REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž 143/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u pravnoj stvari protutužiteljice IČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Plavecu, odvjetniku iz Zagreba protiv prvo protutuženika MČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i drugo protutužene SČ iz [adresa], EČ, OIB [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćniku Sanjinu Jurniću, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi protutužiteljice IČ iz [adresa] protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3576/2019-5 od 8. rujna 2022. u sjednici vijeća održanoj dana 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba protutužiteljice IČ iz [adresa] odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3576/2019-5 od 8. rujna 2022.

II Odbijaju se zahtjevi protutužiteljice, prvo i drugo protutuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev protutužiteljice IČ koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da su protutuženik MČ i protutužena MČ SČ počinili samovlasno uznemiravanje/smetanje/ prava vlasništva protutužiteljice IČ nad nekretninom z. kč [katastarska čestica] upisane u zk ul. [broj ZK uloška] K.O.. Podvežica, upisana u zemljišnje knjige općinskog suda u Rijeci te da su proootutuženici svojim aktivnim radnjama prolazom po navedenoj nekretnini, sadnjom cvijeća i na drugi način uznemirili i smetali vlasnicu u izvršenju svojih vlasničkih prava pod nekretninom.

2. Nalaže se protutuženom MČ i protutuženoj Bozanić SČ da uspostave stanje prije uznemiravanja prava vlasništva protutužiteljice IČ kao vlasnice i posjednice nekretnine z kč. [katastarska čestica] upisane u zk ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], Općinski sud u Rijeci, odnosno nalaže se protutuženima da prestanu sa samovlasnim korištenjem nekretnine protutužiteljice te da uklone sve što su na nekretninama protutužiteljice samovlasno posadili, postavili ili izgradili te da predaju opisanu nekretninu protutužiteljci u ničim ograničen, slobodan od stvari i osoba posjed u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Zabranjuje se protutuženicima svako buduće tj. daljnje uznemirivanje vlasništva protutužiteljice IČ kao vlasnice i posjednice nekretnina Z kč. [katastarska čestica] upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Rijeci, zabranjuje se svako ponavljanje istih ili sličnih radnji opisanih pod točkom I. izreke ove presude te buduće takov uznemiravanje opisanih radnji kojima se uznemiravanja vlasništvo protutužiteljice, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se protutuženom MČ i protutuženoj Bozanić SČ solidarno isplatiti protutužiteljici iznos iz 25.000,00 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja protutužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje u 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

5. Nalaže se protutuženicima kao solidarnim dužnicima nadoknaditi parnični trošak protutužiteljici u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev protutužiteljice IČ koji glasi:

"Nalaže se protutuženima MČ i Bozanić SČ solidarno isplatiti protutužiteljici iznos od 250.000,00 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja protutužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje u 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Protutužiteljica IČ je dužna protutuženima MČ i Bozanić SČ nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 1.250,00 kn / 165,90 eura sve u roku od 15 dana. "

2. Protiv presude protutužiteljice IČ je pravovremeno podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. st.1. do 3. ZPP-a i zbog odluke o troškovima parničnog postupka. Presuda u predmetu P-903/2018 postala je pravomoćna dana 21. travnja 2022. i protutuženici su u tom momentu postali vlasnici nekretnina kojih je do tad bila vlasnik IČ. Dakle, stvarna prava koja su postojala na stvari koja je predmet dosjelosti prestaju činom stjecanja vlasništva, a ne prije toga (osim ako je stjecatelj za njih znao, tad ne prestaju postojati). U konkretnom slučaju to je 21. travnja 2022., a prije toga protutuženici nemaju nikakva vlasnička prava na predmetnim nekretninama i sva druga stvarna prava koja postoje, postoje do tog trenutka. Protutuženik je u obvezi najmanje do 21. travnja 2022. od kad njegovo stjecanje vlasništva na temelju dosjelosti ima pravne učinke. Bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer presuda uopće nema razloge. Sud u presudi ne daje nikakve razloge zašto nije proveo ni jedan dokaz koji je predložen od protutužiteljice, prije svega zašto nije saslušana kao svjedok. Sud samo navodi da sukladno odredbi čl. 220 st. 2 ZPP-a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, a da je sve činjenice utvrdio uvidom u spis P- 903/2022. U P-903/2018 tužiteljica također nije saslušana kao svjedok zbog zdravstvenih razloga. Takvim postupanjem, odbijanjem da se sasluša protutužiteljica kao svjedok, sud je propustio utvrditi činjenično stanje, te je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 355 ZPP-a, jer u ovom postupku nije utvrdio niti jednu činjenicu vezanu za predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica], a koja se odnosi na vlasništvo i posjedovanje nekretnina prije originarnog stjecanja vlasništva u P- 903/18. Predlaže da sud ukine pobijanu presudu te predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak, ili podredno da preinači pobijanu presudu i uvaži tužbeni zahtjev protutužiteljice. Traži troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu prvo i drugo protutuženi navode da su pošteni posjednici, a to kroz postupak P-903/2018 Općinskog suda Rijeka potvrđeno, dakle poštenje je neupitno i u ovom postupku barem dok se ne dokaže suprotno, teret dokaza nepoštenja je na tužiteljici, a ista tijekom ovog postupka, a ni tijekom postupka utvrđenja vlasništva dosjelošću nije ni pokušala dokazati nepoštenje tuženika. Saslušanje tužiteljice u ovom postupku na koje tužiteljica upire nikako ne može biti dokaz, pogotovo ne odlučni dokaz na kojem bi se bazirale odluke bez ikakvih drugih iskaza, isprava i materijalnih dokaza. Predlaže se žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

