REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-903/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČI OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Nataši Ružička, odvjetnici u OD Volić , Ružička i Cabadaj Cafuta doo iz [adresa] protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta iz [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1316/21-28 od 28. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1316/21-28 od 28. kolovoza 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Nalaže se tuženiku ..., [adresa], OIB: 53056966535da tužitelju ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčanu tražbinu u domaćoj valuti u ukupnom iznosu od 1.276,06 kn/ 169,36 € sa zateznim kamatama, tekućim i to na iznose:

-7,76 kn/ 1,03 € od 31.10.2008. do isplate,

-12,39 kn/ 1,64 € od31.12.2008. do isplate,

-15,72 kn/ 2,09 € od 31.1.2009. do isplate,

-17,22 kn/ 2,29 € od 28.2.2009. do isplate,

-13,15 kn/ 1,75 € od 31.3.2009. do isplate,

-13,95 kn/ 1,85 € od 30.4.2009.. do isplate,

-7,57 kn/ 1,00 € od 31.5.2009.. do isplate,

-2,87 kn/ 0,38 € od 30.6.2009. do isplate,

-4,12 kn/ 0,55 € od 31.7.2009. do isplate,

-6,6 kn/ 0,88 € od 31.8.2009. do isplate,

-6,38 kn/ 0,85 € od 30.9.2009. do isplate,

-3,88 kn/ 0,51 € od 31.10.2009. do isplate,

-8,58 kn/ 1,14 € od 30.11.2009. do isplate,

-12,34 kn/ 1,64 € od 31.12.2009. do isplate,

-17,7 kn/ 2,35 € od 31.1.2010. do isplate,

-16,47 kn/ 2,19 € od 28.2.2010. do isplate,

-23,74 kn/ 3,15 € od 31.3.2010. do isplate,

-22,36 kn/ 2,97 € od 30.4.2010. do isplate,

-25,05 kn/ 3,32 € od 31.5.2010. do isplate,

-48,32 kn/ 6,41 € od 30.6.2010. do isplate,

-43,53 kn/ 5,78 € od 31.7.2010. do isplate,

-58,16 kn/ 7,72 € od 31.8.2010. do isplate,

-53,11 kn/ 7,05 € od 30.9.2010. do isplate,

-44,97 kn/ 5,97 € od 31.10.2010. do isplate,

-62,13 kn/ 8,25 € od 30.11.2010. do isplate,

-83,96 kn/ 11,14 € od 31.12.2010. do isplate,

-68,51 kn/ 9,09 € od 31.1.2011. do isplate,

-73,93 kn/ 9,81 € od 28.2.2011. do isplate,

-67,03 kn/ 8,90 € od 31.3.2011. do isplate,

-68,27 kn/ 9,06 € od 30.4.2011. do isplate,

-97,54 kn/ 12,95 € od 31.5.2011. do isplate,

-100,39 kn/ 13,32 € od 30.6.2011. do isplate,

-124,84 kn/ 16,57 € od 31.7.2011. do isplate,

-112,28 kn/ 14,90 € od 31.8.2011. do isplate,

-98,53 kn/ 13,08 € od 30.9.2011. do isplate,

-97,05 kn/ 12,88 € od 31.10.2011. do isplate,

-95,99 kn/ 12,74 € od 30.11.2011. do isplate,

-102,55 kn/ 13,61 € od 31.12.2011. do isplate, po stopama; za razdoblje od 01.03.2008. do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od

godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023.

do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne

operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne

stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije

refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja

je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčanu tražbinu u domaćoj valuti u ukupnom iznosu od 13.570,66 kn/1.801,14 € zajedno sa zateznim kamatama, tekućim i to:

