REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Domovinskog rata 4, Split

Broj: Pp-522/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljenika NAUTIKA CENTAR NAVA d.o.o. i drugookrivljenika ĐU, oboje zastupanih po Odvjetničkom društvu Batarelo Dvojković Vuchetich d.o.o. iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 98. stavka 1. Zakona o koncesijama (Narodne novine 69/17 i 107/20, dalje u tekstu: Zakon o koncesijama), po prigovoru okrivljenika protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinskog ureda Split, Službe za nadzor, Odjela za inspekcijski nadzor u području koncesija (dalje: Carinska uprava), klasa: 471-01/22-11/27 urbroj: 513-02-8008/7-23-7 od 21. studenog 2023., nakon glavne rasprave zaključene 18. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenice branitelja te u odsutnosti okrivljenika i ovlaštenog tužitelja, dana 21. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

prvookrivljenik:  NAUTIKA  CENTAR  NAVA  d.o.o.,  OIB: 19782809122,  sa  sjedištem  u [adresa], prekršajno kažnjavana, kao pravna osoba,

drugookrivljenik: RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i R, rođen **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  državljanin  Republike  Hrvatske, prekršajno kažnjavan, kao odgovorna osoba

k r i v i  s u

što su, prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2021. godine na pomorskom dobru u luci posebne namjene - sportskoj luci Mornar, Uvala Baluni 1, Split, obavljali gospodarsku djelatnost izvan opsega djelatnosti koncesije koja je određena ugovorom o koncesiji, te su na morskom akvatoriju uz Zapadnu obalu u Splitu privezivali i sidrili plovila koja su namijenjena obavljanju gospodarske djelatnosti (pružanju usluga u nautičkom turizmu) bez dodijeljene koncesije,

dakle, prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, u izvršavanju ugovora o koncesiji obavljali djelatnost koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji te obavljali djelatnost za koju je potrebna koncesija bez dane koncesije,

čime su počinili prekršaj opisan u članku 12. stavcima 1. i 2. Zakona o koncesiji, a kažnjiv po članku 98. stavku 1. istoga Zakona.

Na temelju naprijed citiranih propisa se

i z r i č e

PRVOOKRIVLJENIKU NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 4.000,00 (četiri tisuće) EURA

DRUGOOKRIVLJENIKU NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 690,00 (šesto devedeset) EURA

Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon) okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude. Sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u naprijed navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni na ime troškova prekršajnog postupka platiti po 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.

O b r a z l o ž e n j e

1. Carinska uprava izdala je prekršajni nalog pod gornjom poslovnom oznakom od 21. studenog 2023. protiv okrivljenika zbog prekršaja činjeničnog opisanog i pravno označenog kao u izreci presude.

2. Okrivljenici su u zakonskom roku podnijeli prigovor protiv prekršajnog naloga pa ga je sud stavio izvan snage i na temelju članka 238. stavka 10. Prekršajnog zakona proveo glavnu raspravu.

3. Sud je na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona proveo glavnu raspravu u odsutnosti uredno pozvanih okrivljenika, koji su u spis dostavili svoju pisanu obranu, a ujedno je na raspravi njihove interese zastupala zamjenica izabranog branitelja; zbog čega je sud ocijenio kako su prava obrane adekvatno osigurana i da neposredno ispitivanje okrivljenika nije nužno za utvrđenje činjeničnog stanja te neće utjecati na pravilnost i zakonitost presude.

3.1. Postupak je na temelju članka 167. stavka 5. Prekršajnog zakona proveden i u odsutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, koji je uredno pozvan, a koji svoj izostanak nije opravdao pa je sud ocijenio da to nije na štetu njegovih interesa.

