Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-680/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariju Perici, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, [adresa], zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knezović&partneri j.t.d. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4525/2019-47 od 16. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 04. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4525/2019-47 od 16. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 2., čl. 3. i čl. 6. Ugovora o kreditu broj 016-589/2007, sklopljenog 15. lipnja 2007. između tužitelja EČ, OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva sukladno jednostranoj odluci banke o kamatnim stopama, i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 271,06 EUR te zatezne kamate tekuće na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 1,80 EUR od 31.3.2008. do isplate,

- na iznos od 1,80 EUR od 30.4.2008. do isplate,

- na iznos od 1,80 EUR od 9.6.2008. do isplate,

- na iznos od 1,80 EUR od 30.6.2008. do isplate,

- na iznos od 1,80 EUR od 31.7.2008. do isplate,

- na iznos od 1,80 EUR od 1.9.2008. do isplate,

- na iznos od 1,80 EUR od 7.10.2008. do isplate,

- na iznos od 1,80 EUR od 12.11.2008. do isplate,

- na iznos od 1,80 EUR od 9.12.2008. do isplate,

- na iznos od 2,60 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 2,60 EUR od 2.2.2009. do isplate,

- na iznos od 2,60 EUR od 10.3.2009. do isplate,

- na iznos od 2,60 EUR od 31.3.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.4.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 1.6.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 8.7.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.7.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.8.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.9.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 2.11.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 1.2.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 1.3.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.3.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.4.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.5.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.6.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 2.8.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.8.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.9.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 2.11.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.1.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 28.2.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.3.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.4.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.5.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.6.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 1.8.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.8.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.9.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.1.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 29.2.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.3.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.4.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.5.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.6.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.7.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.8.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 1.10.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.10.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.1.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 28.2.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 2.4.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.4.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.5.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 1.7.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.7.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.8.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.9.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.10.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.11.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.12.2013. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.1.2014. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 28.2.2014. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.3.2014. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 30.4.2014. do isplate,

- na iznos od 3,88 EUR od 31.5.2014. do isplate,

- na iznos od 3,89 EUR od 30.6.2014 do isplate,

i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.183,87 EUR te zatezne kamate tekuće na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,23 EUR od 6.8.2007. do isplate,

- na iznos od 0,90 EUR od 10.9.2007. do isplate,

- na iznos od 0,07 EUR od 3.12.2007. do isplate,

- na iznos od 0,44 EUR od 2.1.2008. do isplate,

- na iznos od 2,32 EUR od 1.2.2008. do isplate,

- na iznos od 3,03 EUR od 29.2.2008. do isplate,

- na iznos od 4,82 EUR od 31.3.2008. do isplate,

- na iznos od 2,21 EUR od 30.4.2008. do isplate,

- na iznos od 1,38 EUR od 9.6.2008. do isplate,

- na iznos od 2,45 EUR od 30.6.2008. do isplate,

- na iznos od 0,59 EUR od 31.7.2008. do isplate,

- na iznos od 0,68 EUR od 1.9.2008. do isplate,

- na iznos od 4,13 EUR od 7.10.2008. do isplate,

- na iznos od 8,51 EUR od 12.11.2008. do isplate,

- na iznos od 4,77 EUR od 9.12.2008. do isplate,

- na iznos od 11,78 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 12,88 EUR od 2.2.2009. do isplate,

- na iznos od 15,18 EUR od 10.3.2009. do isplate,

- na iznos od 12,01 EUR od 31.3.2009. do isplate,

- na iznos od 12,42 EUR od 30.4.2009. do isplate,

- na iznos od 10,29 EUR od 1.6.2009. do isplate,

- na iznos od 9,95 EUR od 9.7.2009. do isplate,

- na iznos od 9,14 EUR od 31.7.2009. do isplate,

- na iznos od 9,97 EUR od 31.8.2009. do isplate,

- na iznos od 9,90 EUR od 30.9.2009. do isplate,

- na iznos od 9,06 EUR od 2.11.2009. do isplate,

- na iznos od 10,63 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 11,89 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 13,68 EUR od 1.2.2010. do isplate,

