REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1000/2022-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZZ, OIB; 44804708629 iz Zagreba, Ulica Trešanja 20a, zastupan po Kristijanu Pehar, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HOK-Osiguranje d.d., OIB; 00432869176 iz Zagreba, Capraška ulica 6, zastupan po odvjetnicima odvjetničkog društva Olujić, Pezić i partneri iz Zagreba, nakon zaključene glavne i javne rasprave, radi naknade štete dana 04. travnja 2025.godine,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku HOK-Osiguranje d.d., OIB; 00432869176 iz Zagreba, Capraška ulica 6, isplatiti tužitelju ZZ, OIB; 44804708629 iz Zagreba, Ulica Trešanja 20a, iznos od 2.791,03 eura kao i nadoknadi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 1.933,94 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 04. travnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 530,89 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2022. godine do isplate, kao i kamate na iznos od 2.791,03 eura tekuće od 18. veljače 2022. godine do 03. travnja 2025. godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 18.02.2022. u 19:10 sati dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo marke Volkswagen Passat cc, reg. oz. [registarska oznaka], a kojim je upravljao tužitelj i u čijem je vlasništvu. Prometna nesreća dogodila se na način da je tužitelj upravljajući vozilom po autocesti A6, pravilno svojom trakom, i to primjerenom i dopuštenom brzinom odjednom naletio na divljač (lisicu). Nalet na divljač dogodio se na kolniku autoceste, području kojim gospodari društvo Hrvatske autoceste d.o.o., točne oznake i lokacije A6-Bosiljevo (čvorište Bosiljevo 2 (A1)) - Delnice - Rijeka (Čvorište Orehovica A7), općina Čavle na 72 km + 300 m. Budući da prometnicom na kojoj se dogodila nesreća upravlja društvo Hrvatske autoceste d.o.o. koje s tuženikom ima zaključenu policu osiguranja od odgovornosti br. 13- 0000010476 tužitelj se tuženiku obratio s odštetnim zahtjevom od 01.03.2022. i prigovorom od 28.03.2022. u kojima je detaljno opisano činjenično stanje i kojima je priložio svu potrebnu dokumentaciju, a koji su otklonjeni od strane tuženika uz obrazloženje kako ne postoji odgovornost Hrvatskih autocesta d.o.o., budući ne postoje dokazi koji bi na takvo što upućivali. Budući je divljač došla na autocestu po kojoj se vozila kreću velikim brzinama, trebale su se poduzeti sve potrebne mjere kako se divljač ne bi našla na tom mjestu, a ovaj slučaj potvrđuje da su takve radnje izostale, slijedom čega je odgovornost tuženikovog osiguranika, kao upravitelja autoceste i osobe koja je dužna osigurati sigurnost voženje, prema mišljenju tužitelja nesporna. Nadalje, oštećeni ističe da su uslijed štetnog događaja na vozilu nastala oštećenja prednjeg lijevog branika, prednje lijeve maske, prednjeg lijevog svijetla za maglu, prednjeg lijevog smjerokaza itd., te da ukupna materijalna šteta na vozilu, procijenjena od strane ovlaštenog auto servisa, iznosi 21.028,98 kn uvećano za troškove rastavljanja vozila u iznosu od 4.000,00 kn. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da donese presudu kojom će naložiti tuženiku platiti tužitelju navedeni iznos sa zakonskim zateznim kamatama od 18.02.2022. godine do isplate, kao i troškove parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja dana 18.02.2022.g., ali osporava odgovornost osiguranika tuženika, te osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Osiguranik tuženika odgovara temeljem načela krivnje u situaciji kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja, a povredom zakonskih propisa koji se odnose na održavanje ceste. U konkretnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja ceste već zbog iznenadnog dolaska životinje na autocestu koju osiguranik tuženika nije mogao predvidjeti niti spriječiti mjerama i radnjama koje je dužan poduzeti u skladu sa Zakonom o cestama, Pravilniku o održavanju cesta i Pravilnika o ophodnji ceste. Ophodnja navedene dionice na predmetni dan izvršena u skladu s propisima, odnosno sukladno čl. 6. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i čl. 3., 9., 10. i 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta prema kojem se ophodnja ophodnja javnih cesta uspostavlja i obavlja najmanje tri puta dnevno na autocestama u duljini pojedine dionice do 50,00 km, te se smatra da je ophodnja javne ceste obavljena ako je navedena ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati. Osiguranik tuženika je radi sprečavanja ulaska životinja na autocestu dužan postaviti zaštitnu žičanu ogradu i istu održavati, a na mjestu štetnog događaja postavljena je žičana ograda u skladu s propisima i ista je redovito održavana i pregledavana. Stoga nije bilo nikakvog propusta u održavanju autoceste za koji bi bio odgovoran osiguranik tuženika, a time nema ni odgovornosti tuženika za štetu koja je nastala tužitelju. Osporava tijek zatezne kamate kako je isti postavljen u tužbi za imovinsku štetu. Iz navoda tužitelja ne proizlazi kako je isti popravio vozilo te u tu svrhu ne dostavlja nikakve račune ili druge dokaze, već samo ponudu popravka. Nereparirana šteta nastaje trenom presuđenja kada nenovčana imovinska šteta biva pretočena u određeni broj novčanih jedinica, pa kamata na istu može početi teći tek od presuđenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u Potvrdu MUP-a od 24.02.2022. godine (list 6-7 spisa), u fotodokumentaciju (list 8-14 spisa), u presliku prometne dozvole (list 15-16 spisa), u presliku vozačke dozvole (list 17-18 spisa), u Uvjete za osiguranje od odgovornosti tuženika (list 19-25 spisa), u Policu osiguranja od odgovornosti (list 26-36 spisa), u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 37 spisa), u Prijavu štete iz osiguranja odgovornosti (list 38-40 spisa), u Obavijest o statusu odštetnog zahtjeva (list 41 spisa), u odštetni zahtjev (list 42-43 spisa), odgovor na prigovor (list 45-46 spisa), u presliku ponude (list 60 spisa), u ophodarski dnevnik (list 67-73 i 178-179 spisa), putni radni list (list 176-177 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka IZ, tužitelja (list 200-201 spisa), saslušanjem svjedoka CZ (list 205-206 spisa), u spis MUP-a, PPP Rijeka (list 209-215 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nevenu Ereš (list 227-231 spisa) ,te je proveden dokaz saslušanjem vještaka (list 243-244 spisa).
4. Tijekom postupka tuženik ne osporava da se lisica našla na autocesti te da je upravo to i razlog nastanka štetnog događaja, no osporava dinamiku navodeći kako je tužitelj mogao izbjeći nalet na divljač.
5. Dakle, među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, te nije sporno da je tuženik osiguratelj Hrvatskih autocesta d.d.
6. Sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, odnosno da li postoji odgovornosti tužitelja, te osvno i visina tužbenog zahtjeva.
7. Čl. 50 Zakona o javnim cestama (Narodne novine broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21; dalje u tekstu ZJC) propisuje da je za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.
8. Radi utvrđivanja odgovornosti osiguranika tuženika, odnosno njegove krivnje provedeni su sljedeći dokazi;
9. Iz iskaza svjedoka IZ proizlazi da je ista dana štetnog događaja bila suvozač u vozilu kojim je upravljao tužitelj, njezin suprug. Išli su iz Zagreba za Buzet, a štetni događaj dogodio se odmah nakon naplatnih kućica na Grobniku, po njezinoj procijeni oko 200 metara nakon naplatnih kućica odnosno odmah nakon suženja ceste. Ne može se sjetiti u kojoj su bili prometnoj traci, misli da su bili u desnoj. Po njezinom sjećanju, tužitelj tada nije brzo vozio i to upravo iz razloga što su tek prošli naplatne kućice, te misli da nije vozio više od 90 km na sat. U jednom trenutku su osjetili udarac na lijevoj strani vozila, tada nisu znali što se dogodilo, no tužitelj je zaustavio vozilo i tek po izlasku iz vozila vidjeli su da su udarili u lisicu. je da postoji zaštitna ograda sa jedne i sa druge strane ceste. To se dogodilo oko 19 sati te je bio mrak.
10. Tužitelj se složio s iskazom svjedokinje u cijelosti, te još naveo da je vozio u desnoj traci te kada su primijetili nekakav udarac, te je prvo pomislio da je guma. Zaustavio se u desnoj zaustavnoj traci te je tada vidio da mu je oštećen lijevi prednji branik dok su na cesti, odnosno pedesetak metara iza njih vidjeli da na cesti leži lisica. Koliko se sjeća, taj dio ceste nije bio osvijetljen te je jedino svjetlo bilo od vozila.
11. Svjedok AZ u svom je iskazu naveo kako isti nije ophodar već vozač vozila koje kontrolira cestu te se s njim u vozilu nalazi ophodar, a tako je bilo vjerojatno i dana štetnog događaja. Po dokumentaciji zna da je 18. veljače 2022. ophodar s njim u vozilu bio PZ. Ne sjeća se točno vršenja ophodnje predmetnog dana. Ophodnja inače izgleda tako da se ophodar i on voze u vozilu po autocesti i to zaustavnom trakom. Svaki ophodar pređe dionicu od 60 km te nakon 3 sata isto se ponavlja. Dok vrši ophodnju ophodar se nalazi u vozilu te kontrolira eventualne neispravnosti na cesti kao što su prometne nesreće, kvarovi vozila, postavljeni znakovi, te eventualno neki predmeti na cesti. Ophodar također gleda i zaštitnu ogradu, a po nalogu nadređenog istu kontrolira i pješke. Ne može se sjetiti da li je tog dana bila vršena ophodnja zaštitne ograde pješke. Iz vozila je moguće vidjeti rupe ili oštećenja na ogradi. U slučaju da je ograda jednim dijelom sakrivena od pogleda taj dio se pregledava pješke i to jedan put dnevno. Ne može se sjetiti da li je tog dana bila neka dojava o tome da se divljač nalazi na cesti. Ophodar kada ide u jednom smjeru gleda ogradu koja je postavljena u tom smjeru. Od zaustavne trake do ograde je otprilike od 5-10 m. Smatra da je moguće kroz cijelu ophodnju biti koncentriran. Na mjestu na kojem se dogodila nezgoda je prije 3 godine mijenjana zaštitna ograda. Na autocestu često dolazi divljač i to najčešće na ulascima odnosno izlascima s autoceste obzirom da tu ne postoji zaštitna ograda, a istu tu nije niti moguće postaviti jer onda vozila ne bi mogla pristupiti autocesti. Nezgoda se dogodila 300 m nakon ulaska na autocestu. Ophodnja također obuhvaća ulaske i izlaske s autoceste te su isti sastavni dio autoceste. Ne sjeća se da li su navedenog dana dobili dojavu da se na cesti, na čvorištu nalazi divljač.
12. Sud nije saslušavao ophodara PZ obzirom je isti preminuo, dok iz dostavljenih ophodarskih dnevnika proizlazi da je predmetnog dana provođenja ophodnja.
13. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vozilo tužitelja lijevim prednjim dijelom naletjelo na divljač koja je prelazila kolnik dolazeći vozilu tužitelja s lijeve strane. Mjesto naleta nalazilo se na desnoj prometnoj traci udaljeno od lijevog ruba kolnika oko 4,5-5 m. Brzina vozila tužitelja neposredno prije naleta tehnički je mogla iznositi oko 90 km/h. Provedena analiza pokazuje da se u trenutku ulaska divljače u vidno polje tužitelja njegovo vozilo nalazilo udaljeno od mejsta naleta oko 6,8 m pa da je tužitelj tada čak i reagirao intenzivnim kočenjem, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta bi ipak došlo, jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 59,2 m, dok je na raspolaganju imao put od samo 6,8 m. Ovom dijelu nalaza i mišljenja stranke nisu prigovarale, dok sud smatra da je isti dat životno i logično i sukladno dokumentaciji koja se nalazi u spisu, te je isti u cijelosti prihvatio.
14. Iz ovako provedenih dokaza, a poklanjajući vjeru iskazu svjedoka IZ i tužitelja obzirom smatra da su ti iskazi dati logično, životno, u skladu jedno drugim i s ostalim dokazima provedenim u ovom postupku, sud je zaključio da tužitelj nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, odnosno da nije mogao izbjeći nalet na divljač, obzirom je isti upravljao vozilom normalnom, prosječnom vožnjom, te nije imao nikakvog razloga sumnjati da se na cesti nalazi lisica. Naime, kada bi tužitelj bio dužan cijelim putem autoceste paziti da li cestu prelazi divljač, tada ne bi postojao smisao same autoceste na kojoj je ograničenje brzine 130 km/h, a što je notorna činjenica. Također, izbjegavanje divljači prilikom velike brzine, također može imati kobne posljedice. Uz navedeno, i vještak navodi da pri navedenoj brzini i trenutku kada je mogao opaziti lisicu, isti ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije naleta.
15. S druge strane, činjenica da ophodar nije vidio rupu na zaštitnog ogradi, odnosno neki od drugih načina na koji bi lisica moga prijeći zaštitnu ogradu, ne znači da ista nije niti postojala. Naime, da je zaštitna ograda bila postavljena ispravno, te da na njoj nije bilo rupa ili propusta, tada lisica ne bi mogla doći na samu cestu. Isto tako, osiguranik tuženika je dužan osigurati i da divljač ne dolazi na autocestu iz strane ulaska odnosno izlaska s autoceste, ukoliko je to ovdje bio slučaj. Sama činjenica da se divljač zatekla na autocesti ukazuje na propust pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste, odnosno osiguranika tuženika, koja je dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere i radnje koje bi omogućile odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde oko autoceste.
16. Stoga činjenica da su ophodari na dan štetnog događaja izvršili ophodnju autoceste, kao niti činjenica da nisu primijetili nikakav nedostatak na zaštitnoj ogradi, ne znači da ne postoji odgovornost pravne osobe zadužene za održavanje autoceste, niti pak znači da propusta u održavanju zaštitne ograde nije bilo, jer se po logici stvari, ako je autocesta pravilno projektirana, zaštićena i održavana, divljač, u konkretnom slučaju lisica, ne bi mogla zateći na autocesti (Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj; Rev-1187/2024).
17. Kako je osiguranik tuženika propustio osigurati nesmetan i siguran promet autocestom, to je po načelu pretpostavljene krivnje na temelju odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio na vozilu i dužan mu je istu naknaditi u cijelosti.
18. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, sud je izvršio uvid u ponudu od strane Auto Zubaka sačinjenu dana 01.03.2022. godine, te je proveo vještačenje. Vještak je naveo da je visina štete na vozili tužitelja mogla iznositi po ponudi obračunatih 21.154,00 kn ili 2,807,62 eura. Vještak je također naveo kako u spis nema izvida štete ili računa popravka vozila tužitelja pa stoga tehničkim putem nije moguće sa sigurnošću zaključivati o točnom opsegu nastalih oštečenja na vozilu tužitelja. Usporedba ponude izdane od strane Zubak grupa d.o.o. od dana 01.03,2022. godine na ukupni iznos s PDV-om od 21.028,98 kuna s fotografijama policije pokazuje da su sve stavke iz ponude popravka realno obračunate u skladu s utvrđenom dinamikom nastanka predmetnog štetnog događaja pri čemu tehničkim putem na temelju fotografija policije nije moguće isključiti mogućnosti da su svi navedeni dijelovi za zamjenu mogli biti oštećeni u predmetnom štetnom događaju što znači da visina štete na vozilu tužitelja mogla iznositi po ponudi obračunatih 21.154,00 ili 2.807,62 eura.
19. Ovdje sud primjećuje kako je vještak kao konačni iznos naveo 21.154,00 kuna, dok se poziva na ponudu na kojoj se nalazi iznos od 21.028,98 kuna odnosno 2.791,03 eura, te sud smatra kako je vještak prvi iznos naveo omaškom, obzirom nigdje nije objasnio razliku između ta dva iznosa.
20. U svom usmenom iskazu, a nakon prigovora tuženika, vještak je naveo da je u svom nalazu i zaključio kako zbog toga što u spisu ne prileži izvid štete ili račun popravka tehničkim putem nije bilo moguće sa sigurnošću zaključivati o točnom opsegu nastalih oštećenja na vozilu tužitelja, te je zaključio da je visina štete kao posljedica predmetnog događaja mogla iznositi po ponudi. Ne može isključiti mogućnosti da su svi navedeni dijelovi za zamjenu u ponudi mogli biti oštećeni u predmetnom štetnom događaja obzirom na utvrđenu dinamiku.
21. Po ovako provedenom dokazu, a prvenstveno imajući u vidu da je tužitelj dobio ponudu od Zubak grupe d.o.o. 01.03.2022. godine, dok se štetni događaj dogodio dana 18.02.2022. godine sud nije imao razloga sumnjati da su svi navedeni dijelovi za zamjenu po ponudi zaista bili i oštećeni u predmetnom štetnom događaju, dok i sam vještak potvrđuje kako je isti moguće. Stoga sud smatra da je tužitelj dokazao visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.791,03 eura.
22. Kako je tužitelj podneskom od 03.05.2024. godine djelomično povukao tužbeni zahtjev nakon provođenja vještačenja, a tuženik se istom protivio, to je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu kako je isti postavljen u tužbi i to sukladno 193 st. 3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), te obzirom na gore navedeno, odbio tužitelja sa zahtjevom u iznosu od530,89 eura.
23. Odluka o kamatama na iznos naknade imovinske štete temelji se na odredbi čl. 1086. ZOO-a. Kako iz stanja spisa proizlazi, odnosno kako tužitelj sam navodi, radi se o imovinskoj nenovčanoj šteti koja nije popravljena, odnosno tužitelj nije dostavio dokaz da bi ista bila popravljena, a na koju štetu kamate teku od dana presuđenja pa do isplate (obzirom su tek tada tuženiku poznati opseg i visina štete). Slijedom navedenog, sud je odbio zahtjev tužitelja u dijelu u kojem isti potražuje kamate na iznos štete od dana 18.02.2022 godine pa do presuđenja.
24. Ostale dokaze koji se nalaze u spisu sud nije posebno cijenio obzirom činjenice koje bi se istim dokazale sud smatra ili nespornim ili irelevantnim.
25. Sud je tužitelju dosudio trošak postupka temeljem čl. 154. st. 1., a prema važećoj prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika i to: za sastav odštetnog zahtjeva prema Tbr 28 100 bodova, za sastav tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, za sastav podneska od 14.07.2022.g. prema Tbr 8/1 100 bodova, za pristup na ročište dana 17.01.2023. godine prema Tbr 9/1 100 bodova, za sastav podneska od 05.02.2023. prema Tbr 8/3 25 bodova, za pristup na ročište dana 28.04.2023. godine prema Tbr 9/1 100 bodova, za pristup na ročište dana 15.09.2023. godine prema Tbr 9/1 100 bodova, za sastav podneska od 03.05.2024.g. prema Tbr 8/1 100 bodova, te za pristup na ročište dana 20.02.2025. godine prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 825 bodova, odnosno 1.650,00 eura, a što uvećano za iznos PDV- a čini iznos od 2.062,50 eura. Sud je tužitelju također priznao trošak provođenja prometnog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 2.302,32 eura.
26. Sukladno čl. 154 st. 2 -a, sud je prilikom određivanja uspjeha u sporu uzeo u obzir uspjeh tužitelja u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, no također je uzeo u obzir i uspjeh tužitelja u odnosu na osnovu zahtjeva, a iz čega proizlazi da je tužitelj uspio u omjeru od 84%, te mu je tako i dosuđen iznos od 1.933,94 eura. Kamate na dosuđeni iznos dosuđene su sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.
27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 04. travnja 2025. godine
Sudac
Biserka Pavković Fućak
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se predaje ovome sudu u roku od 15 dana od primitka otpravka presude.
DNA:
1) punomoćniku tužitelja
2) punomoćniku tuženika
Rj/
rješenje tužitelju na platež pristojbe na presudu u iznosu od 79,63 eura