3.2. U pisanoj obrani okrivljenici u bitnom navode kako nije jasno što je uopće utvrđeno očevidom provedenom na licu mjestu te ujedno kako je životno i logično da se na osnovi neposrednog opažanja ne može utvrditi počinjenje produljenog prekršajnog djela u trajanju od čak tri godine. Nadalje navode kako je prvookrivljenik izdavatelju naloga predao detaljnu dokumentaciju i dokaze koji jasno upućuju da su prihodi i imovinska korist na osnovi korištenja pomorskog dobra ostvareni na različitim osnovama koje nemaju veze s korištenjem dijela Zapadne obale i sportske luke "Mornar". Okrivljenici nadalje poriču da su u sportskoj luci tijekom spornog perioda obavljali djelatnosti koje čine biće utuženog prekršaja, a kamoli u opsegu u kojem je to utvrdio ovlašteni tužitelj. Dodaje se kako se većina argumentacije "iscrpljuje u pukom navođenju odredbi Zakona o koncesijama i Ugovora o koncesiji", bez da je ičim (dugogodišnjim opažanjem ili na bilo koji drugi način) utvrđeno da je prvookrivljenik tijekom cijelog razdoblja obavljao djelatnosti u sportskoj luci Mornar bez koncesije. U odnosu na djelatnost na Zapadnoj obali, okrivljenici također ističu kako nije dokazano da se prvookrivljenik tijekom cijelog razmatranog razdoblja koristio spornim dobrom ,a kamoli da je to činio bez dozvole. Naglašava se da je okrivljenik raspolagao s valjanom osnovom za korištenje dijela Zapadne obale, koja se temeljila na Zaključku nadležnog tijela (gradonačelnika Grada Splita). Stoga se predlaže okrivljenike osloboditi optužbe, a podredno osloboditi od plaćanja izrečene kazne, odnosno istu ublažiti. Naime, da je prvookrivljenik otklonio posljedice prekršaja plaćanjem naknade za koncesiju te da je djelomično uplatio zaračunatu imovinsku korist. Također se ističe kako je okrivljena pravna osoba pretrpio velike posljedice za svoje poslovanje uslijed pandemija virusa COVID-19 pa i danas ostvaruje znatno niže prihode od razdoblja prije pandemije.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su prigovor na prekršajni nalog s prilozima, prigovor NAUTIKA CENTAR NAVA d.o.o. od 13. prosinca 2022., zapisnik o obavljenom nadzoru obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju od 21. studenog 2022., rješenje Carinske uprave, Područnog ureda Split o utvrđivanju posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije od 20. siječnja 2023., presuda Upravnog suda u Splitu br. Usl-475/2023 od 8. rujna 2023., ugovor o davanju na korištenje komunalne opreme od 1. svibnja 2014., izvadak iz Sudskog registra za trgovačko društvo Splitska obala d.o.o., zaključak gradonačelnika Grada Splita od 30. travnja 2014., ugovor o koncesiji na pomorskom dobru davatelja Splitsko-dalmatinske županije ovlaštenika koncesije SPLITSKA OBALA d.o.o. od 1. studenog 2011., bonitetni izvještaj za trgovačko društvo NAUTIKA CENTAR NAVA d.o.o. od 12. prosinca 2023., ugovor o davanju na korištenje komunalne opreme između SPLITSKA OBALA d.o.o. i NAUTIKA CENTAR NAVA d.o.o. od 1. svibnja 2014., izvadak iz Sudskog registra za trgovačko društvo NAUTIKA CENTAR NAVA d.o.o., ugovor o pod koncesiji od 12. veljače 2019. s otkazom od 24. travnja 2019. i odluka o izmjenama i dopunama odluke o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu korištenja luke posebne namjene – Sportske luke Mornar.

4.1. Iz naprijed citirane dokumentacije koja je pročitane u dokazne svrhe, proizlazi da je trgovačko društvo SPLITSKA OBALA d.o.o. s trgovačkim društvom NAUTIKA CENTAR NAVA d.o.o. 1. svibnja 2014. sklopilo ugovor o davanju na korištenje komunalne opreme, što je obuhvaćalo korištenje prostora od 182 m od obale u Splitu na Obali Kneza Branimira zajedno s komunalnom opremom od 33 bitve. Predmetni ugovor se kao pravnu osnovu poziva na zaključak gradonačelnika Grada Splita od 30. travnja 2014. o davanju ovlaštenja za naplaćivanje korištenja komunalne opreme (bitvi) na istom području trgovačkom društvu SPLITSKA OBALA d.o.o. Ugovorom je dogovoreno da će korisnik na ime korištenja prostora i opreme plaćati godišnju naknadu u iznosu od 850.000,00 kuna. Dana 1. svibnja 2018. između istih subjekata sklopljen je dodatak navedenom ugovoru s proširenjem područja korištenja obale, i to na neodređeno vrijeme.

4.2. Iz citiranih materijalnih dokaza dalje proizlazi kako je između Splitsko- dalmatinske županije i Jedriličarskog kluba "Mornar" 17. srpnja 2017. sklopljen ugovor o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu korištenja luke posebne namjene – sportske luke Mornar na dijelu k. o. [katastarska općina], predio Uvala Baluni. Člankom 4. Ugovora određeno je da se koncesija daje na razdoblje od 10 godina, dok je člankom 5. ugovoreno da je koncesionar dužan plaćati koncesijsku naknadu u stalnom iznosu od 150.000,00 kuna te promjenjivom dijelu koji iznosi 20% prihoda ostvarenog od ukupnih članarina. Iz sadržaja ugovora, koji se poziva na odluku Županije o davanju koncesije kao pravni temelj, razvidno je kako je svrha koncesije sportsko – rekreativna djelatnost, a ne gospodarska djelatnost. Iz sadržaja odluke o izmjenama i dopunama odluke o davanju naprijed navedenih koncesija od 29. svibnja 2018. vidljivo je kako je izmijenjen članak 5. inicijalne odluke o davanju koncesije na pomorskom dobru te je određeno kako davatelj koncesije daje suglasnost ovlašteniku koncesije za davanje u podkoncesiju, ali isključivo djelatnosti iz točke 1. predmetne odluke o koncesiji.

4.3. Nadalje je vidljivo kako je između JK Mornar i prvookrivljenika dana 12. veljače 2019. zaključen ugovor o podkoncesiji kojim JK Mornar kao ovlaštenik koncesije na spornom pomorskom dobru u Uvali Baluni daje na korištenje dio pomorskog dobra, tj. u podkoncesiju, uz mjesečnu naknadu od 5.975,00 eura mjesečno. Ugovorom je između ostalog propisano da će ovlaštenik koncesije otkazati podkoncesionaru bez ostavljanja naknadnog roka ukoliko podkoncesionar koristi dio pomorskog dobra suprotno odredbama ugovora.

4.4. U dopisu Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za pomorstvo, od 1. travnja 2019., upućenog punomoćniku trgovačkog društva NAUTIKA CENTAR NAVA d.o.o., opetovano se skreće pozornost kako je sve navedeno u citiranom ugovoru o podkoncesiji u koliziji s pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima. Ističe se da je JK Mornar dao u podkoncesiju za dio vezova prvookrivljeniku za gospodarsko korištenje, na što su na dijelu luke posebne namjene – sportske luke uspostavili "charter bazu". U dopisu se ističe da će se, ukoliko koncesionar ne raskine predmetni ugovor o podkoncesiji i ne oslobodi pomorsko dobro od brodova registriranih za gospodarsku djelatnost, pokrenuti postupak oduzimanja koncesije. Nastavno na navedeno, JK Mornar putem svoje punomoćnice dopisom od 24. travnja 2019. izvješćuje trgovačko društvo NAUTIKA CENTAR NAVA d.o.o. da im otkazuje ugovor o podkoncesiji od 12. veljače 2019., navodeći kako je predmetni ugovor prema stajalištu Splitsko-dalmatinske županije u koliziji s mjerodavnim propisima, a s obzirom da se dio pomorskog dobra koristi suprotno ugovoru o koncesiji.

