Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-897/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u pravnoj stvari tužitelja JELKOM d.o.o., OIB: 92345732468, Vrboska 404, Vrboska, kojeg zastupa punomoćnik Roko Lukšić, odvjetnik u Jelsi, Jelsa 421, protiv tuženika CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Dulčić, odvjetnica u Hvaru, Marina Blagaića 18, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-720/23-11 od 30. kolovoza 2024., dana 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika CČ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-720/23-11 od 30. kolovoza 2024.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika CČ kao osnovana, ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-720/23-11 od 30. kolovoza 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Jasne Matačić poslovni broj Ovrv-10111/2023 od 19. svibnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana plati tužitelju iznos od 101,16 eura sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate. Rješenjem prvostupanjskog suda u toč. I. izreke utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev iznad iznosa od 101,16 eura do iznosa 660,34 eura sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Jasne Matačić u Splitu poslovni broj Ovrv-10111/2023 od 19. svibnja 2023. te je u tom dijelu platni nalog ukinut. U toč. II. izreke rješenja naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 212,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od

30. kolovoza 2024. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tuženik, i to zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku. U bitnom navodi da se podneskom od 25. srpnja 2024. protivio djelomičnom povlačenju tužbe, a da je za povlačenje tužbe nakon upuštanja u raspravljanje potreban njegov pristanak. Navodi i da je sud postupio protivno odredbi čl. 461.a st. 10. ZPP-a kada je uvažio dokaze koje je tužitelj dostavio u spis tek 25. srpnja 2024., odnosno na drugom pripremnom ročištu. Napominje i da presuda ne daje nikakve razloge temeljem čega je sud utvrdio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer iz dostavljenih računa proizlazi da su isti ispostavljeni za uslugu odvoza smeća za ukupno "preuzetih i odvezenih 544 litara mjesečno", što da ukupno iznosi 24,48 eura mjesečno, odnosno da navedeni računi nemaju izraženo vrijednost tzv. "fiksnog dijela". Osporava i odluku o trošku s obzirom na to da je vrijednost predmeta spora 660,34 eura, a ne 101,16 eura. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu odluku te odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 189,25 eura.

3. Žalba tuženika izjavljena protiv pobijane presude je neosnovana, dok je osnovana žalba tuženika izjavljena protiv pobijanog rješenja.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za obveznu minimalnu javnu uslugu odvoza komunalnog otpada za nekretninu na adresi u [adresa], za razdoblje od rujna 2020. do ožujka 2023., u ukupnom iznosu od 660,34 eura.

5. S obzirom na prethodno navedenu vrijednost predmeta spora, u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Polazeći od utvrđenja da tužitelj obavlja javnu uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada kojom uslugom se koristi tuženik, da je tuženik u ljetnom periodu bio korisnik stambenog prostora nekretnine na adresi [adresa], da je tuženik obveznik plaćanja cijene komunalne usluge prema tužitelju kao isporučitelju usluge, to je sud na temelju čl. 75. i 76. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 84/21 i 142/23 – dalje u tekstu: ZGO), čl. 26. st. 1., 2., 3. i 4. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Jelsa, (Klasa: 601-02/22-01/6, Ur.broj: 2181-26-22-2, dalje u tekstu: Odluka) te Cjenika javne usluge prikupljanja komunalnog otpada na području Općine Jelsa (dalje u tekstu: Cjenik) održao na snazi platni nalog sadržan u gore navedenom rješenju o ovrsi i naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 101,16 eura.

8. Primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud drugog stupnja pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. U odnosu na žalbeni navod tuženika o tome da je sud uvažio dokaze koje je tužitelj dostavio u spis tek 25. srpnja 2024., dakle na drugom pripremnom ročištu, a što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 461.a st. 10. ZPP-a, ovaj sud napominje da takav žalbeni razlog nije dopušten sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a.

10. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ukazuje na proturječje novčanih iznosa koje tužitelj potražuje podneskom od 24. srpnja 2024. na ime obvezne minimalne javne usluge (11,24 eura) te novčanih iznosa navedenih u računima tužitelja koji nemaju izraženu vrijednost tzv "fiksnog dijela" naknade, već da se odnose na uslugu odvoza smeća za stambeni objekt za ukupno preuzetih i odvezenih 544 litara mjesečno (24,48 eura), ukazuje se sljedeće. Naime, tužitelj je podneskom od 24. srpnja 2024., kojim je djelomično povukao tužbu, ukazao da je rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-II-2492/2017 od 29. siječnja 2020. pokrenut postupak ocjene suglasnosti Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine", broj 50/17 i 84/19) s Ustavom Republike Hrvatske i zakonom te su pojedine odredbe navedene Uredbe ukinute, između ostalog i odredbe o načinu obračunavanja cijene obvezne minimalne javne usluge, nakon čega je tužitelj sukladno odredbama ZGO-a i Odluke uskladio svoj novi Cjenik te je u tom smislu i uredio tužbeni zahtjev. Pritom, ovaj sud napominje da iz obrazloženja novog Cjenika proizlazi da davatelj usluge, ovdje tužitelj, u svojem prijašnjem cjeniku nije imao stavku naplate količine predanog otpada, već je od korisnika javne usluge naplaćivao samo minimalnu javnu uslugu. Pritom je površina nekretnine kao obračunska jedinica zamijenjena obračunskom jedinicom volumen te se naknada za odvoz otpada dobila na način da se naknada za odvoz u odnosu na područje i dinamiku odvoza koja je utvrđena u cjeniku pomnoži s veličinom objekta, pri čemu se masa stvarno predanog otpada ili volumena i stvarni broj pražnjenja spremnika u odnosu na pojedinog korisnika nije uzimao u obzir. Slijedom navedenog, iznosi navedeni u računu utvrđeni su u skladu s ranijim cjenikom tužitelja te se suprotno žalbenom navodu tuženika 544 litre navedene u računu odnose na površinu objekta, a ne stvarno predanog i odvezenog volumena otpada.

10.1. Stoga, kako je tužitelj uskladio iznose koje potražuje u tužbi na način da su isti odmjereni u iznosu koji je propisan važećim Cjenikom i čl. 26. Odluke, u kojem je utvrđeno da cijena obvezne minimalne javne usluge iznosi 11,24 eura, to je neosnovan žalbeni navod tuženika o tome da postoji proturječje u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

11. Slijedom navedenog, trebalo je sukladno odredbi čl. 368. st. 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, kako je i odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

12. Međutim, tuženik s pravom u žalbi ukazuje da je ocjena suda prvog stupnja o ostvarenju pretpostavki iz odredbe čl. 193. ZPP-a zahvaćena apsolutno bitnom povredom iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. To stoga što se tuženik podneskom od 25. srpnja 2024. izričito protivio povlačenju tužbe čime je ocjena suda sadržana u pobijanom rješenju proturječna stanju spisa, točnije tuženikovoj izjavi od koje ovisi hoće li sud odlučiti meritornom odlukom ili deklaratornim rješenjem.

13. Dakle, osnovano upire tuženik da je za djelomično povlačenje tužbe potreban njegov pristanak te da je sud prvog stupnja, u situaciji kada se tuženik povlačenju protivio, morao odlučiti o cijelom prvotno postavljenom tužbenom zahtjevom.

14. Stoga, trebalo je uvažiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuti pobijano rješenje u toč. I. izreke te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, kako je i odlučeno u toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

14.1. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u toč. II. izreke pobijanog rješenja, kako je i odlučeno u toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

15. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu na koju je ukazano ovim rješenjem, na način da će donijeti novu odluku o dijelu tužbenog zahtjeva koji je povučen, jer se tuženik povlačenju protivio te će donijeti i novu odluku o troškovima parničnog postupka.

16. Odluka pod toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 4. travnja 2025.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić