Poslovni broj: Povrv-83/2023-20

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja BT LAZAR d.o.o., Malo Gradišće, Malo Gradišće 16A, OIB: 92594641353, kojeg zastupa punomoćnik EP, prokurist tužitelja, protiv tuženika G. P. STANIĆ d.o.o., Matulji, 43. istarske divizije 106, OIB: 02796972647, kojeg zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2025., u prisutnosti prokuriste tužitelja EP te zamjenika punomoćnika tuženika, 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Martine Sušanj Peršić sa sjedištem u [adresa], posl.br. Ovrv-13084/2022, UPP/OS-Ovrv-520/2022 od 28. srpnja 2022., u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 66.371,67 kn/8.809,03 EUR[1] , zajedno s troškovima te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.397,81 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj 26. svibnja 2022. podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to izvoda iz otvorenih stavki od 26. svibnja 2022., radi isplate iznosa od 66.371,67 kn/8.809,03 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 32.871,67 kn od 1. ožujka 2019. pa do isplate, a na iznos od 33.500,00 kn od 21. ožujka 2019. pa do isplate, kao i troškovima iz razloga što tuženik nije u cijelosti podmirio dug po izdanim računima. Javna bilježnica Martina Sušanj Peršić sa sjedištem u [adresa], donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv-13084/2022, UPP/OS-Ovrv-520/2022 od 28. srpnja 2022., a po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, osporio osnovu i visinu potraživanja, navodeći da je račun broj 6-1-1 u iznosu od 37.500,00 kn u cijelosti podmiren 27. veljače 2019., dok da je račun broj 8-1-1 podmiren u dva obroka i to 22. ožujka 2019. u iznosu od 20.000,00 kn te 17. svibnja 2019. u iznosu od 13.500,00 kn, čime da je cjelokupno potraživanje tužitelja namireno. Ujedno je istaknuo prigovor nedostatke aktivne te promašene pasivne legitimacije te prigovor zastare. Slijedom navedenog, tuženik predlaže pobijano rješenje o ovrsi staviti izvan snage i ukinuti provedene radnje, odnosno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl.br. Povrv-231/2023-3 od 17. svibnja 2023., isti se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predmet ustupio ovom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom, nakon čega je rješenjem ovog suda od 5. prosinca 2023. stavljeno izvan snage ranije citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprve u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom od 27. studenog 2024. tuženik se nadalje očitovao da tužitelj nije obrazložio predmetno potraživanje na način da se izjasni i dokumentira na što se predmetna tražbina točno odnosi, obzirom da dugovanje ne postoji. Također, tuženik je još jednom obrazložio da su račun broj 6-1-1 od 21. veljače 2019., kao i račun broj 8-1-1 od 20. ožujka 2019. uredno podmireni te je u prilog svoje tvrdnje dostavio pregled prometa od 8. srpnja 2022. te potvrde o izvršenom plaćanju. Opreza radi, tuženik je ustrajao i kod dokaznih prijedloga za saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika, pribavom analitičke kartice kupca od tužitelja, knjigovodstveno-financijskim vještačenjem te pribavom podataka od Zagrebačke banke o izvršenim isplatama tuženika od 21. veljače 2019. do 31. prosinca 2019. Također, je naveo da unatoč činjenici što je potraživanje tužitelja u cijelosti neosnovano da opetovano ističe prigovor zastare, budući da je prijedlog za ovrhu podnijet 26. svibnja 2022.

5. Tužitelj se podneskom od 9. prosinca 2024. očitovao na navode tuženika te je istaknuo da se tužitelj obvezama tuženika namirivao redom, kako je koja obveza dospjela za ispunjenje, a što da je razvidno iz kartice partnera u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2019. Gleda istaknutog prigovora zastare, tuženik navodi da je isti neosnovan jer da je tuženik 11. srpnja 2019. dobrovoljno ispunio dio obveze u iznosu od 10.000,00 kn, a prijedlog za ovrhu da je podnio 26. svibnja 2022., slijedom čega navodi da trogodišnji zastarni rok nije istekao.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 66.371,67 kn/8.809,03 EUR, s osnove izvoda otvorenih stavki od 26. svibnja 2022., a koje se odnosi na potraživanje po računima broj: 6-1-1 od 21. veljače 2019. u iznosu od 32.871,67 kn/4.362,82 EUR i broj: 8-1-1 od 13. ožujka 2019. u iznosu od 33.500,00 kn/4.446,21 EUR.

7. Među strankama nije sporno da su iste bile u dugogodišnjem poslovnom odnosu, kao i da se utuženi računi odnose na pružene građevinske usluge i to na nekoliko objekata. Međutim, sporna je osnovanost osnove, kao i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos, obzirom da isti tvrdi da je potraživanje tužitelja uredno podmirio te je sporno je li predmetno potraživanje u zastari.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

9. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u isprave koje se nalaze u spisu i to u izvadak iz otvorenih stavki tužitelja od 26. svibnja 2022., potvrde o izvršenom plaćanju dostavljene od tuženika, zatim u izvadak Zagrebačke banke od 17. svibnja 2019. te u kartice partnera dostavljene od tužitelja za vremenski period od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2019., u izvod prometa broj 2019067 Imex banke od 11. srpnja 2019. te pregled prometa na dan 8. srpnja 2022.

10. Uvidom u izvod otvorenih stavki tužitelja od 26. svibnja 2022., razvidno je da je račun broj 6-1-1 izdan 21. veljače 2019., s dospijećem 28. veljače 2019. i to u iznosu od 32.871,67 kn, kao i da je račun broj 8-1-1 izdan 13. ožujka 2019. s dospijećem 20. ožujka 2019.

11. Uvidom u pregled prometa na dan 8. srpnja 2022. dostavljen od strane tuženika, razvidno je da je tuženik 27. veljače 2019. podmirio račun broj 6-1-1 u iznosu od 37.500,00, kao i da je račun broj 8-1-1 podmirio 22. ožujka 2019. u iznosu od 20.000,00 kn te 17. svibnja 2019. u iznosu od 13.500,00 kn.

12. Uvidom u potvrdu o izvršenom plaćanju BKS Bank od 2. kolovoza 2022., razvidno je da je tuženik tužitelju 22. ožujka 2019. uplatio iznos od 20.000,00 kn temeljem računa broj 8-1-1 te uvidom u izvadak Zagrebačke banke od 17. svibnja 2019., je razvidno da je tuženik tužitelju navedenog dana uplatio iznos od 13.500,00 kn, također temeljem računa broj 8-1-1.

13. Uvidom u izvod prometa 2019067 Imex banke razvidno je da je tuženik tužitelju uplatio iznos od 10.000,00 kn temeljem računa broj 11.

14. Uvidom u kartice partnera šifra 57 za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2019., razvidno je da je tužitelj račun broj 6-1-1 izdao 21. veljače 2019., s dospijećem 28. veljače 2019. i to u iznosu od 37.500,00 kn, kao i da je račun broj 8-1- 1 izdao 13. ožujka 2019. s dospijećem 20. ožujka 2019. u iznosu od 33.500,00 kn.

15. Iz dostavljene materijalne dokumentacije stranaka, ovaj sud je utvrdio da je tuženik podmirio utuženo potraživanje i to iznos od 37.500,00 temeljem računa broj 6- 1-1 i to 28. veljače 2019., dok je potraživanje temeljem računa broj 8-1-1 podmirio u dva navrata i to iznos od 20.000,00 kn dana 22. ožujka 2019. te iznos od 13.500,00 kn dana 17. svibnja 2019. Nadalje, u odnosu na tvrdnju tužitelja da se isti namiruje redom kako je koja obveza tuženika dospjela na ispunjenje, pritom se pozivajući na odredbu čl. 171. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18. dalje: ZOO), sud je utvrdio da je neosnovana, budući da iz materijalne dokumentacije jasno proizlazi koju je konkretno obvezu tuženik podmirio, obzirom da je u opisu plaćanja naveden broj računa. Prema tome, uračunavanje će se obaviti onim redom koji odredi dužnik, najkasnije prilikom ispunjenja, tj. prilikom plaćanja s naznakom u opisu plaćanja. Stoga, kako je tuženik prilikom ispunjenja obveze dokazao, odnosno odredio redoslijed, u konkretnom slučaju se ne primjenjuje odredba čl. 171. st. 2. ZOO-a, a kako to pogrešno tumači tužitelj. Također, navod tužitelja da je istaknuti prigovor zastare neosnovan jer da je tuženik 11. srpnja 2019. dobrovoljno ispunio dio obveze i to uplatom iznosa od 10.000,00 kn, je također neosnovan i to iz razloga jer uvidom u dostavljenu dokumentaciju, nedvojbeno proizlazi da se radi o uplati temeljem računa broj 11, a koji račun se ne odnosi na utuženo potraživanje. Stoga, ovaj sud utvrđuje i sve da tuženik nije dokazao da je uredno podmirio utuženo potraživanje tužitelja, da bi prigovor zastare bio osnovan. Obzirom na to da je prijedlog za ovrhu podnesen 26. svibnja 2022., a potraživanje se odnosi na račun broj 6-1-1- od 21. veljače 2019., s dospijećem 28. veljače 2019. te na račun broj 8-1-1 od 13. ožujka 2019., s dospijećem 20. ožujka 2019., razvidno je da je istekao trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 228. ZOO-a.

16. Sud je raspravnim rješenjem na ročištu održanim 10. ožujka 2025. odbio dokazne prijedloge tuženika iz podnesenog prigovora, kao i podneska od 27. studenog 2024. za saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika, pribavom analitičke kartice kupca od tužitelja, knjigovodstveno-financijskim vještačenjem te pribavom podataka od Zagrebačke banke o izvršenim isplatama tuženika od 21. veljače 2019. do 31. prosinca 2019., kao suvišne, smatrajući činjenično stanje predmeta iz dostavljene materijalne dokumentacije dovoljno utvrđenim te rukovodeći se pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl.10. ZPP-a). U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije tuženika, isti je neosnovan, budući je nesporno da su stranke bile u dugogodišnjem poslovnom odnosu i to konkretno glede pružanja usluga građevinskih radova.

17. Cijeneći izvedene dokaze, sud je utvrdio da je utuženo potraživanje prestalo i prije podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno tužbe. Stoga, kako tužitelj nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva, sud je temeljem odredbi čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 7. st. 1. ZPP-a, odbio isti kao neosnovan i donio odluku kao u toč. I. izreke presude te je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika te odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

18. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tuženik u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; u nastavku teksta: Tarifa), a u skladu s vrijednosti predmeta spora te zatraženom trošku. Tuženiku je priznat opravdan i stvarno nastali troška postupka i to za sastav prigovorau iznosu od 200,00 EUR, (Tbr. 11. toč. 1. Tarife), -trošak sastava podneska od 27. studenog 2024. i 9. siječnja 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.), trošak pristupa na ročište održanog 28. studenog 2024. i 10. ožujka 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR, (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) te trošak PDV-a u iznosu od 250,00 EUR (Tbr 46.Tarife), što ukupno iznosi 1.250,00 EUR te trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 147,81 EUR, što sveukupno iznosi 1.397,81 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude. Tuženiku nisu dosuđene zatezne kamate na iznos dosuđenog troška parničnog postupka, s obzirom da iste nije zatražio.

Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.).

Rijeka, 4. travnja 2025.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.