REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1090/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Melihi Okić Buljanović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Melihe Okić Buljanović, odvjetnice i punomoćnice tuženika EH, Su-198/23, 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., Ozaljska 105, OIB: 82031999604, isplatiti tužitelju PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 6.285,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, na iznose kako slijedi:

- 31,41 EUR od 11.11.2018. godine do isplate,

- 86,38 EUR od 11.12.2018. godine do isplate,

- 113,35 EUR od 11.01.2019. godine do isplate,

- 121,42 EUR od 11.02.2019. godine do isplate,

- 104,13 EUR od 11.03.2019. godine do isplate,

- 31,38 EUR od 11.04.2019. godine do isplate,

- 30,77 EUR od 11.05.2019. godine do isplate,

- 121,57 EUR od 11.06.2019. godine do isplate,

- 111,28 EUR od 11.07.2019. godine do isplate,

- 118,39 EUR od 11.08.2019. godine do isplate,

- 111,69 EUR od 11.09.2019. godine do isplate,

- 106,26 EUR od 11.10.2019. godine do isplate,

- 121,54 EUR od 11.11.2019. godine do isplate,

- 105,41 EUR od 11.12.2019. godine do isplate,

- 124,31 EUR od 11.01.2020. godine do isplate,

- 127,66 EUR od 11.02.2020. godine do isplate,

- 110,27 EUR od 11.03.2020. godine do isplate,

- 114,54 EUR od 11.04.2020. godine do isplate,

- 115,70 EUR od 11.05.2020. godine do isplate,

- 150,04 EUR od 11.06.2020. godine do isplate,

- 146,82 EUR od 11.07.2020. godine do isplate,

- 128,98 EUR od 11.08.2020. godine do isplate,

- 117,83 EUR od 11.09.2020. godine do isplate,

- 114,72 EUR od 11.10.2020. godine do isplate,

- 120,57 EUR od 11.11.2020. godine do isplate,

- 121,52 EUR od 11.12.2020. godine do isplate,

- 135,80 EUR od 11.01.2021. godine do isplate,

- 133,85 EUR od 11.02.2021. godine do isplate,

- 112,71 EUR od 11.03.2021. godine do isplate,

- 125,02 EUR od 11.04.2021. godine do isplate,

- 136,83 EUR od 11.05.2021. godine do isplate,

- 125,59 EUR od 11.06.2021. godine do isplate,

- 98,38 EUR od 11.07.2021. godine do isplate,

- 133,41 EUR od 11.08.2021. godine do isplate,

- 136,86 EUR od 11.09.2021. godine do isplate,

- 118,47 EUR od 11.10.2021. godine do isplate,

- 121,30 EUR od 11.11.2021. godine do isplate,

- 134,89 EUR od 11.12.2021. godine do isplate,

- 135,09 EUR od 11.01.2022. godine do isplate,

- 120,05 EUR od 11.02.2022. godine do isplate,

- 113,43 EUR od 11.03.2022. godine do isplate,

- 128,97 EUR od 11.04.2022. godine do isplate,

- 123,50 EUR od 11.05.2022. godine do isplate,

- 143,09 EUR od 11.06.2022. godine do isplate,

- 137,97 EUR od 11.07.2022. godine do isplate,

- 122,93 EUR od 11.08.2022. godine do isplate,

- 139,43 EUR od 11.09.2022. godine do isplate,

- 129,16 EUR od 11.10.2022. godine do isplate,

- 116,59 EUR od 11.11.2022. godine do isplate,

- 138,48 EUR od 11.12.2022. godine do isplate,

- 138,30 EUR od 11.01.2023. godine do isplate,

- 144,73 EUR od 11.02.2023. godine do isplate,

- 132,79 EUR od 11.03.2023. godine do isplate,

sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio radnik društva ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o.- Podružnica ZET d.o.o., dok je tuženik kao podružnica bio u sastavu Zagrebačkog holdinga d.o.o., te je odlukom skupštine od 29. prosinca 2017. došlo do podjele s osnivanjem i s 31. prosinca 2017., svi ugovori o radu radnika preneseni su sa ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o. na novoosnovano društvo ZET d.o.o. što potvrđuje i potvrda o stažu osiguranja tužitelja. Tužitelj je od 1. travnja 2016. imao sklopljen sa ZAGREBAČKIM HOLDINGOM d.o.o.- Podružnica ZET d.o.o. Ugovor o radu za radno mjesto „Monter II“. Dalje navodi da je 28. travnja 2023. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa tuženikom za radno mjesto „Monter“. U naravi se radi o istom radnom mjestu te tužitelj od 2016. godine radi na istom radnom mjestu s identičnim radnim zadatcima, što je vidljivo i iz činjenice da u Ugovoru nije navedeno od kada počinje raditi na navedenom radnom mjestu jer se radio o istim poslovima i nije došlo do nikakve promjene u opisu poslova i načinu obavljanja rada. U skladu s odredbom čl. 5. Ugovora o radu od 14. travnja 2016. tužitelju je određeno da se utvrđuje koeficijent složenosti poslova 2,20 na temelju kojeg se vrši obračun plaće sukladno odredbama Kolektivnog ugovora ili Pravilnika o radu. Odredbom čl. 6. Ugovora o radu od 28. travnja 2023. određeno je da se radniku utvrđuje koeficijent složenosti poslova 2,40 na temelju kojeg se vrši obračun plaće sukladno odredbama KU. Temeljnim KU ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. iz veljače 2002. godine, određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovnice koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž, a sva radna mjesta razvrstana su u 10 grupa složenosti poslova od kojih je monter u V. grupi za koju je predviđen raspon poslova od 2,11 do 2,40. KU za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. iz prosinca 2019. u čl. 67. sadrži istu odredbu o osnovnoj plaći, a u čl. 70. utvrđeno je da se sva radna mjesta kod tuženika razvrstavaju u 4 grupe složenosti poslova, s time da se radno mjesto monter razvrstava u drugu grupu složenosti poslova s koeficijentom složenosti poslova od 2,01 do 3,00. Obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2,20 tužitelj je u periodu od sklapanja Ugovora o radu 14. travnja 2016. do sklapanja Ugovora o radu 28. travnja 2023. diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao. Primjerice, radnici Ancel Mario i Dolenec Goran obavljaju poslove montera te se radi o istim poslovima i na istim radnim mjestima, na istim strojevima, jer je rad radnika montera organiziran u turnusima. Tako da tužitelj kada dolazi na posao nastavlja rad na poslovima koje su obavljali primjerice TH ili SH. Sukladno Ugovorima o radu od 2007. godine ĐH je imao koeficijent 2,40 a SH sukladno Ugovoru o radu od 2002. koeficijent 2,40. Poziva se na odredbu čl. 91. st. 1. Zakona o radu koja propisuje da je poslodavac dužan isplatiti radnicima jednaku plaću za jednaki rad i rad jednake vrijednosti. To se odnosi i na jednakost plaća radnih mjesta. Prema tome, poslovi montera na kontaktnoj mreži su poslovi koje na jednako način obavljaju svi monteri, a sastoji se u tome npr. da kada dođe do kvara na kontaktnoj mreži (npr. puknuća žice) monter zajedno sa još dva radnika (vozačem i predradnikom) dolazi na lice mjesta i vrši nužne popravke. Dakle, onog montera koji je radio u jutarnjoj smjeni zamjenjuje drugi monter. Oni upravljaju istim strojevima- dizalicama, platformom na specijalnim vozilima koja ih diže do kontaktne mreže i sl. Navedeni radnici imaju istu stručnu spremu, vještine i odgovornost i uvjete u kojima obavljaju rad te bi navedene osobe mogle zamijeniti jedan drugoga u odnosu na posao koji obavljaju, a to i čine. Rad koji su obavljali monteri kojima se plaća obračunavala po koeficijentu 2,40 jednak je radu tužitelja kojemu se plaća obračunavala po koeficijentu 2,20.

1.1. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom podneskom od 9. srpnja 2024., tužitelj potražuje isplatu ukupnog iznosa od 6.285,51 eura bruto na ime razlike plaće, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 11.-tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Tuženik prvenstveno ističe da u ovom predmetu nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, jer je prije podnošenja tužbe tužitelj, ako je već smatrao da je njegovo pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, trebao uputiti zahtjev poslodavcu za zaštitu prava radnika, što je tužitelj propustio učiniti te predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti. Dalje ističe da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neutemeljeni te tužitelj ne dokazuje opravdanost svog tužbenog zahtjeva. Netočna je tvrdnja tužitelja da je tužitelj od 1. travnja 2016. imao sklopljen Ugovor o radu za radno mjesto „Monter II“. Naime, tužitelj je za radno mjesto „Monter II“ sklopio Ugovor o radu na neodređeno dana 14. travnja 2016. u Održavanju tramvajske infrastrukture, Poslovi održavanje energetike, Kabelska i kontaktna energetska mreža, sa koeficijentom složenosti poslova 2,20. Navedeni Ugovor sklopljen je na temelju Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta koji je donesen 24. srpnja 2015. s pripadajućim prilogom 3 - Katalogom radnih mjesta po grupama složenosti poslova sukladno kojem su utvrđena radna mjesta: MONTER I – koeficijent složenosti poslova 2,00; MONTER II – koeficijent složenosti poslova 2,20 te MONTER III – koeficijent složenosti poslova 2,40. Sukladno Prilogu 3 – Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova, sa tužiteljem je zaključen ugovor o radu u kojem je određena plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,20 i u tom slučaju radnik nakon obavljenog rada ima pravo na isplatu ugovorene i određene plaće. Dalje navodi da su 31. ožujka 2023. Pregovarački odbor poslodavca ZET-a i Pregovarački odbor reprezentativnih sindikata ZET-a donijeli Dodatak Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj (a koji se primjenjuje od 1. ožujka 2023.), kojim su se definirali grupe složenosti poslova s pojedinačnim koeficijentima složenosti poslova i stručnim spremama te dodatke za teže uvjete rada s iskazom radnih mjesta s tim uvjetima. Trenutni radno pravni odnos tužitelja i tuženika reguliran je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. travnja 2023. za radno mjesto „Monter“ u Odjelu održavanje energetike, s koeficijentom složenosti poslova 2,40. Netočna je tvrdnja tužitelja da se u naravi radi o istom radnom mjestu na kojem tužitelj od 2016.g. radi s identičnim zadacima ističući da je isto vidljivo iz činjenice da u novom Ugovoru nije navedeno od kada počinje raditi na navedenom radnom mjestu. Naime, nesporno je da je iz Ugovora o radu od 28. travnja 2023. vidljiv datum potpisa Ugovora, a sukladno Zakonu o radu smatra se da radnik otpočinje s radom na navedenom radnom mjestu danom potpisa Ugovora. Vezano za navedeno, člankom 13. Ugovora o radu također je propisano da ugovorne strane sporazumno utvrđuju da danom sklapanja predmetnog Ugovora prestaje važenje i primjena svih prethodnih Ugovora o radu i Dodataka ugovora o radu. Tuženik nadalje skreće pozornost na članak 5. Ugovora o radu od 14. travnja 2016. te članak 6. Ugovora iz 2023.g. iz kojih proizlazi da se radniku za obavljanje poslova radnog mjesta „Monter II“ i „Monter“ utvrđuje koeficijent složenosti poslova 2,20 odnosno 2,40 na temelju kojeg se vrši obračun plaće sukladno odredbama Kolektivnog ugovora. Na određivanje osnovne plaće, dodataka na plaću, naknade plaće i drugih primanja primjenjuju se odredbe KU. Dakle, plaća tužitelja je određena ugovorom o radu, u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac. Prema odredbi čl. 90. važećeg Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu. Prema tome, tuženik je izvršio svoju ugovornu obvezu. Obzirom na sadržaj tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja, tuženik navodi da sudska praksa ističe kako je poslodavac dužan isplatiti plaću sukladno zaključenom Ugovorom o radu s radnikom, što je vidljivo iz presude Županijskog suda u Zagrebu od 7. siječnja 2020., Gž R-1627/2017 te odluke Vrhovnog suda od 25. travnja 2007. (Revr-225/2007). Nadalje, u odnosu na navode da je tužitelj u periodu sklapanja Ugovora o radu od 14. travnja 2016. pa do sklapanja Ugovora o radu 28. travnja 2023. diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika isti su neutemeljeni. U samim ugovorima koje je tužitelj priložio za spomenute radnike (ĐH, SH) je vidljivo da su isti imali sklopljeni Ugovor o radu za radno mjesto „Monter Održavanja gornjeg voda“, redni broj poslova 07435 u Energetici i elektronici, za navedeno radno mjesto je prema Prilogu I Kolektivnog ugovora za radnike ZET-a iz 2002.g. ( koji se tada primjenjivao budući da se radi o Ugovorima iz 2002.g. i 2007.g.), šifra radnog mjesta 4.2.0.2.1.03. predviđen raspon koeficijenta od 2,11-2,40. Stoga budući da je tadašnjom organizacijom bio predviđen raspon koeficijenta od 2,11 -2,40, iz istog je razvidno da su se koeficijenti raspoređivali s obzirom na vještine, odgovornosti, uvjete, iskustvo i ostale činjenice koje je poslodavac uzimao u obzir. Također ističe kako su radnici ĐH i SH zasnovali radni odnos 1996.g., odnosno 1997.g. Iz navedenog je razvidno da ostala dva radnika koje je tužitelj uzeo za usporedbu, imaju višegodišnje iskustvo rada kod tuženika te stečeno znanje u navedenom zanimanju. Tužitelj je počeo obavljati poslove na radnom mjestu „Monter“ kod tuženika tek 2014., iz čega je vidljiva razlika u iskustvu i trajanju radnog odnosa kod poslodavca. Upravo postojanje rangiranja radnih mjesta na Monter I, II i III i raspon koeficijenata od 2,00 do 2,40 u aktima iz 2015., prema kojima je 2016. tužitelj sklopio Ugovor o radu za period od kojeg tužbom potražuje razliku do 2023., pokazuje da je tuženik definirao da postoji razlika u odnosu na znanje i iskustvo radnika s naizgled sličnim nazivom. Trenutni radno pravni status tužitelja je da ima sklopljen Ugovor o radu za radno mjesto „Monter“ s koeficijentom 2,40 isto kao i spomenuti radnici. Dakle, iz navedenog je jasno za zaključiti da je radniku kasnije, nakon više godina obavljanja poslova, uslijed donošenja novih akata o sistematizaciji 2023., ponuđen veći koeficijent 2,40 sukladno potrebi, opsegu posla, njegovim sposobnostima, vještinama, radnom iskustvu i vrednovanju njegovog rada od strane tuženika. Stoga, pretpostavlja se da je 2023. postigao znanje, vještine kao i njegovi iskusniji kolege, stoga u skladu s današnjim Ugovorom obavljaju isti posao. Međutim, ne može se tvrditi da je tužitelj u vrijeme kad je sklapao Ugovor o radu za radno mjesto „Monter II“ s koeficijentom 2,20, imao ista znanja i iskustva kao i ostali radnici i da je sukladno tome morao biti raspoređen s istim koeficijentom. Pozivanje na odredbu čl. 91. st.1. ZR koja propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću za jednaki rad ili za rad jednake vrijednosti u ovom je slučaju bespredmetno obzirom tuženik isplaćuje svim radnicima koji obavljaju iste poslove jednaku plaću koja im je utvrđena zakonitim ugovora o radu, dok je raspored radnika na radno mjesto, a ujedno i pripadajući koeficijent isključivo pravo i odluka poslodavca. Iz svega naprijed navedenog, nesporno je da je tužitelj obračunavao i isplaćivao plaću sukladno sklopljenom Ugovorom o radu, čime je izvršio svoju ugovornu obvezu. Zaključno, tuženik ističe kako je Ugovor o radu dvostranoobvezni pravni posao koji nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika. Tužitelju su već u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto pa tako i odredbe vezane za određivanje plaće. Samim time, tužitelj je znao i pristao da mu plaća bude određena sukladno koeficijentu koji je određen za navedeno radno mjesto, odnosno u konkretnom slučaju 2,20, te nije od tada do danas podnio Zahtjev za zaštitu prava poslodavcu, smatrajući da su mu povrijeđena prava ni da smatra da obavlja isti posao kao kolege. Stoga, tužitelj ne može tvrditi da svi radnici imaju iste vještine, odgovornosti i uvjete za isto radno mjesto, budući da radnici koji su već radili na predmetnim poslovima imaju očigledno više iskustva i znanja od radnika koji su tek raspoređeni ili zaposleni na isto radno mjesto. Navedeno je potkrijepljeno samim time što su radnici (SH, ĐH) zaposleni kod tuženika 1996. i 1997.g. i imaju veća stečena znanja, vještine i iskustvo od tužitelja koji je zaposlen 2014.g. Iz navedenog je jasno da gore navedeni radnici imaju preko 10 godina više iskustva rada naspram tužitelja. Razumljivo je stoga da su bili predviđeni rasponi koeficijenata u aktima tuženika, kako bi radnici kroz godine rada stjecanjem znanja i iskustva, bili u mogućnosti napredovati te na taj način biti raspoređeni na veći koeficijent za svoje radno mjesto. Slijedom navedenog, tužitelj neosnovano potražuje isplatu razlike plaće te predlaže tužbu odbaciti odnosno da podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

2.1. Podneskom od 15. svibnja 2024. tuženik u spis dostavlja obračun zatraženog potraživanja tužitelja.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušan je tužitelj kao stranka u postupku te su saslušani svjedoci TH, ŽH i SH.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Prije svega, a u odnosu na prigovor nedopuštenosti tužbe s obzirom na činjenicu da tužitelj prethodno prije podnošenja tužbe nije podnio zahtjev za zaštitu prava, valja reći da se u ovom slučaju radi o novčanom potraživanju tužitelja iz radnog odnosa slijedom čega, sukladno članku 133. stavku 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) podnošenje zahtjeva za zaštitu prava nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe sudu, radi čega je tuženikov prigovor nedopuštenosti tužbe sud utvrdio kao neosnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj dugogodišnji zaposlenik tuženika, da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14. travnja 2016. tužitelj zasnovao radni odnos s tuženikom za obavljanje poslova na radnom mjestu „Monter II“, šifra radnog mjesta ZS137, Održavanje tramvajske infrastrukture, Poslovi održavanja energetike, Kabelska i kontaktna energetska mreža, a temeljem kojeg radnik otpočinje s radom 1. travnja 2016. Nije sporno niti da je sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 28. travnja 2023. kojim se tužitelj obvezao obavljati poslove „Montera“, šifra radnog mjesta MS092 u organizacijskoj jedinici Odjel održavanja energetike OTI.

7. Iz Izvatka iz Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta prednika tuženika, Prilog 3. Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova u grupu složenosti poslova IV. navedeni su i: Monter I s koeficijentom složenosti poslova 2,00, stručna sprema KV, dok su u grupi složenosti poslova V. navedeni Monter II s koeficijentom složenosti poslova 2,20, stručna sprema SSS te Monter III s koeficijentom složenosti poslova 2,40, stručna sprema SSS, čime je od strane prednika tuženika određena različita visina plaće za ovu kategoriju montera.

8. Iz članka 71. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba od veljače 2002. proizlazi da su sva radna mjesta razvrstana u deset grupa složenosti poslova, a kao monter tužitelj je razvrstan u V. grupu koja se odnosi na radnike koji imaju potrebna znanja i vještine u rukovanju strojevima, opremom i raznim alatima, te je tu većina zanimanja majstora i specijaliziranih mehaničara, montera, strojara, vozača, rukovatelja te manjim dijelom uslužna i službenička zvanja, za koje je predviđen raspon u koeficijentu složenosti poslova od 2,11 – 2,40.

9. Iz članka 70. Kolektivnog ugovora tuženika iz prosinca 2019. proizlazi da se sva radna mjesta na koja se primjenjuje taj KU razvrstavaju u 4 grupe složenosti sa koeficijentima i otežanim uvjetima rada, a sastavni su dio KU-a, a raspon koeficijenta složenosti poslova od 2,01-3,00 pripada grupi poslova za koju se traži KV, VK i SSS, a koji podrazumijevaju srednje složene poslove i zadatke na kojima se rad ponavlja uz povremenu pojavu novih poslova, a navedeni koeficijent složenosti poslova određen je za montere.

10. Iz Izvatka iz Dodatka Kolektivnom ugovoru iz ožujka 2023. proizlazi da postoji jedno radno mjesto "Monter" s koeficijentom radnog mjesta 2,40.

11. Iz iskaza svjedoka TH proizlazi da je zaposlen kod tuženika od 1995. godine, od 2023. godine radi na radnom mjestu voditelj tima energetike, a do 2023. godine je radio na radnom mjestu montera gornjeg voda. Poslovi radnog mjesta montera gornjeg voda podrazumijevaju održavanje infrastrukture, mreže tramvaja, skretnice. Sve navedene poslove obavlja i tužitelj. U utuženom razdoblju on je imao koeficijent složenosti poslova u iznosu od 2,40. Znao je učestalo raditi zajedno sa tužiteljem u smjenama ili bi se mijenjali u smjenama, a tužitelj bi obavljao iste poslove kao i on. Tijekom 2023. godine svim zaposlenicama na radnom mjestu montera gornjeg voda izjednačeni su koeficijenti.

12. Iz iskaza svjedoka ŽH proizlazi da je zaposlen kod tuženika od 2007. godine, a od 2014. radi na radnom mjestu montera gornjeg voda, na kojem radnom mjestu radi i tužitelj. Poslovi radnog mjesta montera gornjeg voda podrazumijevaju održavanje infrastrukture, mreže tramvaja, skretnice. Sve navedene poslove obavlja i tužitelj. U utuženom razdoblju on je imao koeficijent složenosti poslova isto kao i tužitelj u iznosu od 2,20, a da bi mu isto kao i tužitelju kroz 2023. godinu koeficijent složenosti poslova bio izjednačen kao i svim drugim zaposlenicama na radnom mjestu montera gornjeg voda te je isti iznosio 2,40. Trenutno njegov koeficijent složenosti poslova je 2,50 od kada je stupila na snagu nova sistematizacija, a takav koeficijent složenosti poslova je dobio i tužitelj. Naveo je da je znao učestalo raditi zajedno sa tužiteljem u smjenama ili bi se mijenjali u smjenama, a tužitelj bi obavljao iste poslove kao i on.

13. Iz iskaza SH proizlazi da je zaposlen kod tuženika od 1997. na radnom mjestu montera gornjeg voda. Poslovi radnog mjesta montera gornjeg voda podrazumijevaju održavanje infrastrukture, mreže tramvaja, skretnice. Sve navedene poslove obavlja i tužitelj. U utuženom razdoblju on je imao koeficijent složenosti poslova u iznosu od 2,40. Napomenu je da je znao učestalo raditi zajedno sa tužiteljem u smjenama ili bi se mijenjali u smjenama, a tužitelj bi obavljao iste poslove kao i on. Misli da je tužitelj u utuženom razdoblju imao manji koeficijent složenosti poslova. Negdje kroz 2023. poslodavac je svim zaposlenicima na navedenom radnom mjestu izjednačio koeficijent.

14. Tužitelj u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika od 2007. godine, a na radnom mjestu monter gornjeg voda radi od 2014. godine. Poslovi njegovog radnog mjesta uključuju održavanje infrastrukture, mreže tramvaja, skretnica. Kod obavljanja poslova svog radnog mjesta osim njega kao montera sudjeluju i predradnik i vozač. U utuženom razdoblju njegove kolege koje su radile na istom radnom mjestu na kojem je radio i on, dakle monteri, primali su plaću obračunatu po većem koeficijentu nego što je poslodavac njemu obračunavao. U utuženom razdoblju njemu je poslodavac obračunavao plaću prema koeficijentu složenosti poslova od 2,20, dok je njegovim kolegama koji su radili na istom radnom mjestu plaća bila obračunavana prema koeficijentu 2,40, iako se poslovi njihovog radnog mjesta nisu razlikovali u ničemu, obavljali smo identične poslove. Trenutno njegov koeficijent iznosi 2,50. Nadalje iskazuje da se od utuženog perioda do danas nisu dogodile nikakve promjene vezano uz vrstu posla kojeg obavlja niti u obimu ili složenosti posla. Posebno je naveo da su MH i TH njegove kolege koji su u utuženom periodu imali obračunatu plaću po većem koeficijentu od njega. Navedene kolege i on se mijenjaju u smjenama, rade u smjenama od 12 sati, a u smjeni obavljaju identične poslove, na način da kad njegova smjena završi kolega preuzima smjenu i nastavlja obavljati identične poslove.

15. Sud je prihvatio kao istinite iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja budući su međusobno suglasni, jasni su, logični i životno uvjerljivi.

16. Cijeneći sve provedene dokaze sud je utvrdio da se radi o radnicima tuženika koji svi rade na radnom mjestu montera, da saslušani svjedok TH od početka rada na poslovima montera ima koeficijent 2,4 isto kao i svjedok MH, dok su tužitelj i svjedok ŽH navedeni koeficijent složenosti poslova od 2,40 dobili tek 2023. godine. Nadalje, iz iskaza svjedoka i tužitelja sud je utvrdio da do ukidanja ranije sistematizacije nije postojala nikakva razlika u obavljanju poslova montera I, montera II i montera III, odnosno da se radi o potpuno istim poslovima montera koje poslove tužitelj i saslušani svjedoci obavljaju od početaka rada na radnom mjestu montera te da se vrsta i opseg poslova nisu promijenili kada su dobili veći koeficijent 2,4. Sud je utvrdio i da su se monteri u svom radu znali međusobno izmjenjivati neovisno o koeficijentima pa su tako znali i raditi zajedno u smjenama kao i da su se znali mijenjati za smjene.

17. Prema odredbi čl. 91. st. 1. ZR propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st. 2. ZR-a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj. Takvo shvaćanje proizlazi i iz sudske prakse, primjerice u presudi Županijskog suda u Rijeci, Poslovni broj: Gž R-432/2020. od 12. rujna 2022.

18. Prema odredbi čl. 91. st. 4. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, stoga su ništetne i odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu montera utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu montera te je mogao zamijeniti bilo kojeg montera koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.

19. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da postoji razlika u poslovima ili propisanim kvalifikacijama za montera I, montera II i montera III, a radi čega je sud utvrdio da ne postoje objektivni i opravdani razlozi koji bi opravdavali i zahtijevali različito plaćanje kao i da je jedina razlika između navedenih radnika u plaći, što je protivno članku 91. ZR-a.

20. Stoga je valjalo prihvatiti konačno postavljeni tužbeni zahtjev i dosuditi tužitelju traženi iznos razlike bruto plaće za utuženo razdoblje koju bi tužitelj ostvario po koeficijentu 2,40 i to u ukupnoj visini od 6.285,51 EUR.

21. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana nakon dospijeća svakog pojedinog iznosa u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate sukladno Kolektivnim ugovorima, Ugovoru o radu te članku 92. stavku 3. ZR-a, a odluka o stopi zateznih kamata temelji se na članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO) te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, a obzirom je tuženik izgubio parnicu isti je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu.

23. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 100 bodova (prema Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 4. listopada 2023. 100 bodova (prema Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 6. svibnja 2024. 100 bodova (prema Tbr. 9/1 OT), za sastav podneska od 9. srpnja 2024. 25 bodova (prema Tbr. 8/4 OT) za zastupanje na ročištu održanom 14. siječnja 2025. 100 bodova (prema Tbr. 9/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 21. ožujka 2025. 100 bodova (prema Tbr. 9/1 OT), a što ukupno iznosi 525 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% sveukupno trošak tužitelja iznosi 1.312,50 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

23.1. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

24. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 21. studenog 2023. kojim iznosi već iznesene navode te je sud isti ocijenio nepotrebnim za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. s. 1. ZPP-a. Tužitelju je za sastav podneska od 9. srpnja 2024. priznat trošak po Tbr. 8/4 OT budući da u konkretnom slučaju isti ne predstavlja obrazloženi podnesak već isti spada u kategoriju „ostali podnesci“. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

25. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 89. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 70/19).

26. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 4. travnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćnici tužitelja

2. tuženiku