**.2022., PU je odgovorila da joj brat nije bio uznemiren, ali da je bio tužan, dok su djeca bila vesela i gledala su neki film. Kada ju je brat bio pozvao mobitelom da je također djelovao smireno i govorio je tiho da ga djeca ne bi čula, a i inače da je mirnog karaktera i nije ga nikad vidjela da je imao nasilan ili agresivan ispad prema bilo kome.

9.2. Na upit ČU koja je bila prisutna pri ispitivanju CU zašto je takoreći protrčala pored nje i stepenicama otišla kod brata, ona je odgovorila da je žurila jer s njom nije željela nikakvu komunikaciju s obzirom da joj je brat rekao što se događalo, pa je mislila da ČU sprema brakorazvodni scenarij, a na daljnji njezin upit radi čega ju je zajedno s bratom izgurala iz stana, odnosno zašto su njih dvoje s unutrašnje strane gurali vrata, kad je ona jednom nogom već ušla u stan, svjedokinja je odgovorila kako je to apsolutna neistina i da ČU nije bila jednom nogom u stanu, niti je ona s bratom gurala vrata da bi joj zabranili ući. Također je svjedokinja izjavila da joj nije poznato što je tada na ulazu zgrade radila ČU koju je tada vidjela, pretpostavljajući da je možda čekala policiju, jer joj je brat rekao da ih je zvala te da je vrijeđa tvrdnja ČU da se s njom naguravala na vratima stana, jer da zbog svog zanimanja i svoje časti to nikad ne bi uradila.

9.3. ČU je na to izjavila da je šokirana iskazom CU, pa je zbog toga bila dodatno prestrašena što bi joj se moglo dogoditi. Iz tog razloga da je naknadno otišla s RU u II. Policijsku postaju Split radi pomirenja uz uvjet da ona povuče svoj iskaz o događaju od 19. veljače 2022., no ona da mu je na to rekla kako ne misli lagati o toj svojoj prijavi. Ponovila je da su u II. Policijskoj postaji ostali neformalno pričati s policijskim službenikom ĐU, a koji je kasnije napisao neku službenu bilješku za koju ona nije znala do srpnja 2022. i koju je RU priložio u brakorazvodnoj parnici.

9.4. Nadalje je ČU iznijela svoje primjedbe na svjedočenje CU u dijelu koji se odnosi na sadržaj papira na kojem je u bitnome napisala da će djeca biti kod nje u [adresa], da mu vraća ključeve stana i rekla mu da to potpiše, što je RU odbio, ali policiju da nije pozvala zbog toga, nego tek kada joj je u hodniku fizički zapriječio da zapakira svoje stvari, konkretno posteljinu. Također je navela da ju je PU zajedno s bratom gurajući vrata izgurala iz stana, odnosno zabranili su joj ući, dok im je ona govorila da je puste unutra, PU je rekla da je ne može pustiti jer da oni moraju nešto razgovarati. Također je rekla da je na vrata stana u [adresa] pozvonila još dva, tri puta, ali kako joj nisu otvorili vrata, spustila se ispred zgrade i čekala policiju. Kako policija nije dolazila, ponovno ih je nazvala, pa su joj rekli da neće dolaziti, već da ona dođe u II. Policijsku postaju Split, što da je i učinila. Nakon što im je u Postaji ispričala što se dogodilo, rekli su joj da tamo više ne ide i da ne traži djecu, jer je već bilo kasno, a sve kako ne bi ispalo da izaziva (ili da ne ispadne da opet traži neku svađu, kako je prvotno rekla krivo se izrazivši, na čemu je inzistirao branitelj okrivljenika da uđe u zapisnik).

10. Preko sudskog računala RU i njegov branitelj pregledali su snimke sa stika kojeg je sudu kao dokaz dostavila ČU, koje su prebačene na stik RU kako bi se mogao izjasniti o sadržaju snimke s nadzornih kamera zgrade na adresi u [adresa] te im je odobren kraći rok radi očitovanja na te dokaze.

11. Pisanim podneskom od **.**.2025. ČU očitovala se na iskaz svjedokinje CU kojem je priložila ispis iz Google Maps za relaciju [adresa], ispis poruka sa svog mobitela u razdoblju od 15. do 22. veljače 2022., koje poruke je izmijenila s RU, službene zabilješke II. Policijske postaje Split, ali koje se ne odnose na događaj od 19. veljače 2022. i koje su datirane s danom 21. veljače 2022., službena zabilješka od 20. veljače 2022. koja se također odnosi na događaj od 20. veljače 2022. vezano uz maloljetnu SU i maloljetnog OU, izvještaj o poligrafskom testiranju ČU od 18. ožujka 2025., održanom u Asocijaciji psiholoških i poligrafskih ispitivanja u Banja Luci, Dogovor i oslobađanje od odgovornosti od 18. ožujka 2025. iste Asocijacije kojeg je potpisala ČU.

12. Reagirajući na ovaj pisani podnesak ČU, okrivljenik je posredstvom svog branitelja 01. travnja 2025. dostavio u spis svoje očitovanje, kao i očitovanje na dosadašnji tijek postupka u kojem se u bitnome navodi da nikakvo prekršajno djelo na štetu ČU njezin suprug nije počinio dana 19. veljače 2022. te da ni jedan dokaz ne govori tome u prilog osim iskaza same ČU koji je po njihovom mišljenju motiviran time da se okrivljeniku RU nanese zlo i istog osudi za obiteljsko nasilje, što da bi se kasnije zasigurno iskoristilo u brakorazvodnoj parnici u kojoj se odlučuje i o roditeljskoj skrbi i o susretima roditelja s djecom.

13. Kada više nije bilo dokaznih prijedloga, sud je dao pravo na završnu riječ strankama, pa je u tom smislu branitelj okrivljenika naveo kako je sud u ovom predmetu dužan stvari nazvati pravim imenom i dati odgovor na pitanje tko je tu nasilnik, a tko žrtva. Što je to otac koji pokušava zaštiti svoj dom i svoju djecu, a što majka koja je napustila dom, ostavila djecu, pa se nakon tri dana predomislila, vratila po djecu i sad oca te iste djece razvlači po sudovima. Koji je očev krimen? Da li je to što nije dao odnijeti dječju posteljinu? Postavlja se pitanje zašto bi dao? Po kojem pravu je to bio dužan dati? Njegova je dužnost bila spriječiti ČU da uzme tu dječju posteljinu i mimo zajedničkog dogovora i odredbi Obiteljskog zakona odvede njegovu djecu u njemu nepoznat stan. Između ostaloga u predmetnim okolnostima sud treba imati na umu institut nužne obrane. Protupravnost ponašanja ČU se vidi upravo u kršenju odredbi Obiteljskog zakona, a posebno članaka 31. i 100. u pogledu zajedničkog odlučivanja roditelja o pravima djece, a posebno o mjestu stanovanja. Sud prilikom odlučivanja mora imati na umu i posljedice ove presude te kako će ista definitivno za slučaj da bude osuđujuća biti dostavljena u spis suda u kojem se odlučuje o međusobnim pravima roditelja i djece. Da li je RU obiteljski nasilnik? Borba za svoju djecu nije nasilje. Ovakvo ponašanje RU je ponašanje odgovornog oca te je sud dužan toga biti svjestan i donijeti oslobađajuću odluku.

13.1. Nakon završne riječi branitelja okrivljenika, oštećena, odnosno žrtva ČU u svojoj je završnoj riječi navela da RU nikad nije sprječavala viđanje sa zajedničkom djecom. Istina da je jedna i da ona samo želi pravdu, kako u ovom prekršajnom postupku tako i u brakorazvodnoj parnici u kojoj se odlučuje o skrbništvu nad djecom.

14. Iz rezultata ovako provedenog postupka u kojem je sud sve izvedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, svakog posebno, kao i u njihovim međusobnim odnosima, s jednakom pozornošću utvrđujući činjenice koje terete okrivljenika, kao i one koje su mu u korist, pri čemu nije vezan ili ograničen nikakvim dokaznim pravilima, sve sukladno članku 88. Prekršajnog zakona, nedvojbeno proizlazi da su se kritične prigode u ponašanju okrivljenika RU ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim, s time što je iz činjeničnog opisa izostavljeno da je prema supruzi primijenio fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, jer u činjeničnom opisu iz optužnog prijedloga uopće nije navedeno da je on na bilo koji način dotaknuo ČU, pa da bi se moglo zaključiti da je on prema njoj primijenio fizičku silu, jer time što joj se unosio u lice i svojim tijelom onemogućavao pakiranje stvari, ne može se tvrditi da se radi o primjeni fizičke sile.

15. Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji propisana su prava žrtava nasilja u obitelji, krug osoba na koje se Zakon odnosi, određeni su oblici nasilja u obitelji, prekršajnopravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji, prikupljanje podataka o primjeni Zakona, osnivanje Povjerenstva za praćenje i unapređenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanje sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji, kao i prekršajne odredbe za počinitelje prekršaja iz tog Zakona.

15.1. Tim Zakonom je u pravni poredak Republike Hrvatske prenijeta Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SL L 315, 14. 11. 2012.)

15.2. Člankom 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisano da su osobe na koje se primjenjuje taj Zakon: bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik, bivši bračni drug, bivši izvanbračni drug, bivši životni partner, bivši neformalni životni partner, sadašnji ili bivši partner u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.

15.3. Ovim Zakonom propisano je i što se smatra nasiljem u obitelji: 1) primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, 2) tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, 3) psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, 4) spolno uznemiravanje, 5) ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci i 6) zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

16. RU i ČU su bračni drugovi, koji su još uvijek u brakorazvodnoj parnici i koji imaju zajedničku djecu, pa se u konkretnom slučaju na njih primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji ukoliko se dogodi bilo kakva vrsta obiteljskog nasilja, s time što je u ovom slučaju RU počinitelj obiteljskog nasilja, dok je ČU žrtva obiteljskog nasilja.

17. Iako je okrivljenik očitujući se o svojoj krivnji za prekršaj izjavio da se ne smatra krivim, negirajući da je navedene prigode prema ČU ispoljio bilo koju vrstu obiteljskog nasilja, izvođenjem dokaza u postupku i njihovom analizom sud je došao do zaključka da je 19. veljače 2022. ponašanje RU prema supruzi ČU imalo bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji s obzirom da joj se povišenim tonom, dok je bila u hodniku te spremala i pakirala stvari radi preseljenja u drugi stan u [adresa], obratio riječima da će je izbaciti iz stana pred djecom, unoseći joj se u lice i onemogućavajući joj pakiranje stvari tako što je stao ispred nje i svojim tijelom je u tome sprječavao, a kada je kasnije ponovno pokušala ući u stan, to joj je također onemogućavao zatvarajući vrata stana. ČU je kao žrtva na Sudu bila spontanija i ostavila je dojam iskrene i brižne osobe koja ne želi svojoj djeci uskraćivati susrete s ocem, svjesna da je to za djecu dobro, tako da je njezino svjedočenje sud prihvatio istinitim i za drugačiji stav nije imao razloga. Svjedočenje sestre okrivljenika CU nije bilo takvo da bi ga ekskulpiralo od odgovornosti za prekršaj s obzirom da ona nije bila prisutna događaju unutar stana u [adresa], kada je RU onemogućavao ČU pakiranje stvari i kada joj se unosio u lice izgovarajući riječi navedene u optužnom prijedlogu, dok je dio njezinog svjedočenja koji se odnosi na nešto kasniji događaj na stubištu obiteljskog stana ČU i koji se prema njezinim riječima nije dogodio, sud nije uvažio, poklanjajući vjeru ČU, koja je od samog početka tvrdila da joj je RU onemogućavao ponovni ulazak u stan.

17.1. Treba na ovom mjestu reći i to da ovaj slučaj obiteljskog nasilja sam po sebi predstavlja blaži oblik tog prekršajnog djela te da ova presuda neće bitno utjecati na rezultat brakorazvodne parnice u dijelu koji se odnosi na odluku o tome s kojim roditeljem će djeca stanovati, o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanju maloljetne djece, jer prema nalazu i mišljenju stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split od 05. svibnja 2023. i **.**.2024., ČU i RU imaju kompetencije biti dobri roditelji, ali da je u interesu maloljetne djece da stanuju s jednim roditeljem, i to s majkom, odnosno ČU i da s ocem ostvaruju susrete i druženja. Znakovito je da je u zaključku i prijedlogu stručnog tima navedeno i to da je dojam stručnog tima kako primarne obitelji oboje roditelja u značajnom stupnju utječu na oboje roditelja i njihovo roditeljstvo, no da kod njih (RU i ČU) postoji određena svijest o važnosti zajedničke roditeljske skrbi i uspostavljanja primjerene razine međusobne komunikacije i da je u interesu djece ostvarivanje osobnih odnosa s oba roditelja.

17.2. Što se tiče priloženog poligrafskog testiranja ČU, za navesti je da isto nije uzeto u obzir pri donošenju sudske odluke jer nije izrađeno za potrebe ovog prekršajnog postupka i ne može poslužiti kao dokaz (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 890/09-5 od 27. siječnja 2010.), no da je unatoč tome njezino svjedočenje kao žrtve konkretnog obiteljskog nasilja prihvaćeno vjerodostojnim i po mišljenju suda ne predstavlja "brakorazvodni scenarij". Također sud smatra da posljedice ove presude, ako bude dostavljena u spis suda u kojem se odlučuje o međusobnim pravima roditelja i djece neće biti od bitnog značenja jer je evidentno da RU nije obiteljski nasilnik, niti se to može tvrditi samo na temelju ove presude, jer iz držanja okrivljenika na Sudu kao i iz ostalih izvedenih dokaza proizlazi da se radilo o izoliranom slučaju izazvanom stresom zbog konačnog raskida bračne zajednice i svime što to za sobom nosi, osobito kad su u pitanju maloljetna djeca koju oboje roditelja očito neizmjerno vole, svatko na svoj način.

18. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u ovom postupku i citirane odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ovaj sud smatra dokazanim prekršaj opisan i pravno označen kao u izreci presude, pa je stoga RU proglasio krivim.

19. Za taj prekršaj u vrijeme njegova počinjenja bila je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana, s time što je Zakonom o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine br. 114/22) za isti prekršaj propisana nešto blaža novčana kazna, odnosno u iznosu od najmanje 260,00 eura (do maksimalno 6.630,00 eura – članak 33. stavak 3. Prekršajnog zakona) ili kazna zatvora do 90 dana, pa je kao takav i primijenjen na okrivljenika na temelju članka 3. Prekršajnog zakona.

20. Pri odlučivanju o vrsti i mjeri sankcija sud je uvažio stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja i ponašanje nakon počinjenog prekršaja te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, sukladno člancima 6., 32. i 36. Prekršajnog zakona.

21. Kao olakotne okolnosti sud je RU cijenio to što do sada nije uopće prekršajno kažnjavan i što je otac dvoje maloljetne djece, dok osim samih obilježja počinjenog prekršaja nije bilo drugih otegotnih okolnosti. Stoga mu je izrečena blaža vrsta kazne, odnosno novčana kazna, i to u minimalnom propisanom iznosu, za koju sud smatra da je u konkretnom slučaju adekvatna težini počinjenog prekršaja i stupnju njegove prekršajne odgovornosti te da će se takvom kaznom moći postići sve propisane svrhe kažnjavanja i poručiti okrivljeniku da se ne može s nepoštovanjem odnositi prema supruzi s kojom ima zajedničku djecu, ponižavati ju ili biti prema njoj agresivan na bilo koji način. Također da će utjecati na njega i sve druge da ne krše društvene vrijednosti zaštićene Ustavom, zakonima i odgovarajućim europskim konvencijama koje se odnose na zaštitu žena izloženih nasilju.

22. Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona novčana kazna će se smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u ostavljenom roku plati dvije trećine novčane kazne.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 1. i 2. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušal određen s obzirom na složenost i trajanje postupka te materijalne prilike okrivljenika, pri čemu je uvažen broj poduzetih radnji u postupku, zatim da se radi o prekršaju iz oblasti nasilja u obitelji, kao i to da paušalni trošak može biti određen u rasponu od 13,27 do 663,61 eura, što je propisano Rješenjem o određivanju troškova paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13).

U Splitu 04. travnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Sanda Peroš, v.r.

Ljiljana Vuko, v.r.

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dva primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Dostaviti :

- okrivljeniku

- branitelju

- žrtvi

- ovlaštenom tužitelju

- ovdje