6. Predmet spora je zahtjev protutužiteljice IČ za utvrđenjem da su protutuženi MČ i MČ SČ počinili samovlasno uznemiravanje/smetanje njezina prava vlasništva u pogledu nekretnina u zemljišnoj knjizi označenih kao z.kč. [katastarska čestica] upisanih u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], po njima poduzetim aktivnim radnjama (prolazom po navedenoj nekretnini, sadnjom cvijeća i na drugi način) te zahtjev tužiteljice da se protutuženima naloži da prestanu sa samovlasnim korištenjem nekretnine protutužiteljice te da sa naprijed navedenih nekretnina uklone sve ono što su na istima samovlasno posadili postavili ili izgradili te da predaju te nekretnine u posjed tužiteljice uz zabranu tim svakog daljnjeg uznemiravanja sve na način pobliže naznačeno u toč. I. izreke presude. Isto tako podnesenom protutužbom protutužiteljica IČ zahtijeva isplatu iznosa od 25.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja protutužbe time da ističe i eventualni protutužbeni zahtjev kojim od tuženih zahtijeva isplatu iznosa od 250.000,00 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja protutužbe pa do isplate.

7. Iz priložene dokumentacije u spisu proizlazi:

- da je presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-903/2018-60 od 2. rujna 2020. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-533/2021-3 od 21. travnja 2020. utvrđeno da su prvo tuženik MČ i drugo tužena SČ stekli, svaki u ½ dijela, pravo vlasništva nad suvlasničkim dijelom nekretnina tužene IČ koji iznosi 2/3 dijela i to na nekretninama k. č. [katastarska čestica] u cijelosti te na dijelu k. č. [katastarska čestica], određenim poligonom točaka A-B-C-D-A površine 3 m2 i označen narančastom bojom, upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišno- knjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka Draška Maršanića od 19. studenog 2019., a što da je u tom postupku tužena dužna priznati te trpjeti da isti temeljem donesene presude ishode pravo vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama,

- da je u tom predmetu pravomoćno je utvrđeno da su tuženi dosjelošću stekli pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] u cijelosti te dijelu kč. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O [katastarska općina], odnosno da su stekli pravo vlasništva u pogledu zemljišta koje drže u posjedu, a koji je sastavni dio okućnice njihove kuće u odnosu na koje zemljište je u zemljišnoj knjizi kao suvlasnica upisana IČ,

- da je tom postupku pravomoćno je utvrđeno da su tuženi stvarni vlasnici kč. br. [katastarska čestica] u cijelosti a koja nekretnina se nalazi unutar njihove okućnice te dijela kč. br. [katastarska čestica] određenom poligonom točaka A-B-C-D-A površine 3 m2 sve sukladno nalazu i mišljenju vještaka Draška Maršanića površina koje čestice se također nalazi u okviru okućnice kuće tuženih a u pogledu kojeg zemljišta je u tom postupku koji se je vodio između stranka utvrđeno da su ovdje tuženi pošteni posjednici istoga te da su kao samostalni pošteni posjednici tog zemljišta dosjelošću stekli pravo vlasništva u pogledu istog,

- da je u istom predmetu provedenim očevidu te mjerničkim vještačenjem, utvrđeno (spis posl.br. P.-903/18) da se tuženi ne nalaze u posjedu kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], odnosno da se ta nekretnina u pogledu koje je ovdje tužiteljica u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasnica nalaze izvan posjeda ovdje tuženika te izvan njihove okućnice te da se na toj nekretnini nalazi različito raslinje.