-50,42 kn/ 6,69 € od 31.10.2008. do isplate,

-64,85 kn/ 8,61 € od 31.12.2008. do isplate,

-75,25 kn/ 9,99 € od 31.1.2009. do isplate,

-79,95 kn/ 10,61 € od 28.2.2009. do isplate,

-68,52 kn/ 9,09 € od 31.3.2009. do isplate,

-71,04 kn/ 9,43 € od 30.4.2009. do isplate,

-50,79 kn/ 6,74 € od 31.5.2009. do isplate,

-35,87 kn/ 4,76 € od 30.6.2009. do isplate,

-39,84 kn/ 5,29 € od 31.7.2009. do isplate,

-47,7 kn/ 6,33 € od 31.8.2009. do isplate,

-47,02 kn/ 6,24 € od 30.9.2009. do isplate,

-39,07 kn/ 5,19 € od 31.10.2009. do isplate,

-53,98 kn/ 7,16 € od 30.11.2009. do isplate,

-65,94 kn/ 8,75 € od 31.12.2009. do isplate,

-82,95 kn/ 11,01 € od 31.1.2010.. do isplate,

-79,05 kn/ 10,49 € od 28.2.2010. do isplate,

-102,13 kn/ 13,55 € od 31.3.2010. do isplate,

-97,75 kn/ 12,97 € od 30.4.2010. do isplate,

-106,28 kn/ 14,11 € od 31.5.2010. do isplate,

-180,15 kn/ 23,91 € od 30.6.2010. do isplate,

-164,94 kn/ 21,89 € od 31.7.2010. do isplate,

-211,4 kn/ 28,06 € od 31.8.2010. do isplate,

-195,35 kn/ 25,93 € od 30.9.2010. do isplate,

-169,53 kn/ 22,50 € od 31.10.2010. do isplate,

-224 kn/ 29,73 € od 30.11.2010. do isplate,

-293,3 kn/ 38,93 € od 31.12.2010. do isplate,

-244,23 kn/ 32,41 € od 31.1.2011. do isplate,

-261,44 kn/ 34,70 € od 28.2.2011. do isplate,

-239,55 kn/ 31,79 € od 31.3.2011. do isplate,

-243,48 kn/ 32,32 € od 30.4.2011. do isplate,

-336,38 kn/ 44,65 € od 31.5.2011. do isplate,

-345,43 kn/ 45,85 € od 30.6.2011. do isplate,

-421,8 kn/ 55,98 € od 31.7.2011. do isplate,

-382,04 kn/ 50,71 € od 31.8.2011. do isplate,

-338,53 kn/ 44,93 € od 30.9.2011. do isplate,

-331,24 kn/ 43,96 € od 31.10.2011. do isplate,

-327,91 kn/ 43,52 € od 30.11.2011. do isplate,

-348,5 kn/ 46,25 € od 31.12.2011. do isplate,

-366,46 kn/ 48,64 € od 31.1.2012. do isplate,

-368,86 kn/ 48,96 € od 29.2.2012. do isplate,

-356,44 kn/ 47,31 € od 31.3.2012. do isplate,

-364,83 kn/ 48,42 € od 30.4.2012. do isplate,

-370,56 kn/ 49,18 € od 31.5.2012. do isplate,

-360,91 kn/ 47,90 € od 30.6.2012. do isplate,

-363,45 kn/ 48,24 € od 31.7.2012. do isplate,

-356,21 kn/ 47,28 € od 31.8.2012. do isplate,

-340,58 kn/ 45,20 € od 30.9.2012. do isplate,

-357,25 kn/ 47,42 € od 31.10.2012. do isplate,

-365,25 kn/ 48,48 € od 30.11.2012. do isplate,

-359,64 kn/ 47,73 € od 31.12.2012. do isplate,

-328,18 kn/ 43,56 € od 31.1.2013. do isplate,

-354,91 kn/ 47,10 € od 28.2.2013. do isplate,

-357,24 kn/ 47,41 € od 31.3.2013. do isplate,

-346,77 kn/ 46,02 € od 30.4.2013. do isplate,

-314,21 kn/ 41,70 € od 31.5.2013. do isplate,

-313,38 kn/ 41,59 € od 30.6.2013. do isplate,

-321,38 kn/ 42,65 € od 31.7.2013. do isplate,

-334,2 kn/ 44,36 € od 31.8.2013. do isplate,

-351,96 kn/ 46,71 € od 30.9.2013. do isplate,

-342,8 kn/ 45,50 € od 31.10.2013. do isplate, po stopama; za razdoblje od 01.03.2008.

do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne

stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.015,45 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP). Iako je u žalbi navedeno da se žalba podnosi i protiv rješenja suda prvog stupnja od istog datuma i pod istim brojem kao i pobijana presuda, a što ni u obrazloženju žalbe nije razjašnjeno, pretpostavlja se da se isto odnosi na rješenje o naknadi parničnog troška koje je sadržano u pobijanoj presudi, jer posebno rješenje pod istim brojem i toga datuma nije doneseno, te je o tom dijelu žalbe, stoga i odlučivano zajedno s odlučivanjem o prvostupanjskoj presudi.

2.1. Tuženik u žalbi navodi da mu je donošenjem pobijane presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost stranaka, jer je prvostupanjski sud sve navode i dokazne prijedloge tuženika bez obrazloženja zanemario. Također navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u svezi članka 338. stavka 4. ZPP-a. Opisno se ističe i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, poglavito u pogledu obrazloženja o nepoštenosti odredaba o valutnoj klauzuli te u odnosu na provedeno vještačenje te zakonsku zateznu kamatu.

2.2. Tuženik tvrdi i da je činjenično stanje nepotpuno i nepravilno utvrđeno, a u odnosu na činjenice od kojih ovisi odluka jesu li sporne odredbe u kolektivnom ugovoru o kreditu nepoštene.

2.3. Navodima žalbe se osporava i pravilnost primjene materijalnog prava, pri čemu tuženik ističe pogrešnu primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača (NN14/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP), te u pogledu prigovora zastare kao i tijeka zakonske zatezne kamate na utvrđeno stjecanje bez osnove.

2.4. Konačno žalbom se pobija i odluka o troškovima, u smislu da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o glavnoj stvari, kod koje je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen kao neosnovan, pa je stoga i primjena odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, nepravilna a odluka o naknadi troškova neosnovana. Tuženik predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te odredi da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a koju u žalbi ističe tuženik, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama te razlozi nisu međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u svezi članka 338. stavak 4. ZPP-a budući je po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud pravilno primijenio navedene odredbe i kod obrazlaganja odluke su navedeni svi dokazi koji su provedeni i sve bitne činjenice koje su u postupku utvrđene. Nadalje ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Osim toga ovaj sud ne nalazi da je u postupku došlo do povreda ustavnih prava tuženika kao stranke u postupku, a to također iz razloga koji su naprijed navedeni, uz što je potrebno dodati da je tuženik i odustao od svog dokaznog prijedloga za saslušanje njegove zaposlenice kao svjedoka, dok je prvostupanjski sud pravilno, u skladu sa sudskom praksom, odbio prijedlog za saslušanje javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetne ugovore, tako da se ne može govoriti o nejednakosti oružja stranaka u postupku.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu koji se temelji na ništetnosti zaključenih ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena primjena valutne klauzule kod otplate anuiteta kredita.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da su između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključena dva ugovora i to 29. rujna 2006. Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti 14.668,60 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita i 22. prosinca 2005. Ugovor o kreditu za kupnju skutera na iznos kunske protuvrijednosti od 4.088,97 CHF, također u kunskoj protuvrijednosti na dan korištenja kredita, te je ugovorena otplata tih kredita također uz primjenu valutne klauzule, te da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

8. Kako su predmetni ugovori sklopljeni 2005. i 2006. godine, za odlučivanje u ovom sporu su mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. (Narodne novine, broj: 96/2003. - dalje: ZZP). Prema odredbi članka 81. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, odredbom članka 83. ZZP propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i poslije sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor, koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

9. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br.: 41/14., 110/15. i 14/19.), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno.

10. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke (i tuženika u tom sporu) u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018 povodom revizije i u odnosu na žalitelja.

11. Nadalje, treba napomenuti da se subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), ali to ipak ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati, o čemu je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: U-III-5458/2021., od 30. lipnja 2022., zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što su ih utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

12. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da se o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo i da je tuženik postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, a tuženik, kako proizlazi iz predmetnog spisa je odustao od prijedloga za saslušanje svoje djelatnice koja je sudjelovala u postupku obrade i sklapanja kredita, pa se prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da on nije učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnih Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bio predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama sporne odredbe ili da je tužitelj imao ikakovu mogućnost pregovaranja o pojedinim ugovornim odredbama. Prvostupanjski sud je, nakon što je izvršio analizu spornih odredbi Ugovora o kreditu i proveo dokazni postupak, pravilno prihvatio navode tužitelja da predmetni Ugovori o kreditu ne sadrže jasne kriterije koji bi sadržavali i pojašnjavali informacije o specifičnosti i mogućim rizicima i parametrima vezanim uz rizike vezanosti tužiteljeve ugovorne obveze za tečaj švicarskog franka, jer su ti ugovori o kreditu sastavljen kao tipski ugovori sa unaprijed izrađenim modelom ugovora, a da tuženik nije dokazao da je u vrijeme zaključenja ugovora s tužiteljem pregovarao o sadržaju ugovora niti je posebno upozorio korisnika kredita o mogućim rizicima koje nosi promjena tečaja švicarskog franka, te je pravilno zaključio prvostupanjski sud da to uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

13. Zaključak prvostupanjskog suda sukladan je i zaključcima Visokog trgovačkog suda sadržanima u presudi poslovni broj Pž-7129/2013-4., prema kojima, iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa, čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u odluci poslovni broj Revt 249/14-2, da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

14. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13/EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Iako je valutna klauzula kao dispozitivna odredba predviđena nacionalnim pravom, a prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute CHF u vrijeme plaćanja anuiteta, tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti. Naime, takva ugovorna odredba kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na korisnika kredita unosi neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao korisnika kredita, pa takva odredba ne može biti odraz dispozitivne odredbe predviđene člankom 22. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/12, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO)

15. Drugostupanjski sud ukazuje i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-3142/2018-2., od 19. ožujka 2019. u kojoj je jasno izraženo pravno stajalište da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14), vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Kako je nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosno vezanosti otplate kredita uz tečaj valute CHF, utvrđena već u kolektivnom sporu, a u predmetnoj stvari tuženik nije dokazao da su ugovorne stranke o predmetnim ugovornim odredbama pojedinačno pregovarale i da je tužitelj dobio sve potrebne obavijesti u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak , pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, slijedom čega su predmetne odredbe nepoštene.

16. Nisu osnovane ni žalbene tvrdnje tuženika da zbog činjenice što je kredit otplaćen, tužitelj više ne može ukazivati na ništetnost pojedinih odredbi tog ugovora, jer suprotno proizlazi iz odredbe članka 328. ZOO-a, koja propisuje da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, a tužitelj je upravo zbog ništetnosti odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivost ugovorene kamate i valutnu klauzulu u CHF preplatio kredit. Budući da se radi o stjecanju bez pravne osnove to nije odlučno je li ugovor još uvijek na snazi ili nije, jer tužitelj kao potrošač, ima pravo tražiti da se utvrdi da su sporne ugovorne odredbe ništetne, te u slučaju utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ima pravo na povrat preplaćenih iznosa kredita jer ih je platio, a tuženik stekao bez pravne osnove.

17. Navodima žalbe nije dovedena u sumnju ni odluka suda o neosnovanosti prigovora zastare, jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudi i rješenju broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača je Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012 podnesena 4. travnja 2012. te je 13. lipnja 2014. presuda postala pravomoćna glede ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi, a 14. lipnja 2018. glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 1. lipnja 2020. za zahtjev tužitelja nije nastupila zastara, kako neosnovano smatra tuženik.

18. Tuženik, iako se ne osporava pravilnost matematičkog izračuna, neosnovano prigovara provedenom financijskom vještačenju u postupku, a s obzirom na to da je isto provedeno stručno i u skladu s pravilima struke, te odredbama ZPP-a, a u odnosu na prigovore tuženika iznesene tijekom postupka koji se odnose na tzv. negativne tečajne razlike, treba reći da tuženik u postupku nije ni u odgovoru na tužbu, niti do okončanja prethodnog postupka podnio protutužbu niti specificirani prigovor radi prebijanja, pa se takvi žalbeni navodi ukazuju neosnovanima jer o navedenom, prema stajalištu Vrhovnog suda RH prvostupanjski sud nije ni bio u obvezi odlučivati.

19. Na žalbene prigovore kojima se prigovara dosuđenoj zateznoj kamati tekućoj od dana izvršene svake mjesečne preplate, za istaknuti je da je ista dosuđena u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a, a s obzirom na to da se ovdje radi o povratu onoga što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik zbog toga nesavjestan stjecatelj, te je stoga dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa.

20. Zbog svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao prethodno pitanje utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu zaključenog između stranaka u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te kada je naložio tuženiku platiti tužitelju ukupni iznos od 14.846,72 kn/ 1.970,50 eura, tj. kada je odlučio kao u stavcima I. i II. izreke pobijane prvostupanjske presude.

21. Odluka o naknadi parničnog troška tužitelju zakonita je i pravilna u smislu odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, dok se u pogledu visine dosuđenih iznosa parničnih troškova ista odluka žalbom specificirano ni ne pobija, pa je drugostupanjski sud žalbu tuženika i u tom dijelu utvrdio neosnovanom.

22. Odluka o zatraženim troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP, te je istom tuženik sa svojim zahtjevom odbijen, jer sa žalbom u drugostupanjskom postupku nije uspio.

23. Zbog svega naprijed iznesenog, sud drugog stupnja je odlučio odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, pa je stoga i odlučeno kao u izreci ove presude.

U Požegi, 4. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević