Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-207/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LM, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog LM, protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kv-52/2025-7, Kov-2/2025 od 20. ožujka 2025., u sjednici održanoj 4. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog LM kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kv-52/2025-7, Kov-2/2025 od 20. ožujka 2025., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog LM produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni ZM po braniteljici po službenoj dužnosti Romani Belovari, odvjetnici, iz osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti na slobodu.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koji je podneskom broj: KŽ-DO-236/2025-3 od

4. travnja 2025. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka čije ostvarenje nalazi u tome da prvostupanjski sud nije valjano obrazložio zašto smatra da u konkretnom slučaju prema njemu nisu primjenjive mjere opreza, kao niti jamstvo, čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

5.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je u toč. 9.1. obrazloženja pobijanog rješenja iznio jasne, određene, neproturječne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatne razloge zašto smatra da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može postići primjenom blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti jamstvom, s kakvim utvrđenjem se okrivljenik doduše ne slaže, međutim, takve žalbene tvrdnje ne ulaze u okvire citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već u okvire žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

5.2. Stoga žalba okrivljenika u navedenom pravcu nije prihvaćena.

6. Okrivljenik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Pritom žalitelj ne napada pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, konkretno, kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, već samo smatra pogrešnim utvrđenje suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08), te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može postići primjenom blažih mjera, konkretno, mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08 ili jamstvom.

6.2. Konkretno, žalitelj smatra to što sa Republikom Hrvatskom nije povezan osobnim ili profesionalnim vezama nije dostatno za zaključak o postojanju citirane posebne istražno zatvorske osnove, s time da, po njegovom mišljenju, prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu da je iskazao visok stupanj suradnje s pravosudnim tijelima Republike Hrvatske sve u cilju bržeg i efikasnijeg vođenja ovog postupka, a na temelju kakvog njegovog ponašanja se nikako ne može izvesti zaključak da bi za vrijeme trajanja ovog postupka napustio teritorij Republike Hrvatske.

6.3. Suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti državljanin Republike Češke, da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da iz dokaza i podataka u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je njegov isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočen ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje terećenog kaznenog djela (naime, radi se o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina), izraženom kriminalnom voljom koja se posebice ogleda u tome da je radi počinjenja ovog djela morao doputovati iz Republike Češke, te samom prirodom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, a koja podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj (istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08).

7. Naposljetku, okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost zaključka prvostupanjskog suda prema kojem se svrha radi koje je protiv njega određen istražni zatvor u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza ili jamstvom.

7.1. Suprotno žalitelju, sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja u povezanosti s visinom kazne zatvora koja mu potencijalno može biti izrečena u ovom postupku, kao i opisanom kriminalnom voljom, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, i po stavu ovog žalbenog vijeća upućuju na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti jamstvom, čije izricanje okrivljenik neosnovano predlaže u žalbi.

8. Budući da slijedom svega iznesenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 4. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović