REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5444/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja OL, rođenog **.**.1997. u mjestu Stanica Pervomajskaja, Čečenska Republika, Ruska Federacija, državljanina Ruske Federacije, smještenog u Prihvatilištu za tražitelje azila, Zagreb, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/24-06/19599, URBROJ: 511-01-212-24-6 od 2. prosinca 2024.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetnici Martini Grgec isplati iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/19599, URBROJ: 511-01-212-24-6 od 2. prosinca 2024. odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga u bitnome navodeći da nema ocjene novih relevantnih činjenica na koje je ukazivao, a koje nije mogao iznijeti ranije, na primjer javno dostupnih dokaza (YouTube kanal – video snimke) za koje je naveo da ih može pokazati kada ga se pozove na drugi intervju, a pri tom ističe da nije bio upozoren da drugog intervjua neće biti te da sve činjenice i dokaze mora iznijeti u naknadnom zahtjevu. Smatra povrijeđenima odredbe članka 24., 28. i 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: ZMPZ) kao i načela utvrđivanja materijalne istine i savjesne i brižljive ocjene svih dokaza propisanih člancima 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Predlaže da sud odobri odgodni učinak tužbe, smatrajući da mu se u suprotnom onemogućava procesna ravnopravnost u sporu, jer da je predloženo izvođenje daljnjeg dokaznog postupka njegovim saslušanjem.

2.1. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje uz odobrenje besplatne pravne pomoći i nalog tuženiku da platit troškove zastupanja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u postupku potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak proveo sukladno materijalnim i procesnim odredbama ZMPZ-a uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenog zakona. Osporava navode tužitelja iznesene o tužbi kada tvrdi da nije utvrdio nikakve činjenice o zemlji podrijetla, te u tom smislu ističe da je upravo iz razloga što je utvrdio stanje u zemlji podrijetla, a ujedno uzeo u obzir individualne okolnosti tužitelja, odbacio kao nedopušten naknadni zahtjev. Poziva se na presudu ovog suda poslovni broj: UsI- 3251/2024-8 od 23. listopada 2024. kojom je utvrđeno da tužbeni zahtjev istog tužitelja nije osnovan, a iz obrazloženja te presude je vidljivo da je sud iskaz tužitelja oko uručenja poziva nz mobilizaciju cijenio nevjerodostojnim i neuvjerljivim, te je također utvrdio da je pravilna procjena tuženika oko ne postojanja straha od proganjanja tužitelja u zemlji podrijetla, budući da je tužitelj tražio vraćanje putovnice kako bi se vratio u zemlju podrijetla zbog bolesti oca.

3.1. Tuženik navodi kako iz navoda tužitelja da će pokazati video zapis jednog „blogera“ kada ga se pozove na drugi intervju proizlazi da je postupanje tužitelja usmjereno na odugovlačenje postupka iz razloga što je ciljano tražio drugi intervju te pri tome nije ponudio niti sugerirao na dokaze kojima bi tuženik sam mogao vidjeti navodne prijetnje službenih osoba Ruske Federacije, javno upućene onima koji su napustili zemlju podrijetla. Tuženik smatra kako tužitelj ne može biti smatran dezerterom, budući da nije osoba koja je pozvana u vojnu službu, te pri tome ističe da Ruska Federacija želi privući motivirane ljude, nudeći im visoke plaće, bonuse i mnogobrojne povlastice koje bi im donijelo sudjelovanje u ratu, a nove metode privlačenja osoba koje žele ići u rat primjenjuju se i izvan Ruske Federacije.

3.2. Tuženik ističe kako je iz službene bilješke Prihvatilišta vidljivo da je tužitelj napustio Prihvatilište 11. siječnja 2025. te nije prijavio novo boravište u određenom roku i nije poznato gdje se nalazi, pa i to ponašanje tužitelja ukazuje da nije imao stvarnu namjeru pojasniti svoje navode pred sudom, niti ponuditi eventualne dokaze svojih tvrdnji, a što mu je obaveza sukladno članku 52. stavku 3. ZMPZ-a. Stoga, osnovan je zaključak da naknadni zahtjev tužitelja nije dopušten jer tužitelj u postupku rješavanja naknadnog zahtjeva nije iznio nove činjenice i dokaze nastale nakon izvršenosti rješenja, a odnose se na ispunjavanje uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

3.3. Poziva se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4354/19-3 od 26. kolovoza 2020. i predlaže da kod upute o pravnom lijeku sud utvrdi kako eventualna žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja.

3.4. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24, dalje: ZUS), 28. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora. Rasprava je održana u odsutnosti tuženika koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao u skladu s odredbom članka 91. stavka 3. ZUS- a.

4.1. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. ZMPZ-a, sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

4.2. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

5. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze provedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

5.1. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, prema slobodnom uvjerenju, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po naknadnom zahtjevu tužitelja podnesenom 21. studenog 2024. u kojemu je pod novim činjenicama i okolnostima naveo da vođa [adresa] O otvoreno poziva na osvetu prema onima koji su pobjegli iz zemlje od kada je rat započeo, te da je video o tome dostupan na internetu, a da u rat šalju ljude i bez poziva te da to više nije nikakva tajna.

6.1. Naknadni zahtjev je odbačen temeljem odredbe članka 43. stavka 2. u vezi s člankom 47. ZMPZ-a. U obrazloženju razloga tuženik u bitnome navodi da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju činjenica i dokaza sadržanih u obrazloženju istoga te u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku, pa je tako izvršen uvid u spis predmeta i utvrđeno da je zahtjev tužitelja odbijen rješenjem KLASA: UP/I-216-03/22-06/7798, URBROJ: 511-01-212-24-10 od 6. lipnja 2024., a to je rješenje potvrđeno zakonitim presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3251/2024-8 od 23. listopada 2024.

6.2. Odlučujući o podnesenom naknadnom zahtjevu tuženik je obrazložio da je u provedenom postupku, ocjenom svih dokaza, uključujući i dokaza koji su izvedeni u prethodno okončanom postupku odobrenja međunarodne zaštite utvrđeno da novi naknadni zahtjev nije dopušten sukladno članku 47. Zakona, jer ne sadržava nove relevantne činjenice i dokaze, a koji bi bili od utjecaja na ispunjavanje uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, odnosno koje bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje njegova zahtjeva.

6.3. U odnosu na razloge iznesene u naknadnom zahtjevu tuženik zaključuje da izvori koje tužitelj navodi nisu nevladine udruge ili druge odgovarajuće organizacije, već se radi o izjavi tražitelja koja nije potkrijepljena dokazima, stoga obrazlaže kako tražitelj međunarodne zaštite, nakon izvršne odlukom kojom je njegov prijašnji zahtjev odbijen, podnio naknadni zahtjev u kojemu nije iznio nove i relevantne činjenice ili dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjim postupcima, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, pa je odluku donio pozivom na odredbe članka 43. stavka 2. u vezi sa člankom 47. stavkom 6. ZMPZ-a.

7. Člankom 43. stavkom 2. ZMPZ-a propisano je da ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.

8. Člankom 47. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji zahtjev odbijen sukladno članku 38. ovoga Zakona ili postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ovoga Zakona.

8.1. Prema stavku 3. članka 47. ZMPZ-a naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

8.2. Nadalje prema stavku 4. članka 47. ZMPZ-a dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.

8.3. Prema stavku 5. članka 47. ZMPZ-a ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten ponovno će se odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka će se ukinuti, dok će se prema stavku 6. istog članka naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga Zakona.

9. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pritom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako je u postupku koji je prethodio ovom sporu u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje, a koje navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje.

9.1. Tuženik je obrazložio zašto okolnosti i razloge koje je tužitelj naveo u naknadnom zahtjevu smatra takvima da se ne radi o relevantnim činjenicama koje bi bile od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje, jer da se radi o navodima koji nisu potkrijepljeni odgovarajućim dokazima, odnosno izvorima iz nevladinih udruga ili drugih odgovarajućim dokazima.

10. Sud je izvršio uvid u svu spisu priležeću dokumentaciju pa tako i sadržaj prvo podnesenog zahtjeva tužitelja u odnosu na koji je doneseno rješenje KLASA: UP/I- 216-03/22-06/7798, URBROJ: 511-01-212-24-10 od 6. lipnja 2024., a to je rješenje potvrđeno zakonitim presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 3251/2024-8 od 23. listopada 2024.

10.1. Od predloženog dokaza za saslušanjem tužitelja na okolnosti navedene u tužbi, opunomoćenica tužitelja na raspravi nije odustala, a kako je prema podacima spisa tužitelj napustio Prihvatilište i u isto se nije vratio niti je u zakonskom roku javio novo prebivalište, te budući da je na izričito pitanje suda opunomoćenica tužitelja odgovorila kako nema saznanja o tome gdje se tužitelj nalazi, sud je raspravnim rješenjem prijedlog za saslušanjem tužitelja odbio. Izvođenje ovog dokaza sud nije bio u mogućnosti izvesti iz prethodno navedenih razloga, a odgoda ročišta u takvoj situaciji prema ocjeni suda nije opravdana.

11. Prema ocjeni suda pravilan je zaključak tuženika da razlozi na kojima tužitelj temelji naknadni zahtjev nisu nove činjenice ili novi dokazi u smislu zakonskih odredaba članka 47. stavka 3. ZMPZ-a.

12. Nadalje, člankom 20. ZMPZ-a propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

13. Člankom 21. ZMPZ-a propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

14. Sud prvenstveno navodi kako je smisao odobrenja zahtjeva za azil, odnosno supsidijarne zaštite, zaštita stranca koji se zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja ne može ili se zbog tog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje, odnosno postojanja opravdanih razloga koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

15. U konkretnom predmetu navedeni razlozi nisu utvrđeni, pa je imajući u vidu ovlaštenja i dužnosti tijela u utvrđenju činjenica i provođenju postupka o naknadnom zahtjevu, opravdana odluka tuženika, pozivom na odredbe članka 43. i 47. ZMPZ-a da naknadni zahtjev tužitelja nije dopušten.

16. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer za zaključke tuženika postoji uporište u dokumentaciji spisa.

17. Neosnovanima se cijene navodi tužitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, kao i povredi odredaba upravnog postupka. Ovo zato, jer podaci spisa dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu ne daju osnova za takav zaključak. Pri tom se ističe da se u skladu sa odredbom članka 35. stavka 8. točke 3. ZMPZ-a saslušanje tražitelja međunarodne zaštite može izostaviti kad se ocjenjuje dopuštenost naknadnog zahtjeva sukladno članku 47. ovoga Zakona, pa nisu utvrđene povrede odredaba ZMPZ-a, na koje ukazuje tužitelj.

18. Razmatrajući razloge i okolnosti na kojima tužitelj temelji naknadni zahtjev, te činjenice na kojima je tužitelj temeljio svoj prethodni zahtjev, a imajući u vidu da je pred upravnim tijelom detaljno saslušan na sve okolnosti koje su od utjecaja na odobrenje međunarodne zaštite, sud cijeni da se naknadni zahtjev temelji u bitnome na istim razlozima koji su cijenjeni u postupku po zahtjevu za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.

18.1. Pri tom se ističe da je sud u citiranoj presudi u prethodnom upravnom sporu u odnosu na navode tužitelja o strahu od mobilizacije i slanju na ratište u Ukrajinu ustvrdio kako je pravilan zaključak tuženika kada je iskaz tužitelja da mu je uručen poziv za mobilizaciju, što kod njega izaziva osnovani strah od proganjanja, ocijenio nevjerodostojnim i neuvjerljivim, uz daljnje obrazloženje da su izjave tužitelja u suprotnosti da dostupnim izvješćima, a da tužitelj ničim nije potkrijepio svoje navode, pa ne postoji razuman stupanj vjerojatnosti da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde.

18.2. Imajući u vidu navedeno, vidljivo je da su okolnosti na kojima tužitelj temelji svoj naknadni zahtjev (strah od povratka u zemlju podrijetla zbog okolnosti uvjetovanih ratom u Ukrajini) razmotrene u prethodnom postupku po zahtjevu tužitelja za međunarodnom zaštitom, pa se ne mogu smatrati novim činjenicama i novim dokazima koji ne bi bili već razmatrani u ranijem postupku, niti su takvi da bi doveli do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

19. Stoga je pravilan, prema ocjeni suda, zaključak tuženika o tome da se radi o nedopuštenom naknadnom zahtjevu jer su činjenice na kojima tužitelj temelji naknadni zahtjev, u bitnome ponovljeni navodi prethodno podnesenog zahtjeva, a vezani za strah od mobilizacije te povratak u zemlju podrijetla nakon početka rata u Ukrajini.

19.1. Budući da je tužitelj napustio Prihvatilište prije okončanja postupka po njegovoj tužbi, a o novoj adresi nije obavijestio niti svog opunomoćenika, propustio je iskoristi mogućnost i pravo da pred sudom bude saslušan, te iznese sve činjenice i okolnosti te dodatno obrazloži razloge podnošenja naknadnog zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.

20. Povrede odredaba ZMPZ-a na koje ukazuje tužitelj u tužbi sud nije našao.

20.1. Naime, člankom 24. ZMPZ-a propisano je načelo „sur place“ prema kojemu se osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde može temeljiti na događajima koji su se dogodili nakon što je tražitelj napustio zemlju podrijetla te aktivnostima tražitelja nakon što je napustio zemlju podrijetla, osobito kada se utvrdi da predstavljaju izražavanje i nastavak uvjerenja i/ili orijentacije koje je imao u zemlji podrijetla.

20.2. Prema stavku 2. članka 24. ZMPZ-a ako tražitelj podnese naknadni zahtjev, osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde ne može se temeljiti isključivo na okolnostima koje je tražitelj uzrokovao kako bi ispunio uvjete za odobrenje međunarodne zaštite.

20.3. U konkretnom predmetu prema ocjeni suda nema osnova za primjenu načela „sur place“. Ovo zato, jer je pravilan zaključak tuženika da razlozi na kojima tužitelj temelji naknadni zahtjev nisu nove činjenice i novi dokazi koji bi bili od utjecaja na odluku u konkretnoj upravnoj stvari, niti je tužitelj za svoje navode ponudio dokaze osnovom kojih bi se navede tvrdnje mogle dokazati, a ne dolaskom na ročište propustio je mogućnost pred sudom iznijeti razloge podnošenja naknadnog zahtjeva te ponuditi dokaze za svoje tvrdnje.

20.4. Povrede odredaba članka 28. ZMPZ-a (procjena činjenica i okolnosti) sud nije našao, a za primjenu instituta blagodati sumnje propisanog člankom 29. ZMPZ-a nisu ispunjeni uvjeti, budući da je iskaz tužitelj ocijenjen nevjerodostojnim i neuvjerljivim, pri čemu se ističe da se dokaz saslušanjem tužitelja iz prethodno navedenih razloga nije mogao izvesti, pa je raspravnim rješenjem taj prijedlog i odbijen.

20.5. Sud je raspravnim rješenjem odbio i prijedlog tužitelja da tužba ima odgodni učinak, jer u konkretnom slučaju razlozi propisani člankom 42. stavkom 2. ZUS-a nisu ispunjeni. Okolnosti koje se odnose na procesnu ravnopravnost stranaka na koje ukazuje tužitelj nisu osnovane, jer tužitelj ima opunomoćenika u predmetnom sporu, a obzirom na to da je u tužbi bilo predloženo saslušanje tužitelja, o kojemu prijedlogu je sud odlučio tek na raspravi kojoj tužitelj nije pristupio, nisu ispunjeni niti uvjeti nastanka teško popravljive štete (zbog ne provođenja saslušanja tužitelja) za odgodni učinak tužbe.

21. Povrede odredaba ZUP-a koje se odnose na propisana načela postupka na koje ukazuje tužitelj i to utvrđivanja materijalne istine te samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, sud nije našao.

22. Imajući u vidu navedeno, sud cijeni da je tuženik imao razloga odbaciti naknadni zahtjev tužitelja iz razloga koji prihvaća i ovaj sud, stoga navode tužbe nije prihvatio osnovanima.

23. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

23.1. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci (točka I.).

24. Tužitelj je zatražio odobrenje besplatne pravne pomoći u ovom upravnom sporu te naknadu troškova sukladno odredbama Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje u tekstu: Pravilnik) i to: trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost (PDV) za svaku od navedenih radnji, pa ukupno zatraženi trošak iznosi 1.250,00 eura.

25. Člankom 60. stavkom 1. Zakona propisano je da pravo na besplatnu pravnu pomoć u provedbi ovoga Zakona ima tražitelj i stranac u transferu te ga ostvaruje na temelju vlastitog zahtjeva ako ne posjeduje dovoljna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti.

25.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pravna pomoć iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća pomoć u sastavljanju tužbe, zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu i oslobođenje od plaćanja troškova prvostupanjskog upravnog spora.

25.2. Člankom 8. stavkom 1. Pravilnika propisano je da upravni sud odlučuje ima li korisnik pravo na besplatnu pravnu pomoć na temelju njegovog zahtjeva ovisno posjeduje li dostatna novčana sredstava ili stvari veće vrijednosti.

26. Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika propisano je da o visini troškova pravne pomoći odlučuje upravni sud u odluci povodom upravnog spora pokrenutog protiv prvostupanjske odluke, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za ostvarivanje sadržaja pravne pomoći.

26.1. Prema stavku 2. članka 9. Pravilnika trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

27. Nadalje, člankom 10. stavkom 1. Pravilnika propisano je da će Ministarstvo isplatiti iznos troškova pravne pomoći sukladno odluci upravnog suda.

27.1. Prema stavku 2. članka 10. Pravilnika ako upravni sud odobri korisniku pravo na besplatnu pravnu pomoć, pružatelj je dužan Ministarstvu dostaviti račun sukladno odluci upravnog suda.

28. Odlučujući o pravu na besplatnu pravnu pomoć izvršen je uvid u spisu priložen zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći iz kojeg proizlazi da tužitelj nema odnosno ne posjeduje nikakva sredstva, pa je osnovan njegov zahtjev za odobrenjem besplatne pravne pomoći, slijedom čega je odlučeno kao u izreci, pod točkom II.

29. Pri ocjeni osnovanosti zahtjeva za trošak sud je primjenom Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa), na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora u cijelosti priznao pravo na trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosu od po 250 bodova, (50% od propisanih 500 bodova), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) daje iznos od 1.000,00 eura, uvećano za PDV od 25% (Tbr.46. Tarife), daje iznos od 1.250,00 eura, naveden u izreci. Kako je pravnu pomoć pružila odvjetnica Martina Grgec, naloženo je tuženiku platiti imenovanoj troškove pružene pravne pomoći.

29.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom III.

U Zagrebu 4. travnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. t. 3. ZMPZ).

Dna:

1. Odvjetnica Martina Grgec, [adresa] Zagreb, Bukovačka cesta 51

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za upravne i inspekcijske poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis