Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-1042/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu po sucu Vesni Britvec u pravnoj stvari tužitelja BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Tomislavu Krka, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, zastupana po punomoćnici RG, dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu od 17. svibnja 2024., broj Pn-325/2020., 4. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Splitu od 17. svibnja 2024., broj Pn-325/2020, potvrđuje.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu od 17. svibnja 2024., broj Pn-325/2020 odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
" 1. Dužan je tuženik HRVATSKE CESTE d.o.o. za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, 10 000 Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, a po pravomoćnosti ove presude naknaditi tužitelju JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.194,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata teče od 18.siječnja 2019.god., pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
2. Dužan je tuženik HRVATSKE CESTE d.o.o. za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, 10 000 Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, naknaditi tužitelju JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotne poena."
2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba zakona o parničnom postupku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene zakona o cestama i zbog pogrešne primjene zakona o komunalnom gospodarstvu. Tužitelj u bitnome navodi da prvostupanjski sud nije utvrdio gdje se nalaze prometni znakovi koji obilježavaju naseljeno mjesto, već da se poziva na odluku Vrhovnog suda RH broj Rev-5246/19 od 21. srpnja 2019. Tužitelj smatra da prvostupanjski sud nije obrazložio sve činjenice i okolnosti tijekom postupka to smatra da se nesreća dogodila u naseljenom mjestu na kolniku državne ceste 219, a koje je u nadležnosti održavanja tuženika. Tužitelj predlaže žalbu prihvatiti pobijanu presudu preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva, odnosno u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Tužitelj traži trošak postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu povodom izjavljene žalbe tužitelja i na temelju članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti, na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da je pobijana odluka obuhvaćena, ili da je postupak koji je prethodio njenom donošenju vođen, počinjenjem koje od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a tužitelj u žalbi ne navodi kojom bi bitnom povredom odredaba parničnog postupka pobijana presuda bila zahvaćena. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno i materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
6. Predmet spora je naknada na osobnom vozilu tužitelja a koja da se dogodila 18. siječnja 2019 godine u mjestu Glavice, zaseok Šuća D 219 i i to naletom vozila na kamen koji se nalazio na cesti.
7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev utvrđujući da tužitelj nije dokazao da bi se štetni događaj dogodio u naseljenom mjestu, a da prema potvrdi PU Splitsko- dalmatinske, PP Sinj, br: 511-12-31-05-92-2/2019, od 5. veljače 2019., proizlazi da se štetni događaj dogodio u mjestu Glavice, zaseok Šuća.
8. Obrazlažući svoj stav da se štetni događaj dogodio u naseljenom mjestu prvostupanjski sud se poziva i na pravno shvaćanje koje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske definicija naseljenog mjesta, naselja prema Zakonu o osnovama sigurnosti prometa na cestama (članak 2. stavak 1. točka 24.) (Narodne Novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15,) - "Naselje je prostor na kojem se redovi ili skupine zgrada nalaze s jedne ili s obiju strane ceste, dajući mu izgled ulice i čije su granice označene prometnim znakovima za obilježavanje naseljenih mjesta.“ Prema tom shvaćanju granice naseljenog mjesta označene su prometnim znakovima za obilježavanje naseljenih mjesta, a ne prvom i zadnjom kućom u naselju (Odluka Vrhovnoga suda Republike Hrvatske broj Rev-5246/19-2, od 21. srpnja 2019.).
9. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da se štetni događaj dogodio izvan naseljenog mjesta, iako nije sporno da prvostupanjski sud nije utvrdio gdje se nalaze prometni znakovi koji obilježavaju naseljeno mjesto.
10. Naime, iako je još u odgovoru na tužbu tuženik tvrdio da se štetni događaj dogodio u naseljenom mjestu, jer da tako proizlazi i iz potvrde PU Splitsko- dalmatinske, PP Sinj, br: 511-12-31-05-92-2/2019, od 5. veljače 2019., tužitelj na tu okolnost osim citiranja zakonskih odredbi nije predložio druge dokaze, odnosno, očevid na mjestu štetnog događaja, te je prvostupanjski sud na temelju dokaza koji su priloženi po strankama u spis predmeta pravilno zauzeo stav da se štetni događaj dogodio u naseljenom mjestu jer tužitelj nije dokazao suprotno, te za štetni događaj nije odgovoran tuženik koji ne čisti i ne održava kolnik na dionicama državnih cesta koje prolaze kroz naselja.
11. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na odredbu članka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11), prema kojoj odredbi u komunalnu djelatnost o kojoj skrbi jedinica lokalne samouprave spada i održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih površina te javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu, i na odredbu članka 27. Zakona o cestama (Narodne novine 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, dalje ZC), prema kojoj pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta osim čišćenja snijega već je temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu to obveza jedinice lokalne samouprave.
12. Žalbenim razlozima tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude pa je na temelju članka 368. ZPP-a, žalba tužitelja odbijena a pobijena presuda potvrđena. Odluka o trošku žalbe donesena je na temelju članka 166. ZPP-a u svezi članka 154. ZPP-a.
U Karlovcu, 4. travnja 2025.
Sudac:
Vesna Britvec
