REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-157/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužiteljice BN (ranije LN) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 30, protiv tuženika LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Došen, odvjetnik u Rijeci, B [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Brguljan, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5/II, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2025., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika čini 75 poslovnih udjela u društvu ITEM d.o.o., OIB: 42826394831 sa sjedištem na adresi [adresa] s MBS 040105130 upisanih u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojevima 26 do 100, svaki nominalnog iznosa 26,54 EUR koji ukupno čine 75 % temeljnog kapitala društva.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica ovlaštenica na 75 poslovnih udjela tuženika u društvu ITEM d.o.o., OIB: 42826394831 sa sjedištem na adresi [adresa] s MBS 040105130 upisanih u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojevima 26 do 100, svaki nominalnog iznosa 26,54 EUR koji ukupno čine 75 % temeljnog kapitala društva.

III. Nalaže se tuženiku i upravi društva ITEM d.o.o., OIB: 42826394831 sa sjedištem na adresi [adresa] s MBS 040105130 da provedu upis utvrđenja iz točke I. i II. ove presude u Knjizi poslovnih udjela društva ITEM d.o.o., OIB: 42826394831 sa sjedištem na adresi [adresa] s MBS 040105130 te u sudskom registru Trgovačkog suda u Rijeci, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak od 842,21 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se sudjelovanje ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u svojstvu umješača na strani tuženika.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu radi utvrđenja bračne stečevine na poslovnom udjelu trgovačkog društva ITEM d.o.o. Rijeka. Obrazložila je da je s tuženikom zaključila brak 28. prosinca 1991., koji brak je razveden rješenjem Općinskog suda u Rijeci, posl. br. R1 Ob-589/2023 od 7. rujna 2023.. Za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli su imovinu koja predstavlja bračnu stečevinu. Međusobni odnosi teško su i trajno poremećeni te ne postoji sporazum o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova u pogledu poslovnih udjela društva ITEM d.o.o. Rijeka. Tuženik je stekao poslovne udjele društva u razdoblju od 2003. do 2017., odnosno tijekom trajanja bračne zajednice s tužiteljicom, pri čemu je 25 poslovnih udjela pod rednim brojevima od 26 do 50, svaki u nominalnom iznosu od 200,00 HRK (26,54 EUR), odnosno u ukupnom iznosu od 5.000,00 HRK (663,61 EUR) koji čine 25% temeljnog kapitala društva, stekao na temelju Ugovora o prijenosu poslovnih udjela ITEM d.o.o. sklopljenim između PN, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem na adresi [adresa], ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem na adresi [adresa] i tuženika dana 8. kolovoza 2017.. Tužiteljica je podnijela prijedlog za određivanje privremene mjere.

2. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-157/2024-2 od 20. ožujka 2024. odlučeno je da će se odvojeno raspravljati o prijedlogu tužiteljice radi određivanja privremene mjere prema tuženiku, te da će se po tom prijedlogu postupak voditi pod novim poslovnim brojem R1-30/2024.

3. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je tužbu i tužbeni zahtjev. Osporava veličinu svog suvlasničkog omjera jer ono što je upisano u sudskom registru ne odražava stvarno stanje. Stoga je njegov suvlasnički dio manji jer se dio obvezao prenijeti drugom članu društva ŠN. Osporava i da je suvlasnički dio u cijelosti stečen radom već tvrdi da je stečen po drugom osnovu.

4. Nakon zaključenja prethodnog postupka u parnicu se javio umješač na strani tuženika ĆN koji je u podnesku od 21.2.2025. naveo da je kao zainteresirana stranka odnedavno upoznat sa predmetnim sporom, te je po konzultaciji sa punomoćnikom upoznat i sa posljedicama eventualnog uspjeha tužiteljice u ovom sporu, a čime bi istovremeno bila ugrožena njegova prava stečena temeljem Ugovora o uređenju međusobnih odnosa koji je sklopio 8. kolovoza 2017. sa ovdje tuženikom LN, a temeljem kojeg ugovora je ĆN trebao u trgovačkom društvu ITEM d.o.o. iz Rijeke povećati svoje poslovne udjele u istoj tvrtki na način da se isti povećaju za 25% udjela, a na koje poslovne udijele je formalno ostao upisan LN. Iz svega navedenog je i više nego razvidno, kako ĆN ima pravni interes za sudjelovanje u ovom postupku. Dakle, 25% poslovnih udjela ne smije biti predmet bračne stečevine stranaka u ovom postupku jer je na 25% samo fiktivno upisan kao vlasnik tuženik LN. Stoga, se ĆN ujedno i protivi tužbenom zahtjevu VN kojim ona potražuje od LN bilo poslovne udijele bilo zaradu po istima u dijelu koji se odnose na 25% poslovnih udjela i to od dana 8. kolovoza 2017. a koji od tog dana pripadaju ŠN.

