Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-144/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, Ivana Lučića 5, OIB: 22910368449, koji je zastupan po punomoćniku Ivi Banožiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-10187/2020-25 od 12. siječnja 2024., 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr- 10187/2020-25 od 12. siječnja 2024.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu u točki I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu u točki II. izreke, kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.109,21 eura s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom od 12. siječnja 2024. do isplate,

b) preinačuje u pobijanom dijelu u točki II. izreke, kojim je tuženiku naloženo da naknadi tužitelju i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura s dosuđenim zakonskim zateznim kamatama od 27. listopada 2022. do isplate, tako da se zahtjev tužitelja za naknadom troška u ovom iznosu odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastavljanja žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 768,97 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, a kako je to specificirano u izreci presude, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom dosuđenom bruto iznosu (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.296,71 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 12. siječnja 2024. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13.-rješenje USRH, 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, a tuženiku dosude troškovi postupka, kao i trošak za sastavljanje žalbe.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017., koji temelji na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011.

4.1. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev pozivom na odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01. i 39/09. – u daljnjem tekstu: ZPJS) te članka 2. i 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 39/09. i 124/09. – u daljnjem tekstu: ZOPJS).

4.2. Imajući na umu vrijednost predmeta spora, to se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana odluka može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. osim točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve u skladu s odredbom članka 467. stavak. 1. ZPP- a.

5. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, a koja je utvrđenja ovaj drugostupanjski sud dužan uvažiti jer se radi o sporu male vrijednosti, proizlazi sljedeće:

- da je tužitelj u razdoblju od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. bio zaposlenik tuženika,

da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću primjenom osnovice u iznosu od 5.108,84 kuna,

- da su 23. studenog 2006. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi i to:

Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008. i 2009. godini i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1.1. svake godine, te su odredili osnovicu u visini od 5.415,37 kn (u daljnjem tekstu: Sporazum),

- da je 13. svibnja 2009. između Vlade Republike Hrvatske i istih sindikata javnih službi sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je privremeno zamrznuta osnovica za izračun plaća na razini iz 2008. godine odnosno, u visini od 5.108,84 kn; dok je člankom III. utvrđen način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2 ili više % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a u članku IV. odredili su i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Dodatak),

- da su 26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama a koje izmjene nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III., članak IV. i članak VII. Dodatka na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanim u članku III. do V. tih Izmjena i dopuna (u daljnjem tekstu: Izmjene i dopune),

- da su te Izmjene i dopune utvrđene i Odlukom od 7. prosinca 2011. Arbitraže sastavljene temeljem Sporazuma o arbitraži (u daljnjem tekstu: Arbitražna odluka); da su dana 28. prosinca 2012. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna u odnosu na članak IV. u vezi sa člankom VII. Dodatka (u daljnjem tekstu: Vjerodostojno tumačenje);

- da je prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku negativni rast BDP- a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. godine do zaključno trećeg tromjesečja 2014. godine tj. 12 tromjesečja uzastopno; dok je u drugom tromjesečju 2015. godine zabilježen rast BDP-a od 1,2%, u trećem tromjesečju 2015. godine od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%,

- da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016. o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ista određena u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. odnosno počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja će biti isplaćena u veljači 2017.,

- da su Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 84/07. – u daljnjem tekstu: TKU/07.) u kojemu su u članku 49. stavku 4. ugovorile „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07. prihvatile sadržaj

Sporazuma kao dio sadržaja TKU/07.,

- da je prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 115/10. – u daljnjem tekstu: TKU/10.) u članku 51. stavku 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima,

- da je člankom 51. stavkom 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 141/12. – u daljnjem tekstu: TKU/12.) ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

- da visina osnovice u 2016. bila određena u visini od 5.415,37 kuna,

- da je visina tužbenog zahtjeva među strankama nije sporna, kao ni tijek zateznih kamata na mjesečne iznose razlike plaća u utuženom razdoblju.

5.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev uz primjenu pravnog shvaćanja prema kojem Izmjene i dopune predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. ZOPJS i da su uvjeti za povećanje osnovice ispunjeni krajem 2015.

6. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

6.1. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

6.2. Naime, odredbom članka 2. ZOPJS određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom, dok je odredbom članka 3. propisano da danom stupanja na snagu ZOPJS prestaju važiti odredbe članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01. - u daljnjem tekstu: ZPJS/01.) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju ZPJS/01. ili na bilo kojem drugom pravnom temelju, te je ZOPJS stupio na snagu dana 24. listopada 2009.

7. Prema mišljenju ovoga suda, ugovorne strane su potpisivanjem TKU/07., TKU/10. i TKU/12., ugovorile da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u Izmjenama i dopunama, odnosno Arbitražnoj odluci. U preambuli Izmjena i dopuna navedeni su uvjeti za povećanje osnovice za određivanje plaće odnosno, navedene su četiri faze za osiguranje primjerene i pravedne cijene rada: očuvanje postojeće razine plaća i standarda zaposlenika u vrijeme krize i recesije, vraćanje osnovice za plaće koja je vrijedila za mjesec siječanj 2009. godine (članak III.), vraćanje pariteta između plaća koji su bili u 2008. godini (članak IV.), i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dostizanja.

7.1. Za napomenuti je da su Izmjene i dopune donesene nakon Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 124/09.), koji je stupio na snagu 24. listopada 2010., slijedom čega su iste na snazi u utuženom razdoblju, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku da tužiteljici isplati razliku manje isplaćenih plaća. Također, Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o pokretanju postupka pregovora o sklapanju izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama dana 16. ožujka 2016., u kojoj su u članku I. kao važeći dokumenti navedene i Izmjene i dopune i Arbitražna odluka iz čega jasno proizlazi da je Vlada Republike Hrvatske te dokumente prepoznala kao obvezujuće tj. da isti imaju snagu kolektivnih ugovora.

7.2. Nadalje, temeljem izričite zakonske odredbe članka 2. ZOPJS Odluka se očito primjenjuje godinu dana, slijedom čega ne može vrijediti neograničeno, a stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, koji određuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, te potom sklapanjem kolektivnih ugovora, navedena Odluka je stavljena izvan snage.

7.3. Konačno, člankom VII. stavak 1. Izmjena i dopuna određeno je da za slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. - V. Izmjena i dopuna, usklađenje se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Dakle, odgađa se usklađivanje pariteta koje je propisano člankom IV. Izmjena i dopuna, dok se navedeni uvjeti ne odnose i na povrat osnovice, odnosno na članak III. istog. Naime, člankom IV. Izmjena i dopuna određeno je da će se nakon šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. utvrđivati odnos pariteta, te je potom propisan postupak mijenjanja plaća kako bi se smanjio paritet, s tim da je ugovoreno da će se navedeno usklađenje prolongirati za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Navedenim odredbama nije dana mogućnost prolongacije primjene osnovice iz članka III. Izmjena i dopuna, već je time ugovorena odgoda uskladbe.

8. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. se, među ostalim, navodi: „1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja). 2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS). Dakle, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS-a).“

9. Na temelju svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev jer je tuženik trebao obračunavati i isplaćivati plaću tužitelju prema osnovici u visini od 5.415,37 kn bruto kroz utuženo razdoblje, a sve prema Izmjenama i dopunama i Arbitražnoj odluci.

10. Pobijana odluka o parničnom trošku temelji se odredbama članka 154. stavku 1. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP-a, s time što prvostupanjski sud nije pravilno postupio kada je smatrao da tužitelju pripada nagrada za sastavljanje obrazloženog podneska od 6. srpnja 2022. kojim se tužitelj očitovao na navode tuženikovog odgovora na tužbu, a koje navode je već iznio u samoj tužbi.

10.1. Prema Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa), za sastavljanje obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode odgovora na tužbu, odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu.

10.2. Međutim, prema odredbi članka 461.a stavku 2. ZPP-a, u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a prema stavku 5. stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.

10.3. Pored okolnosti da se ovdje radi sporu male vrijednosti i time okolnosti da je tužitelj svoje pravno stajalište trebao, a i iznio je u tužbi, za istaći je da izneseno stajalište predstavlja općeprihvaćeni stav sudske prakse, pa nema nikakvih dvojbi oko primjene materijalnog prava u predmetnom i mnogobrojnim istim postupcima koji se vode pred hrvatskim sudovima. Stoga, nije bilo nikakve stvarne potrebe ni opravdanja za sastavljanje obrazloženog podneska o navodima odgovora na tužbu, a posebice, jer se sadržaj velikog broja takovih tužbi i podnesaka razlikuje u neznatnom dijelu.

10.4. Za ukazati je, da je i na sjednici Građanskog odjela ovoga suda održanoj 2. rujna 2021. zauzeto pravno shvaćanje da "s obzirom na to da se radi o tipskim predmetima u kojima sud u pravilu na prvom ročištu i zaključi raspravu te donese presudu, nije bilo potrebno za parnicu očitovati se na odgovor na tužbu".

10.5. Neosnovano tuženik tvrdi da tužitelju ne pripada ni trošak za ročišta održana 2. svibnja 2023. i 1. prosinca 2023. prema Tbr. 9. točki 1. Tarife, već prema Tbr. 9. točki 2. tarife, kada iz zapisnika s tih ročišta proizlazi da se radilo o ročištima na kojim se raspravljalo o glavnoj stvari, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud za iste priznao tužitelju trošak po Tbr. 9. točki 1. Tarife, a ne prema točki 3. tog tarifnog broja.

10.6. Isto tako, neosnovano tuženik tvrdi da tužitelju ne pripada nagrada za pristup na ročište za objavu presude. Na temelju Tbr. 9. točke 3. Tarife, za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. Tarife, ali ne više od 50 bodova. Kako je zamjenica punomoćnika tužitelja pristupila na ročište za objavu presude 12. siječnja 2024. i kako je zatražena naknada troška za tu parničnu radnju, to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je pobijanom odlukom priznao tužitelju i ovaj trošak.

10.7. Ističe se da je i na sjednici Građanskoga odjela ovoga suda održanoj 1. rujna 2020. zauzeto pravno shvaćanje: "Stranci pripada trošak odvjetničkog zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda sukladno odredbama Tbr. 9. točka 3. Tarife."

11. S obzirom na navedeno, trebalo je žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu, a djelomično uvažiti kao osnovanu i na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

12. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen je, iz razloga što tuženik nije uspio u odnosu na glavnu stvar, dok mu u odnosu na djelomični uspjeh u pogledu troškova postupka nisu nastali posebni troškovi, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

U Splitu 4. travnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šimičić