4.5. Pribavljenom presudom Upravnog suda u Splitu br. Usl-475/2023 od 8. rujna 2023., odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Carinske uprave, Područnog ureda Split od 20. siječnja 2023. kojim je utvrđena obveza plaćanja naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2021., a koja se odnosi upravo na korištenje predmetnog pomorskog dobra Sportske luke Mornar i djela Zapadne obale u Splitu. U obrazloženju presude se između ostalog navodi kako nije sporno da je prema točki 1. Odluke o koncesiji Splitsko-dalmatinske županije od 18. travnja 2017. koncesionar JK Mornar mogao koristiti pomorsko dobro u sportskoj luci samo za obavljanje sportske djelatnosti (sportskih sadržaja) ali ne i za obavljanje komercijalne (gospodarske) djelatnosti. U presudi se nadalje navodi kako je ovlaštenik koncesije JK Mornar sklopio ugovor o podkoncesiji s prvookrivljenikom, pozivajući se na Odluku o izmjenama i dopunama, ali kojom je davatelj koncesije ovlašteniku dao mogućnost podkoncesije, ali samo radi obavljanja sportske djelatnosti iz točke 1. Odluke o koncesiji s tim da je trgovačko društvo NAUTIKA CENTAR NAVA d.o.o. taj dio pomorskog dobra koristio u gospodarske svrhe kao luku nautičkog turizma, pružajući usluge sidrenja i veza, usluge pića, napitaka i prehrane, omogućavajući nesmetano i sigurno kretanja turista i osoblja, nesmetan prijevoz i prijenos stvari, te čuvanje robe, hrane i pića, priključak na električne agregate, električno osvjetljenje i priključak na vodi vezanim brodovima. Dalje se ističe kako trgovačko društvo SPLITSKA OBALA d.o.o. nije imalo koncesiju za korištenje morskog dijela pomorskog dobra na predjelu Obale kneza Branimira – Zapadne obale u Splitu. Dodaje se kako nije sporno da je između navedenog društva i prvookrivljenika 1. svibnja 2014. sklopljen ugovor o davanju na korištenje komunalne opreme kojim je ugovoreno da će potonji koristiti navedeni prostor i opremu za privez brodova, koji ugovor je produljen dodatkom od 1. svibnja 2018. te je dogovoreno korištenje i daljnjih 18 metara obale u smjeru istoka na neodređeno vrijeme. Sud zaključuje kako trgovačko društvo NAUTIKA CENTAR NAVA d.o.o. nije imalo valjanu pravnu osnovu za korištenje navedenih dijelova pomorskog dobra u smislu odredbi Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.

4.6. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa za okrivljenike, iz koje je razvidno da je prvookrivljenik prethodno osuđivan zbog prekršaja iz članka 118. stavka 1. Zakona o carinskoj službi; dok je drugookrivljenik u četiri navrata kažnjavan zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te jednom zbog prekršaja iz članka 58. stavka 3. istog Zakona.

4.7. Zamjenica branitelja okrivljenika je u završnoj riječi navela kako je odjel za inspekcijski nazor u području koncesija temeljem nadležnog inspektora pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te iz dostavljenih dokaza razvidno kako okrivljenici nisu počinili biće prekršajnog djela a glavni svjedok inspektor D koji je trebao odgovoriti na koji način je utvrdio činjenično stanje budući da je pri provedbi nadzora neposrednim opažanjem utvrdio počinjenje prekršaja koji zapravo predstavlja produljeno prekršajno djelo u trajanju od čak 3 godine te nije jasno na koji način je utvrdio da se okrivljeni koristio spornim pomorskim dobrom, a kamoli da se koristio istim bez dozvole obzirom da iz Ugovora o opremi proizlazi i pravo suprotno, to su glavna pitanja o utvrđenju potpunog i istinitog činjeničnog stanja ostala neodgovorena pa slijedom navedenog predlaže se naslovu odlučivanje "in dubio pro reo" te da se predmetni prekršajni nalog stavi van snaga a okrivljenike oslobodi kazne a podredno da se uzmu u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenih te se istima kazna bitno umanji.

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da su okrivljenici utužene prigode počinili prekršaj, činjenično opisan i pravno označen u izreci presude; zbog čega ih je trebalo proglasiti krivim i kazniti kako je tamo odlučeno.

6. Odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o koncesijama propisano je kako je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, a obavlja se bez dane koncesije; dok je stavkom 2. istog članka određeno da je koncesionaru koji izvršava ugovor o koncesiji zabranjeno obavljanje djelatnosti koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji. Obavljanjem djelatnosti koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji smatra se svako prekoračenje ovlaštenja koja proizlaze iz ugovora o koncesiji, uključujući svaki oblik samovlasnog proširenja primjene tih ovlaštenja.

6.1. Odredbom članka 98. stavka 1. Zakona o koncesijama određeno je da će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 1.000.000,00 kuna kazniti za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 5000,00 do 50.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi, kao i fizička osoba ako:

1. djelatnost za koju je potrebna koncesija obavlja bez dane koncesije (članak 12. stavak 1.)

2. u izvršavanju ugovora o koncesiji obavlja djelatnost koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji (članak 12. stavak 2.)

7. Dakle, tijekom postupka nije bilo sporno da je okrivljena pravna osoba 12. veljače 2019. sklopila ugovor o podkoncesiji s koncesionarom JK "Mornar" koji se odnosi na pomorsko dobro u luci posebne namjerne – sportskoj luci Mornar. Također nije sporno da je prvookrivljenik 1. svibnja 2014.. sklopio ugovor s trgovačkim društvom SPLITSKA OBALA d.o.o. o kojim mu je ustupljeno na korištenje 182 m[2] obale u Splitu, Obala kneza Branimira (Zapadna obala), dakle na pomorskom dobru, zajedno s komunalnom opremom od 33 bitve za privez brodova; kao i da je između istih stranaka sklopljen Dodatak ugovoru od 1. svibnja 2018.

7.1. Ono što je preostalo kao sporno pitanje jest da li je prvookrivljenik na temelju spomenutih pravnih poslova na pomorskom dobru obavljao gospodarsku djelatnost pružanja usluga u nautičkom turizmu, odnosno privezivao i sidrio plovila za istu namjenu, ako jest, u kojem razdoblju te na koncu je li to bilo protivno općim i posebnim propisima o koncesiji.

7.2. Prije svega se ističe, a u odnosu na navode iz pisane obrane i prigovora na prekršajni nalog, da činjenica, kao uostalom i opseg obavljanja gospodarske djelatnosti privezivanja i sidrenja plovila, nije utvrđena na temelju opažanja inspektora ili bilo koje druge osobe, već u prvom redu na temelju poslovne dokumentacije koju je dostavila sama okrivljena pravna osoba tijekom postupka carinskog nadzora, a što je jasno vidljivo iz zapisnika o nadzoru. Štoviše, u zapisnicima se pojedinačno navode plovila koja su koristila usluge trgovačkog društva NAUTIKA CENTAR NAVA d.o.o. u spornom razdoblju, kao i ostvareni prihodi za svakog od njih. S obzirom na to da materijalni dokazi predstavljaju pouzdaniji izvor saznanja od personalnih, nije se inzistiralo na pozivanju svjedoka, već su se odlučne činjenice utvrdile na spomenuti način.

7.3. Nadalje, da je isto društvo obavljalo poslove komercijalne naravi, odnosno da je ugovor o podkoncesiji bio u koliziji s pozitivnim zakonskim i podzakonskim aktima; vidljivo je iz činjenice da je koncesionar na traženje davatelja koncesije otkazao ugovor o podkoncesiji dopisom od 24. travnja 2019., upravo iz naprijed navedenih razloga i na traženje davatelja koncesije. Osim toga, razvidno je kako je davatelj koncesije Splitsko-dalmatinska županija dopisom od 1. travnja 2019. izričito upozorio tadašnjeg punomoćnika prvookrivljenika da je ugovor o podkoncesiji u koliziji s pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima, što znači da je ta činjenica okrivljenicima bila dobro poznata, ali su unatoč tome nastavili s gospodarskom djelatnošću. Konačno, prvookrivljenik je 29. svibnja 2023. u cijelosti uplatio obračunu obvezu imovinske koristi, čime dakako nije priznao prekršajnu odgovornost, ali se ta okolnost također može promatrati kao pomoćna činjenica koja ide u prilog navodima optužbe, odnosno da je doista vršena komercijalna djelatnost koja nije bila obuhvaćena ugovorom.

7.4. Što se pak tiče razdoblja obavljanja ove djelatnosti, odnosno vremenskog određenja prekršajnog djela, i ta činjenica proizlazi iz poslovne dokumentacije koja je pretočena u sadržaj zapisnika o obavljenom nadzoru Carinske uprave. Tu se jasno vidi razdoblje poslovanja s iskazanim poslovnim prihodima svih plovila u sportskoj luci Mornar za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2021. te na Zapadnoj obali u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2020. Za 2021. godinu doduše nisu iskazani prihodi pojedinačno po plovilima, jer je okrivljena pravna osoba uskratila taj podatak provoditelju nadzora, ali su iskazani ukupni prihodi ostvareni od plovila (dakle, upravo od sporne djelatnosti) u iznosu od 8.308.775,90 kn. Eventualna okolnost da je dio prihoda ostvaren na različitoj osnovi nije odlučna za prekršajnu odgovornost, jer za ostvarivanje bića djela nije bitan opseg poslovanja nego sama činjenica poslovanja, koja iz naprijed navedenih razloga nije sporna. Pritom se ističe da je sud sukladno rezultatima dokaznog postupka smanjio razdoblje u kojem je prekršaj počinjen te je u tom dijelu izmijenio činjenični opis, a s obzirom na to da za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 16. veljače 2022. nisu priloženi odgovarajući dokazi od strane tužitelja.

7.5. Također se ističe kako je stajalište ovog suda, a zbog prirode prekršaja i obrtimičnog načina počinjenja da u konkretnom slučaju nije riječ o produljenom djelu, kako to okrivljenici navode u svojoj obrani, već o trajnom djelu, kod kojeg je uspostavljeno protupravno stanje prestalo tek prestankom obavljanja nezakonite djelatnosti te od tog trenutka počinje teći i zastara prekršajnog progona.

7.6. Iz sadržaja naprijed citiranih isprava također je vidljivo kako je nedvojbeno riječ o djelatnosti koja je izvan opsega djelatnosti koncesije koja je određena ugovorom o koncesiji, s tim da se apostrofira odredba članka 5. Ugovora o podkoncesiji, kojom je određeno da se ovlaštenik koncesije obvezuje da pomorsko koje dobiva na korištenje koristi isključivo za obavljanje djelatnosti za koju je registriran i za koju je utvrđena namjena koncesije. Također se ističe kako ovlaštenik koncesije ne može prava stečena koncesijom niti djelomično niti u cijelosti prenositi na drugoga, bez izričitog odobrenja davatelja koncesije. Davatelj koncesije jest Ugovorom o izmjenama i dopunama Odluke o davanju koncesije dao suglasnost ovlašteniku koncesije za davanje u podkoncesiju, ali isključivo radi obavljanja sportske djelatnosti iz točke 1. izvorne Odluke o koncesiji, a nipošto nije dao suglasnost za davanje u podkoncesiju dijela koncesioniranog područja društvu NAUTIKA CENTAR NAVA d.o.o. za obavljanje gospodarske djelatnosti pružanja usluga u nautičkom turizmu.

7.7. Što se pak tiče gospodarske djelatnosti na Zapadnoj obali, vršene na temelju ugovora s društvom SPLITSKA OBALA d.o.o., za istu nesporno nije ni postajala odgovarajuća koncesija, a sasvim sigurno legitimitet obavljanju te djelatnosti ne daje Zaključak jedinice lokalne samouprave, na koji se poziva obrana; a koja nema zakonski temelj za davanje koncesije, osobito ne u svrhu komercijalne djelatnosti. Pritom valja primijetiti kako sadržaj predmetnog Zaključka jasno ukazuje na to da se sporna komunalna oprema naplaćivala, odnosno da se koristila u komercijalne svrhe.

7.8. Naposljetku, da je prvookrivljenik koristio predmetno pomorsko dobro u gospodarske svrhe, a da za to nije imao valjanu pravnu osnovu, upravo kako se to navodi u optužnom aktu; vidljivo je i iz presude Upravnog suda u Splitu broj Usl- 475/2023 od 8. rujna 2023., koja je u cijelosti potvrdila pravna i činjenična utvrđenja Carinske uprave te može poslužiti kao svojevrsna upravnopravna podloga za ocjenu legitimnosti postupanja okrivljenika.

8. Slijedom navedenog, iz rezultata dokaznog postupka kao nedvojbeno proizlazi da je prvookrivljena pravna osoba u izvršavanju ugovora o koncesiji u sportskoj luci "Mornar" u Splitu obavljala djelatnost koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji, dok je na morskom akvatoriju uz Zapadnu obalu u Splitu obavljala djelatnost za koju je potrebna koncesija bez izdane koncesije. Time je prvookrivljena osoba ostvarila sva obilježja utuženog prekršaja, i to dva oblika iz članka 12. stavka 1. i 2. Zakona o koncesijama, međutim, kako je u optužnom aktu inkriminirano postupanje označeno kao jedno djelo, okrivljenik je proglašen krivim za jedan prekršaj iz članka 98. stavka 1. istog Zakona, inače bi došlo do prekoračenja optužbe. Posljedično, na temelju iste odredbe za prekršaj odgovora i drugookrivljenik kao odgovorna osoba, to jest kao direktor društva i osoba ovlaštena za zastupanje, koju činjenicu uostalom nitko nije osporavao, a ujedno je razvidna iz Sudskog registra.

9. Prilikom odmjeravanja kazne, sud je kao otegotne okolnosti kod okrivljenika uzeo u obzir njihovu prekršajnu kažnjavanost i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, što se očituje u činjenicu da su zakonske odredbe o izvršavanju koncesije prekršene na dvama pomorskim dobrima. Sud je u tom pravcu imao u vidu i, mora se istaknuti, raširenost pojave eksploatacije pomorskog dobra bez pravnog temelja koja je gotovo na razini lokalnog fenomena. S druge strane, sud je uvažio plaćanje dijela koncesijske naknade kao olakotnu okolnost, čime je djelomično sanirana i štetna posljedica djela. Također je honorirana činjenica da je podmiren iznos zaračunate imovinske koristi, koja međutim ne predstavlja štetu u užem smislu, već ostvarenu dobit, to jest višak imovine pribavljen kažnjivim djelom.

9.1. Polazeći od citiranih okolnosti, sud je okrivljenicima izrekao novčane kazne u predloženom iznosu, odnosno iznosu koji je inicijalno izrečen prekršajnim nalogom; smatrajući da će se na taj način adekvatno ostvariti svrha kažnjavanja, kako u smislu izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja, tako i s aspekta generalne i specijalne prevencije.

9.2. Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate 2/3 (dvije trećine) izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalni iznos troškova, određen s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Splitu, 21. ožujka 2025.

Zapisničarka

Sudac

Sanja Tolić,v.r.

Mario Bakota,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenici i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u dva primjerka; a o njoj odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti: okrivljenicima, branitelju, tužitelju, u spis