Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31000 Osijek
Poslovni broj: Pr-45/2022-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužiteljice EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Martini Furlan Marjanović, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika RABO d.o.o. Kneževi Vinogradi, Put jabuke 1, OIB:37120416755, zastupan po punomoćnici Jasminki Biloš, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, raskida ugovora o radu i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. ožujka 2025. u nazočnosti tužiteljice i njene punomoćnice, te zakonskog zastupnika tuženika GŠ punomoćnice tuženika, javnom objavom dana 03. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u cijelosti, koji glasi:
„1. Utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu koji je zaključen između tužiteljice EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RABO d.o.o. Kneževi Vinogradi, Put jabuke 1, OIB:37120416755, dana 01.06.2015. koji je otkaz tužiteljici EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dan Odlukom o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28.9.2018.g. tuženika RABO d.o.o. Kneževi Vinogradi, Put jabuke 1, OIB:37120416755, potvrđen odlukom tuženika odgovor poslodavca na prigovor radnika na Odluku o otkazu ugovora o radu od 24.10.2018.g., nedopušten.
2. Raskida se ugovor o radu sklopljen 01.06.2015. između tužiteljice EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RABO d.o.o. Kneževi Vinogradi, Put jabuke 1, OIB: 37120416755, sa danom 24.03.2019.
3. Nalaže se tuženiku RABO d.o.o. Kneževi Vinogradi, Put jabuke 1, OIB: 37120416755, da tužiteljici EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prizna i uspostavi kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa do zaključno sa 24.0 3.2019., u roku od 15 dana.
4. Nalaže se tuženiku RABO d.o.o. Kneževi Vinogradi, Put jabuke 1, OIB: 37120416755, da tužiteljici EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 2.282,70 eura bruto sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
5. Nalaže se tuženiku RABO d.o.o. Kneževi Vinogradi, Put jabuke 1, OIB: 37120416755, da tužiteljici EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak koliko bude iznosio prema određenju suda zajedno sa zateznom kamatom po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude do konačne isplate, u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužiteljici EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku RABO d.o.o. Kneževi Vinogradi, Put jabuke 1, OIB: 37120416755, naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.125,00 eura (tisućustodvadesetpeteura) u roku od 15 dana.
III. Odbija se preostali zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška od 225,00 eura (dvjestodvadesetpeteura), kao neosnovan.
i
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv tuženika dana 07. studenog 2018. podnijela tužbu radi utvrđenja da je otkaz ugovora o radu koji je zaključen između stranaka dana 01. lipnja 2015. nezakonit i nedopušten, te zahtjeva za vraćanje na radno mjesto radnika u poljoprivredi. Tužiteljica tužbu obrazlaže navodeći da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu radnika u poljoprivredi temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. lipnja 2015., koji je ugovor otkazan Odlukom poslodavca od 28. rujna 2018. (redoviti osobno uvjetovani otkaz) iz razloga da radnica zbog svojih trajnih osobina i sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, protiv koje odluke je tuženik odbio njen zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava. Smatra da je odluka nezakonita jer nije istina da nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze zbog trajnih osobina ili sposobnosti jer iste poslove koje je obavljala u voćnjaku može obavljati i dalje s jedankim učinkom. Osporava da bi radnik u poljoprivredi obavljao poslove koji zahtijevaju teža fizička opterećenja u smislu čl. 3.t.16. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada („NN“ broj 5/84.), a niti da se radi o poslovma koji se izvršavaju u pretežno prisilnim i nefiziološkim položajima tijela, jer se npr. poslovi sadnje voćaka, špricanje, branje i sl. obavljaju u uspravnom položaju tijela, a neki u sjedećem položaju. Također navodi da je tuženik zanemario činjenicu da je uvjerenjem o zdravstvenoj sposobnosti radnika ona zdravstveno sposobna obavljati određene poslove iz čl. 3. Pravilnika i to: - rukovanje i upravljanje strojevima i uređajima na mehanizirani pogon na kojima na kojima se ne može primijeniti zaštita od meghaničkih opasnosti, poslove koji se izvode na visini, posplove pri kojima je radnik izložen organofosfornim i karbamatnim pesticidima, poslove pri kojima je radnik izložen drugim pesticidima. Također navodi da nakon duljeg bolovanja u 2018. godini zbog ozljede stopala, ne znači da nakon potpunog izlječenja nije u mogućnosti obavljati poslove svojeg radnog mjesta i ima se pravo vratiti na poslove na kojima je prethodno radila nakon privremene nesposobnosti za rad.
2.Tužiteljica tijekom postupka u podnesku od dana 26. veljače 2020. navodi da se zaposlila kod novog poslodavca, pa zahtijeva raskid ugovora o radu i isplatu naknade štete, dakle sukladno čl. 125. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017.) vrši objektivnu preinaku tužbe na način da glasi kao u izreci pod I., kojoj se preinaci tuženik na ročištu od dana 26. veljače 2020. opreza radi protivio, radi čega je sud dopustio preinaku rješenjem, sukladno čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008. , 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, navodeći da je bio primoran u cilju zaštite zdravstvenog stana tužiteljice donijeti odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, jer skoro svi poslovi koji se obavljaju na radnim mjestima tuženika uključuju i izloženost posebnim uvjetima rada iz čl. 3. t. 16. i/ili t. 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada („NN“ broj 5/84.). Ističe da tužiteljica nije osporavala sadržaj priloženog uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika sukladno čl. 7. st. 1. Pravilnika o poslovima ma kojima radnik može raditi samo nakon prethodnog i redovnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti („NN“ broj 70/10.). Navodi da je tižiteljica u periodu od 30.01.2015. -19.11.2018. bila ukupno 261 dan privremeno nesposobna za rad, od kojih je 166 dana privremene nesposobnosti za rad utvrđeno u periodu od 01.01.2018.-19.11.2018., iz čega proizlazi da je u periodu manjem od 11 mjeseci privremeno bila nesposobna za rad oko 70% od maksimalnog broja radnih dana u 2018. godini. Radi navedenog je uputio tužiteljicu specijalisti za medicinu rada i športa, koji je utvrdio da ista s obzirom na njeno zdravstveno stanje nije sposobna obavljati poslove kod kojih je izložena fizikalnim ilio kemijskim štetnostima, uključujući i rad u nepovolnjoj mikroklimi, te nije nije sposobna obavljati teže fizičke poslove. Rad u nepovoljnoj mikroklimi prema čl. 3.t.18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, predstavlja poslove koji se izvršavaju u radnim prostorijama u kojima je iz tehnoloških razloga mikroklima izvan standarda ili izvan fizioloških granica zbog visoke temperature i visoke vlage, te poslovi koji se obavljaju pod utjecajem hladnoće, kao što je rad u hladnjacima. Poslovi koji zahtijevaju teško fizičko naprezanje prema čl. 3.t. 16. Pravilnika su poslovi koji zahtijevaju ručno dizanje ili nošenje tereta težih od 25 kg za muškarce i 15 kg za žene te poslovi koji se obavljaju pretežno u nefiziološkim i u prisilnim položajima tijela. Sukladno čl. 2. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim sa tužiteljicom dana 01. lipnja 2015., ista je bila dužna obavljati poslove radnika u poljoprivredi, odnosno polsove formiranja uzgojnih oblika na rasadniku i plantažama, kao i rezidbu, sadnju cijepova, razgranavanje sadnica, prorjeđivanje plodova, piniciranje sadnica, vađenje sadnica i berbu, koji poslovi podrazumijevaju uz dizanje tereta težih od 15kg i obavljanje istih u nefiziološkim i prisilnim položajima tijela, koji bi sukladno stručnom nalazu i mišljenju specijalista medicine rada nedvojbeno dalje ugrozili zdravstveno stanje tužiteljice kao radnice. Navedeno se odnosi i na rad u hladnjači za koji tužiteljica također sukladno nalazu specijalista medicine rada nije zdravstveno sposobna. Tijekom postupka napominje da je notorno da u poljoprivredi postoje određeni poslovi koji ne uključuju i izloženost spornim posebnim uvjetima rada, ali se radi o dijelovima određenih radnji koji kao cjelina podrazumijevaju izloženost navedenim uvjetima, budući se radi o poslu poljoprivrednog radnika koji odgovara predviđenom poljoprivrednom procesu koji se mora u cijelosti obavljati, a ne parcijalno i paušalno sukladno mogućnostima tužiteljice. Težina i varijacije pri obavljanju posla radnika u poljoprivredi su razvidne iz priloženih preslika fotografija iz kojih se vidi da se radi o dinamičnom i promjenjivom procesu koji ovisi o godišnjem dobu i vremenskim uvjetima u kojima se posao obavlja i vremenskim uvjetima koji prethode radu. Stoga se rad u rasadniku i voćnjaku obavlja tijekom ljeta u ekstremnim vrućinama, dok se po zimi obavlja po ekstremnim minusima, a koji se rad kvalificira kao rad u nepovoljnoj mikroklimi iz čl. 3. t. 18. Pravilnika, za koji tužiteljica nije sposobna. Ističe da poslovi iz čl. 3. točke 1., 16., 17., 18., 53. i 54. Pravilnika označuju poslove s posebnim uvjetima rada kod svih radnika u poljoprivredi, ali ne i sve poslovce koje je tužiteljica bila dužna obavljati kao radnik u poljoprivredi kod tuženika, već je ista od svih navedenih poslova iz Pravilnika za vrijeme rada kod tuženika, obavljala samo poslove opisane pod točkom 16., 17. i 18., a nije obavljala poslove pd točkom 1. 53. i 54. Pravilnika, jer za te poslove nije kvalificirana i stručno osposobljena. Također, polsovi pod točkom 17. Pravilnika su poslovi koji se izvode na visini koji nisu zastupljeni tijekom cijele godine u tolikoj mjesri da bi opravdavali zaposlenje radnika na puno radno vrijeme, pogotovo ako isti, kao tužiteljica, nije sposoban raditi sagnut, nositi terete teže od 15kg i raditi u hladnjači. Dakle od šest točaka Pravilnika, tužiteljica nije zdrvatsveno sposobna obavljati poslove pod točkom 16. i 18., a ne zadovoljava stručne uvjete za obavljanje poslove iz točke 1., 53. i 54. Pravilnika. Također navodi da je iz medicinske dokumentacije tužiteljice vidljivio da se istoj nakon zasnivanja radnog odnosa dana 16. lipnja 2015. pa do uručenja otkaza značajno pogoršalo zdravsrveno stanje što je rezultiralo i progresivnim povećanjem dana provedenih na bolovanju, zbog čega je tužiteljicu uputio na pregled specijalisti medicine rada i športa kako bi se utvrdilo je li ista zdravstveno sposobna obavljati ugovoreni posao radnika u poljoprivredi s ciljem spriječavanja daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice.
4. Sud je donio presudu broj Pr-406/2018-25 od 25. lipnja 2021. kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi kao u izreci pr pod I., koja je presuda povodom žalbe tuženika ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1068/2021-2 od 27. siječnja 2022. i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje, radi dopune činjeničnog stanja u odnosu na to jesu li ograničenja kod tužiteljice trajna u smislu kontraindikacije za daljnji rad na poslovima radnog mjesta i da li je tuženik imao mogućnosti zaposliti tužiteljicu na nekim drugim poslovima.
5. Sud je tijekom postupka izveo dokaze koje su stranke predložile, te je saslušao tužiteljicu i zakonskog zastupnika tuženika BŠ, te svjedoke dr. TŠ, MŠ, E, ŽŠ, te pročitao i izvršio uvid u Ugovor o radu od 01.06.2015., Dodatak III. Ugovora o radu od 01.01.2018., Odluku o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28.09.2018., prigovor na Odluku o otkazu ugovora o radu od 09.10.2018., odgovor poslodavca na prigovor radnika na odluku o otkazu ugovora o radu od 24.10.2018., Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 11. 07.2018. i 25.09.2018., Izvještaj bolovanja za tužiteljicu od 01.01.2015. -19.11.2018., medicinsku dokumentaciju i Izvješća o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad, preslike fotografija, izvadak iz matice rođenih, rodni list, potvrdu HZMO, PS u Osijeku od 06.11.2018., presliku radne knjižice i Pravilnik o sistematizaciji i popisu poslova (u e-spisu pod Pr-406/2018-22 uz podnesak tuženika od 10.02.2021. sa lista 138. spisa).
6. Sukladno Načelu ekonomičnosti postupka, sud je odbio prijedlog tužiteljice za provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost poslova koje je u mogućnosti obavljati sukladno njenom zdravstvenom stanju i opisu radnog mjesta, te vještačenje po vještaku medicine rada na okolnost da li su njena zdrastvena ograničenja privremena ili trajna i može li ona poslove u poljoprivredi obavljati uz određena manja ograničenja, jer je u ovom postupku saslušan dr. TŠ, koji je specijalist medicine rada, obavio je redovni i izvanredni pregled tužiteljice, te izvršio uvid u njenu medicinsku dokumentaciju, jasno se i detaljno očitovao o njenom zdravstvenom stanju u odnosu na poslove koje je obavljala kod tuženika, kao i izdanom Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 11. srpnja 2018. i 25. rujna 2018., a koje ocjene radne (ne)sposobnosti tužiteljica nije osporavala redovitim putem, te je na glavnoj raspravi održanoj dana 04. ožujka 2025. u svom iskazu izjavila da prihvaća mišljenje dr. TŠ. Također, treba napomenuti i da tužiteljica više ne zahtijeva vraćanje na rad kod tuženika, pa je nepotrebno dalje utvrđivati njeno sadašnje zdravstveno stanje u odnosu na mogućnost obavljanja radova u poljoprivredi, jer ista unazad šest godina radi kao njegovateljica. Sud je odbio i prijedlog za izvođenje dokaza saslušavanjem svjedoka HŠ i poslovođe tuženika KŠ na okolnosti koje je poslove tužiteljica obavljala kod tuženika, jer su na iste okolnosti već saslušani svjedoci MŠ (poslovođa), LŠ i AŠ, dok se dr. TŠ izjasnio o poslovima koje ista ne može obavljati zbog svog zdravsrvenog stanja.
7. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kod tuženika bila zaposlena na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. lipnja 2015. na poslovima radnika u poljoprivredi, dok je prije toga kod istog radila od 2011. kao sezonski radnik. Radila je na poslovima u rasadnicima koji nisu fizički zahtjevni kao što je skidanje zaperaka, pinciranje, vezanje sadnica, skidanje cvjetova, kemijsko tretiranje sadnica, dok je u voćnjaku radila rezidbu, berbu voća, a rezidba nije zahtjevna, jer radnik stoji i reže, te su jabuke jednu po jednu stavljali u kašetu koje su bile na platformi, nisu dizali te kašete, nego samo male gajbice gdje su se odlagale oštećene jabuke. U srpnju 2018., nakon redovnog zdravstvenog pregleda kod liječnika medicine rada je raspoređena na rad u hladnjači, gdje su niske temperature i gdje je radila na sortiranju voća oko mjesec i pol dana. Nakon toga je bila na bolovanju zbog operacije na nogama, te se nije mogla vratiti na posao dok joj ne prođu rane na nogama, nakon čega su joj ponudili da koristi godišnji odmor i dok je bila na godišnjem odmoru dobila je odluku o otkazu ugovora o radu s obrazloženjem da nije sposobna više raditi kod tuženika. Podnijela je zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, jer se osjećala sposobnom za nastavak rada, ali je tuženik odbio njen zahtjev i nije joj ponuđen rad na nekom drugom radnom mjestu, a misli da je mogla raditi u rasadniku poslove rezidbe, pinciranja, jer je za te poslove poslodavac imao potrebe i zapošljavao je radnike na tim poslovima. Navodi da nije sve poslove kod tuženika obavljala u nepovoljnom položaju, kao niti sve poslove u sagnutom položaju i nepovoljnim uvjetima, jer kada je visoka temperatura radili su skraćeno, a kada su bili minusi nisu radili. U stojećem položaju je radila u rasadniku kao rezidbu, pinciranje, dok je sjedeći obavljala poslove sadnje, a to je trajalo 15 dana godišnje i bilo je samo jedanput, jer na toj sadilici sjedi 4 osobe, a ne sjedi se cijeli dan i ti poslovi joj također ne predstavljaju nekakav tjelesni napor. Navodi da se druga sadnja radi u uspravnom položaju, a to je bilo u 2011. kada su prvi puta sadili jabuke. Kod tuženika je obavljala i poslove na visini višoj od 3 metra, tako je na traktoru bila pričvršćena platforma na kojoj su stajali i brali voće, a radila je i poslove špricanja trave sa herbicidima. Navodi da se poslovi koje radi u poljoprivredi rade u svakakvim položajima, pa i saginjanje, čučanje, klečanje, okretanje, prenošenje tereta ne više od 5 kg. Po povratku sa bolovanja tuženik ju nije vratio na poslove koje je prije toga radila, nego ju je rasporedio za rad u hladnjači, nije joj ponudio obavljanje nekih drugih poslova, iako joj je poznato da postoje radnici koji rade, a za taj rad nemaju odgovarajuću stručnu spremu. Nakon par dana je dobila poruku da nema posla u hladnjači i da kod kuće bude u pripravnosti, molila je LŠ da ide raditi u rasadnik, da je bila psihički opterećena zbog opomene koju su ona i ostali dobili iz razloga jer nisu dobro razvrstali voće, a koju opomenu ona nije prihvatila i potpisala, pa je na nju vršen pritisak zbog čega joje je pozlilo i kćerka ju je odvezla u bolnicu, imala je visok tlak, a i prije toga je bolovala od hipertenzije i sve je to bilo na nervnoj bazi. Nakon toga ju je tuženik poslao na izvanredni pregled, a kada je utvrđeno da ne može obavljati poslove u nepovoljnoj mikro klimi, dobila je otkaz. Kod tuženika je radila nešto više od 6 godina. Prije otkaza je imala troje djece rođenih 1991., 1995. i 2007., živi sa suprugom koji je radio kod tuženika, a prestao je raditi prije nje i nakon toga se zaposlio sa primanjima oko 3.000 kuna. Skrbila je o svojoj bolesnoj majci i ocu, koji je u međuvremenu preminuo. Nakon otkaza je bila prinuđena pronaći posao, jer je imala obvezu plaćanja kredita, te se 25. ožujku 2019. zaposlila kao njegovateljica. U vrijeme kada je dobila otkaz najstarija kćer je bila student, a kćer rođena 1995. je počela raditi, dok je treće dijete išlo i još uvijek ide u osonovnu školu. Kod tuženika bi prihvatila bilo koji posao, da joj je ponudio prije otkaza, jer smatra da je bila sposobna za rad npr. u rasadniku i voćnjaku. Nakon otkaza je ostvarila pravo na novčanu naknadu sa Zavoda za zapošljavanje u trajanju od mjesec dana, a tuženik joj je isplatio tri minimalne plaće. Na ročištu za glavnu raspravu od dana 04. ožujka 2025. tužiteljica navodi da je tuženik imao mogućnost da ju premjesti sa radnog mjesta radnice u poljoprivredi na neko drugo radno mjesto npr. u administraciju ili kao čistačicu, jer ima završenu srednju školu ekonomske struke, kao što je tuženik na radno mjesto u administraciju premjestio radnicu DŠ, ali nikada nije pitala poslodavca da ju premjesti na neko drugo radno mjesto, već smatra da joj je to sam tuženik bio dužan ponuditi, ali joj nije poznato da li je tuženik imao slobodno bilo koje radno mjesto da joj ponudi. Unazad šest godina radi kao njegovateljica u Austriji gdje radi dva tjedna u mjesecu, okreće nepokretne bolesnike, stavlja ih u kolica i sl. bez ikakvih problema. Napominje da je na bolovanjima bila dok je radila kod tuženika i zbog djece, problema s kičmom, prehladama i sl., a imala je problema i sa stopalima i razne opearcije na stopalima zbog kojih nije mogla nositi radnu obuću koju su nosili radnici u poljoprivredi. Prihvaća mišljenje dr. TŠ da bi daljnje fizičko naprezanje kod nje dovelo do pogoršanja njenog zdrastvenog stanja, ali ipak smatra da je mogla nastaviti raditi na poslovima u poljoprivredi, jer radnici u poljoprivredi ne rade na ekstremnim temperaturama kao što su velike vrućine ili minusi, pa stoga smatra da je ipak mogla nastaviti raditi kao radnik u poljoprivredi i nije morala nositi teže od 15 kg terete, a niti je njen posao zahtijevao neke duže neprirodne položaje i nije morala biti duže vrijeme u sagnutom položaju. Nakon povrata s bolovanja je bila raspoređena za rad u rasadniku, a zatim u hladnjači, gdje joj je pozlilo zbog opomene koju je dobila i odbila potpisati primitak.
8. Iz iskaka zakonskog zastupnika-direktora tuženika BŠ proizlazi da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika kao radnica u poljoprivredi i da je tuženik tvrtka koja se bavi proizvodnjom, skladištenjem, pakiranjem, otpremom i prodajom voća kroz dvije ključne stvari: radom u voćnjaku i u hladnjači, koje poslove su obavljali radnici u poljopriovredi a što je bilo radno mjesto tužiteljice. Radnik u poljoprivredi obavlja poslove tijekom cijele godine vani i radi se o paralelnom obavljanju preko 50- tak aktivnosti u godini i nemoguće je u proizvodnom procesu da određeni radnik može samo određene, parcijalne aktivnosti obavljati. Poslovi se obavljaju sukladno klimatskim i vremenskim uvjetima i na taj način se organizira proces rada. Tako radnik u poljoprivredi pri obavljanju poslova vezano za npr. voćarstvo obavlja vrlo teške fizičke poslove, jer ti poslovi nisu mehanizirani, već taj rad zahtijeva 90% rada s rukama, beru se voćke na stablima visine od 3,5m pomoću platforme te se radnik mora istezati da bi ubrao voćku, nadalje radnici se moraju i saginjati da bi spustili vioćku u box paletu, nositi teret od 2kg, 10kg i 18kg, ubrane voćke ubacivati u džakove, a site sa određenom težinom prebacivati u box palete. Tako npr. ručna berba npr. jabuka u voćnjaku znači 600-700kg dnevno obranih jabuka po radniku i da u 1kg ide prosječno 5 ubranih jabuka, a koji posao zahtijeva oko 3.000 raznih pokreta rukama tijekom berbe, saginjanja i sl. Također su se u voćnjaku poslovi obavljali i pri vrlo visokim temperaturama, jer se npr. jabuka vrste Gala bere u mjesecu kolovozu, pa je tako prošle godine bila berba pri 40ºc i koja se berba nije mogla odgoditi. Isto tako se u mjescu prosincu i siječnju pri niskim temperaturama vrši obrezivanje voćaka u voćnjaku, a što je sve obavljao radnik u poljoprivredi i što je bio posao tužiteljice. Rad u hladnjači se pak sastoji od pakiranja i sortiranja u pogonu i radi se na niskim temperaturama i u uvjetima sa dosta vlage i također se diže teret pakiranja kutija od 6-18kg, to su radili i radnici i radnice. Obavljanje poslova u rasadniku je još fizički teže nego u voćnjaku jer se poslovi obavljaju u čučećem položaju. Napominje da je tužiteljica učestalo bila na bolovanjima zbog svog zdrvastvenog stanja i da ju je često vozila hitna pomoć ili je išla na hitnu jer bi joj znalo pozliti tijekom rada na poljima i u redovnom liječničkom pregledu je bilo naznačeno da ona nije zdravstveno sposobna obavljati poslove koje obuhvaćaju čučanje, saginanje, nošenje tereta, radi čega su ju prebacili na lakši posao u hladnjaču, ali joj je i tamo nakon 2-3 dana rada pozlilo, nakon čega je otišla na bolovanje i na izvanredni zdravstveni pregled. Sjeća se da mu se tužiteljica stalno žalila na svoje loše zdravstveno stanje, tegobe sa stopalima, te mu je jednom prilikom donijela obilnu medicinsku dokumentaciju. Nakon što je tužiteljica proglašena nesposobnom obavljati poslove pod točkom 16. i 18. Pravilnika, nisu ju mogli ostaviti da radi kao radnica u poljoprivedi, a niti u hladnjači, a nisu imali više niti jedno radno mjesto u tvrtki na koje bi ju mogli premjestiti ili osposobiti za rad, sukladno njenoj stručnoj spremi i kvalifikaciji, pa su joj morali dati otkaz.