8. Sud pravilno zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem ista zahtjeva utvrđenje da je uznemiravana u svom pravu vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] ( koja u cijelosti pripada u vlasništvo ovdje tuženima) te kč. br. [katastarska čestica] u pogledu koje se ovdje tuženi i ne nalaze u posjedu niti izvršavaju bilo kakve aktivne radnje svojim posjedovanjem, neosnovan.

8.1. Osim toga, sud utvrđuje da su tuženi stvarni vlasnici k. č. broja [katastarska čestica] u cijelosti i dijela kč. br. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O [katastarska općina] i to upravo u onoj površini u kojoj isti te nekretnine drže u posjedu u pogledu kojih su pravo vlasništva stekli po samom zakonu, dakle dosjelošću posjedovanjem istih kroz zakonom propisano vrijeme kako je to utvrđeno pravomoćnom presudom ovoga suda posl.br.P-903/20 od 2. rujna 2020. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-533/2021 od 21. travnja 2022., to tužiteljici unatoč okolnosti što je u zemljišnim knjigama još uvijek evidentirana kao vlasnica tj. suvlasnica tih nekretnina ne pripadaju vlasnička prava nad istima u onom dijelu u kojem su tuženi po samom zakonu stekli pravo vlasništva istih. Kako su nekretnine koje tuženi drže u posjedu, nekretnine koje predstavljaju njihovo vlasništvo, a koja vlasnička prava i u pogledu istih pripadaju neovisno o drugačijem stanju upisa u zemljišnoj knjizi, to s obzirom da su tužitelji stvarni vlasnici k. č. br [katastarska čestica] u cijelosti te dijela kč. br. [katastarska čestica], to ovdje tuženi nisu u obavezi protutužiteljici isplatiti bilo kakvu naknadu za korištenje istih jer isti ne koriste stvar tj. nekretnine protutužiteljice već nekretnine koje su njihovo vlasništvo.

8.2. S obzirom da su tuženici vlasnici kč. br. [katastarska čestica] u cijelosti te dijela kč. br. [katastarska čestica] u površini od 3 m2 koju površinu drže u posjedu, a da pri tome isti nisu posjednici kč. br. [katastarska čestica] koja je obuhvaćena protutužbenim zahtjevom protutužiteljice to isti nisu u obvezi isplatiti tužiteljicu bilo kakvu naknadu štete tj. naknadu za korištenje pa je tužbeni zahtjev protutužiteljice i u dijelu kojim od tuženih zahtjeva isplatu iznosa od 25.000,00 s osnova vezano uz korištenje kako to navodi u protutužbi ( kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica]) kao neosnovan valjalo odbiti te odlučiti kao u toč. I. izreke. Isto tako po ocjeni suda neosnovan je i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tužiteljica za isplatu joj iznosa od 250.000,00 kn kojeg tužiteljica, kako to navodi u protutužbi ističe za slučaj da se tuženici utvrde kao vlasnici nekretnina u parnici P-903/18 a isplatu kojeg iznosa zahtijeva na ime naknade joj tržišne vrijednosti istih.

9. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud. Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku, a za istu je dao valjane i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, a koji razlozi nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima protutužiteljice. Činjenična utvrđenja suda prvog stupnja predstavljaju valjani temelj za donošenje pobijane odluke.

9.1. Županijski sud u Splitu u svojoj odluci Gž 533/2021 od 21.travnja 2022. navodi: ".. navedene nekretnine su bile u režimu društvenog vlasništva sve temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta koji je stupio na snagu dana 26. prosinca 1958. godine, te da je upisano pravo korištenja 1959. godine u korist prednice tužene sada pokojne KČ, te u zemljišnim knjigama su evidentirani kao njeni slijednici ČČ pokojnog I (majka tužene) i M S, a pokojnu ČČ nasljeđuje tužiteljica rješenjem o nasljeđivanju broj O-2061/96 za 2/3 dijela. Iz iskaza saslušanih tužitelja pod 1. i 2. kao i saslušanih svjedoka RČ i VČ proizlazi da su tužitelji predmetnu kuću sagradili u vremensko razdoblje od 1970. godine do 1979. godine, da je postojao dogovor između tužitelja i ŠČ da se zajednički gradi kuća kojemu je trebalo pripasti po završenoj gradnji prizemlje, ali su tužitelji otkupili njegov dio, a od nadležnog Odjela za urbanizam i izgradnju općine Rijeka u prosincu 1980. godine izdano je rješenje o uporabi objekta investitora prednika tužitelja i tužitelja. U trenutku ulaska u posjed tužitelja 1970. godine već je sporni dio nekretnine bio pripremljen za gradnju i isplaniran za gradnju objekta, jer je bio odložen građevinski materijal, a sam PČ je tvrdio tužiteljima da se radi o njegovom zemljištu kojeg je naslijedio, navedene tvrdnje istakli su i saslušani svjedoci, s naglaskom da od 1970. godine tužitelji drže u posjed predmetne nekretnine. Na ovako pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio i materijalno pravo te je imajući u vidu postavljen tužbeni zahtjev tužitelja koji traže utvrđenje vlasništva koje su stekli dosjelošću, a računajući se od 8. listopada 1991. godine do dana podnošenja tužbe 14. travnja 2018. godine, a kako se radi o izvanrednoj dosjelosti, prošao je zakonski rok od 20 godina, tako da se ukazuje osnovan tužbeni zahtjev tužitelja."

9.2. Poštenje se pretpostavlja, a tko tvrdi suprotno mora dokazati da posjed posjednika nije pošten, a u provedenom dokaznom postupku pred sudom prvog stupnja protutužiteljica ničim nije dokazala da je posjed tuženika na spornom zemljištu bio nepošten, a posjednici, prednici tuženih su se ponašali kao vlasnici. Sve to proizlazi iz provedenog dokaznog postupka i priložene dokumentacije, kao po tužbi tako i protutužbi.

9.3. U istoj naprijed navedenoj odluci Županijski sud navodi: "Ne bi odgovaralo istini da tuženoj nije data mogućnost raspravljanja pred sudom prvog stupnja, jer je imala zakazano ročište na kojem je trebao biti proveden dokaz saslušanja kako tužene tako tužitelje predloženih svjedoka (list 101, 102, 103 i 104 spisa), ali na navedeno ročište tužena nije došla iako je uredno pozvana, a njen punomoćnik ju je opravdao, ne podnoseći ni jedan dokaz opravdanosti njene nemogućnosti pristupa sudu i davanja iskaza. S obzirom da se u žalbi tužena pozvala na povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, za istaknut da nije ostvaren navedeni žalbeni prigovor jer prema tuženoj nije bilo nezakonitog postupanja od strane suda niti propuštanja dostave, a samim tim nije joj ni onemogućeno raspravljanje pred sudom."

9.4. Dakle, dakle poštenje je neupitno, teret dokaza nepoštenja je bio na protutužiteljici, a ista tijekom ovog postupka nije ni pokušala dokazati nepoštenje tuženika, a tuženici shodno svemu navedenome nisu dužni dati naknadu za korištenje predmetnih nekretnina u vremenu prije utvrđenja njihovog vlasništva budući da su isti bili uvjereni da im navedene nekretnine pripadaju. Saslušanje tužiteljice ne može biti dokaz na kojem bi se bazirala odluka, s obzirom na pravomoćno okončan postupak pod P-903/18 i cjelokupnu priloženu dokumentaciju.

10. Odluka o parničnom trošku pravilno se temelji na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a.

11. Kako svojim žalbenim navodima protutužiteljica nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke, sud je žalbu iste odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu, a sve temeljem članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

12. O zatraženim troškovima žalbenog postupka protutužiteljice sud je odlučio sukladno odredbi čl. 166.st.1. i 154.st.1. Zakona o parničnom postupku. Zahtjev prvo protutuženika i drugo protutužene za naknadu troškova žalbenog postupka nije osnovan, jer isti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ovog parničnog postupka.

U Požegi, 4. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević