REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Stalna služba u Ivanić-Gradu
Ivanić Grad, Športska 2
Poslovni broj: P-376/2023-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu tog suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆM iz [adresa], Muhlenweg 7, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, protiv tuženice OM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srećku Novaku Perjanecu, odvjetniku u Sesvetama, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 27. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku 4. travnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj ĆMB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica] oranica sa 1324 m2 koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (312487) što je tuženas OM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i trpjeti da se temeljem ove presude izvrši uknjižba prava vlasništva na navedenoj nekretnini u ime i za korist tužitelja uz istovremeno brisanje prava vlasništva tužene na navedenoj nekretnini.
Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu da temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja na iznos parničnog troška teče počev od dana donošenja prvostupanjske presude sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.„
II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana tuženici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.750,00 EUR.
Obrazloženje
1 Tužitelj ĆM podnio je u ovoj parnici tužbu protiv tuženice OM, te u tužbi tvrdi da je vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi označene kao kčbr. [katastarska čestica] oranica sa 1324 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina]. Tvrdi da je tu nekretninu 3. listopada 1990. kupio od FM (udane OMB), te je od tada u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu te nekretnine. Nakon što je tu nekretninu uživao i koristio više od 30 godina saznao je da spomenuti ugovor nije i proveden u zemljišnoj knjizi, već je u zemljišnoj knjizi kao vlasnica upisana tuženica, koju niti ne poznaje. Stoga tužbenim zahtjevom tužitelj traži da ovaj sud utvrdi da je tužitelj vlasnik te nekretnine, kao i da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu da u zemljišnoj knjizi briše tuženicu kao vlasnicu navedene nekretnine i istodobno upiše kao vlasnika tužitelja. Tužitelj je potraživao i parnične troškove, sa zakonskom zateznom kamatom. 2 U odgovoru na tužbu (list 14-16) tuženica je osporila tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da tužitelj uopće nije stekao pravo vlasništva sporne nekretnine jer je vlasnica te nekretnine tuženica, kako je doista i upisano u zemljišnoj knjizi. Naime, tuženica je pravo vlasništva sporne nekretnine stekla 16. veljače 2018. od svoje kćerke EM, temeljem ugovora o darovanju. Prije toga kćerka tuženice stekla je vlasništvo sporne nekretnine 9. siječnja 2012. temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od PM, i ovaj ugovor je proveden u zemljišnoj knjizi u predmetu broj Z- 392/2012. Prema tome aktualno stanje u katastru i zemljišnoj knjizi prema viđenju tuženice odgovara stvarnom stanju. Sve i da je tužitelj doista dosjelošću stekao pravo vlasništva na način kako opisuje u tužbi, tuženica drži da takva osnova stjecanja prava vlasništva nema prednost u odnosu na stjecanje prava vlasništva temeljem povjerenja u zemljišne knjige. Kod toga tuženica upućuje i na višegodišnju sudsku praksu, i smatra da je u konkretnom slučaju suština spora zapravo materijalnopravno a ne činjenično pitanje. Predložila je da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije, uz obvezu tužitelja na naknadu troškova postupka.
3 Sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile. Nakon analize i ocjene provedenih dokaza, svakog za sebe i svih zajedno, sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan te je presuđeno kao u izreci.
4.1 U prilog svojih činjeničnih navoda stranke su u spis predmeta dostavile ugovore. Kronološkim redom, analizom ovih ugovora može se zaključiti da je prvo tužitelj 25. ožujka 1990. kao kupac zaključio ugovor o kupoprodaji sporne nekretnine sa FM (list 9). Ugovor je umjesto tužitelja i s njegovom ovlasti potpisao njegov šogor CM. Predmet ugovora bilo je „gradilište“ koje u naravi leži „od ograde kupca do električnog stupa na zemlji prodavača“. Nakon toga tužitelj je 3. listopada 1990. kao kupac zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnina, ponovo sa OMB (list 5-7), time da je ugovor opet potpisao tužiteljev šogor CM. Predmet ugovora označen je kao kčbr. [katastarska čestica], dakle upravo sporna nekretnina, a prodaja je kao promet nekretnina oporezovana (list 10-11). Nakon toga je FM istu spornu nekretninu kčbr. [katastarska čestica] ponovo prodala ugovorom od 9. lipnja 2000. ali sada kupcu PM (list 31-32), koja je pak ugovorom od 9 siječnja 2012. iste nekretnine prodala kupcu EM (list 33-35). I na koncu, EM je sporne nekretnine ugovorom od 16. veljače 2018. darovala svojoj majci i u ovoj parnici tuženici OM (list 36-38), koja je i sada aktualni zemljišnoknjižni vlasnik sporne nekretnine.
4.2 Uvidom u ovosudni zemljišnoknjižni predmet Z-392/2012 utvrđeno je kako je u tom postupku EM (kćerka tuženice) temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 9. siječnja 2012. uknjižena kao vlasnica sporne nekretnine, koju je kupila od PM. Rješenjem Z-392/2012 od 16. ožujka 2012. brisano je pravo vlasništva PM, a uknjiženo pravo vlasništva na ime EM. 5 Tužitelj ĆM saslušan kao stranka (list 25-26) navodi da je sa suprugom spornu nekretninu 1990. kupio od FM, pri čemu je u pisanom obliku sastavljen samo jedan provizoran ugovor. Ugovor je umjesto njega po punomoći potpisao njegov šogor CM, jer je u to vrijeme tužitelj bio na radu u Njemačkoj. Nakon nekoliko mjeseci sastavili su još jedan formalni ugovor koristeći obrazac iz papirnice. Šogor je imao zadatak provesti promjenu vlasništva u zemljišnoj knjizi, ali nije uspio. Kupljeno zemljište sa suprugom je posjedovao na način da je zemljište obrađivala nećakinja njegove supruge MM i njezin suprug TM. Nikada nije došao u nikakav spor u vezi kupljene nekretnine, a tuženicu nikada nije vidio do ove parnice. Tuženica OM saslušana kao stranka (list 26) također navodi kako tužitelja nikada nije vidjela do ove parnice. Poznato joj je da je PM spornu nekretninu prodala njezinoj kćerki EM, ali nema saznanja kako je vlasništvo sporne nekretnine stekla PM. Kasnije joj je kćerka spornu nekretninu darovala. Sud prihvaća iskaze stranaka kao istinite jer su svi navodi stranaka potvrđeni sadržajem isprava koje prileže spisu. U dijelu koji se odnosi na posjedovanje, iskaz tužitelja potvrdili su i svjedoci MM i TM.
6.1 Po prijedlogu tužitelja provedeni su dokazi očevidom na spornim nekretninama 26. ožujka 2024. i saslušanjem svjedoka, uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Miljenka Relića (list 49-54), koji je u skici očevida prikazao koje su dijelove zemljišta - površine pri iskazivanju svjedoci pokazali u naravi, te snimio dvije fotografije (list 58-62). Svjedoci TM, MM, ČM, KM, VM, ĐM, ŠM i JM u velikoj mjeri suglasno su iskazali da tužitelj čitav niz godina posjeduje spornu nekretninu. Svjedok TM (list 49-50,89) iskazao je da je po nalogu ili uz dopuštenje tužitelja 20 godina osobno obrađivao spornu površinu odnosno upravo kčbr. [katastarska čestica], i uzgajao razne poljoprivredne kulture. To potvrđuje njegova supruga svjedok MM, njegovi sinovi svjedoci JM i KM, njegova kćerka svjedok ĐM, svjedok HM, svjedok VM koji je i sam kosio travu, svjedok ČM koji je također kosio travu, i svjedok ŠM.
6.2 Istodobno, i tuženica je također na spornom zemljištu odnosno na kčbr. [katastarska čestica] izvršavala posjedovne čine, na način da je njezin suprug obraslo zemljište iskrčio i uredio kao livadu. To u svojem iskazu potvrđuje ne samo suprug tuženice svjedok LM (list 50), nego i svjedoci BM (list 53-54) i RM (list 54) koji su u tim radovima sudjelovali, te još svjedoci HM (list 50-51) i JM (list 53) koji su te radove vidjeli.
6.3 Sud prihvaća kao istinite iskaze svih ovih svjedoka, jer su iskazivali o činjenicama o kojima imaju izravna osobna saznanja i međusobno su suglasni. Iz iskaza svjedoka proizlazi jasan zaključak da su zapravo obje parnične stranke u posjedu sporne zemljišne čestice broj 392/3, k. o. [katastarska općina], počev od vremena zaključenja ugovora spomenutih gore pod 4.1, a međusobno stranke o tome očigledno nisu imale saznanja. To je posljedica dvostrukog otuđenja iste nekretnine, koje potvrđuje iskaz svjedoka FM (list 85-86). Iako ističe kako nije imala namjeru dva puta prodavati istu nekretninu, ipak je učinila upravo to. Naime, kada su joj predočeni ugovori od 35. ožujka 1990. (list 9), od 3. listopada 1990. (list 5-7), i od 9. lipnja 2000. (list 31-32), svjedok FM potvrdila je da je potpisala sva tri ova ugovora. Iskaz svjedoka FM sud prihvaća kao istinit, jer u cijelosti korespondira sa ispravama u spisu predmeta.
7 Prema odredbama čl. 125 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 81/15, 94/17) kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona osoba koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. U konkretnom slučaju, i tužitelj i treća osoba PM zaključili su sa FM (OMB) ugovor (pravni posao) radi stjecanja prava vlasništva iste nekretnine kčbr. [katastarska čestica] oranica sa 1324 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina]. Niti tužitelj niti treća osoba PM očigledno nisu znali jedan za drugoga. Međutim, treća osoba PM je nakon zaključenja ugovora još i ishodila uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, te je u zemljišnoj knjizi bila upisana kao vlasnica, sve dok istu spornu nekretninu nije prodala kćerki tuženice EM. Prema tome, nakon što je zaključenjem ugovora ostvario titulus stjecanje prava vlasništva, tužitelj nije ostvario i modus stjecanja prava vlasništva odnosno uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Suprotno tome, PM je u cijelosti ispunila sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine, uknjižila se kao vlasnica u zemljišnoj knjizi, a onda spornu nekretninu prodala. Zbog toga tužbeni zahtjev tužitelja u ovoj parnici nije osnovan, pa je presuđeno kao pod točkom I izreke.
8.1 O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredaba čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku, jer je u sporu u cijelosti uspjela tuženica. Tuženica je troškovnikom (list 91) potraživala trošak postupka u ukupnom iznosu od 1,750,00 EUR (sa porezom) po osnovi zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik prema odredbama odvjetničke Tarife. Sve ove zatražene troškove sud je tuženici priznao kao potrebne u smislu čl. 151 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku, i dosudio kao pod točkom II izreke.
8.2 Dosuđeni troškovi zastupanja sastoje se od sastavljanja odgovora na tužbu 250,00 EUR po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife, zastupanja na očevidu 250,00 EUR po Tbr. 9.7 odvjetničke Tarife, zastupanja na četiri ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi 250,00 EUR (za svako ročište) po Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife, i zastupanja na dva ostala ročišta 125,00 EUR (za svako ročište) po Tbr. 9.2 odvjetničke Tarife. Svi navedeni iznosi uključuju i porez prema Tbr. 46 odvjetničke Tarife.
U Ivanić-Gradu, 4. travnja 2025.
Sudac:
Nenad Tudor
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može žalbenom sudu podnijeti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