- na iznos od 13,27 EUR od 1.3.2010. do isplate,

- na iznos od 15,70 EUR od 31.3.2010. do isplate,

- na iznos od 15,24 EUR od 30.4.2010. do isplate,

- na iznos od 16,13 EUR od 31.5.2010. do isplate,

- na iznos od 23,91 EUR od 30.6.2010. do isplate,

- na iznos od 22,31 EUR od 2.8.2010. do isplate,

- na iznos od 27,20 EUR od 31.8.2010. do isplate,

- na iznos od 25,51 EUR od 30.9.2010. do isplate,

- na iznos od 22,79 EUR od 2.11.2010. do isplate,

- na iznos od 28,52 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 35,82 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 30,65 EUR od 31.1.2011. do isplate,

- na iznos od 32,64 EUR od 28.2.2011. do isplate,

- na iznos od 30,33 EUR od 31.3.2011. do isplate,

- na iznos od 30,75 EUR od 30.4.2011. do isplate,

- na iznos od 40,51 EUR od 31.5.2011. do isplate,

- na iznos od 41,47 EUR od 30.6.2011. do isplate,

- na iznos od 49,62 EUR od 1.8.2011. do isplate,

- na iznos od 45,43 EUR od 31.8.2011. do isplate,

- na iznos od 40,85 EUR od 30.9.2011. do isplate,

- na iznos od 40,35 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 40,00 EUR od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 42,19 EUR od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 44,09 EUR od 31.1.2012. do isplate,

- na iznos od 44,35 EUR od 29.2.2012. do isplate,

- na iznos od 43,03 EUR od 31.3.2012. do isplate,

- na iznos od 43,92 EUR od 30.4.2012. do isplate,

- na iznos od 44,53 EUR od 31.5.2012. do isplate,

- na iznos od 43,51 EUR od 30.6.2012. do isplate,

- na iznos od 43,77 EUR od 31.7.2012. do isplate,

- na iznos od 43,01 EUR od 31.8.2012. do isplate,

- na iznos od 41,37 EUR od 1.10.2012. do isplate,

- na iznos od 43,14 EUR od 31.10.2012. do isplate,

- na iznos od 43,99 EUR od 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 43,37 EUR od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 40,03 EUR od 31.1.2013. do isplate,

- na iznos od 42,87 EUR od 28.2.2013. do isplate,

- na iznos od 43,12 EUR od 2.4.2013. do isplate,

- na iznos od 42,00 EUR od 30.4.2013. do isplate,

- na iznos od 38,54 EUR od 31.5.2013. do isplate,

- na iznos od 38,46 EUR od 1.7.2013. do isplate,

- na iznos od 39,31 EUR od 31.7.2013. do isplate,

- na iznos od 40,67 EUR od 31.8.2013. do isplate,

- na iznos od 42,55 EUR od 30.9.2013. do isplate,

- na iznos od 41,58 EUR od 31.10.2013. do isplate,

- na iznos od 42,27 EUR od 30.11.2013. do isplate,

- na iznos od 43,05 EUR od 31.12.2013. do isplate,

- na iznos od 43,54 EUR od 31.1.2014. do isplate,

- na iznos od 44,55 EUR od 28.2.2014. do isplate,

- na iznos od 44,22 EUR od 31.3.2014. do isplate,

- na iznos od 43,08 EUR od 30.4.2014. do isplate,

- na iznos od 42,72 EUR od 31.5.2014. do isplate,

- na iznos od 42,73 EUR od 30.6.2014. do isplate,

i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.456,80 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.".

2. Protiv navedene presude žali se tuženi zbog svih žalbenih razloga predviđeni odredbom članka 353. stavaka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih se pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pobijana presuda nije proturječna, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.

7. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovani žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o kreditu broj: 016-589/2007 od 15. lipnja 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovoreno da je tužiteljica obvezna platiti kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora te u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa sa ove dvije osnove, sa zakonskim zateznim kamatama, na ime vraćanja stečenog bez osnove jer je nezakonitim ugovaranjem valutne klauzule u valuti CHF i povećanjem kamatne stope tuženik neosnovano stekao preplatu u tom iznosu.

9. Nesporno je između tuženika, kao kreditora, i tužitelja, kao korisnika kredita da je dana 15. lipnja 2007. sklopljen predmetni Ugovor kreditu s valutnom klauzulom na iznos od 11.657,00 CHF, namjenski kredit za kupnju automobila s rokom otplate u sedam godina, da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima prema otplatnom planu u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan dospijeća. Nije sporno ni da su stranke odredbom čl.3. Ugovora o kreditu ugovorile početnu ugovornu kamatnu stopu od 5,90 %, srokom otplate kredita od 84 mjeseca, te da je određeno da je kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

10. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF pa da je tuženik primjenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji mu je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF i pravilno naložio tuženiku isplatiti tužitelju stečeno bez osnove na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

12. Ovdje prvenstveno valja napomeniti da je u pitanju parnica koja je pokrenuta nakon što je određeni broj potrošačkih udruga pokrenuo parnični postupak po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa u smislu odredbe članka 132. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 – dalje: ZZP/07).

13. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, da u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope već je ugovorena promjenjivost kamatne stope a ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredu unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a upravo takav zaključak prvostupanjski sud daje i nakon analize iskaza tužiteljice. Dalje je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, niti su utvrdile na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule.

14. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je dignuo predmetni kredit radi kupnje automobila za osobne potrebe, pa kada je došao u banku djelatnica banke mu je rekla da je najpovoljnije uzeti kredit u švicarskim francima. Znao je da ugovara promjenjivu kamatnu stopu, ali mu nitko nije objasnio na koji način će se stopa mijenjati niti mu je bilo što objašnjeno vezano uz valutnu klauzulu. Nitko mu u banci nije govorio o valuti utočišta niti zna što je to. Isto tako nije znao niti mu je itko rekao da HNB ne bi štitila tečaj švicarskog franka prema kuni. Predmetni kredit je otplaćivao putem trajnog naloga iz svoje plaće putem firme ..., u kojoj je bio zaposlen. Djelatnica banke mu nije nudila druge kredite jer je ovaj bio najpovoljniji.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da su tuženik (ranijeg naziva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 15. lipnja 2007. Ugovor o kreditu broj 016-589/2007 na iznos kunske protuvrijednosti od 11.657,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita. Nadalje proizlazi da je u razdoblju otplate kredita kamatna stopa mijenjana kako slijedi: 5,90% godišnje od prvog anuiteta do zaključno anuiteta s dospijećem 29. veljače 2008., 6,50% od anuiteta s dospijećem 31. ožujka 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 30. studenoga 2008., 6,80% od anuiteta s dospijećem 31. prosinca 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 31. ožujka 2009. te 7,30% od anuiteta s dospijećem 30. travnja 2009. do konačne otplate kredita 30. lipnja 2014. Nadalje proizlazi da je ugovoreni iznos od 11.657,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita iznosio protuvrijednost od 51.407,37 kn. Iz nalaza i mišljenja vještaka nadalje proizlazi da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. srpnja 2007.) do konačne otplate kredita (30. lipnja 2014.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 463,10 CHF, odnosno 2.042,39 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita), pri čemu su pojedini mjesečni iznosi razlika dani u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza (u kunama). Također proizlazi da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. srpnja 2007.) do konačne otplate kredita (30. lipnja 2014.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate, kredita, iznosi ukupno 16.454,39 kn, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi razlika dani u stupcu 'r' Tabele 1 iz nalaza. Konačno, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupna razlika iznosi 18.496,78 kn, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi razlika dani u stupcu 's', s rokovima dospijeća u stupcu 'n' Tabele 1 iz nalaza.

16. Vještak mr. sc. Ručević je stoga sačinio dopunu nalaza i mišljenja, koja je dostavljena prvostupanjskom sudu 20. studenoga 2022., a iz koje je razvidno da je izračune sačinio na temelju okvira postavljenog tužbenog zahtjeva kojim se potražuju više plaćeni iznosi u pojedinim anuitetima, a ne manje plaćeni iznosi. Međutim, također je naveo, za slučaj da sud utvrdi da se trebaju uzeti u obzir i negativne tečajne razlike, da negativne razlike iznose ukupno -8,48 kn, kako to tvrdi i tuženik (- 3,90 kn za 3. anuitet i -4,58 kn za 4. anuitet).

17. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke prvostupanjskog suda vezano za razloge pravne valjanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovoga konkretnoga parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakon o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, br. 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP/14.) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, br. 19/22., dalje: ZZP/22.) te članka 502.c ZPP-a.

18. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokoga trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

19. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokoga trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

20. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na nakenadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

21. Stoga, pravilan je stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 70/19., dalje: ZPP/19.), na temelj članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom valja napomenuti da je tijekom postupka tuženik iznosio činjenice da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu te je prvostupanjski sud na prijedlog stranaka, pa tako i tuženika, pobijanu odluku donio nakon što je i saslušao tužitelja i predložene svjedoke.

22. Za navesti je i to da se presuda u slučaju "potrošač" primjenjuje ne samo na stambene kredite iz razloga što su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, a o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom VSRH broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

23. Kako su sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., 84., 85., 86. i 87. ZZP/03., koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem joj je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.

24. Tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, odnosno razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/svibnja , 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, u pogledu čega je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

25. Naime, kako je izostao zakoniti mehanizam promjenjive kamatne stope od početno ugovorene, na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika se primjenjuje početno ugovorena kamatna stopa. U tom pravcu i VSRH je izrazio stajalište u svojoj odluci broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022. prema kojem „Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.“.

26. Tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev s izračunom vještaka podneskom od 21. siječnja 2024., a po ocjeni ovog suda tužitelj je svoj zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka budući da ne raspolaže stručnim financijsko- knjigovodstvenim znanjima da bi u tužbi mogao postaviti precizan zahtjev u odnosu na visinu potraživanja.

27. Ukazuje se da je prema Zaključku poslovni broj Su IV- 162/2021 sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika o objektivnoj preinaci.

28. Međutim, na tako utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO-a.

29. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO-a.

30. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 6. lipnja 2019. tražbina tužitelja u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 13. lipnja 2014. do podnošenja tužbe u ovom predmetu nije protekao petogodišnji zastarni rok, kao ni tražbina tužitelja u odnosu na valutnu klauzulu isto tako nije u zastari jer od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 14. lipnja 2018. pa do podnošenja tužbe 6. lipnja 2019., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovani.

31. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je on pošteni stjecatelj nisu osnovani. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle bez valjane pravne osnove, pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

32. Radi navedenog bez utjecaja su na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

33. Na žalbene prigovore tuženika koji se odnose na primjenu početne kamatne stope, navodnog smanjenja anuiteta koje je plaćao tužitelj zbog pada tečaja u određenom razdoblju te navodnog postojanja potraživanja prema tužitelju i prigovora istaknutih s tim u svezi, tuženiku valja ukazati da je, u ovom slučaju, visina tražbine tužitelja utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno financijske struke u kojem je detaljno navedeno koje je novčane iznose tuženik doista primio na ime razlike tečaja CHF u odnosu na kune kada je tečaj bio viši u odnosu na početni, pri čemu tuženik nije dokazao postojanje bilo kakve njegove dospjele tražbine prema tužitelju, unatoč utvrđenom razdoblju u kojem je tečaj CHF bio niži od početnog u odnosu na kune.

34. Naime, u vještačkom nalazu i mišljenju vještakinja financijske struke prikazala je razdoblje u kojem tužitelj nije tuženiku pretplatio tražene novčane iznose pri isplati dospjelih anuiteta s obzirom na niži tečaj CHF prema kuni u odnosu na početni pa joj za to razdoblje prvostupanjskom presudom nije niti obvezan isplatiti traženu razliku.

35. Stoga je pogrešno pravno shvaćanje tuženika da je utvrđeni iznos trebalo umanjiti za iskazanu negativnu razliku, odnosno, za iznose manje plaćenih anuiteta zbog pada tečaja CHF u pojedinim razdobljima.

36. Napominje se da je u ovom postupku predmet spora restitucijski zahtjev tužiteljice u smislu odredaba članka 323. ZOO, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onog što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe. U navedenim okolnostima, ovaj sud prihvaća kao pravilan stav suda prvog stupnja da tužiteljica u razdoblju kada je plaćala anuitete po tečaju koji je bio niži od početnog nije ništa stekla na teret tuženika, kako je već naprijed navedeno, jer niti jedan dio imovine tuženika nije prešao u imovinu tužitelja.

37. Tuženik nije ovlašten zahtijevati umanjenje restitucijskog zahtjeva tužitelja zbog utvrđene povrede potrošačkog prava, koja se manifestira upravo kroz razliku isplaćenih anuiteta prema promjeni tečaja CHF u odnosu na početni jer se radi o pravu potrošača i svojevrsnoj personalizaciji pružatelja usluga zbog utvrđene povrede njegova potrošačkog prava, u cilju otklanjanja štetnih posljedica, ali i odvraćajućeg učinka prema kreditnim ustanovama za takve i slične povrede.

38. Naime, bitno je naglasiti da tuženik nije potrošač i na njega se ne može odnositi kolektivna zaštita ako je tijekom otplate predmetnog kredita došlo do potplate u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF, takozvane negativne tečajne razlike, kako je već naprijed obrazloženo, jer za to ne postoji odgovornost tužitelja niti je tužitelj po osnovi takozvane negativne tečajne razlike nešto stekao, što bi bio u obvezi vratiti odnosno isplatiti tuženiku.

39. Suprotno žalbenim prigovorima, obzirom na položaj tužitelja u konkretnom ugovoru, u vezi s njegovom prirodom i svrhom, gdje je predmetni ugovor tužitelj sklopio kao fizička osoba za privatne svrhe, a ne u svrhu obavljanja profesionalne djelatnosti, tužitelj nije ni trebao dokazivati svojstvo potrošača na bilo koji drugi način, budući je njegovo svojstvo potrošača potvrđeno sadržajem ugovora o kreditu. Pri tome i u odnosu na svojstvo potrošača primjenom Direktive 93/13/ EEZ, ne dolazi se do suprotnog zaključka, obzirom ista propisuje smjernice na način da je potrošač svaka fizička osoba koja ugovorom nastupa izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije. Ovdje je naglasiti kako su nacionalni sudovi država članica Europske unije, dužni tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije, pa time i sudskom praksom Suda Europske unije koja je obvezujuća za sve nacionalne sudove država članica, a koja pojam "potrošač" definira kao svaku fizičku osobu koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom 93/13/EEZ, nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok "prodavatelj robe ili pružatelj usluge" znači svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom 93/13/EEZ nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.

40. Slijedom naprijed izloženog kako nisu ostvareni žalbeni navodi niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

41. Potvrđena je odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanoj presudi jer je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22.,126/22 i 138/23 dalje: Tarifa).

42. U odnosu na iskazane žalbene razloge glede vrijednosti boda za istaći se slijedeće. Naime, Hrvatska odvjetnička komora je na temelju čl. 18. Zakona o odvjetništvu donijela izmjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, na sjednici 24. listopada 2022., tako da je članak 1. Tbr. 50. Tarife izmijenjen te glasi da vrijednost boda iznosi 15,00 kuna. Navedena izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika stupila je na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama, a ista je obavljena u Narodnim novinama broj 126/2022 od 28. listopada 2022.

43. Budući je u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, 16. siječnja 2025. na snazi bila izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika,(NN 138/2023) prema kojoj je vrijednost boda iznosila 2,00 eura, to je s obzirom na Tbr. 52. st. 3. Tarife prvostupanjski sud pravilno tužitelju odmjerio trošak prema vrijednosti boda od 2,00 eura kako je uostalom to tužitelji i zatražio u svom troškovniku.

U Splitu 04. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras Ivanišević