5. Predmet spora je utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika čini 75 poslovnih udjela u društvu ITEM d.o.o. Rijeka s MBS 040105130 upisanih u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojevima 26 do 100, svaki nominalnog iznosa 26,54 EUR koji ukupno čine 75 % temeljnog kapitala društva.

6. Među strankama je sporna veličina poslovnog udjela koja bi bila bračna stečevina te način stjecanja tog poslovnog udjela jer tuženik tvrdi da je 25% istog stečen po drugom ravnom osnovu, a ne radom i u svezi s radom.

7. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu, te saslušanjem tužiteljice BN (str. 95-98 spisa) i tuženika LN (list 98-100 spisa). Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), te je na temelju savjesne i brižljive ocjene a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

8. Na temelju svih provedenih dokaza (uvida u isprave i osobito saslušanja stranaka) sud je zaključio da je poslovni udio koji je u knjizi poslovnih udjela društva ITEM d.o.o. Rijeka označen brojevima 26 do 100, svaki nominalnog iznosa 26,54 EUR koji ukupno čine 75 % temeljnog kapitala društva bračna stečevina tužiteljice i tuženika.

9. Brak između tužiteljice BN (ranije LN) i tuženika NN zaključen je 28. prosinca 1991. a razveden 7. rujna 2023. (rješenje na str. 13 spisa, nesporno).

10. U vrijeme sklapanja braka na snazi je bio Zakon o braku i porodičnim odnosima (dalje: ZBPO-a Narodne novine broj 11/78, 27/78,45/89, 51/89, 59/90,25/94 i 162/98) prema kojem je u čl. 270. bilo propisano da imovina bračnih drugova može biti zajednička ili posebna. Članak 271. ZBPO-a propisivao je da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, predstavlja njihovu zajedničku imovinu.

11. Društvo ITEM d.o.o., OIB: 42826394831 sa sjedištem na adresi [adresa] s MBS 040105130 osnovano je ugovorom o osnivanju od 26.1.1990. (povijesni izvadak iz sudskog registra). Za vrijeme trajanja braka u periodu od 2010. do 2013. tuženik je stekao 50% poslovnih udjela u društvu kao nagradu za svoje zalaganje i rad (iskaz tuženika). Dakle za tih 50% poslovnih udjela ne proizlazi spornim da se radi o bračnoj stečevini.

12. Ono što je tuženik pokušao osporiti kao bračnu stečevinu je daljnjih 25% poslovnih udjela koje je stekao temeljem Ugovora o prijenosu poslovnih udjela ITEM d.o.o. sklopljenim između PN kao prenositelja s jedne strane i tuženika i ĆN kao stjecatelja s druge strane koji je zaključen 8. kolovoza 2017.. Tim ugovorom tuženik je stekao 25% poslovnih udjela, dok je ĆN stekao daljnjih 25%. Prenositelju je naknada isplaćena iz akumulirane dobiti firme, dakle moglo bi se zaključiti iz dijela dobiti koji bi da nije tako utrošen bio bračna stečevina.

13. Tvrdnje tuženika da tih 25% poslovnih udjela ne bi bili njegovi već od ĆN temeljem ugovora o uređenju međusobnih odnosa koji je između njih sklopljen 8.8.2017. (str. 92 spisa) sud je ocijenio neosnovanim i kao pokušaj tuženika da umanji bračnu stečevinu. Ako se tim ugovorom tuženik i obvezao trećoj osobi odnosno ŠN prenijeti svojih 25% poslovnih udjela ako se ispune određeni uvjeti na strani ĆN, to se u ovom slučaju tužiteljicu ne tiče i ne umanjuje njezinu bračnu stečevinu. Radi se o obvezno pravnom odnosu između tuženika i treće osobe. Da bi se poslovni udio uopće prenio na neku osobu isti ugovor kojim se to prenosi po svom obliku mora odgovarati propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta. Stoga je obveza koju je tuženik preuzeo temeljem ugovora o uređenju međusobnih odnosa od 8.8.2017. bez pravnog učinka prema tužiteljici. Osim toga, tuženik nije imao ovlaštenje tužiteljice obvezati se na raspolaganje poslovnim udjelom koji je zajednička imovina bračnih drugova.

14. U vrijeme stjecanja poslovnih udjela u društvu ITEM d.o.o. (2010.-2017.) na snazi je bio Obiteljski zakon (dalje: OZ, Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15 i 103/15) koji je u odredbi čl. 247. propisivao da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom čl. 248. Obiteljskog zakona je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 248. Obiteljskog zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl., čl. 253. Obiteljskog zakona). Jednako uređenje ima i odredba članka 36. Obiteljski zakon ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.).

15. Kako se radi o postupku pokrenutom u vrijeme važenja Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.) koji je na snazi od 1. studenog 2015. koji se primjenjuje i na imovinske odnose nastale prije njegova stupanja na snagu, pozivom na odredbu čl. 551. toga zakona predmetni je odnos sagledan primjenom odredbi važećih u vrijeme stjecanja i primjenom Obiteljskog zakona važećeg u vrijeme pokretanja postupka. Navedeno zbog primjene odredbe čl. 551. Obiteljskog zakona (103/15) kojom je propisano da se odredbe tog zakona primjenjuju se i na obiteljske odnose koji su nastali do dana stupanja na snagu tog Zakona, pri čemu se danom stupanja na snagu toga Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečene prema prijašnjim propisima. Odredbom čl. 36. st. 1 Obiteljskog zakona (2015.) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Člankom 36. st. 3. istog propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili. Radi se dakle, o suštinski identičnom režimu i pretpostavkama.

16. Zaključak je suda da je 75 poslovnih udjela u društvu ITEM d.o.o., OIB: 42826394831 sa sjedištem na adresi [adresa] s MBS 040105130 upisanih u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojevima 26 do 100, svaki nominalnog iznosa 26,54 EUR koji ukupno čine 75 % temeljnog kapitala društva bračna stečevina sada bivših bračnih drugova koja je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice radom.

17. Tužiteljica, s obzirom na popis članova na str. 16 spisa ima pravni interes tražiti da se utvrdi da su poslovni udjeli pod rednim brojem 26-100 svaki u nominalnom iznosu od po 200,00 kn /26,54 EUR bračna stečevina. Slijedom toga valjalo je pozivom na odredbu čl. 34. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15) prema kojoj se na imovinske odnose bračnih drugova primjenjuju odredbe tog Zakona o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova ako bračni drugovi nisu imovinske odnose uredili bračnim ugovorom, a utvrđeno je da nisu i na temelju odredbe čl. 36. st. 1 Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15) ocijeniti pravno osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenjem zbog čega je primjenom čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke presude.

18. Odredbom čl. 417. st. 1 Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 112/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23,136/24) propisano je da ako na poslovnom udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno. S obzirom na utvrđenje da poslovni udjeli pod red. brojem 26-100 predstavljaju bračnu stečevinu sud je ocijenio pravno osnovanim dio tužbenog zahtjeva u kojem tužiteljica traži da se utvrde njezina prava na tim poslovnim udjelima kao ovlaštenika pored tuženka.

19. Zahtjev da se utvrdi ovlaštenikom na poslovnim udjelima pod red. brojem 26.-100. valjalo je prihvatiti u cijelosti jer su i tužiteljica i tuženik ovlaštenici na zajedničkom poslovnom udjelu kako to propisuje odredba čl. 417. st. 1. ZTD-a. Osnovan je i zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži utvrđenje svojih ovlaštenja kao i zahtjev da na temelju presude zatraži provedbu odgovarajućeg upisa u knjigu poslovnih udjela pozivom na odredbu čl. 410. st. 2 ZTD-a. Navedeno iz razloga što je iz dostavljenog popisa članova društva (str. 16 spisa) utvrđeno da na poslovnim udjelima nije upisana kao ovlaštenica pored tuženika, a radi se o bračnoj stečevini. Zbog navedenog, odlučeno je kao u točki II. i III. izreke presude.

20. Sud je rješenjem na ročištu 25.2.2025. odlučio da neće provoditi druge dokaze predložene po tuženiku (saslušanje svjedoka ĆN i ON) iz razloga suvišnosti. U postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava (čl. 492.a ZPP-a). Dokumentacija u spisu i saslušanje stranaka je dostatan dokaz za utvrđivanje odlučnih činjenica ovog predmeta.

21. Sud je ocijenio prijedlog ĆN da sudjeluje kao umješač na strani tuženika neosnovanim. To iz razloga što se ovdje radi o obiteljskim odnosima koji se ne odnose na njega. Također, ĆN ima eventualni ekonomski interes za stjecanje poslovnih udjela, ali ne pravni koji je odlučujući temeljem odredbe čl. 206. ZPP-a. Stoga je sud odbio njegov zahtjev za sudjelovanje u parnici na strani tuženika, odnosno donio je odluku sukladno izreci rješenja.

22. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu pa joj je priznat trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za:

- sastav tužbe od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1.);

- zastupanje na ročištima 29.8.2024. i 25.2.2025. od 200,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.) ukupno 400,00 EUR;

- PDV (25%) od 150,00 EUR sukladno Tbr. 42, što ukupno iznosi 750,00 EUR.

Sud je priznao tužitelju i trošak sudske pristojbe na tužbu od 39,82 EUR, i trošak sudske pristojbe na presudu od 53,09 EUR, ukupno 92,91 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama Republike Hrvatske.

23. Slijedom navedenog, sud je tužitelju priznao ukupan parnični trošak od 842,21 EUR te je obvezao tuženika na isplatu tog troška tužitelju, odnosno donio je odluku sukladno točki IV. izreke presude.

24. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke sukladno izreci presude i rješenja

Rijeka, 3. travnja 2025.

sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.