REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1243/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja ĆKŽ iz [adresa], 50 Raumanga Heights Drive, Novi Zeland, kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje granične policije Beli Manastir, Gaj 2, Duboševica, kojega zastupa ĆK, službena osoba, radi otkaza kratkotrajnog boravka i povratka iz Republike Hrvatske, 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje granične policije Beli Manastir, broj: 511-07-32-23-2, Klasa: NK UP/I-216-04-23- 04/141 od 5. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, u točki I. izreke, određeno je da se tužitelju, rođenom **.**.1963., državljaninu Novog Zelanda otkazuje kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 1 (jednog) mjeseca računajući od dana napuštanja Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP) odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen. Sukladno točki 2. izreke rješenja, tužitelju kao državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i određuje mu se rok za dragovoljni odlazak od sedam (7) dana u kojem je dužan napustiti EGP, računajući od prvoga dana od dana dostave tog rješenja, dok je točkom 3. izreke rješenja određeno da će se tužitelj prisilno udaljiti ako ne napusti EGP u roku za dobrovoljni odlazak. U skladu s točkom 4. izreke rješenja tužitelj je dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

2. Tužitelj podnosi tužbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Ističe da gramatičko-teleološkim tumačenjem odredbe članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/20., 114/22. i 151/22.), na kojoj se temelji predmetno rješenje, proizlazi zaključak kako se pod istu odredbu mogu podvrgnuti činjenični opisi radnji koje su se već prethodno zbile, drugim riječima, postojanje valjanih razloga za otkaz kratkotrajnog boravka izričito je ograničen na radnjama koje su dovršene. Također, tužitelj smatra kako mora postojati opravdana sumnja da netko nije koristio, a ne i opravdana sumnja kako netko neće koristiti kratkotrajni boravak u namjeravanu svrhu dok tuženik unaprijed, iznošenjem vlastitog predviđanja budućeg mogućeg činjeničnog stanja o činjenju prekršaja, tužitelju rješenjem otkazuje kratkotrajni boravak i izriče zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj. Smatra da je za postojanje pretpostavke otkaza kratkotrajnog boravka, prvenstveno potrebno utvrditi da je državljanin treće zemlje prijavio namjeravanu svrhu boravka u Republici Hrvatskoj (što tuženik ne utvrđuje), a potom usprkos prijavljenoj svrsi, kratkotrajni boravak koristio protivno istoj, a što tuženik nije učinio. Nadalje, tužitelj smatra da tuženikovo prejudiciranje budućih radnji tužitelja (kao navodnog sljedbenika Liberlanda), samo po sebi nije inkriminirajuće te isto ne predstavlja stadij opravdane sumnje o mogućem počinjenju prekršaja. Tvrdi da je područje Gornje Sige područje čiju teritorijalnu pripadnost tek treba utvrditi u postupku rješavanja spora između Republike Hrvatske i Republike Srbije (a da nikako ne predstavlja područje unutar Republike Hrvatske kako to implicira tuženik), odnosno u ovom trenutku predstavlja dio zemljišne površine koje prema međunarodnom pravu ima značaj (lat.) terra nulliusa. Dalje navodi da područje Gornje Sige ne potpada pod državnu vlast Republike Hrvatske i Republike Srbije, o čemu su očitovanje dostavili Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar nekretnina Beli Manastir te Služba za katastar nepokretnosti Sombor, Republika Srbija gdje u bitnome oba tijela navode da isto područje nije u službenoj evidenciji nijednog katastarskog odjela, što konkretno znači kako ne postoji suverena vlast ni jedne od navedenih zemalja na tom području. Dodatno, smatra kako činjenicu ne postojanja državne vlasti nad navedenim područjem prikazuje i prostorni plan „Kopački rit" (Park prirode), u kojem sporno područje nije prikazano kao područje u sastavu Republike Hrvatske. Stoga tužitelj predlaže sudu poništiti pobijano rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Navodi kako je osporeno rješenje doneseno na temelju članka 56. Zakona o strancima, a činjenično stanje utvrđeno je na temelju izjave tužitelja, odnosno činjenica utvrđenih na mjestu zatjecanja tužitelja. Navodi da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao zrakoplovom iz Belgije dana 3. rujna 2023., nakon čega je iz Zagreba došao u Osijek te iz Osijeka u Zmajevac, odakle je sa još dvije osobe otišao na pristanište brodova u mjesto Batina s namjerom odlaska na područje pod nazivom Gornja Siga, a gdje se od 2015. okupljaju sljedbenici virtualne, nepostojeće države zvane ''Liberland''. Napominje da sljedbenici navedene nepostojeće države na području Gornje Sige od 2015. smišljeno i planski provode razne provokativne aktivnosti na štetu nacionalnih interesa i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske i njezine sigurnosti, kao i sigurnosti susjednih država, ignoriraju i osporavaju službena rješenja hrvatskih institucija, otežavaju redovne poslove policijskim službenicima te uznemiruju lokalno stanovništvo. U vezi toga, da je u navedenom vremenu na tom području, samo od strane policije, evidentirano preko osamdeset raznih vrsta prekršaja te procesuirano sukladno zakonskim propisima, dok je tijekom 2023. na području Gornje Sige zabilježeno preko trideset raznih protupravnih radnji, zbog kojih su sljedbenici tzv. „Liberlanda" procesuirani od strane policijskih službenika, raznih inspekcija Državnog inspektorata, Lučke kapetanije te Službe šumarske i lovne inspekcije. Slijedom navedenog, tuženik smatra kako je pravilno zaključio da tužitelj nije opravdao svrhu kratkotrajnog boravka, odnosno da postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije i neće koristiti u turističke svrhe te shodno utvrđenim razlozima za otkaz kratkotrajnog boravka pravilno proveo postupak i donio osporeno rješenje. Smatra netočnom tvrdnju tužitelja da za donošenje rješenja o otkazu kratkotrajnog boravka mora postojati opravdana sumnja da netko nije koristio, a ne i opravdana sumnja kako netko neće koristiti kratkotrajni boravak u namjeravanu svrhu. Nadalje, tuženik zaključuje kako se boravak tužitelja ne može smatrati turističkim boravkom, odnosno kako postoji sumnja da će tužitelj tijekom svog boravka činiti prekršaje (nezakonito kampiranje na području Gornje Sige). Osim toga, ističe da je postojala i sumnja kako će tužitelj obavljati razne poslove na području Gornje Sige, bez radnopravne dokumentacije. Slijedom navedenog, tuženik je zaključio da postoji opravdana sumnja kako tužitelj svoj boravak neće koristiti u namjeravane (turističke) svrhe, pri čemu nezakonito kampiranje, odnosno nezakoniti rad ne potpadaju pod turističke svrhe, zbog čega je donio rješenje u skladu s člankom 56. stavkom 1. Zakona o strancima, kojim su propisani razlozi za otkaz kratkotrajnog boravka, odnosno kojim je u točki 5. propisano da će se državljaninu treće zemlje otkazati kratkotrajni boravak ako postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu, dok je točkom 2. propisano da će se državljaninu treće zemlje otkazati kratkotrajni boravak ako ne opravda svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka.

4. Nadalje, tuženik smatra kako tužitelj želi anakronim i netočnim tumačenjem međunarodnog prava područje Gornje Sige prikazati kao ničiju zemlju (lat. terra nullius), odnosno stvaranje novog međunarodnog subjekta ''Slobodna Republika Liberland". Ističe da takvo tumačenje ne odgovara stvarnom međunarodnopravnom teritorijalnom statusu spomenute lokacije zato što je ta lokacija (pored još nekoliko uz obale Dunava) predmet pregovora o točnom i konačnom razgraničenju između Republike Hrvatske i Republike Srbije te ujedno i zato što dvije susjedne države nikada nisu smatrale tu lokaciju ničijom zemljom. Također naglašava da je do okončanja postupaka razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije navedeno područje, sukladno bilateralnom dogovoru između dvije države, pod privremenim nadzorom hrvatskih vlasti. Napominje da se i diplomatske putne isprave koje (online) izdaje tzv. „Free Republic of Liberland", na službenoj stranici Europske komisije nalaze na popisu izmišljenih putnih isprava (Fantasy passports). Dodaje da su u provedenom postupku uzete u obzir okolnosti iz članka 182. Zakona o strancima, nakon čega je, na temelju individualne procjene i u skladu s pravilom razmjernosti, doneseno osporeno rješenje. Vezano uz članak 56. stavak 2. Zakona o strancima ističe da je izrečena zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj određena na temelju navedenih okolnosti i u skladu je s propisanim zakonskim rasponom. Odredba vezana uz napuštanje EGP-a primijenjena je sukladno članku 184. stavku 1. Zakona o strancima, koji istu propisuje kao obaveznu za državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi, dok je rok za povratak određen u trajanju od sedam dana, sukladno članku 184. stavku 3. Zakona o strancima, jer je tužitelj posjedovao važeću putnu ispravu i nisu postojale smetnje za povratak iz članka 182. Zakona o strancima. Stoga tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. Sud je 6. ožujka 2025. održao raspravu u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. - dalje: ZUS). Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika.

6. Na raspravi je opunomoćenik tužitelja ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Ujedno je predložio da se od Hrvatskog sabora pribavi podatak o tome nalazi li se sporno područje Gornje Sige odlukom Hrvatskog sabora na području Republike Hrvatske. U prilog nenadležnosti hrvatskih državnih tijela na spornom području je u spis dostavio dopise Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku i Županijskog suda u Osijeku. Nadalje je izrazio sumnju da je pobijani akt potpisan od strane naznačene osobe te je na tu okolnost predložio grafološko vještačenje. Predložio je kao svjedoke saslušati HK, EK, BK, ĐK i HKŽ, i to na okolnost da tužitelj nije narušio ili namjeravao narušiti svrhu kratkotrajnog boravka. Nadalje, nakon što je pročitao cjelokupan spis upravnog predmeta opunomoćenik tužitelja je iznio još dva prigovora, prvi je taj da tužitelju u upravnom postupku nije omogućeno korištenje sudskog tumača prevoditelja na njegovom jeziku, a drugi je taj da diplomatske note Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske i Republike Srbije nisu potpisane.

7. Službena osoba tuženika izjavila je da ostaje kod odgovora na tužbu u cijelosti, te je izjavila da se protivi izvođenju dokaza grafološkim vještačenjem potpisa službene osobe s obzirom na to da je osporavano rješenje potpisao po ovlaštenju službujući djelatnik Postaje granične policije Beli Manastir. Nadalje, službena osoba u spis je priložila i presudu, javno objavljenu na internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-564/2024 od 3. srpnja 2024. u kojoj je u točkama 6., 6.1. i 6.2. zauzet stav o jurisdikciji državnih tijela Republike Hrvatske na području Gornje Sige.

8. Primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a, sud je na raspravi odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge, i to zahtjev za saslušanje svjedoka LK (predsjednika tzv. Liberlanda), EK, BK, ĐK i EKŽ, odbijen je i prijedlog za saslušanje tužitelja - za kojeg ni njegov opunomoćenik ne zna gdje se nalazi, kao i prijedlog za provođenje očevida na licu mjesta uz vještaka mjernika. Također je odbijen prijedlog da se od Hrvatskog sabora pribave odluke kojima je na spornom području ustanovljena nadležnost hrvatskih državnih tijela.

8.1. Nadalje, s obzirom na to da tužitelj nije dao nikakav suvisao argument, ili barem indiciju, da je osporeno rješenje potpisala neovlaštena osoba, sud je odbio dokazni prijedlog za provođenje grafološkog vještačenja potpisa na osporenom rješenju, jer je očito ovaj dokazni prijedlog dan samo radi odugovlačenja postupka. Zapravo, iz predloženih dokaza i navoda tužbe razvidan je interes tužitelja da ovaj upravni spor traje godinama i da se u osnovi pretvori u spor o graničnim pitanjima (razgraničenju na Dunavu) Republike Hrvatske i Republike Srbije. No, takva pitanja međunarodnog javnog prava nisu i ne mogu biti predmet ovoga upravnog spora. Kako ni dugotrajan spor nije interes suda, a niti je izvođenje predloženih dokaza potrebno za donošenje zakonite i pravilne odluke, to je sud odbio sve navedene dokazne prijedloge.

9. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

10. Sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavka 1. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Iz podataka spisa razvidno je da je Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava osječko-baranjska, Postaja granične policije Beli Manastir, 5. rujna 2023., po službenoj dužnosti donijela osporeno rješenje o otkazu kratkotrajnog boravka i povratka iz Republike Hrvatske tužitelja, koji je zatečen 5. rujna 2023. na pristaništu brodova u mjestu Batina u društvu aktivista virtualne države Liberland, koji su ih trebali prevesti na područje Gornje Sige. Iz spisa upravnog postupka nadalje proizlazi da je 5. rujna 2023. tuženik sastavio zapisnik o obavljenom nadzoru zakonitosti kretanja i boravka stranca, čiji je sastavni dio izjava tužitelja. U zapisniku je navedeno da je tužitelj suglasan s time da u postupku u svojstvu prevoditelja bude policijski službenik ŠK koji će prevoditi s engleskog na hrvatski jezik i obratno. Tom je prilikom tužitelj naveo da je 2. rujna 2023. zrakoplovom iz Meksika, gdje ima prebivalište, došao u [adresa] (Belgija), odakle je sljedećeg dana zrakoplovom doputovao u Zagreb, a iz Zagreba je autobusom došao u Osijek, gdje je dva dana proveo u prenoćištu ''Novi grad''. Zatim se 5. rujna 2023. uputio u Zmajevac gdje je upoznao državljanina Argentine NK i državljanina [adresa] BKŽ s kojima je otišao u mjesto Batina na pristanište brodova. Na upit voditelja postupka da objasni okolnosti ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj tužitelj je izjavio da se o tim okolnostima ne želi izjasniti. Ujedno je izjavio da nema dozvolu boravka u nekoj drugoj članici EGP-a, te da u Republici Hrvatskoj nema članova uže obitelji, kao ni drugih veza s Republikom Hrvatskom.

12. Diplomatske note predstavljaju formalni oblik korespondencije u diplomatskoj komunikaciji između država. U konkretnom slučaju notom broj 4513/2023 Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, obavještava se Ministarstvo vanjskih poslova Republike Srbije o provođenju nadzora i kontrole na području Gornja Siga, smještenom na desnoj obali Dunava u području razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije, a radi osiguranja nadzora vanjske granice Republike Hrvatske s obzirom na to da je vanjska granica Republike Hrvatske od 1. srpnja 2013. ujedno vanjska granica Europske Unije, a od 1. siječnja 2023. i vanjska granica Schengenskog prostora. Diplomatskom notom No 83-2/23 Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije primilo je na znanje tu obavijest i navelo da dijeli mišljenje da će se uspostavljanjem vlasti i nadzora na tom dijelu teritorija spriječiti proglašavanje ničije zemlje (terra nullius) i onemogućiti zaposjedanje i ilegalno kretanje osoba. U obje diplomatske note izražena je spremnost svake strane za daljnje pregovore o utvrđivanju granice, te iste obvezuju države u čije ime su upućene.

13. Kratkotrajni boravak je boravak državljanina treće zemlje određen člankom 6. Zakonika o schengenskim granicama (članak 55. stavak 1. Zakona o strancima).

14. Sukladno članku 56. stavku 1. Zakona o strancima, Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem će otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako: 1. ne posjeduje valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, 2. ne opravda svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka, 3. ne posjeduje sredstva za uzdržavanje za vrijeme kratkotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću zemlju, a za navedene izdatke ne postoji jamstvo iz članka 18. stavka 5. ovoga Zakona, 4. ne podmiri dospjele financijske obveze prema Republici Hrvatskoj, 5. postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu. Stavkom 2. istog članka propisano je da se rješenjem iz stavka 1. toga članka određuje zabrana ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od jednog do tri mjeseca.

15. Prema članku 184. stavku 1. Zakona o strancima, državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Sukladno stavku 3. toga članka, prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana, dok je stavkom 6. toga članka propisano da rok za dragovoljni odlazak državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje na kratkotrajnom boravku počinje teći prvoga dana od dana dostave rješenja o povratku odnosno od puštanja državljanina treće zemlje na slobodu s izdržavanja kazne zatvora.

16. Ako državljaninu treće zemlje, kojem se donosi rješenje o protjerivanju ili rješenje o ukidanju zakonitog boravka Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje, treba odrediti rok za dragovoljni odlazak, o dragovoljnom odlasku iz članka 184. stavka 2. ovoga Zakona će se odlučiti rješenjem o protjerivanju ili rješenjem Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak (članak 186. stavak 2. Zakona o strancima).

17. Zabrana ulaska i boravka računa se od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen (članak 192. stavak 7. točka 1. Zakona o strancima).

18. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, odnosno činjenice da je tužitelj, kao državljanin treće zemlje, zatečen na prethodno opisani način u boravku u Republici Hrvatskoj, pojavila se opravdana sumnja da tužitelj kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu. Naime, premda je to sasvim legitimno pitanje, tužitelj se u upravnom postupku nije htio izjasniti o okolnostima ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, odnosno na ta je pitanja odbio odgovoriti, a u mjestu Batina je zatečen s pristašama i promotorima tzv. Liberlanda (između ostalih i s ĐKŽ u odnosu na kojeg se kod ovoga suda vodi spor po brojem Us I-1237/2023, a koji je izjavio da je zainteresiran za projekt Liberlanda i da je imao namjeru boraviti na području Gornje Sige kako bi se upoznao s planovima za budućnost ovoga projekta). Čak je i iz navoda tužbe i dokaznih prijedloga sasvim jasno da tužitelj nije običan turist koji je došao u Republiku Hrvatsku radi odmora i uživanja, nego da dijeli ciljeve i namjere drugih sljedbenika tzv. Liberlanda i da je zbog promoviranja tih ideja došao u Republiku Hrvatsku, kako je to i tuženik utvrdio i obrazložio.

19. Slijedom navedenog, tuženik je tužitelju zakonitim rješenjem otkazao kratkotrajni boravak i odredio povratak iz Republike Hrvatske na temelju članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima.

20. Suprotno tumačenju tužitelja, sud smatra da je ovdje ostvaren uvjet za primjenu članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima. To stoga što postoji opravdana sumnja da tužitelj kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu, odnosno u turističke svrhe, nego je namjeravao ući na područje takozvanog Liberlanda, pri čemu sljedbenici navedene nepostojeće države primarno i uporno ne poštuju nadležna tijela Republike Hrvatske, kao ni nadležnost istih za postupanje, nesporno su zatečeni u brojnim prekršajima (podaci razvidni i iz e-Spisa), te predstavljaju štetu nacionalnim interesima i međunarodnom ugledu Republike Hrvatske i njene sigurnosti i to na području nad kojim Republika Hrvatska provodi kontrolu zaštite vanjske granice Europske Unije i Schengenskog prostora. Stoga, sukladno zakonskom izričaju iz članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima, postoji osnova za otkazivanje kratkotrajnog boravka. U odnosu na tužiteljev navod da postoji opravdana sumnja da tužitelj neće (dakle, ubuduće) koristiti kratkotrajni boravak u namjeravanu svrhu, tuženik je pojasnio u odgovoru na tužbu navodeći da postoji opravdana sumnja da tužitelj nije i neće koristiti kratkotrajni boravak u turističke svrhe. Dakle, radi se o stavu tuženika da postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak već nije korišten u namjeravanu svrhu, a uz to iznosi osnovano stajalište da postoji opravdana sumnja da on neće biti korišten ni ubuduće. Shodno navedenome, nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu suprotne tvrdnje tužitelja.

21. U odnosu na prigovor jurisdikcije državnih tijela Republike Hrvatske, za naglasiti je da predmet ovoga spora nije utvrđivanje državne granice, nego otkaz kratkotrajnog boravka i povratka iz Republike Hrvatske. Takozvana "Slobodna Republika Liberland" nije država i nema nikakvu vlast na području na kojemu tužitelj tvrdi da se ona nalazi. Javni red i mir na tom području osiguravaju policijski službenici Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Glede tužbenog navoda da navedeni prostor nije u službenoj evidenciji Područnog ureda za katastar nekretnina Beli Manastir niti Službe za katastar nepokretnosti Sombor, Republika Srbija, za zaključiti je da će se dovršetkom pregovora i točnim utvrđenjem državne granice urediti i stanje u katastrima obje države glede predmetnog područja. Nadalje, iz spisa je razvidno da je tužitelj potpisao izjavu da je upoznat s pravom da se služi svojim jezikom i da je suglasan da u postupku u svojstvu prevoditelja sudjeluje policijski službenik ŠK koji će prevoditi s engleskog na hrvatski jezik i obratno. Imajući to na umu, kao i činjenicu da se ni u tužbi ne navodi da je tužitelju na bilo koji način onemogućeno sudjelovanje u postupku ili da su njegove riječi pogrešno shvaćene, odnosno da nisu zapisnički konstatirane (premda je u osporenom aktu citirana tužiteljeva izjava), to ni ovaj u osnovi paušalni prigovor nije doveo u pitanje zakonitost osporenog rješenja i postupka koji je prethodio njegovu donošenju.

22. Neosnovane su tvrdnje tužitelja kako tuženik selektivno, nezakonito, arbitrarno i samovoljno sankcionira osobe koje se mogu povezati s tzv. Liberlandom. Naprotiv, sud smatra da je tuženik postupao u potpunosti unutar svojih zakonskih ovlasti te da tužitelj nije dokazao postojanje nezakonitog, arbitrarnog niti samovoljnog sankcioniranja tužitelja, kao ni ikakve elemente diskriminacije.

23. Slijedom navedenoga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

24. Odluka pod točkom II. izreke temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a.

U Osijeku 3. travnja 2025.

Sudac:

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku