REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Povrv-230/2024-52

(ranije spis broj Povrv-78/2021)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradske plinare Bjelovar d.o.o.OIB:72439215688, Bjelovar, Blajburških žrtava 18, zastupane po direktoru TL, a dotični po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u Bjelovaru, Brune Bušića 2a, protiv tuženika KL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Markovinoviću, odvjetniku u Bjelovaru, Mihanovićeva br. 1, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave, dana 21. veljače 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 04. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Marije Kustić sa sjedištem u [adresa], broj Ovrv-1/2021 od 04. siječnja 2021. godine, djelomično se održava na snazi i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 1.862,02 eura (što predstavlja iznos od 14.029,44 kuna u ranije važećoj valuti u Republici Hrvatskoj) sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče počevši od 20. prosinca 2020. godine, pa sve do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine, do isplate po stopi propisanoj čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Marije Kustić sa sjedištem u [adresa], broj Ovrv-1/2021 od 04. siječnja 2021. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju na ime (ranije spis broj Povrv-78/2021)

nastalih troškova ovrhe iznos od 242,22 eura / 1.825,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos od dana 04. siječnja 2021. godine (dana donošenja rješenja o ovrsi), pa sve do isplate.

III. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju troškove cjelokupnog postupka u iznosu od 2.690,43 Eura, sa zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana 04. travnja 2025. godine, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u vezi naknade parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 2.690,43 Eura, do zatraženog iznosa od 3.575,42 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 884,99 Eura, sa zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 04. travnja 2025. godine, pa sve do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika, kao ovršenika, pred u izreci navedenom javnom bilježnicom pokrenuo ovrhu, podneskom od 28. prosinca 2020. godine, zbog plateži novčanog iznosa od 14.029,44 kuna (što u sadašnjoj valuti predstavlja svotu od 1.862,03 Eura), sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2020. godine, pa sve do isplate, a tuženik je protiv rješenja o ovrsi br. Ovrv-1/2021 od 04. siječnja 2021. godine, kojim je u cijelosti udovoljeno ovršnom prijedlogu tužitelja, te kojim je ujedno tuženiku naloženo da namiri tužitelju na ime nastalih troškova ovrhe iznos od 1.825,00 kn (što predstavlja svotu od 242,22 Eura u sadašnjoj valuti), podnio pravovremeni prigovor, zbog čega je po donošenju rješenja br. Povrv-78/2021-2 od 01. veljače 2021. godine, daljnji postupak nastavljen prema odredbama Zakona o parničnom postupku.

2. U prigovoru protiv navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je istakao kako je uputio prigovor na predmetni račun Gradskoj plinari Bjelovar d.o.o. i Hrvatskoj energetsko regulatornoj agenciji (u daljnjem tekstu: Hera) u vezi spornog računa i protupravnog postupanja Gradske plinare Bjelovar d.o.o. koji se vodi kod Hera, pod brojem Klase: 034-04/20-03/39., te Urbroj: 371-06-20-2 od 21. prosinca 2020. godine. Tuženik je u prigovoru ustvrdio da je predmetni račun i rješenje o ovrsi u suprotnost sa člankom 68.,69.,74.,75., te 76. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava, pri čemu smatra da je zbog podnesenog prigovora ovršenika trebalo doći do zastoja u svim postupcima, te da tužitelj nije smio poduzimati nikakve radnje vezane za predmetni postupak do donošenja pravorijeka od strane T.

3. Očitujući se o prigovoru ovršenika, sada tuženika, ali i obrazlažući svoju novčanu tražbinu, tužitelj je u podnesku od 04. veljače 2021. godine, istakao da su krajem mjeseca lipnja 2020. godine, očitovani plinomjeri u stambenoj zgradi na adresi [adresa] u [adresa], a u jednom stanu za kojeg je kasnije utvrđeno da u njemu živi tuženik je pronađen plinomjer (koji plinomjeri se inače nalaze u stanovima i nisu dostupni) koji nije evidentiran u popisu potrošača kod tužitelja, a po saznanju te činjenice djelatnik tužitelja je izvijestio svog neposrednog rukovoditelja. Temeljem uvida u baze podataka je utvrđeno da taj plinomjer nije zakonsko mjerilo koje je ugrađeno od strane operatera distribucijskog sustava GPB, a niti je kao evidentirani kod tužitelja, korisnik plina na toj lokaciji postojao s imenom tuženika. Daljnjim uvidom (ranije spis broj Povrv-78/2021)

u tehničku dokumentaciju odnosno projekt plinske instalacije te zgrade iz 1974. godine, utvrđeno je da je zgrada priključena na zajedničku kotlovnicu koja služi za grijanje stanova i da u zgradi postoji plinski razvod po stanovima koji se koristi isključivo za kuhanje. Kako se radi o maloj mjesečnoj potrošnji plina, plinomjeri se zbog toga očitavaju svakih 6 mjeseci. Kako djelatnike tužitelja koji su u više navrata pokušali utvrditi činjenično stanje i prikupiti dokaze u stan više nije nitko puštao, tužitelj je od susjeda u zgradi saznao broj mobitela tuženika, pa je na taj način kontaktiran tuženik koji je naveo da će se javiti krajem ljeta jer da nije u [adresa]. Međutim, nakon više uzastopnih poziva, tuženik se javio tužitelju 20. listopada 2020. godine, te se u razgovoru s njim saznalo da ne plaća plin (ovdje se misli na plin za kuhanje – opaska suca), ali da isti koristi, pa kako je bilo očito da se radi o neovlaštenoj potrošnji tuženiku je predloženo da legalno priključi plin uz izdavanje energetske suglasnosti i sklapanja ugovora o opskrbi plinom s opskrbljivačem u obvezi javne usluge, da izvrši legalno priključenje uz nabavu novog zakonski ispravnog plinomjera i omogući demontažu spornog plinomjera od strane ODS, kao i da se obavi ispitivanje instalacije. Tuženik je ponuđeno najprije prihvatio, a potom vrlo brzo odbio, pa je tužitelj sukladno Zakonu o zapaljivim tekućinama i plinovima i Zakonu o tržištu plina, te čl. 50.st.1. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava (N.N.br. 50/18,88/19,36/20 – u daljnjem tekstu: MPPDS), izvršio obustavu isporuke plina odsijecanjem plinske instalacije u susjednom stanu kroz koji prolazi instalacija nemjerenog plina (onog koji se koristio za potrebe kuhanja – opaska suca) u stan tuženika. Kako je tužitelj onemogućio daljnje nezakonito postupanje u smislu korištenja plina za kuhanje, od strane tuženika, tuženik je bio dana 26. listopada 2020. godine, ponovo upoznat sa svim činjenicama i to naročito da se radi o neovlaštenoj potrošnji i ponuđeno mu je sklapanje ugovora o opskrbi plinom, energetska suglasnost i predračuni za legalizaciju priključenja, što je tuženik odbio prihvatiti, navodeći da je stan kupio 2002. godine, zajedno s plinomjerom koji koristi, čime je po stajalištu tužitelja potvrdio i pisanim putem da se radi o neovlaštenoj potrošnji u smislu čl. 74. MPPDS jer je očito bilo da je svjestan da 18 godina troši plin koji ne plaća.

4. Iz navedenih je razloga tuženik napravio izračun neovlaštene potrošnje plina sukladno čl. 75. i 76. MPPDS, te je isti odaslan tuženiku, a kako nije plaćen u roku pokrenuta je ovrha protiv tuženika.

5. Tuženik je po primitku podneska tužitelja od 04. veljače 2021. godine, naveo u podnesku od 03. ožujka 2021. godine, da je kupio dvosobni stan u [adresa] u [adresa], tijekom 2002. godine, od RL sa istom adresom, te da je odmah po kupnji tog stana sa prodavateljem obišao sve pružatelje javnih usluga, pa tako i tadašnji Elektrometal Bjelovar, koji je bio distributer plina za kućanstva, kako bi se tuženik registrirao kao novi potrošač. Tuženik tvrdi da je tužitelj, kao pravni sljednik Elektrometala d.d., znao da je tuženik potrošač plina, a to proizlazi i iz mjesečnih računa za potrošnju plina (ovdje tuženik očito misli na račune u vezi plina za grijanje, a ne na račune u vezi potrošnje plina za kuhanje – opaska suca), koje je Elektrometal d.d. [adresa], izdavao počevši od siječnja 2003. godine, pa do danas, a na kojim računima uredno pišu podaci tuženika kao potrošača, njegova adresa, broj obračunskog mjesta i broj brojila. Stoga, tuženik tvrdi da nije tajio svoj status potrošača, te da je tužitelj imao sve podatke o tuženiku kao potrošaču. Tuženik tvrdi da nikada nije ništa mijenjao u vezi plinskih instalacija, nadograđivao ili stavljao neka neovlaštena brojila, kako to želi prikazati tužitelj. Istakao je da svi vlasnici stanova, pa tako i tuženik, u stanu imaju dvojaku potrošnju plina, odnosno da se stanovi griju preko zajedničke (ranije spis broj Povrv-78/2021)

kotlovnice u zgradi i obračun plina se vrši na jednom mjestu, a potrošnja raspoređuje sukladno kvadraturi stanova, time da postoji i dodatna potrošnja plina u svakom stanu zasebno, preko koje stanari troše plin za kuhanje. Tuženik tvrdi da je kupio stan sa tako ustrojenom potrošnjom i nije ništa mijenjao, a prijavio je sebe kao potrošača, odmah nakon kupnje stana. Kako je uskoro, nakon kupnje stana, primijetio da mu dolaze samo računi za potrošeni plin preko kotlovnice, no da mu ne dolaze računi za potrošeni plin u vezi kuhanja u narednom vremenu je više puta odlazio u Elektrometal Bjelovar i tražio da mu odmah dostavljaju račune i za tu vrstu potrošnje, te tvrdi da su mu ovlaštene osobe uvijek odgovarale da će mu poslati nekoga i da će primati račune, ali se to nije nikada dogodilo. Tvrdio je da se IL obraćao u vezi navedenog. Smatra da su djelatnici tužitelja samovoljno i neovlašteno izvršili rezanje plinske cijevi u susjednom stanu, kako bi onemogućili tuženika u korištenju plina za kuhanje, te da je tuženik tijekom 2020. godine, osobno i pisanim putem pokušao tužitelju dokazati da nije neovlašteni potrošač plina, da je pokušao sebe evidentirati kod Elektrometala Bjelovara kao potrošača plina za kuhanje, ali da tužitelj i njegov pravni prednik nisu nikada uveli tuženika u svoje poslovne knjige, niti su mu ikada izdali račun za takav potrošeni plin. Tuženik se ujedno pozvao i na tužiteljeve propuste u smislu MPPDS. Također, tuženik je istakao i prigovor jednogodišnjeg roka zastare za potraživanje tužitelja po osnovi potrošenog plina.

6. U vezi podneska tuženika od 03. ožujka 2021. godine, tužitelj je istakao u podnesku od 23. ožujka 2021. godine, da osporava navode tuženika istaknute u smislu da se tuženik prijavio kao potrošač tužitelja ili njegovog prednika, te je osporio da bi tuženik ikada dolazio kod tužitelja ili njegovog prednika, da se prijavi kao korisnik plina za kuhanje u vezi stana kojeg je kupio u [adresa] u navedenoj ulici ističući da je to tuženik doista učinio, da bi tada njemu bili odaslani računi za tu vrstu potrošnje plina u stanu jer tužitelj nema nikakvog interesa da ne uvede tuženika kao kupca u svoje evidencije. Pri tome, tužitelj ističe da iz dokumentacije u spisu proizlazi da se tuženik u svakom svom ostvarenju prava koristi dostavom pismena, dok u pogledu njegovih tvrdnji da se u više navrata obraćao tužitelju, nema baš nikakvog pisanog traga, premda je 19 godina neovlašteno koristio plin za kuhanje. Ujedno je tužitelj pojasnio da nije pravni sljednik bivšeg opskrbljivača Elektrometal d.d. [adresa], te da tužitelj ne obavlja djelatnost opskrbe plinom, a također da ne vodi podatke o korisnicima kotlovnice i da zbog toga tuženik nije nikada bio registrirani potrošač plina na tužiteljevom distribucijskom sustavu na adresi [adresa], u [adresa], time da plinomjer koji je pronađen u njegovom stanu nije bio zakonito mjerilo u skladu s propisima, već premosnica (tzv. by-pass) preko kojeg se nelegalno koristio plin. Tužitelj tvrdi da taj plinomjer u stanu tuženika tužitelj nije postavio, te da nema saznanja tko ga je instalirao, niti je taj plinomjer bio ikada registriran kod tužitelja, niti plombiran, niti zakonski umjeren, pa nije zakonsko mjerilo potrošnje već je bio u funkciji premoštenja kako bi se neovlašteno koristio plin. Nadalje, istakao je da je tijekom 2012. godine, Elektrometal d.d., bio opskrbljivač plinom, a Elektrometal – distribucija plina d.o.o., distributer plina, pri čemu je distributer plina vodio sve podatke o mjernim mjestima na distribucijskom sustavu (OMM), kao i svim ugrađenim plinomjerima na plinskom ditribucijskom sustavu koje je redovno sukladno propisima i očitavao, te je ponovo istakao kako tuženik nije nikada bio registriran u distribuciji plina na adresi [adresa] u [adresa], kao korisnik plina, niti da posjeduje ugrađeni plinomjer (misli se ponovo na plinomjer u vezi plina za kuhanje – opaska suca), te zbog toga nije mogao plaćati dvije naknade, već mu je opskrbljivač obračunavao samo 1 naknadu za OMM kotlovnice . Osim toga, tužitelj je osporio tvrdnju tuženika da se u svim stanovima (ranije spis broj Povrv-78/2021)

u zgradi na navedenoj adresi, nalaze plinomjeri u vezi potrošnje plina za kuhanje, istaknuvši da su mnogi potrošači odjavili potrošnju plina za kuhanje jer ne žele imati plin u stanu i kuhaju na struju, te su im plinomjeri demontirani, a neki su zbog dugovanja ili drugih razloga isključeni ili im je plinomjer bio skinut.

7. Tužitelj je ujedno u tom podnesku istakao kako je predmet reklamacije i spora koji je tuženik svojevremeno vodio sa opskrbljivačem Elektrometal d.d., oko kojeg se očitovala Hera, bio oko visine te obračunate naknade, koju je Elektrometal d.d. obračunavao korisnicima kotlovnice, napomenuvši da distributer plina inače ne vodi podatke o korisnicima kotlovnice, već da te podatke vodi opskrbljivač ili onaj koji obračunava potrošnju plina iz kotlovnice po stanovima, pa prepiska koju je tuženik imao tijekom 2012. godine s opskrbljivačem nema nikakve veze sa predmetom ovog spora. Tuženik je također naveo da distributer plina ne izdaje račune za plin, već je to posao opskrbljivača, a da bi se postalo potrošač plina prethodno je potrebno ispuniti neke uvjete propisane zakonima od tehničke ispravnosti plinske instalacije do ispunjenja ostalih propisanih uvjeta (energetska suglasnost, sklopljen ugovor o opskrbi plinom itd.). Kako tuženik nije bio registrirani potrošač plina, tužitelj (GPB) nije znao, niti je mogao znati da tuženik u svojem stanu ima nepropisno i bez njegovog znanja postavljenu premosnicu u obliku plinomjera, preko kojeg neovlašteno troši plin. Ponovio je da se u konkretnom slučaju radilo o neovlaštenoj potrošnji plina, te činjenici da tuženik nije imao sklopljen važeći ugovor o opskrbi plinom za sporni plinomjer, a istakao je i da je sporni plinomjer koji nije bio postavljen od strane ovlaštenih osoba, predstavljao izravnu ugroženost života i zdravlja ljudi i imovine, kako tuženika, tako i ostalih stanara, pa je radi sprječavanja nezakonitosti i otklanjanja opasnosti izvršena obustava isporuke takvog plina za kuhanje sukladno čl. 50.st.1. MPPDS, a sukladno čl. 74. i 75. MPPDS, da je izdan račun kojeg je tuženik dužan podmiriti.

8. Vezano za tuženikov osnovni prigovor istaknut u podnesku kojim je prigovoreno rješenju o ovrsi, tužitelj je uz podnesak od 26. ožujka 2023. godine, dostavio u spis odgovor T iz podneska od 24. ožujka 2021. godine, na prigovor tuženika, iz čega je jasno proizlazilo da prigovor tuženika u pogledu spornog računa kojim mu je ispostavljen račun u vezi predmetne tražbine, nije osnovan.

9. Nakon što je tužitelj obrazložio pravnu osnovu svog novčanog potraživanja pozivajući se na čl. 74. i 75. MPPDS, vezano za visinu predmetnog potraživanja, tužitelj je posredstvom punomoćnice, predao u spis na održanom ročištu dana 06. rujna 2021. godine, obračun potraživanja u iznosu od 14.029,44 kuna od 21. listopada 2020. godine, izvršen od strane TLI, a iz kojeg obračuna je bilo razvidno na koji način je utvrđena visina utuženog potraživanja tužitelja.

10. Vezano za ovaj sporni slučaj, sud je u ovoj parnici već donio presudu broj Povrv-78/2021-40 od 16. svibnja 2023. godine (list 182-196), kojom je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja, no povodom žalbe koju je tuženik podnio protiv te presude, Županijski sud u Slavonskom Brodu je rješenjem broj Gž-665/2023-3 od 01. listopada 2024. godine, gotovo nakon godinu dana od primitka spisa, ukinuo prvostupanjsku odluku, obrazloživši svoje ukidno rješenje samo sa par rečenica, odnosno u par točaka obrazloženja (u točkama 7, 10 – 15).

11. Naime, nakon što je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje ukidne odluke, prvo naveo kakvu je odluku ovaj sud donio, što je predmet spora, te što je ovaj sud (ranije spis broj Povrv-78/2021)

utvrdio u sudskom postupku, ustvrdio je da ovaj sud nije dao jasne razloge za svoju odluku, niti da je naveo materijalno pravni propis na kojem temelji osnovanost tužbenog zahtjeva, zbog čega je mišljenja da se prvostupanjska presuda ne može preispitati. Drugostupanjski sud naglašava u svom obrazloženju da prvostupanjski sud:

- nije naveo o kojoj se vrsti neovlaštene potrošnje plina radi (kako se osnovano ukazuje žalbom tuženika),

- da sud nije cijenio navode tuženika da je plinomjer zatekao u stanu prilikom kupnje, odnosno da se nije ilegalno priključio,

- da sud nije dao jasne razloge niti u odnosu na osnovanost visine tužbenog zahtjeva, te da nije jasno na koji način je utvrđena visina tužbenog zahtjeva, odnosno koji su kriteriji za obračun neovlaštene potrošnje. Pored toga, drugostupanjski sud je problematizirao okolnost da je ovaj sud odbio saslušavati svjedokinju PL na predložene okolnosti, obzirom da je tuženik još u odgovoru na tužbu, predložio da se ova svjedokinja sasluša.

12. Ove činjenice na koje je ukazao drugostupanjski sud su bile od bitnog značaja za sadržaj obrazloženja ove presude, obzirom na čl. 377.st.2. ZPP, no nisu bile od utjecaja za promjenu ovosudne odluke u smislu usvajanja glavnog zahtjeva tužitelja, te je na isti način i ovom presudom, kao i prvom, usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, time da je ovim obrazloženjem ovaj sud raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sudu u svojoj ukidnoj odluci.

13. Sud je ocijenio sasvim primjerenim opisanim okolnostima slučaja da u cijelosti ponovo navede zbog kojih razloga je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, a potom da se orijentira i obrazloži sve ono što drugostupanjski sud smatra propustom u donošenju ranije presude.

14. Naime, iako su tijekom ove parnice stranke iznijele mnoge činjenice koje nisu bile od značaja za razrješenje predmeta spora, sud je nedvojbeno utvrdio u ovom postupku:

- da je tuženik krajem 2002. godine, kupio stan u zgradi u [adresa] u [adresa], od RL, te da je nakon kupnje tog stana plaćao prilikom korištenja tog stana samo plin u vezi grijanja stana na temelju ispostavljenih mu računa, dakle tzv. plin iz kotlovnice, no da nije plaćao dugi niz godina i to više od punih 17 godina, plin koji je inače trošio za kuhanje u svom stanu,

- da je tužitelj tijekom 2020. godine, nakon što je te godine utvrdio kako tuženik neovlašteno koristi plin za kuhanje u svom stanu, koju potrošnju plina ujedno ne plaća dugi niz godina i u vezi kojeg potrošenog plina mu nisu bili niti ispostavljeni računi jer plinsko brojilo za potrošnju takvog plina u vezi kuhanja, nije bilo na ime osobe tuženika niti evidentirano kod tužitelja i tužiteljevog prednika, tretirao tuženika kao neovlaštenog korisnika takvog plina za kuhanje, zbog čega je tužitelj sukladno MPPDS, nakon što je tuženik odbio stupiti u ponuđeni mu ugovorni odnos u vezi tog plina za kuhanje, izvršio u stanu susjeda tuženika, SL, obustavu isporuke plina za kuhanje za stan tuženika, te da je potom tužitelj u skladu s MPPDS, ispostavio račun (list 90) od 21. listopada 2020. godine, tuženiku u vezi isplate naknade za neovlaštenu potrošnju plina, koji račun tuženik nije podmirio,

- da je tuženik u vezi ispostavljenog mu navedenog računa za isplatu naknade za neovlaštenu potrošnju plina, temeljem kojeg je trebao platiti tužitelju iznos od 14.029,44 kuna, podnio prigovor i dopunu prigovora Hera, što je bilo zaprimljeno dana 09., 18. i 19. prosinca 2020. godine (na to izričito upućuje podnesak Hera od (ranije spis broj Povrv-78/2021)

24.03.2021.g., s lista 76-82 spisa), a kojim prigovorom je tuženik osporavao svoju obvezu plaćanja navedenog novčanog iznosa od 14.029,44 kuna, između ostalog i u vezi obustave isporuke plina i u vezi zahtjeva za plaćanje novog priključka plina. Naime, tuženik je osporavao svoju obvezu plaćanja navedenog novčanog iznosa od 14.029,44 kuna, ali i obvezu financiranja novog priključka plina koja mu se nametala od strane tužitelja, smatrajući da mu je neopravdano obustavljena isporuka plina za kuhanje,

- da je Hera obavijestila podneskom od 24. ožujka 2021. godine, tuženika, pozivajući se na relevantne odredbe MPPDS, da je tužitelj ispravno postupio kada je izvršio obustavu plina tuženiku u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve iznesene činjenice od strane tuženika i tužitelja koje je Hera prikupila u tom postupku, te da je tužitelj ispravno postupio kada je izdao račun za neovlaštenu potrošnju sukladno čl. 74.st.1. MPPDS, odnosno da je prigovor tuženika u vezi po tuženiku neopravdane obustave isporuke plina njemu od strane tužitelja, ali i u vezi ispostavljanja navedenog računa u vezi iznosa od 14.029,44 kuna za neovlaštenu potrošnju plina, neosnovan u cijelosti, a ujedno je T uputila tuženika da postupi u skladu s uputom tužitelja ukoliko želi nastaviti koristiti plin za kuhanje, te zatraži priključenje na distribucijski sustav u skladu s poglavljem VI. MPPDS, te da sklopi ugovor o opskrbi plinom s opskrbljivačem za kojeg se tuženik odluči.

15. Kako je između stranaka tijekom ove parnice bilo sporno da li se u stanu tuženika nalazi plinomjer koji zadovoljava sve uvjete sukladno Zakonu o mjeriteljstvu i MPPDS, da bi se isti smatrao ispravnim mjernim uređajem koji služi za mjerenje plina i da li takva plinska instalacija koju je koristio tuženik (prije nego li mu je od strane tužitelja izvršena obustava isporuke plina za kuhanje u stanu) zadovoljava uvjete propisane Zakonom o zapaljivim tekućinama i plinovima, te da li je taj sporni plinomjer tuženika baždaren u zakonskom roku i ima plombu u smislu Zakona o mjeriteljstvu, izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka strojarske struke.

16. Na uviđaju na licu mjesta održanom dana 03. studenog 2022. godine je vještak Krešimir Antulov u prisutnosti sudske komisije i odvjetnika stranaka, odnosno tuženika i direktora tužitelja, fotografirao sporni mjerni uređaj u stanu tuženika, te prikupio sve potrebne podatke za davanje pisanog nalaza i mišljenja, radi davanja odgovora na predmet vještačenja, a vještak je dana 23. studenog 2022. godine, dostavio pisani nalaz i mišljenje.

17. Iz vještačkog pisanog nalaza proizlazi da je u stanu tuženika, navedenog dana, prilikom održanog uviđaja, zatekao sporni plinomjer bez plombe (koju je inače dužan staviti distributer prilikom zamjene plinomjera) na odvodnoj cijevi iz plinomjera, te je vještak ustvrdio kako taj zatečeni plinomjer u stanu tuženika nije zakonsko mjerilo, odnosno nije u skladu s pravilima struke, tj. sa Zakonom o mjeriteljstvu, pa se zbog toga taj plinomjer smatra neispravnim mjernim uređajem. Vještak je također naveo da se takav plinomjer kakvog je zatekao u stanu tuženika, ne proizvodi već više od 20 godina. Vještak je mišljenja da se takav plinomjer ugrađivao prije 20-30 godina, te da isti danas ne zadovoljava uvjetima koji su propisani, sukladno MPPDS i Zakonu o mjeriteljstvu jer nema plombu i nije ispitan – baždaren. Shodno tome, vještak je zaključio kako ta plinska instalacija u stanu tuženika ne zadovoljava uvjete propisane Zakonom o zapaljivim tekućinama i plinovima jer instalacija nije ispitivana već dugi niz godina. Pri tome je istakao da svaki put kada se redovito mijenja membranski plinomjer, a to je svakih 8 godina, da se mora ispitati i plinska instalacija od plinomjera (ranije spis broj Povrv-78/2021)

do svakog potrošača u stanu i na osnovu toga se izdaje potvrda da je obavljeno ispitivanje instalacije. Vještak je istakao da se takav plinomjer mogao svojevremeno kupiti u slobodnoj prodaji, dok se proizvodio prije više od 20 godina, kao što se i danas mogu kupiti plinomjeri koji se danas proizvode, no svaki plinomjer koji se nalazi u slobodnoj prodaji mora biti baždaren i plombiran od strane proizvođača.

18. Tuženik je saslušan u svojstvu stranke naveo da je po kupnji stana od RL, temeljem pisanog kupoprodajnog ugovora od 31. prosinca 2002. godine, otišao s prodavateljem u Elektrometal d.d. [adresa], gdje su zajednički prijavili izvršenu kupoprodaju, te su tuženika evidentirali kao novog korisnika i vlasnika stana, pa je već za mjesec siječanj 2003. godine, dobio prvi račun u vezi potrošenog plina iz kotlovnice, a kasnije je dobivao redovito račune i za ostale mjesece u vezi potrošenog plina iz kotlovnice. Tuženik je istakao kako uopće nije dobivao račune u vezi potrošenog plina za kuhanje, iako se u stanu kojeg je kupio nalazio plinomjer kojeg je vještak prilikom predmetnog uviđaja fotografirao, a taj plinomjer po navodu tuženika nije uopće mijenjan u ovom razdoblju od 20-ak godina, kako tuženik koristi taj stan. Tuženik je naveo da je u više navrata odlazio u prostorije Elektrometala d.d. [adresa], da im da do znanja kako mu ne dolaze računi za potrošeni plin za kuhanje, no da se zbog toga nikada nije pisano obratio toj pravnoj osobi. Također, tuženik je naveo da mu prodavatelj RL nije ništa pričao o tome da eventualno niti on ne bi plaćao potrošeni plin za kuhanje. Tuženik je priznao da u cijelom razdoblju korištenja navedenog stana, nije nikada platio niti jedan račun u vezi potrošenog plina za kuhanje, te tvrdi da je to bilo stoga jer nije dobivao takve račune. Istakao je i da ponuđeni mu ugovor od strane tužitelja u vezi opskrbe plinom, tijekom 2020. godine, nije potpisao jer je trebao sam financirati trošak kupovine novog brojila, te platiti baždarenje i montažu i još cijelu razliku od potrošenih 500 i nešto kubika plina da bi mogao sklopiti taj ugovor, a to mu nije bilo prihvatljivo jer nije smatrao da je novi korisnik, te da kao takav uopće bio dužan financirati novo brojilo, baždarenje i montažu, premda je bio spreman platiti račun za potrošeni plin, međutim takav račun tvrdi da nije nikada dobio. Odluku T smatra za njega nepravednom, te i dalje smatra da nije dužan podmiriti sporni račun, a na pitanje svog punomoćnika je istakao da mu je prijateljica, koja je bila u njegovom stanu tijekom 2020. godine, kada su bili u stanu i djelatnici tužitelja, koji su namjeravali skinuti plinomjer i odnijeti ga iz stana tuženika, rekla da su ti radnici tužitelja skinuli plombu sa tog plinomjera tijekom 2020. godine (međutim, sud primjećuje kako tu činjenicu u vezi skidanja plombe, tuženik nije iznio u prigovoru podnesenom protiv rješenja o ovrsi, niti u podnesku od 03. ožujka 2021. godine, što je bio inače dužan u smislu pravovremenosti iznošenja bitnih činjenica, sukladno ZPP – opaska suca).

19. Iz iskaza svjedokinje IL (koju je tuženik sam predložio za saslušanje na okolnost istinitosti po tuženiku iznesene činjenice da joj se dotični obraćao u više navrata i to u vezi neplaćenih računa glede potrošenog plina za kuhanje, odnosno sa zahtjevom da su tužitelja kao korisnika potrošnje plina evidentira u službenim evidencijama isporučitelja plina) uopće nije proizlazilo da bi joj se tuženik ikada obratio na njezinom radnom mjestu kod Elektrometala – distribucije plina d.o.o. [adresa] ili na ranijem radnom mjestu kod Elektrometala u [adresa], te je ta svjedokinja navela da uopće ne poznaje u sudnici prisutnog tuženika, a također je istakla da se njoj inače nije nikada dogodilo da joj se obrati neki vlasnik stana u zgradi u [adresa] sa zahtjevom da ga se evidentira kod poslodavca svjedokinje kao vlasnika stana, radi obračuna potrošnje plina za kuhanje.

(ranije spis broj Povrv-78/2021)

20. Prema tome, iako je tuženik posredstvom punomoćnika prigovorio istinitosti iskaza saslušane svjedokinje, tvrdeći da se radi o pristranoj svjedokinji – zaposlenici tužitelja, kojoj je u interesu da njezin poslodavca – tužitelj, uspije u ovome sporu, sud zaključuje da tuženik nije dokazao tijekom ove parnice da je uopće prijavio ovlaštenoj osobi da mu ne dolaze u stan računi za potrošeni plin u vezi kuhanja, nakon što je kupio stan krajem 2002. godine, a kako to nije učinio sve do 2020. godine, a ujedno je do tada koristio plin za kuhanje, koji nije plaćao punih 17 i više godina, jasno je po uvjerenju suda da se ovdje radilo o neovlaštenoj potrošnji plina od strane tuženika. Naime, za utvrđenje da je istinita tvrdnja tuženika o navodnoj prijavi tuženika ovlaštenoj osobi da je kupio stan od RL, kako bi se tuženika moglo evidentirati kao korisnika plina za kuhanje na adresi u [adresa] u ulici Matice Hrvatske u zgradi u kojoj je kupio stan od RL, ne postoji niti jedan jedini materijalni dokaz, a činjenica da tuženik nije dobivao račune za takav inače redovito trošeni plin u vezi kuhanja, samo potvrđuje opravdanost tvrdnje tužitelja iz ove parnice o tome, da tuženik nije bio uopće evidentiran kod tužitelja i njegovog prednika u razdoblju od početka 2003. godine, kao korisnik plina za kuhanje za navedeni stan koji je kupio od RL, što je prouzročilo posljedicu da uslijed toga, tuženik nije dobivao niti račune za takav potrošeni plin, te da se u slučaju tuženika ne može raditi ni o čemu drugome, nego o neovlaštenoj potrošnji plina za kuhanje u razdoblju od 2002. godine, pa sve do trenutka kada je tuženiku, tužitelj, posredstvom svojih zaposlenika, obustavio isporuku plina za kuhanje u stanu koji se vlasništvo tuženika.

21. Osim toga, tuženik je i sam priznao da se nije nikada obratio pisanim putem nadležnoj osobi zbog toga što nije dobivao račune za potrošeni plin za kuhanje, a tuženik je također priznao da nije platio niti jedan jedini račun za potrošeni plin u vezi kuhanja u svom stanu koji je koristio gotovo punih dvadeset godina do trenutka kada mu je tužitelj obustavio isporuku plina za kuhanje u stanu tuženika, pa sud zaključuje da je tuženik svjesno propustio prijaviti ovlaštenoj osobi tu činjenicu da toliko godina koristi plin za kuhanje u stanu u [adresa] u [adresa], iako ne dobiva račune za potrošnju takvog plina (a što bi se uostalom drugo i moglo zaključiti kada netko više od 17 godina, koristi plin za kuhanje u svom stanu, a ne dobiva račune za tako potrošeni i iskorišteni plin), a čime se tuženik po svemu sudeći namjeravao materijalno okoristiti. Naime, sud ne može pronaći niti jedan opravdan razlog za takvo pasivno i ignorantsko postupanje tuženika u situaciji kada tuženik u materijalnom smislu iskorištava situaciju na način da koristi dugi niz godina plin za kuhanje u svom stanu, a istovremeno uopće ne plaća takav plin, osobi kojoj je to inače bio dužan plaćati, da je bio prijavljen kao korisnik plina za kuhanje u tom stanu.

22. Kada se tome pridoda činjenica da iz nalaza i mišljenja strojarskog vještaka, jasno proizlazi kako je mjerni uređaj (plinomjer) u stanu tuženika, za potrošnju upravo takvog plina za kuhanje bio takav da ne zadovoljava propisane uvjete sukladno pozitivnim propisima (ne ulazeći u razmatranje pitanja je li taj uređaj za mjerenje potrošenog plina za kuhanje, tuženik sam postavio u svom stanu ili je isti već bio u stanu, otkako ga je tuženik kupio od RL, jer za razrješenje predmeta spora tako nešto nije niti bilo od značaja), te da se smatrao taj mjerni uređaj neispravnim uređajem, a ujedno je bio i zastario, pri čemu isti nije bio niti promijenjen predugi niz godina, blizu 20 ili preko 20, sud smatra kako je tužitelj opravdano obustavio isporuku takvog plina tuženiku, nakon što je tuženik prethodno na zahtjev tužitelja odbio podmiriti predmetni utuženi novčani iznos i ujedno sklopiti ugovor u vezi isporuke plina (ranije spis broj Povrv-78/2021)

za kuhanje na prijedlog tužitelja, ali i da je tužitelj opravdano i u skladu s MPPDS, izdao račun tuženiku u vezi plaćanja naknade za neovlaštenu potrošnju plina za kuhanje.

23. Osim toga, da je tužitelj opravdano obustavio isporuku plina tuženiku u navedenom stanu tuženika i da mu je opravdano ispostavio račun za plaćanje naknade za neovlaštenu potrošnju plina za kuhanje, jasno i direktno proizlazi iz navedenog očitovanje Hera-e od 24. ožujka 2021. godine (list 76-82 spisa), potpisanog po Predsjedniku Upravnog vijeća, ĆL, dipl.ing., pa tuženik sasvim neosnovano osporava pravu osnovu tužbenog zahtjeva tužitelja.

24. Direktor tužitelja, TL je saslušan u svojstvu stranke, prije svega, pojasnio koja je pravna osoba sljednik koje pravne osobe u vezi operatora distribucijskog sustava, a istakao je i da utvrđene podatke koje tužitelj prikupi u vezi potrošnje plina dostavlja opskrbljivaču plina. Vezano za obračun visine računa koji je tužitelj ispostavio tuženiku u vezi plaćanja naknade za neovlaštenu potrošnju plina za kuhanje, direktor tužitelja je naveo da je sukladno čl. 76. MPPDS, izvršen taj obračun od strane ovlaštene osobe TLI (ta osoba je u svojstvu svjedoka i saslušana u ovoj parnici, nakon ukidanja prve presude koju je ovaj sud donio – opaska suca), koja je inače voditeljica službe za korisnike i koja inače kontaktira sa opskrbljivačem plina. Direktor tužitelja je potvrdio činjenicu koja je bila iznesena od strane tužitelja, posredstvom njegovog punomoćnika u pisanim podnescima, kako tužitelj i Elektrometal d.d. [adresa] nisu posjedovali podatak o tome da je tuženik korisnik plina za kuhanje u vezi stana u [adresa] u [adresa], te da tuženik nije bio evidentiran kao korisnik plina za kuhanje kod tužitelja i njegovog pravnog prednika u vezi navedenog stana.

25. Prigovor zastare tuženika koji je bio iznesen u vezi novčanog potraživanja tužitelja, sud nije ocijenio osnovanim jer je iz samog sadržaja tužiteljevog obračuna visine tražbine, prema obračunu tužitelja datiranom sa 21. listopada 2020. godine (list 90 spisa), razvidno i jasno proizlazi da je obračun izvršen za razdoblje od mjeseca listopada 2019. godine, pa sve do listopada 2020. godine, a kako je notorno da se plin potrošen tijekom mjeseca listopada 2019. godine, ne može platiti tijekom mjeseca listopada 2019. godine, već da se najranije može platiti tek tijekom mjeseca studenog 2019. godine, jasno je da na dan izrade obračuna u vezi plaćanja naknade za neovlaštenu potrošnju plina za kuhanje, nije bilo zastarjelo potraživanje tužitelja u vezi najstarijeg obračunatog dospjelog mjeseca listopada 2019. godine, jer nije prošao rok od godinu dana, računajući od dana dospjelosti plaćanja potrošenog plina za taj mjesec, pa sve do dana izvršenog obračuna od strane tužitelja.

26. Da je tuženik pravovremeno primio navedeni račun tužitelja sukladno obračunu od 21. listopada 2020. godine, u vezi plaćanja utuženog iznosa od 14.029,44 kuna, jasno upućuje i sadržaj prigovora tuženika (list 7 spisa), kada dotični navodi da je podnio prigovor u vezi tog računa nadležnim osobama dana 09. prosinca 2020. godine, ali i sadržaj navedenog očitovanja Hera-e od 24. ožujka 2021. godine (list 76-82 spisa) iz kojeg proizlazi da je tuženik doista tijekom mjeseca prosinca 2020. godine, osporavao svoju obvezu, nadležnoj osobi, u vezi plaćanja tog računa.

27. Međutim, kako tuženik nije uspio sa svojim prigovorom kojeg je podnio nadležnoj osobi u vezi spornog računa (ukoliko se sada zanemari da je tuženik podnio prigovor i zbog obustave isporuke plina za kuhanje, što je također neosnovano (ranije spis broj Povrv-78/2021)

smatrao da se nije smjelo učiniti, ali i da je prigovor podnio i zbog tužiteljevog zahtjeva upućenog tuženiku za plaćanje novog priključka plina), sud ne nalazi niti jedan opravdan razlog da ne udovolji istaknutom tužbenom zahtjevu tužitelja, odnosno ne nalazi niti jedan opravdan razlog da usvoji bilo koji prigovor tuženika.

28. Valja posebno naglasiti da se prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi, kojeg je tuženik podnio, bazirao isključivo na postupanju tužitelja protivno MPPDS, odnosno na podnesenom prigovoru, koji je tuženik uputio protiv spornog računa nadležnoj osobi (Hera), u vezi protupravnog postupanja tužitelja, no taj prigovor tuženika je upravo navedena nadležna osoba T i otklonila kao neosnovan, nakon provedenog postupka, uputivši tuženika da postupi upravo na način koji mu je tužitelj predložio, a to je da tuženik plati sporni račun i da u slučaju želje da nastavi koristiti plin za kuhanje, postupi upravo u skladu s uputom tužitelja, odnosno od tužitelja zatraži priključenje na distribucijski sustav sukladno MPPDS, te da sklopi ugovor o opskrbi plinom.

29. Iz pisane korespondencije između stranaka tijekom ove parnice je razvidno da je tužitelj nudio tuženiku, prije nego li je izvršena obustava isporuke plina za kuhanje tuženiku, da tuženik podmiri dug u vezi potrošenog plina i da obavi određene radnje u svrhu sklapanja ugovora o opskrbi plinom za kuhanje, no da je tuženik to odbio učiniti i da je čak iz samo tuženiku poznatih razloga propustio platiti tužitelju plin koji je trošio bez plaćanja više od punih 17 godina. Ova činjenica o tuženikovom neplaćanju potrošenog plina i tuženikovom pružanju otpora u vezi sklapanja ugovora o opskrbi plinom za kuhanje sa tužiteljem, koji ugovor tuženik inače nije posjedovao, također upućuje po uvjerenju ovoga suda, da je tuženik u materijalnom smislu pokušao iskoristiti situaciju, dokle god to ide jer ukoliko punoljetna osoba koja je završila bilo kakvu školu, a tuženik to jest, praktički više od 17 punih godina koristi uslugu potrošnje plina za kuhanje, a istovremeno baš nikome ne plaća taj plin kojeg koristi, uz kojekakve izgovore, tipa da je išao u prostorije tužitelja i njegovog prednika i da je izvjesnoj zaposlenici tužitelja i tužiteljevog prednika, IL, prijavio okolnosti slučaja u više navrata (a ta osoba tako nešto nije potvrdila prilikom saslušanja u svojstvu svjedoka, te tuženik nije primjerice pokrenuo kazneni postupak za davanje lažnog iskaza protiv te osobe), pri čemu tuženik ne posjeduje niti jedan materijalni dokaz iz koje bi proizlazilo da se pisanim putem obratio odgovornoj osobi tužitelja ili pravnog prednika tužitelja da prijavi navedene okolnosti u vezi nedobivanja računa za plin potrošen u vezi kuhanja i zatraži da ga se evidentira kao korisnika plina za kuhanje i da mu se dostavljaju računi za potrošeni plin za kuhanje (ukoliko je tuženik doista bio tako savjestan i voljan da plaća potrošeni plin za kuhanje, kako to pokušava sebe prikazati u ovoj parnici), premda tvrdi i sam da se nije nikada u pisanoj formi obratio tužitelju ili njegovom predniku s tim ciljem, jasno je i sasvim očito da je tuženik samo koristio opisanu situaciju punih 17 godina, ne plaćajući plin za kuhanje, koji plin je kontinuirano koristio.

30. Tuženik je osporavao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a kako je Hera utvrdila da je tužitelj osnovano ispostavio račun tuženiku u navedenom novčanom iznosu, te da je taj račun, odnosno obračun u vezi plaćanja naknade za neovlaštenu potrošnju plina za kuhanje izvršen u potpunosti u skladu sa važećim odredbama MPPDS, te je T uputila tuženika da podmiri taj račun tužitelju, sud nije našao potrebu da financijskim vještačenjem utvrđuje opravdanost matematičkog obračuna u vezi visine, nakon što je ocijenio pravno osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, tim više što bi se izvođenjem tog dokaza samo bespotrebno odugovlačio ovaj postupak i povećavali (ranije spis broj Povrv-78/2021)

parnični troškovi, a svjedokinja KLI (koja je potpisana na navedenom obračunu neovlaštene potrošnje – list 90) je prilikom saslušanja objasnila sve bitne činjenice u vezi načina na koji je izvršila taj obračun visine duga zbog neovlaštene potrošnje samo za godinu dana unazad i sud njezino objašnjenje u cijelosti prihvaća kao točno, tim više što na točnost njezinih navoda upućuje i sadržaj čl. 76.st.4. MPPD. Naime, prilikom donošenja odluke da se neće izvesti dokaz financijskim vještačenjem u ovome predmetu, sud je imao u vidu da bi financijski vještak, obzirom na svoju struku, praktički mogao samo zbrojiti matematički iznose navedene u obračunu tužitelja s lista 90 spisa, te je po uvjerenju suda financijsko vještačenje bilo potpuno neekonomično u ovome predmetu i posve nepotrebno.

31. Izvođenje ostalih personalnih dokaza, koji su predloženi, a nisu izvedeni je sud također tretirao nepotrebnim za razrješenje predmeta spora jer je sasvim bilo suvišno u vezi rješenja predmeta spora, saslušavati svjedoke tužitelja i tuženika, koji su bili predloženi u ovoj parnici na predložene okolnosti, imajući u vidu što je sud utvrdio na temelju ocjene izvedenih dokaza i što je zapravo bilo sporno između stranaka. Pri toma, valja samo usput navesti, kako sporna činjenica između stranaka o tome da li je tuženik imao svoje prezime istaknuto na ulaznim vratima u stan, ali i na zvoncu ispred ulaska u zgradu, nije uopće bila odlučna za razrješenje predmeta spora, a okolnost koju je tuženik iznio tek tijekom glavne rasprave, o tome da bi navodno djelatnici tužitelja tijekom 2020. godine, došli u stan tuženika bez njegovog znanja, kada je u stanu tuženika bila tuženikova prijateljica, s namjerom da skinu plinomjer (iz vještačkog nalaza i mišljenja u dijelu kada vještak govori o zastarjelosti plinomjera koji se nalazi u stanu tuženika i kojeg je trebalo svakako promijeniti i novi plinomjer baždariti, ali i iz odluke Hera-e o vezi tuženikovog prigovora je bilo sasvim razvidno da su djelatnici tužitelja imali opravdan razlog i za promjenu starinskog plinomjera i za obustavu isporuke plina za kuhanje – opaska suca), pa da su tom prilikom djelatnici tužitelja skinuli plombu sa spornog mjernog uređaja (plinomjera), ali da nisu posao završili do kraja jer se tome usprotivila supruga tuženika, BL, nije bila od značaja jer je tu činjenicu ukoliko ju je tuženik smatrao bitnom tuženik mogao i morao iznijeti tijekom prethodnog postupka, odnosno u podnesku od 03. ožujka 2021. godine, sukladno upozorenju iz točke IV. ovosudnog rješenja od 01. veljače 2021. godine. Kako navedenu činjenicu tuženik nije iznio pravovremeno u smislu ZPP, sud ju uopće nije uzeo u obzir, a niti je uostalom ta činjenica uopće bila i bitna da bi ju trebalo utvrđivati u ovoj parnici, zbog toga se ne može smatrati dokazanim da bi upravo djelatnici tužitelja skinuli plombu sa spornog plinomjera tuženika u njegovom stanu, prije nego li je tuženiku obustavljena mogućnost korištenja plina za kuhanje, od strane tužitelja, a čak i da su skinuli plombu je bilo posve nebitno za tuženikovu obvezu plaćanja utuženog iznosa tužitelju, zbog neovlaštene potrošnje plina za kuhanje.

32. Zbog toga su dokazi koji nisu bili izvedeni odbijeni kao nepotrebni, a sud je u smislu čl. 451.st.3. ZPP, održao na snazi platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi u vezi glavnog potraživanja i sporednog koje se odnosilo na zateznu kamatu u smislu čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

33. Kako je drugostupanjski sud našao smislenim problematizirati ovosudnu ocjenu o pravilnosti odbijanja saslušanja prijateljice tuženika PL u svojstvu svjedoka (a jasno je da se radi o pristranoj svjedokinji koja je predložena da se sasluša u vezi činjenica koje nisu od značaja za razrješenje predmeta spora), ovaj sud smatra da će u kontekstu činjenice da nije moguće dva puta ukinuti prvostupanjsku odluku i (ranije spis broj Povrv-78/2021)

vratiti spis na ponovno odlučivanje, ovome sudu, drugostupanjski sud sukladno odredbi čl. 366. a.st.1. i 2. ZPP, sam provesti postupak koji smatra potrebnim radi otklanjanja nekih eventualnih novih nedostataka ukoliko ih nađe u ovoj odluci, te potencijalno posredstvom ovoga suda, saslušati svjedokinju PL, ako to smatra potrebnim u vezi bilo koje činjenice u vezi koje je predloženo njezino saslušanje u fazi prethodnog postupka, ali i u vezi iznesene činjenice ili tvrdnje tuženika u pogledu koje je predloženo njezino saslušanje u fazi glavne rasprave i koja tvrdnja je uopće po prvi put bila istaknuta tek u fazi glavne rasprave (za koju tvrdnju tuženika u fazi glavne rasprave ovaj sud smatra da je tuženik nedopušteno predložio saslušanje svjedokinje), ako to ocijeni potrebnim za razrješenje predmeta spora.

34. Naime, valja ponoviti da je u podnesku od 03. ožujka 2021. godine, kojeg drugostupanjski sud tretira odgovorom na tužbu, na drugoj stranici u drugom odlomku, tuženik iznio niz činjenica koje nemaju nikakve veze sa predmetom spora (pa tako primjerice da se stan tuženika nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], gdje se nalazi još 20 drugih stanova, da su svi stanovi uredno označeni imenom vlasnika na vratima i na poštanskim sandučićima…..da se u cijeloj zgradi nalaze plinske instalacije koje je tuženik preuzeo sa kupljenim stanom…da svi vlasnici stanova imaju dvojaku potrošnju plina…da se stanovi griju preko zajedničke kotlovnice….da se potrošnja plina raspoređuje sukladno kvadraturi stana…da postoji i dodatna potrošnja plina u svakom stanu zasebno preko koje stanari troše plin za kuhanje…da se plinsko brojilo koje mjeri potrošnju plina za kuhanje nalazi u hodniku stana…da je jednom prilikom tuženiku službena osoba rekla da nemaju tuženika u evidenciji potrošača, ali da imaju bivšeg vlasnika RL), a na te potpuno nebitne okolnosti u vezi razrješenja predmeta spora je tuženik predložio da se sasluša u svojstvu svjedoka PL, između ostalih personalnih dokaznih prijedloga.

35. Zbog razloga uslijed kojih je ovaj sud ocijenio pravno osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine, nije bilo nikakvog opravdanog razloga za saslušanjem svjedokinje PL na predložene okolnosti, te je taj dokazni prijedlog sud ocijenio potpuno nepotrebnim i suvišnim u vezi navedenih okolnosti radi kojih je predloženo saslušanje te osobe u podnesku tuženika od 03. ožujka 2021. godine.

36. Međutim, kako je tuženik saslušan u svojstvu stranke na raspravi održanoj dana 03. studenog 2022. godine, nakon što je prethodno bio saslušan vještak Krešimir Antulov, dakle u fazi glavne rasprave, koji vještak je na jasan način kazivao o tome zbog čega je prilikom održanog uviđaja u ovoj parnici u stanu tuženika zatekao plinomjer (za mjerenje potrošnje plina za kuhanje) koji nije bio u skladu s pravilima struke (i to ne samo stoga što nije imao plombu, nego i stoga što se ne proizvodi već više od 30 godina i inače se više ne koristi takav plinomjer, te je kao takav taj plinomjer opasan za korištenje), tuženik je prilikom saslušanja po prvi put (a to je bilo nakon što su po uvjerenju ovoga suda bili već izvedeni svi bitni i potrebni dokazi za donošenje meritorne odluke) iznio činjenicu i to na upit svog odvjetnika, da je od svoje prijateljice koja je bila u njegovom stanu tijekom 2020. godine, kada su u taj stan došli i djelatnici tužitelja koji su namjeravali skinuti sporni plinomjer i odnijeti ga iz stana tuženika, čuo da su ti djelatnici tužitelja, skinuli plombu sa tog plinomjera tijekom 2020. godine, pa je zbog te iznesene činjenice, koju novu činjenicu u vezi tog navodnog skidanja plombe je razradio odvjetnik tuženika u podnesku od 13. prosinca 2022. godine, dakle tek u fazi glavne rasprave, predloženo saslušanje navedene svjedokinje PL, (ranije spis broj Povrv-78/2021)

pored ostalih personalnih dokaznih prijedloga, kakav prijedlog ovaj sud smatra nedopuštenim, odnosno nepravovremenim jer se bitne činjenice na kojima stranka temelji osporavanje tužbenog zahtjeva trebaju iznijeti u ranijoj fazi postupka, a te bitne činjenice ukoliko su iznesene u ranijoj fazi postupka se mogu pokušati dokazivati, određenim personalnim ili drugim dokazima.

37. Ovaj sud naglašava da je u parničnom postupku potrebno izvoditi dokaze radi utvrđenja spornih odlučnih činjenica, bitnih za donošenje konačne odluke, a koje činjenice će ovaj sud utvrditi kao istinite i točne, ali i koje dokaze će ovaj sud od pravovremeno predloženih izvesti, ovisi o odluci ovoga suda, a ne o odluci drugostupanjskog suda ili bilo koje stranke, pa je prema tome ovaj sud i odlučio da se tuženik nepravovremeno (u fazi glavne rasprave) sjetio uopće iznositi u ovoj parnici tvrdnju o tome da bi čuo od prijateljice PL da bi djelatnici tužitelja skinuli plombu sa plinskog mjernog uređaja u stanu tuženika u njezinoj prisutnosti, koju nepravovremeno iznesenu tvrdnju je tuženik pokušao bezuspješno dokazati kao istinitu činjenicu, na temelju nepravovremeno predloženog dokaznog prijedloga da se PL, sasluša upravo na tu okolnost, iako ta tvrdnja po uvjerenju ovoga suda, čak i nema veze sa predmetom ovoga spora jer predmet ovoga spora nije tko je skinuo plombu sa navedenog plinomjera, a sasvim je jasno iz vještačkog nalaza da taj plinomjer nije bio niti ispravan, niti baždaren, te da nije utvrđeno da taj plinomjer nije bio zakonsko mjerilo i nije zadovoljavao uvjete propisane Zakonu o zapaljivim tekućinama i plinovima jer ta instalacija nije bila niti ispitivana predugi niz godina, a samim time je bila opasna, ne samo za tuženika, nego i za ostale stanare zgrade.

38. U ovom postupku je utvrđeno da je tuženik punih 17 godina, koristio plin za kuhanje bez plaćanja računa za tako potrošeni plin i bez ikakvog ugovora kojeg bi imao sklopljenog sa isporučiteljem plina, a zbog čega računi tuženiku nisu bili niti ispostavljeni u tom razdoblju jer tuženik nije bio niti evidentiran, kod tužitelja ili pravnog prednika tužitelja, kao korisnik potrošnje plina za kuhanje, premda je kupio stan od ranijeg vlasnika RL i premda je tuženik trebao sebe prijaviti kao korisnika plina za kuhanje nadležnoj osobi ili tijelu i to bilo odlaskom na lice mjesta (u kojem slučaju je trebalo razgovarati sa ovlaštenom osobom i predati joj kupoprodajni ugovor sa ranijim vlasnikom) ili preporučenom pošiljkom uz dostavljanje materijalnog dokaza o kupovini stana u navedenoj zgradi u [adresa]. Osim toga, utvrđeno je u ovom postupku i da se potrošnja plina za kuhanje, evidentirala u stanu tuženika na mjernom mjestu u hodniku stana, posredstvom plinomjera koji prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka nije zadovoljavao propisane uvjete sukladno pozitivnim propisima, te da se taj plinomjer ili mjerni uređaj smatra neispravnim uređajem, a ujedno i zastarjelim, pri čemu isti nije bio niti ispitan, niti baždaren, a niti promijenjen predugi niz godina (jasno je da ga isporučitelj ili druga ovlaštena osoba nije po službenoj dužnosti mogla promijeniti, ukoliko tužitelju i njegov predniku nije bilo poznato da tuženik uopće koristi plin za kuhanje u svom stanu, a tuženik očito nije našao ni potrebnim da sam zatraži promjenu plinomjera u situaciji kada je godinama bez plaćanja koristio plin za kuhanje).

39. Sud je prihvatio kao točne navode tužitelja o tome da je tijekom lipnja 2020. godine, vršeno očitanje plinomjera u zgradi u kojoj živi tuženik, te da je tada utvrđeno da u stanu tuženika postoji plinomjer koji nije zakonsko mjerilo koje je ugrađeno od strane operatera distribucijskog sustava GPB, te da tuženik nije bio niti evidentirani kod tužitelja, korisnik plina na toj lokaciji, kao korisnik plina za kuhanje, što je (ranije spis broj Povrv-78/2021)

posljedično dovelo do toga da se tuženiku ponudi da ga se legalno priključi na plinsku mrežu, uz izdavanje energetske suglasnosti i sklapanja ugovora o opskrbi plinom s opskrbljivačem u obvezi javne usluge, odnosno da izvrši legalno priključenje uz nabavu novog zakonski ispravnog plinomjera i omogući demontažu spornog plinomjera od strane ODS, kao i da se obavi ispitivanje instalacije. Tuženik je ponuđeno najprije prihvatio, a potom vrlo brzo odbio, pa je tužitelj sukladno Zakonu o zapaljivim tekućinama i plinovima i Zakonu o tržištu plina, te čl. 50.st.1. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava (N.N.br. 50/18,88/19,36/20 – u daljnjem tekstu: MPPDS), izvršio obustavu isporuke plina odsijecanjem plinske instalacije u susjednom stanu kroz koji prolazi instalacija nemjerenog plina (onog koji se koristio za potrebe kuhanja – opaska suca) u stan tuženika, a koja obustava je potvrđena opravdanom navedenom odlukom T. Također je prihvaćen kao istinita iznesena činjenica tužitelja o tome da je tuženik nastavio koristiti plin za kuhanje, bez plaćanja, pa je zbog toga bio dana 26. listopada 2020. godine, ponovo upoznat sa svim činjenicama od strane tužitelja i to naročito da se radi o neovlaštenoj potrošnji i ponuđeno mu je sklapanje ugovora o opskrbi plinom, energetska suglasnost i predračuni za legalizaciju priključenja, što je tuženik odbio prihvatiti.

40. Tijekom ovosudnog postupka je vještačenjem utvrđeno da plinomjer u stanu tuženika nije zadovoljavao propisane uvjete sukladno pozitivnim propisima, te da je zbog toga taj plinomjer ili mjerni uređaj bio neispravan, a ujedno i zastario, a time dakle i onesposobljen za pravilan rad te kao stvar ujedno opasan, zbog čega je bio ispunjen uvjet iz čl. 74.st.1. MPPD, da se tuženika tretira osobom koja je neovlašteno trošila plin za kuhanje, a za koji potrošeni plin nije ništa platila. Također je utvrđeno u ovom postupku vještačenjem da se plinomjer koji se nalazio u stanu tuženika trebao mijenjati svakih 8 godina (a tuženik ga je koristio od 2002. godine, kada je kupio stan, bez da je platio jedan jedini račun za potrošeni plin u vezi kuhanja), uz iznimku da se 8 godine na postojeći plinomjer izvrši novo baždarenje ukoliko je plinomjer bio ispravan i nije ga trebalo mijenjati 8 godine u odnosu na zadnju izmjenu tog plinomjera.

41. Jasno je također da je za takav posao izmjene plinomjera ili baždarenje postojećeg bio ovlašten distributer plina (to proizlazi i iz iskaza vještaka), a ne tuženik, no tuženik nije dao do znanja distributeru plina od 2002. godine, pa nadalje sve dok se tijekom 2020. godine nije utvrdilo da posjeduje neispravan mjerni uređaj u svom stanu, da je još 2002. godine, kupio stan od RL, te da tuženika treba evidentirati kao korisnika plina za kuhanje, odnosno da tuženik eventualno sklopi ugovor o korištenju plina, kao novi vlasnik stana.

42. Sve ovo jasno ukazuje, kao što je to i ranije navedeno da je tuženik bio neovlašteni korisnik plina za kuhanje, a na taj zaključak upućuje i sadržaj zapisnika i odluke od 07. siječnja 2021. godine, Povjerenstva za zaštitu potrošača Gradske plinare [adresa] d.o.o., povodom tuženikovog prigovora kojeg je podnio Povjerenstvu za reklamaciju potrošača 31.12.2020.g. (list 64), kao i odgovor Hera-e (list 76-82), povodom tuženikovog prigovora od mjeseca prosinca 2020. godine, na postupanje operatera distribucijskog sustava i u vezi plaćanja iznosa od 14.029,44 kuna i u vezi obustave korištenja plina jer je takva obustava bila valjana i u smislu čl. 50. MPPDS, dakle u slučaju neovlaštene potrošnje plina.

43. Prema tome, ako je tuženik bio neovlašteni korisnik plina za kuhanje, a utvđeno je da jest, tužitelj je bio ovlašten ne samo da obustavi isporuku plina za kuhanje u stan (ranije spis broj Povrv-78/2021)

tužitelja, nego i da ga tereti za plaćanje naknade u smislu čl. 76. MPPDS, za što ga je tužitelj i teretio sa utuženim novčanim iznosom, sukladno obračunu neovlaštene potrošnje koji se nalazi u spisu na listu 90, a u vezi kojeg obračuna je svjedokinja CL, koja je potpisala taj obračun, objasnila na koji način je utvrđen u vidu svote od 14.029,44 kuna, time da je njezin iskaz u cijelosti prihvaćen kao istinit, tim više što na istinitost istog ukazuje i sam matematički izračun tužitelja u vezi visine duga za neovlašteno korištenje plina, ali i čl. 76 MPPDS.

44. Shodno tome, visina novčane tražbine tužitelja je utvrđena na temelju matematičkog izračuna izvršenog u smislu čl. 76. MPPDS, kao obračun neovlaštene potrošnje plina, koji način obračuna je pojasnila navedena svjedokinja i time sud smatra da je visina tužbenog zahtjeva utvrđena osnovanom i dovoljno obrazloženom u ovom obrazloženju, a zbog personalnih i materijalnih dokaza koji upućuju na činjenicu da je tuženik bio neovlašteni korisnik plina za kuhanje u svom stanu, te da je tužitelj opravdano obustavio tuženiku isporuku plina za kuhanje u stan tuženika, odnosno da je visina predmetne tražbine tužitelja utvrđena na temelju tužiteljevog obračuna neovlaštene potrošnje plina (list 90), koji obračun je pojasnila potpisnica istog, saslušana u svojstvu svjedoka u ovoj parnici, a čiji iskaz sud prihvaća kao istinit, nije bilo potrebno da se izvodi dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

45. Vezano za tvrdnju drugostupanjskog suda iz ukidne odluke da ovaj sud nije naveo o kojoj se vrsti neovlaštene potrošnje plina radi, sud smatra da se u ovom slučaju nije radilo o samovoljnom priključenju na distribucijski sustav ili preuzimanju plina mimo obračunskog mjernog mjesta, nego o tuženikovom preuzimanju plina posredstvom plinomjera kod kojega je ovjerena oznaka Državnog zavoda za mjeriteljstvo, ovlaštenog mjeritelja Državnog zavoda za mjeriteljstvo, proizvođača plinomjera, operatora distribucijskog sustava uništena, promijenjena, uklonjena ili na drugi način oštećena, dakle o tuženikovom preuzimanju plina posredstvom mjernog uređaja za kojeg je vještak u ovoj parnici utvrdio i da je zastario i da nije zadovoljavao propisane uvjete sukladno pozitivnim propisima, te podredno i da je taj plinomjer ili mjerni uređaj bio neispravan, bez plombe. U kontekstu svih utvrđenih činjenica zbog kojih je u ovome predmetu utvrđeno da je tuženik neovlašteno koristio preko 17 godina, plin za kuhanje u svom stanu, za koje korištenje nije plaćao nikome naknadu, te da je to korištenje bilo izvršeno sa zastarjelim plinomjerom kojeg ne samo da tužitelj nije niti postavio, nego koji plinomjer nije zadovoljavao propisane uvjete sukladno pozitivnim propisima i to u situaciji kada tuženik nije uopće prijavio distributeru plina da je kupio stan u zgradi u [adresa], te nije zatražio da se sa tuženikom sklopi ugovor o isporuci i korištenju plina, pa tužitelj tuženika nije niti imao zbog toga evidentiranog kao korisnika plina za kuhanje, po uvjerenju suda potpuno je nebitno je li plombu na spornom plinomjeru skinuo tuženik, K, R ili zaposlenici tužitelja u trenutku kada su htjeli onemogućiti tuženika u daljnjem neovlaštenom korištenju plina za kuhanje u stanu tuženika.

46. Vezano za dio obrazloženja drugostupanjske odluke iz koje proizlazi da u prethodnoj presudi sud nije cijenio navode tuženika da je plinomjer zatekao u stanu prilikom kupnje, odnosno da se nije ilegalno priključio, sud naglašava kako dopušta da je istinita ta tvrdnja tuženika, a ista je i nebitna u opisanim okolnostima slučaja, kao što je nebitno i dosta tvrdnji iznesenih u podnesku tuženika od 03. ožujka 2021. godine na drugoj stranici u drugom odlomku u vezi kojih nebitnih tvrdnji je predloženo saslušanje (ranije spis broj Povrv-78/2021)

određenih svjedoka, a također su bili nebitni materijalni dokazi iz kojih proizlazi da se tuženik žalio i prigovarao Elektrometalu d.d. [adresa] još tijekom 2012. godine ili 2013. godine, u vezi računa za potrošeni plin i fiksnu naknadu vezano za račune koje je primio u vezi potrošnje plina preko zajedničke kotlovnice.

47. Naime, potpuno je logično da je tuženik zatekao u stanu koji je kupio od RL plinomjer, a u tom kontekstu i da se nije ilegalno priključio na plinsku mrežu u zgradi, međutim nije logično da tuženik unatoč korištenju plina za kuhanje u tom svom stanu nakon kupnje stana u zgradi u situaciji kada nije dobivao račune za potrošeni plin za kuhanje, ne nalazi potrebu da prošeće do "ovlaštene osobe", bilo da se radilo o odgovornoj osobi prednika tužitelja ili nekom zaposlenik prednika tužitelja kojem je trebalo prijaviti kupoprodaju stana u toj zgradi i zatražiti da se tuženiku omogući da sklopi ugovor u vezi isporuke plina za kuhanje u stanu tuženika ili da ga se barem evidentira kao potrošača tog plina u svom stanu u toj zgradi, da bi mu se mogli ispostavljati računi za taj potrošeni plin, a takva pasivnost tuženika je rezultirala korištenjem plina za kuhanje bez plaćanja, u razdoblju dužem od 17 godina.

48. Tuženik je po uvjerenju ovoga suda neosnovano pokušao odgovornost prebaciti na tužitelja i prednika tužitelja u vezi nekakvog propusta da distributer plina pravodobno utvrdi da se u toj zgradi u [adresa] u kojoj tuženik ima stan, nalazi tuženik kao vlasnik stana koji koristi plin za kuhanje, koji potrošeni plin ne plaća, a već je navedeno da tuženik u ovoj parnici nije dokazao da se bilo kome od ovlaštenih osoba tuženika ili prednika tuženika, obratio u smislu prijave kupoprodaje spornog stana, kako bi ga se evidentiralo kao korisnikom plina za kuhanje u stanu, dakle ne samo kao korisnikom plina za grijanje koji isporučuje zajednička kotlovnica.

49. Zaključno, što se tiče primjene materijalno pravnog propisa u smislu utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva, odluka je donesena u smislu čl. 4., čl.5., čl. 6., čl. 8., čl. 9., čl. 10.st.1. i 3., te čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, ali i čl. 75.st.1. i 3. u vezi čl. 76. MPPDS, obzirom da je tuženik svojim nesavjesnim postupanjem i zlouporabom opisane situacije u kojoj je koristio u svom stanu plin za kuhanje bez plaćanja, prouzročio štetu tužitelju koja se očituje u potrošnji plina bez plaćanja, a visina koje štete nije određena za cijelo razdoblje tuženikove neovlaštene potrošnje plina od 2002. godine, na ovamo, već je određena sukladno čl. 75.st.1. i 3. u vezi čl. 76. MPPDS u iznosu od 14.029,44 kuna ili 1.858,20 Eura, samo za razdoblje od zadnje godine, dakle za razdoblje nezastarjelog potraživanja.

50. Kako je ovaj sud sada apsolvirao sve ono na što je ukazao drugostupanjski sud u svojoj ukidnoj odluci, te je ujedno na taj način i dodatno obrazložio svoju donesenu odluku u vezi novčane tražbine tužitelja, valjalo je održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Marije Kustić u dijelu u kojem je naložena tuženiku isplata navedenog iznosa u roku od 8 dana, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP.

51. Obzirom da je navedena javna bilježnica Marija Kustić, odlučujući o prijedlogu za ovrhu koji je tužitelj njoj podnio u svojstvu ovrhovoditelja, priznala tužitelju u vezi nastalih troškova ovrhe iznos od 1.825,00 kn ili 242,22 eura, valjalo je u tom dijelu u smislu čl. 451. st. 3. ZPP, staviti izvan snage platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi, obzirom da je povodom prigovora tuženika u svojstvu ovršenika, nastavljen parnični postupak u kojem sudskom postupku je bilo potrebno donijeti jedinstvenu odluku o parničnom trošku, koja odluka obuhvaća i troškove u vezi navedene ovrhe. (ranije spis broj Povrv-78/2021)

52. Naime, sukladno sada važećoj sudskoj praksi utemeljenoj na pravnom mišljenju sa sastanka predsjednika građanskih odjela svih županijskih sudova u Republici Hrvatskoj i predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj dana 02. lipnja 2017. godine (po kojem mišljenju se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom) potrebno je donijeti jedinstvenu odluku o trošku, koja obuhvaća i one troškove koji su bili nastali prije parničnog postupka, dakle i u vrijeme kada su stranke bile ovrhovoditelji i ovršenici.

53. Shodno tome, valjalo je prije svega staviti izvan snage platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi i u dijelu kojim je tuženiku u svojstvu ovršenika naloženo da isplati tužitelju u roku 8 dana, navedene odmjerene troškove, da bi se ovom presudom (u formi rješenja kojim se odlučuje o parničnom trošku) uopće moglo odlučiti o cjelokupnom trošku postupka, cijeneći okolnost da je prije donošenja ove odluke o navedenom stavljanju izvan snage platnog naloga iz navedenog rješenja o ovrsi formalno egzistirala javnobilježnička odluka (koja nije ukinuta niti je stavljena izvan snage rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru br. Povrv-78/2021-2 od 01. veljače 2021. godine) o nastalom trošku, odnosno kojom su tuženici obvezani da navedene troškove isplate tužiteljima u roku 8 dana, sa zateznom kamatom.

54. Odluka o trošku je donesena, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP jer je tužitelj uspio u cijelosti u ovoj parnici.

55. Opravdani troškovi tužitelja su odmjereni prema troškovniku odvjetnice tužitelja iz podneska od 21. veljače 2025. godine, ali i onom navedenom u ovršnom prijedlogu, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, a sukladno odredbama važeće Odvjetničke tarife.

56. Tužitelju je za sastav podnesaka od 23.03.2021.g., 26.03. 2021.g., 07.09.2021.g., te 21.12.2021.g., sukladno Tbr. 8.t.4. Odvjetničke tarife, priznat iznos od 50,00 Eura, za svaki od tih podnesaka, a za sastav podneska od 13.12.2022.g. (kojim se tužitelj očitovao o nalazu vještaka), priznat je iznos od 200,00 Eura. Nadalje, za zastupanje na ročištima održanim dana 06.09.2021.g., 10.12.2021.g., 03.11.2022.g., 06.04.2023.g., 20.12.2024.g., te 21.02.2025.g., priznat je iznos od 200,00 Eura za svako od tih ročišta, dok je u vezi tih ukupnih opravdanih troškova u iznosu od 1.600,00 Eura, priznat tužitelju pripadajući porez na dodanu vrijednost od 400,00 Eura.

57. Kako je tužitelju još valjalo priznati iznos od 391,85 Eura (što predstavlja u kunskom iznosu svotu od 2.952,40 kn s kojim iznosom je tužitelj sufinancirao predmetno vještačenje – list 108 i 154 spisa), ali i zatraženi iznos od 66,36 Eura u vezi sudske pristojbe na tužbu i presudu, iako ta pristojbena obveza tužitelja iznosi i više od te svote, odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva tužitelja, utvrđen je ukupan opravdan trošak u iznosu od 2.458,21 Eura (1.600,00 + 400,00 +391,85 + 66,36 = 2.458,21), pa je taj novčani iznos i dosuđen tužitelju sa opravdano zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke. Preko dosuđenog iznosa na ime (ranije spis broj Povrv-78/2021)

naknade parničnog troška, do zatraženog iznosa je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja.

58. Međutim, kako je tužitelju valjalo priznati kao opravdan trošak u vezi prethodnog ovršnog postupka, trošak za sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 132,72 Eura (1.000,00 kn), sukladno zahtjevu tužitelja, te trošak u iznosu od 53,09 Eura (400,00 kuna) u vezi javnobilježničke nagrade, tj. zaprimanje prijedloga za ovrhu i izdavanje rješenja o ovrsi u smislu čl. 6. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (N.N.br. 8/11), ali i pripadajući porez na dodanu vrijednost na te troškove od 46,41 Eura, ukupan opravdan trošak tužitelja iznosi 2.183,53 Eura (2.458,21+132,72+53,09+46,41=2.690,43 Eura), pa je taj iznos i dosuđen tužitelju.

59. Naime, tužitelju nisu priznati nekakvi nastali neodređeni ili ne konkretizirani "paušalni troškovi" navedeni u prijedlogu za ovrhu od 30,00 kuna sa zatraženim porezom, niti su mu priznati "paušalni" odvjetnički troškovi od 30,00 kuna sa zatraženim porezom jer je svaki zahtjev u vezi naknade troška stranka dužna istaći na konkretan način. Osim toga, tužitelju nije ponovo priznat trošak u vezi zastupanja po punomoćnici na ranije održanom ročištu na kojem je objavljena prva presuda u ovome predmetu jer je taj trošak već priznat tužitelju, rješenjem broj Povrv-78/2021-44 od 22. kolovoza 2023. godine, a kako protiv te odluke nije bila podnesena žalba ista je postala pravomoćna dana 14. rujna 2023. godine.

60. Ova odluka ne sadrži odluku o zahtjevu tužitelja u pogledu naknade troška za zastupanje tužitelja na ročištu za objavu presude i opravdanog poreza na taj trošak jer je buduća neizvjesna činjenica u vrijeme izrade ove odluke, hoće li se odvjetnica tužitelja pojaviti na ročištu na kojem će presuda biti objavljena, pa će se tek u tom slučaju da se pojavi biti donesena odluka o tom zahtjevu tužitelja, posebnim rješenjem.

U Bjelovaru, 04. travnja 2025. godine.

S u d a c:

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana 05. travnja 2025. godine, a putem ovoga suda.