Drugu radnicu ZŠ su ranije od tužiteljičinog otkaza premjestili na poslove u administraciju jer je postojala potreba za tim. Ne sjeća se da li je u to vrijeme u tvrtki bila zaposlena čistačica i da li je prema sistematizaciji uopće postojalo to radno mjesto, a ukoliko je bila zpaoslena, morala je raditi kao i ostali radnici prema potrebi sve fizičke poslove.
9. Iz iskaza svjedokinje IŠ proizlazi da tužiteljicu poznaje jer su obje bile zaposlene kod tuženika, a ona je radila do svibnja 2018., dok je tužiteljica još ostala raditi. Radile su u rasadniku poslove kao što su čišćenje podloga, čupanje trave, pinciranje (otkidanje listića da bi se zaustavio rast voćke), kemijsko tretiranje biljke da bi se potaklo razgranjavanje, kao i kemijsko tretiranje trave herbicidima. U voćnjaku su obavljali poslove rezidbe, berbu, prored, berba voća sa vrhova stabla, zelena rezidba i ti poslovi su se obavljali sa zemlje, osim berbe voća sa vrhova, koja se obavljala sa platforme na visini većoj od tri metra, a na platformi se nalazi košara u koju se popnu radi zaštite i beru voće i stavljaju u velike gajbe koje stoje pored njih. Napominje da za sve te poslove je potrebno fizičko naprezanje, te su podizali gajbice koje su zajedno sa voćem bile težine do 10 kg, dok poslove kao što je čupanje trave, čišćenje podloga, nisu obavljali svih osam sati, već su obavljali više poslova tijekom radnog dana, pa bi nakon čupanja trave prešli na pinciranje ili kemijsko tretiranje, vezanje, a koji se rade u uspravnom položaju i u jednom radnom danu je bilo nekoliko radnih zadataka. Kada su bile ekstremne vrućine tada bi radni dan započeo od 5,00 sati i radili bi do 11,00 ili 12,00 sati, ovisno o temperaturi, a kod ekstremnih hladnoća ili nisu radili ili su nešto kratko odradili. Kod rada za vrijeme ekstremnih vrućina iako su radili skraćeno, imali su pravo na pauzu od pola sata. Poznato joj je da je tužiteljica bila premještena na rad u hladnjaču i da su radnici koji su bili raspoređeni određeni dan na rad u hladnjači, taj dan bi radili samo u hladnjači, a ako nije bilo posla u hladnjači, tada bi cijeli dan radili vani. Misli da tužiteljica kod tuženika nikada nije rukovala sa strojevima.
10. Iz iskaza svjedoka ŽŠ proizlazi da je zaposlen kod tuženika od 2013. na radnom mjestu tehnologa u voćarstvu i poznaje tužiteljicu budući je ista bila zaposlena kod tuženika kao radnik u poljoprivredi na radovima u rasadniku i voćnjaku. Na tim radovima se tijekom godine izmjenjuje 50-ak aktivnosti ovisno o stadiju voćke, biljke i ploda, te se sam rad poljoprivrednog radnika odvija vani, radi se o fizičkim položajima kao što je čučanje, saginjanje i slično i svaka aktivnost zahtijeva određeni fizički napor. Poznato mu je da je tužiteljica u zadnje dvije godine svoga rada kod tuženika učestalo izostajala sa posla, da joj je za vrijeme posla znalo pozliti zbog visokog tlaka, vrtoglavica i on ju je više puta odveo u hlad da se odmori, a jednom prilikom je pozvana hitna pomoć na intervenciju kada joj je pozlilo, a ponekad su je pustili ranije kući da ode kod liječnika kada je mogla sama i sjeća se da ju ju jednom prilikom i on odvezao kući, a jednom prilikom i na hitnu. Poslovi pinciranja i rezidbe čine 2 – 3% ukupnih poslova na poslovima na kojima je radila tužiteljica, a samo pinciranje zahtijeva pognut položaj tijela i to isti posao se mora odraditi tijekom jednog do dva radna dana. Što se tiče rezidbe, tu je potrebno sa ispruženim rukama rezati grane krošnje, a isto tako potrebno je i saginjanje zbog vađenja zaperaka, koja aktivnost se radi i u zimskom periodu i to na temperaturi do minus 7°C. Nakon što je u Kadrovsku službu zaprimljeno od Medicine rada, pismeno da tužiteljica zbog svojih zdravstvenih problema ne može više raditi poslove radnika u poljoprivredi, raspoređena je da radi u hladnjači, obzirom da su u istoj kontrolirani uvjeti jer je lakši posao, a hladnjače su najsuvremenije opremljene, radi se u kontroliranim uvjetima, što znači da nema naglih promjena temperature, fizički je lakši posao nego radnika u rasadniku i voćnjaku i upravo je raspoređena na rad u hladnjaču kako bi joj bilo lakše raditi zbog njezinih zdravstvenih tegoba. Čuo je na kolegiju da je više osoba jednom prilikom pisano upozoreno iz razloga što su pogrešno klasirali voće, a opominju se radnici upravo kod većih pogrešaka zbog kojih bi sam poslodavac mogao imati veću štetu zbog klasiranja voća, jer se znalo dogoditi da im kupac vrati paletu ili cijeli kamion sa voćem, jer nije dobio kvalitetu voća koje je naručio. Na kolegiju je saznao i to da je tužiteljici za vrijeme rada u hladnjači pozlilo i da ju je netko od kolega odvezao na hitnu. Navodi da kod tuženika ne postoji niti jedan posao radnika u poljoprivredi koji nije fizički zahtijevan i ne postoje poslovi na koje bi se tužiteljica mogla rasporediti da ih obavlja, obzirom na upute Medicine rada. Pojašnjava da se tijekom dana npr. u rasadniku može obavljati nekoliko vrsta poslova, sve ovisi o potrebi odnosno same biljke i stadiju rasta, da se rezidba biljke koja je visine do 3 metra radi u više razina od saginjanja i čupanja zaperaka i rezanja grančica i to sve dok radnik može dohvatiti, pa je tu potrebno i propinjanje na prste, a biljke zadržavaju na razini do 3 metra i upravo zbog toga i služi rezidba, koja se kao i berba obavlja i sa voćarske platforme čija se visina može regulirati. Kada radnik stoji na platformi radi u uspravnom i pognutom položaju, mora ući u krošnju i provjeriti krošnju voćke, ta je platforma ograđena i radnik na istoj radi u svim položajima, osim sjedećeg položaja. Svi poslovi se rade nekada i u nepovoljnim uvjetima, odnosno ako su vanjske temperature previsoke, tada rade skraćeno ili naprave pomak vremena, odnosno dolazi se sat vremena ranije i odlazi sat kasnije. Svi radovi osim kalamljenja se obavljaju na otvorenom prostoru, kalamljenje se radi u zatvorenom prostoru, s tim da je to posao koji traje tjedan do tjedan i pol dana, a pakiranje se radi u samom voćnjaku, skladištenje u hladnjači, a prerada voća se ne radi kod tuženika. Radnici terete dižu težine 15-20 kg, koliko teže buntovi sadnica ili pak ubranog voća, a te poslove pretežito rade muške osobe, dok žene također nose teret ali malo lakši. Rad sa pesticidima je povjeren osobi koja je za to zadužena, a to je diplomirani inženjer agronomije, radnici su prije koristili te herbicide za prskanje trave, a to sada rade strojevi. Poslove navodnjavanja rade radnici u poljoprivredi u sklopu svojih redovnih aktivnosti. Navodi da poznaje FŠ, koja je zaposlena kod tuženika kao poslovođa, a ne znam što je po stručnoj spremi, zaposlena je prije njega kod tuženika i obučavala ga je za određene poslove.
11. Iz iskaza saslušane svjedokinje MŠ proizlazi da je kod tuženika zaposlena oko 12 godina na radnom mjestu radnik – poslovođa, te joj je poznato da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika kao radnik u poljoprivredi, a koje poslove obavlja i ona, a to je rad u rasadniku i voćnjaku. Tužiteljica je u rasadniku obavljala vezanje sadnica, čišćenje podloga, vađenje sadnica, a u voćnjaku rezidbu, radila je i sve aktivnosti, kao što je kemijsko razgranjavanje sadnica, a što se tiče fizičkog naprezanja tužiteljice je bilo kod vađenja sadnica, a isto tako je radila i u različitim vremenskim uvjetima (vlaga, hladnoća, vrućina) i raznim položajima tijela pri radu. Koliko joj je poznato tužiteljica je zadnjih 2 – 3 godine često bila na bolovanju, a sjeća se da se žalila na visok tlak i probleme sa kralježnicom. Navodi da je tužiteljica sudjelovala i u poslovima u voćnjaku kao što su berba i rezidba voća, kod tih radova je uvijek nezgodan položaj, povećan je rad sa rukama kod rezidbe voćaka škarama i ubiranja plodova, da se poslovi branja voćaka (jabuka i nektarina) obavljaju na način da postoji tzv. vlakić u voćnjaku sa kašetama, a radnik ubrano voće slaže u kašetu pri čemu se mora saginjati da bi voćku složio u kašetu, uglavnom su se ti poslovi obavljaju sa zemlje, a kada su se obavljali na visini, obavljali su se sa platforme traktora, a ne zna da li su se ti poslovi obavljali na visini višoj od 3 metra, a koliko joj je poznato tužiteljica nije radila na branju voća na visini, nego je brala voće sa zemlje. Tijekom dana se mijenja više aktivnosti i ne radi se cijeli dan isti posao već ovisno o potrebi, ali su se pojedini poslovi, kao vađenje i vezanje sadnica, mogli obavljati dan ili dva, a poslije toga se obavljaju drugi poslovi. Prilikom rada u poljoprivredi je radnik izložen raznim kemikalijama prilikom kemijskog razgranjavanja sadnica, kada su ekstremne vrućine radilo se od 5,00 ujutro do 14,00 sati ili 13,00 sati i samo prva smjena, jer je rad vani uvijek u prvoj smjeni, dok se kod izrazito niskih temperatura nije radilo u voćnjaku, niti rasadniku. Poznato joj je da je tužiteljica radila u hladnjači, gdje su isti uvjeti rada, da je radila dva – tri dana u hladnjači, te je odlazila na bolovanje, mišljenja je da je tužiteljica premještena na rad u hladnjaču zbog uvjeta rada, jer se radi o zatvorenom prostoru, kada je radnik raspoređen na rad u hladnjači tada cijeli radni dan radi na tim poslovima. Najbliži voćnjak od hladnjače je udaljen oko 2 km, a najbliži rasadnik u vrijeme kada je tužiteljica radila bio je udaljen oko 4 km. Navodi da je kod tuženika uvijek potreba za radnicima u poljoprivredi, a ne zna da li je tuženik zaposlio radnike nakon što je tužiteljica prestala raditi, već joj je poznato da se zapošljavaju radnici za sezonski rad. Navodi da kada je radnik raspoređen na rad u hladnjači, tada cijeli radni dan radi na tim poslovima, a ukoliko nije bilo posla u hladnjači, ali to su drugi, treći dan, tada se rasporedi na rad u voćnjaku ili rasadniku, a ne zna da li je radnik bio raspoređen na druge poslove kada je radio u hladnjači samo par sati, odnosno kada je završio posao u hladnjači, koliko joj je poznato to je bilo iznimno, samo ako je bilo potrebno.
12. Iz iskaza svjedoka svjedoka dr. TŠ proizlazi da je zaposlen u ustanovi za zdravstvenu skrb dr. Špiranović za medicinu rada i športa, da je izdao Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti tužiteljice od 25. rujna 2018. na temelju pregleda tužiteljice i medicinske dokumentacije koju je priložila. Poznato mu je da ista unazad više godina dolazi jednom godišnje na redovne preglede radnika, sukladno Pravilniku o posebnim uvjetima rada. Pojašnjava da je tužiteljica zdravstveno sposobna obavljati poslove navedene pod toč. 1., 17., 53. i 54. Pravilnika o posebnim uvjetima rada. Obzirom na njezino radno mjesto radnika u poljoprivredi, ista je upućena od strane tuženika kao poslodavca na izvanredni pregled na koji je donijela novu medicinsku dokumentaciju za preglede koje je u međuvremenu obavila i doznake za bolovanje u kojima se vidi da je na bolovanju. Na tom izvanrednom pregledu u rujnu 2018. je pored ranije utvrđene nesposobnosti za rad u srpnju 2018. pod toč. 16. Pravilnika (koja podrazumijeva teži fizički rad, dizanje i prenošenje tereta od 15 kg i duži nepovoljni položaj kao što je čučanj), na temelju dodatne dokumentacije, donesena ocjena da je tužiteljica nesposobna za rad i pod točkom 18. Pravilnika, što podrazumijeva mikro i makro klimu (rad na vlazi, vruće, hladno), s obzirom da radi kod poslodavca i u hladnjači. Za druge točke je ocijenjena kao sposobna, a to su točke 1., 17., 53. i 54. Pravilnika, s obzirom da poslodavac ima širok djelokrug rada, odnosno širi spektar poslova, koji su pokriveni navedenim točkama. U odnosu na druge poslove koji su navedeni u članku 2. Ugovoru o radu, koje tužiteljica može obavljati obzirom na njezino zdravstveno stanje, navodi da sam poslodavac dostavlja uputnicu za zdravstveni pregled radnika u kojem navodi poslove koje radnik radi, a što je bitno, jer ako bi u tim poslovima koji su navedeni u ugovoru sadržavali kretnje i radnje koji su navedeni u toč. 16. Pravilnika, tada ne bi mogao te poslove raditi. Ukoliko bi ti poslovi trajali kraće vrijeme tijekom radnog dana, tužiteljica ne bi mogla raditi, jer bi takav rad mogao dovesti do pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja, a koje bi moglo dovesti do invalidnosti, a što se svakako nastojalo izbjeći. Navedena toč. 18. Pravilnika se ne odnosi samo za rad u hladnjači, nego i na rad u ekstremnim uvjetima – visoka i niska temperatura, a u odnosu na tu toč. 18 tužiteljica je mogla obavljati poslove u rasadniku i u voćnjaku, ali obzirom na prethodno navedenu toč. 16. Pravilnika, ako u rasadniku obavlja poslove koji su obuhvaćeni tom točkom, onda ne bi mogla raditi niti u rasadniku. Navodi da rad u voćnjaku ako je jako vruće i jako hladno, a u odnosu na toč. 18. Pravilnika, podrazumijeva ekstremno visoke temperature iznad 35ºC ili niže od 18ºC, obzirom na medicinsku dokumentaciju tužiteljice. Napominje da je tužiteljica nastavila raditi kao radnik u poljoprivredi, došlo bi do pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja, a upravo je i cilj liječničkog pregleda da se to spriječi. Ocjena o zdravstvenoj sposobnosti nije trajna, ali nije niti privremena, već je nesposobnost na kraći period. U odnosu na dijagnoze tužiteljice, ocjena nije trajno nesposobna, jer tu odluku donosi invalidska komisija, odnosno njeno zdravstveno stanje je podložno promijeni, a u trenutku kada je vršio izvanredni pregled 25. rujna 2018., ona nije bila sposobna za rad na način kako je to naprijed opisao pod navedenim točkama 16. i 18. Pravilnika, a ukoliko postoje poslovi kod poslodavca koje može raditi, na istom je da rasporedi radnika na nekim lakšim poslovima. Navodi da nije bio u kontaktu sa poslodavcem i nije dao mišljenje u vezi poslova koje bi ista mogla obavljati, a s obzirom na zdravstveno stanje tužiteljice, ista bi mogla obavljati administrativne poslove kod tuženika.
13. Sud je iskaze saslušanih svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika, ocijenio kao vjerodostojne, jer su suglasni i jasni u bitnom, te sukladni priloženoj materijalnoj dokumentaciji.
14. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme proizlazi da je zaključen dana 01. lipnja 2015. i da je sukladno članku 2. tužiteljica kod tuženika obavljala poslove radnika u poljoprivredi što posebno uključuje poslove formiranja uzgojnih oblika na rasadniku i plantažama poslodavca, kao i rezidbu, sadnju cijepova, razgranjivanje sadnica, prorjeđivanje plodova, pinciranje sadnica, vađenje sadnica, berbu, te druge poslove po nalogu poslodavca.
15. Iz Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika koje je izdala Ustanova za zdravstvenu skrb dr. Špiranović za medicinu rada i športa Osijek dana 25. rujna 2018., proizlazi da je tužiteljica za poslove radnik u poljoprivredi određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada, članak 3. točka 1., 16., 17., 18., 53., 54., 55. i čl. 72. Zakona o radu, zdravstveno sposobna za točku 1., 17., 53. i 54., a nesposobna za točku 16. i 18. Pravilnika, da je provjeru zdravstvene sposobnosti potrebno obaviti najkasnije do 25. rujna 2019.
16. Iz Odluke o redovito osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. rujna 2018. proizlazi da je tuženik tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu radnika u poljoprivredi dao osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog dana 01. lipnja 2015., jer radnica zbog svojih trajnih osobina i sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa uz pravo na otkazni rok na razmjerni dio korištenja godišnjeg odmora za 2018. i prava na otpremninu. Iz obrazloženja iste odluke proizlazi da je poslodavac-tuženik poštujući zakonsku obvezu utvrđivanja zdravstvene sposobnosti radnika za obavljanje ugovorenih poslova sukladno članku 63. i 64. Zakona o zaštiti na radu, uputio radnicu, ovdje tužiteljicu, na zdravstveni pregled kod izabranog specijalista medicine rada koji je utvrdio da radnica s obzirom na njeno zdravstveno stanje nije sposobna za obavljanje težih fizičkih poslova, niti za obavljanje poslova kod kojih je izložena fizikalnim ili kemijskim štetnostima (što uključuje i nepovoljnu mikro klimu) sukladno članku 3. točka 16. i 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada. Djelatnost poslodavca je poljoprivreda i to proizvodnja sadnica, proizvodnja plodova jabuke i nektarine u trajnim nasadima, te skladištenje i pakiranje navedenih plodova u objektu za skladište i pakiranje voća (hladnjači), pa imajući u vidu prirodu navedenih poslova poslodavac nema mogućnosti ponuditi radnici radno mjesto u svojoj organizaciji na kojemu bi radnica mogla obavljati poslove sukladno svojoj zdravstvenoj (ne) sposobnosti tj. radno mjesto na kojemu ista ne bi bila izložena uvjetima iz članka 3. točke 16. i 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, te uz uvažavane svih okolnosti i interesa obiju ugovorenih strana, a sukladno članku 115. stavak 1. točka 2. poslodavac nije imao drugu zakonsku mogućnosti osim donijeti predmetnu odluku. Također, da kod tuženika nije utemeljeno Radničko vijeće, niti djeluje Sindikat.
17. Iz prigovora na Odluku o otkazu ugovora o radu proizlazi da tužiteljica pobija navedenu odluku zbog pogrešne primjene propisa kako je to navedeno u odluci "zbog trajnih osobina i sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa", da je na zahtjev poslodavca 25. rujna 2018. učinila izvanredni liječnički pregled kojim je utvrđena zdravstvena sposobnost uz ograničenje rada u hladnjači zbog mikroklime, da je poslodavca o zdravstvenom stanju uredno i redovno izvještavala i nije mu bila na teret, da je voljna ubuduće uredno obavljati posao u voćnjaku u okviru redovnog posla, kojem prigovoru tuženik nije udovoljio.
18. Iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, proizlazi da je tužiteljica u periodu od 30. siječnja 2015. do 19. studenog 2018. bila ukupno 261 dan privremeno nesposobna za rad, od kojih joj je 166 dana privremene nesposobnosti za rad, utvrđeno u periodu od 01. siječnja 2018. do 19. studenog 2018..
19. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba Osijek, Ispostava Beli Manastir od 20.12.2018. proizlazi da je tužiteljica bila prijavljena na mirovinsko osiguranje kod poslodavca RABO d.o.o. Kneževi Vinogradi, do 19. studenog 2018., te joj je priznat kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa do zaključno sa 24. ožujka 2019. kada se zaposlila kod novog poslodavca 25. ožujka 2019.
20. Iz medicinske dokumentacije u spisu proizlazi da tužiteljica boluje od esencijalne hipertenzije, hernije kralježnice na nivou L3-L4 i L4-L5, od desnostrane metatarzalgije i desnostrane lumboišijalgije i ljevostrane proturzije diska, degeneracije kralježnice, da je trpila bolove u leđima, da joj je indicirano izbjegavanje dizanja i nošenja tereta, da je radi metatarzalgije, lumboišijalgije planusa i transversoplanusa stopala liječena analgeticima, mirovanjem, fizioterapijom.
21. Iz Pravilnika o sistematizaciji i popisu poslova tuženika, proizlazi da osim poslova radnika u poljoprivredi, te na pakiranju i skladištenju voća u hladnjači, ne postoji niti jedno radno mjesto kod tuženika koje bi odgovaralo struci, kvalifikacijama i zdravstvenom stanju tužiteljice koje po zadanom broju izvršitelja već nije bilo popunjeno.
22. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).
23. Tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan u cijelosti.
24. Predmet ovog spora predstavlja dopuštenost Odluke tuženika o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. rujna 2018., potvrđene Odlukom tuženika kojom je odbijen prigovor radnika na Odluku o otkazu ugovora o radu kojom je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu od 01. lipnja 2015., raskid ugovora o radu i zahtjev za naknadu štete zbog raskida.
25. Među strankama nije sporno:
- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu radnika u poljoprivredi temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.06.2015.,
- da je tuženik dana dana 28. rujna 2018. donio Odluku o redovitom osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu sklopljenom dana 01.06.2015. iz razloga jer radnica zbog svojih trajnih osobina i sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, uz pravo na otkazni rok, na razmjerni dio korištenja godišnjeg odmora za 2018. i prava na otpremninu,
- da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće, niti djeluje sindikat,
- da je tuženik nakon redovnog zdravstvenog pregleda tužiteljice dana 11. srpnja 2018. zbog utvrđene nesposobnosti pod točkom 16. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada („Narodne novine“ broj 5/84.), istu premjestio sa poslova radnika u poljoprivredi na rad u hladnjači,
- da je tužiteljici na izvanrednom zdravstvenom pregledu dana 25. rujna 2018. nakon što joj je pozlilo na radu u hladnjači, utvrđena nesposobnost za rad i za poslove pod točkom 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada,
- da je tužiteljica nakon redovnog zdravstvenog pregleda prema Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 11.07.2018. za poslove radnika u poljoprivredi određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada, zdravstveno sposobna za točku 1., 17., 18., 53. i 54., a nesposobna za točku 16. Pravilnika,
- da je tužiteljica nakon izvanrednog zdravstvenog pregleda prema Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 25.09.2018. za poslove radnika u poljoprivredi određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada, zdravstveno sposobna za točku 1., 17., 53. i 54., a nesposobna za točku 18. Pravilnika,
- da tužiteljica na ocjene zdravstvene sposobnosti nije uložila pisani prigovor drugostupanjskom povjerenstvu pri Hrvatskom zavodu za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu.
26. Među strankama je sporno postoje li opravdani razlozi za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici, sudski raskid ugovora o radu tužiteljice i tuženika, te visina štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.
27. Na temelju čl. 115. st. 1. točka 2. Zakona o radu, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).
28. Na temelju čl. 125. Zakona o radu, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.
29. Na temelju čl. 135. st. 1. i 3. Zakona o radu, u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno; te u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
30. Sukladno čl. 40. st. 1. Zakona o radu je propisano da radnik koji je privremeno bio nesposoban za rad zbog ozljede ili ozljede na radu, bolesti ili profesionalne bolesti, a za kojega nakon liječenja, odnosno oporavka, ovlašteni liječnik, odnosno ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom utvrdi da je sposoban za rad, ima pravo vratiti se na poslove na kojima je prethodno radio.
31. Odredbom čl. 41. st. 1. Zakona o radu je propisano ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnbik prethodno radio.
32. Sukladno točki 16. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine" broj 5/84., 71/14.) je propisano da su poslovi koji zahtijevaju teško fizičko naprezanje (poslovi koji zahtijevaju ručno dizanje ili nošenje tereta težih od 25 kg za muškarce i težih od 15 kg za žene; poslovi koji se obavljaju pretežno u nefiziološkim i u prisilnim položajima tijela) a) Posebni uvjeti radnika: 1. dob života (zahtjevi): radnik stariji od 18 godina; 2. spol (kontraindikacije): žena za vrijeme trudnoće; 3. zdravstveno stanje (kontraindikacije): kronične bolesti kardiovaskularnog i respiratornog sustava; bolesti lokomotornog sustava sa smanjenom funkcijom kralježnice; deformiteti grudnog koša, zdjelice i ekstremiteta uz smanjenu funkciju; izraženi varikozni sindrom; kronični kolitis, hernije, kronične bolesti jetre i bubrega, teže endokrine bolesti, bolesti metabolizma, bolesti centralnog živčanog sustava, izražena kratkovidnost (miopija alta) i izražena slabovidnost (ambliopija), glaukom. b) Rok za ponovnu provjeru zdravstvenog stanja: 24 mjeseca. Sukladno točki 18. je propisano da je rad u nepovoljnoj mikroklimi (poslovi koji se izvršavaju u radnim prostorijama u kojima je iz tehnoloških razloga mikroklima izvan standarda ili izvan fizioloških granica zbog visoke temperature i visoke relativne vlage; poslovi koji se obavljaju pod utjecajem hladnoće, kao što je rad u hladnjacima) a) Posebni uvjeti radnika: 1. dob života (zahtjevi): radnik stariji od 18 godina; 2. spol (kontraindikacije): žena za vrijeme trudnoće; 3. zdravstveno stanje (kontraindikacije): za hladnoću - kronične bolesti respiratornog sustava, bolesti perifernih krvnih žila, kronične i recidivirajuće bolesti kože; za vrućinu - kronične bolesti kardiovaskularnog i respiratornog sustava, bubrega, jetre i centralnog živčanog sustava, kronične i recidivirajuće bolesti probavnih organa i kože; endokrine bolesti i teže reumatske bolesti. b) Rok za ponovnu provjeru zdravstvenog stanja: 1. 24 mjeseca, ako se rad obavlja u mikroklimi izvan standarda, 2. 12 mjeseci, ako se rad obavlja u mikroklimi izvan fizioloških granica. Poslovi pod točkom 1. su rukovanje i upravljanje strojevima i uređajima na mehanizirani pogon na kojima se ne može primijeniti zaštita od mehaničkih opasnosti. Poslovi pod točkom 17. su poslovi koji se izvode na visini (poslovi koji se makar povremeno izvršavaju s površine podignute više od tri metra od okolne površine, ako se primjenom osnovnih pravila zaštite na radu ne može spriječiti povećana opasnost od pada radnika s mjesta rada). Poslovi pod točkom 53. su poslovi pri kojima je radnik izložen organofosfornim i karbamatnim pesticidima, a prema točki 54. su poslovi pri kojima je radnik izložen drugim pesticidima (poslovi koji se obavljaju u radnim procesima proizvodnje ili primjene nikotina, piretrina, metilbromida, parakvata; kloriranih ugljikovodika, dinitrofenola i drugih pesticida).
33. Temeljna pretpostavka dopuštenosti osobno uvjetovanog otkaza je da radnik nije u mogućnosti redovno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti, što znači da bolest zbog koje radnik više ne može uspješno nastaviti raditi na svom radnom mjestu na kojem je do tada radio mogla bi biti razlog za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu samo ako je trajnog karaktera i ako upravo zbog toga radnik više ne može uspješno obavljati posao, a pri tome svaki slučaj valja individualizirati. Trajne osobine i sposobnosti uslijed nemogućnosti obavljanja poslova za koje je radnik sklopio Ugovor o radu su one koje sprječavaju radnika da u očekivanim granicama prosječnosti redovno obavlja poslove za koje je sklopio Ugovor o radu. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je tužiteljica kod tuženika kao radnik u poljoprivredi sukladno Ugovoru o radu bila dužna obavljati poslove formiranja uzgojnih oblika na rasadniku i plantažama poslodavca, kao i rezidbu, sadnju cijepova, razgranjivanje sadnica, prorjeđivanje plodova, pinciranje sadnica, vađenje sadnica, berbu, te druge poslove po nalogu poslodavca. Tijekom postupka kroz iskaze svjedoka sud utvrđuje da je tuženik tvrtka koja se bavi proizvodnjom, skladištenjem, pakiranjem, otpremom i prodajom voća kroz dvije ključne stvari: radom u voćnjaku i u hladnjači, koje poslove je obavljala tužiteljica kao radnik u poljoprivredi, tijekom cijele godine vani kroz paralelno obavljanje preko 50- tak aktivnosti u godini, te u proizvodnom procesu ne postoji mogućnost da određeni radnik može obavljati samo određene aktivnosti u tom procesu. Tako radnik u poljoprivredi obavlja poslove u rasadniku u čučećem položaju, dok u voćnjaku obavlja vrlo teške fizičke poslove, jer ti poslovi nisu mehanizirani, već taj rad zahtijeva 90% rada s rukama, beru se voćke na stablima visine od 3,5m pomoću platforme, radnik se mora istezati da bi ubrao voćku, mora se saginjati da bi spustio voćku u box-paletu, nositi teret od 2-18kg, ubrane voćke ubacivati u džakove i iste prebacivati u box-palete, da ručna berba npr. jabuka u voćnjaku znači 600-700 kg dnevno ubranih jabuka po radniku i da u 1kg ide prosječno 5 ubranih jabuka, a koji posao zahtijeva oko 3.000 raznih pokreta rukama tijekom berbe, saginjanja i sl. U voćnjaku se poslovi obavljaju i pri vrlo visokim (u mjesecu kolovozu se beru jabuke Gala) i pri niskim temperaturama (u prosincu i siječnju se vrši obrezivanje voćaka). Rad u hladnjači se pak sastoji od pakiranja i sortiranja na niskim temperaturama i u uvjetima sa dosta vlage. Nakon što je tužiteljica Uvjerenjem o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 11. srpnja 2018. za poslove radnika u poljoprivredi određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada, proglašenja zdravstveno nesposobna za točku 16. Pravilnika (podrazumijeva teži fizički rad, dizanje i prenošenje tereta od 15 kg i duži nepovoljni položaj kao što je čučanj), tuženik je istu premjestio na rad u hladnjači, u kojoj joj je nakon par dana pozlilo, te je nakon toga na izvanrednom zdravstvenom pregledu dana 25. rujna 2018. izdano Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika za poslove radnika u poljoprivredi određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada, kojim je tužiteljica ocijenjena zdravstveno nesposobna i za točku 18. Pravilnika (što podrazumijeva mikro i makro klimu, rad na vlazi, vruće, hladno, dakle u hladnjači), a koje ocjene zdravstvene radne spobnosti ista nije ni osporavala, te je na ročištu od dana 04. ožujka 2025. iskazala da prihvaća mišljenje dr. TŠ da bi daljnje fizičko naprezanje kod nje dovelo do pogoršanja njenog zdravstvenog stanja. Svjedok dr. TŠ, specijalist medicine rada, koji je na temelju obavljenog redovnog i izvanrednog zdravstvenog pregleda tužiteljice i uvida u kompletnu njenu medicinsku dokumentaciju, izdao Uvjerenje o njenoj zdravstvenoj sposobnosti od 11. srpnja 2018. i 25. rujna 2018., pojašnjava kako u odnosu na dijagnoze tužiteljice, ocjena njene zdravstvene sposobnosti nije trajno nesposobna, jer tu odluku donosi invalidska komisija, te da je njeno zdravstveno stanje podložno promijeni, ali napominje da u trenutku kada je vršio izvanredni pregled dana 25. rujna 2018., tužiteljica nije bila sposobna za rad pod točkama 16. i 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima (dakle ni kao radnik u poljoprivredi vani, ni kao radnik u hladnjači), a ukoliko postoje poslovi kod poslodavca koje može raditi, na istom je da rasporedi radnika na nekim lakšim poslovima, kao npr. rad u administraciji. Dakle, ocjena trajne nesposobnosti je kategorija koju utvrđuje invalidska komisija, na koju tužiteljica nije išla i nije osporavala pravnim lijekom niti jedno Uvjerenje o njenoj zdrastvenoj (ne)sposobnosti kao radnika. Stoga iz navedenog proizlazi da je tužiteljica nastavila raditi kao radnik u poljoprivredi ili u hladnjači, došlo bi do pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja, a upravo je i cilj liječničkog pregleda da se to spriječi. Naime, tužiteljica je imala pravo uložiti pisani prigovor na ocjene zdravstvene sposobnosti drugostupanjskom povjerenstvu pri Hrvtskom zavodu za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, a što ista nije učinila. Iz Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika (obrazac RA-2), koji ispunjava i ovjerava liječnik medicine rada, upisuju se ocjena zdravstvene sposobnosti: “sposoban, privremeno nesposoban, nesposoban”, a kako je specijalist medicine rada dr. TŠ, naveo kategoriju „nesposoban“, sud smatra da se to smatra kao trajna kategorija, zbog kojih trajnih osobina radnik ne može obavljati poslove za koje je sklopio Ugovor o radu, jer bi takav rad mogao dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja radnika, koje bi moglo dovesti do invalidnosti, a što se upravo nastojalo izbjeći, pa je upravo iz ovih razloga, tuženik dao tužiteljici otkaz ugovora o radu, jer se taj Ugovor više ne može izvršavati, bez krivnje radnika. Naime, niti iz jedne odredbe Zakona o radu, ne proizlazi da poslodavac mora dokazati da je kod radnika utvrđena invalidnost ili trajna profesionalna nesposobnost, jer to može utvrditi samo nadležno tijelo. Pored navedenog, valja uzeti u obzir i to da iz medicinske dokumentacije proizlazi niz zdrastvenih tegoba koje je trpjela tužiteljica, kao što je esencijalna hipertenzija, hernija kralježnice na nivou L3-L4 i L4-L5, desnostrana metatarzalgija i desnostrana lumboišijalgija, lijevostrana proturzija diska, degeneracija kralježnice, trpljenje bolova u leđima, liječenje stopala analgeticima, operacije stopala i sl., na temelju koje je medicinske dokumentacije specijalist medicine rada upravo i donio Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti tužiteljice i iz kojih je dijagnoza jasno da se ne radi o privremenim tegobama i bolestima koje se mogu trajno izliječiti i zbog kojih je specijalist i zaključio da bi nastavak rada tužiteljice u poljoprivredi na otvorenom, kao i u hladnjači, dovelo do pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja, a tužiteljica dulje vrijeme nije mogla obavljati poslove za koje je sklopila ugovor o radu, kako to proizlazi iz Izvješća o bolovanjima. Naime, iz priloženih podataka o bolovanjima tužiteljice nesporno je utvrđeno da je ista bila učestalo na bolovanjima iz razloga jer nije mogla obavljati poslove za koje je sklopila Ugovor o radu. Tako npr. nije mogla nositi radnu obuću zbog tegoba sa stopalima, kako je sama navela u svom iskazu, a o njenom zdravstvenom stanju i tegobama koje je imala prilikom rada u poljoprivredi su iskazivali i saslušani svjedoci GŠ i LŠ.
34. Prema navedenim Uvjerenjima, tužiteljica je bila sposobna obavljati poslove pod točkom 1., 17., 53. i 54. Pravilnika. U odnosu na točku 1. sud utvrđuje da tužiteljica nikada nije upravljala, a niti je tehnički i stručno osposobljena za rukovanje i upravljanje strojevima i uređajima na mehanizirani pogon, što ista ni ne osporava, dok iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika BŠ, proizlazi da radnik u poljoprivredi pri obavljanju poslova vezano za npr. voćarstvo obavlja teške fizičke poslove s rukama koji čine 90% rada u voćnjaku, jer ti poslovi nisu mehanizirani. U odnosu na točku 17. Pravilnika, sud utvđuje da se poslovi koji se izvode na visini obavljaju samo u voćnjaku i povezani su s točkom 16. jer se i na visini rade isti poslovi kao i sa tla (rezidba i berba), pa bi stoga opterećenje za leđa i tijelo tužiteljice bilo isto kao i na poslovima pod točkom 16. u odnosu na koje je tužiteljica proglašena nesposobnom. U odnosu na poslove iz točke 53. i 54. sud utvrđuje da iste obavljaju tehnolozi i traktoristi u prskanju voćnjaka traktorima, koje poslove tužiteljica nije nikada radila, što je nesporno i kako iskazuje svjedok LŠ da te poslove obavljaju diplomirani inženjeri agronomije na strojevima, za koje poslove tužiteljica nije obučena, a niti kvalificirana. U odnosu na poslove u administraciji, iz Pravilnika o sistematizaciji i popisu poslova tuženika, proizlazi da osim poslova radnika u poljoprivredi, te na pakiranju i skladištenju voća u hladnjači, ne postoji niti jedno radno mjesto kod tuženika koje bi odgovaralo struci, kvalifikacijama i zdravstvenom stanju tužiteljice, a koje po zadanom broju izvršitelja već nije bilo popunjeno. Stoga sud utvrđuje da tuženik nije imao mogućnosti tužiteljici ponuditi neko drugo radno mjesto u svojoj organizaciji na kojem bi mogla obavljati poslove sukladno svojoj zdravstvenoj (ne)sposobnosti. Pored navedenog, kada tužiteljica nije navela niti jedno određeno slobodno radno mjesto na koje ju je tuženik mogao rasporediti za rad u odnosu na njenu zdravstvenu (ne)sposobnost u trenutku kada joj je otkazao ugovor, tuženik nije niti mogao dokazivati negativnu činjenicu: da tužiteljicu nije mogao zaposliti na drugim poslovima, odnosno da ju nije mogao obrazovati ili osposobiti za rad na drugim poslovima (tako u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1818/2010-2 od 16.02.2011.). Naime, u sporu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu po tužbi radnika, na poslodavcu je teret dokaza samo u pogledu postojanja opravdanog razloga za otkaz, dok ostale činjenice o kojima ovisi nedopuštenost otkaza treba, u skladu s odredbom čl. 135. st. 1. Zakona o radu kao i općoj odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dokazati radnik (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 212/2016-2 od 24.04.2019.).
35. Konačno, u sadašnjim uvjetima u gospodarstvu, a radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i opstanka na tržištu, poslodavac ima pravo očekivati i tražiti od svakog radnika da izvršava ono na što se ugovorom o radu obvezao, slijedom čega mu valja priznati i pravo da uz pretpostavke iz odredbe čl. 115. st. 1. točka 2. Zakona o radu, otkaže ugovor o radu s radnikom koji zbog trajne zdravstvene nesposobnosti nije u mogućnosti izvršavati ugovorom preuzete obveze.
36. Slijedom navedenog, a imajući na umu da je tuženik dao tužiteljici otkaz ugovora o radu upravo zbog toga što taj ugovor više ne može izvršavati, dakle jer je imao opravdani razlog za osobno uvjetovani redoviti otkaz (bez krivnje radnika), otkaz ugovora o radu tužiteljici nije dan suprotno odredbi čl. 115. st. 1. točka 2. Zakona o radu, već je dan u skladu s odredbom čl. 36. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018., 96/2018.), a nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 40. st. 1. i čl. 41. st. 1. Zakona o radu, radi čega je odlučeno kao u izreci pod I.
37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
38. Zahtjev tuženika za naknadom troška od 1.350,00 eura je osnovan do iznosa od 1.125,00 eura i sastoji se od zastupanja po punomoćnici odvjetnici na ime jednokratne nagrade od 500,00 eura (Tbr. 7.t.2.), sastava žalbe od 200,00 eura (Tbr. 10.), te zastupanja na ročištu od 01.10.2024. i 04.03.2025. u iznosima od po 100,00 eura (Tbr. 7.t.2.st.2.), a što sa PDV-om od 225,00 eura (Tbr. 46.), ukupno iznosi 1.125,00 eura i u skladu je sa navedenim tarifnim brojevima Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.
39. Preostali zahtjev za naknadu troška od 225,00 eura, nije osnovan, jer podnesak od 07.09.2020. se odnosi na molbu za odgodu ročišta, a podneskom od 10.02.2021. se izvještava sud o dostavi materijalne dokumentacije, dok je ročište zakazano za dan 03.12.2020. odgođeno, jer nije pristupio nitko za tuženika i tužitelja, te trošak sudske pristojbe u nenaznačenom iznosu je neodređen, jer sud odlučuje o naknadi troškova na određen zahtjev stranke u kojem je stranka dužna određeno navesti troškove za koje traži naknadu sukladno čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.
U Osijeku, 03. travnja 2025.
Sutkinja
Kamelija Matijašević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1.Punomoćnici tužiteljice
2.Punomoćnici tuženika
