REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1715/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 21. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja MH i zamjenice punomoćnice tuženika AH, odvjetničke vježbenice, 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:

''Tuženik „HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE“ d.d. Martićeva 73, Zagreb, OIB 38922658547, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje svotu od 9.893,57 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana 12.03.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od osam dana.''

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, naknaditi tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 3. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. ožujka 2024. podnio tužbu u kojoj navodi kako je osiguranik tužitelja UH u prometnoj nesreći koja se dogodila 24. lipnja 2017. na državnoj cesti DC-106, II. dionica 28km+50m, nedaleko od naselja Gorica na otoku Pagu, u kojoj su sudjelovala vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (Slo), marke „Fiat“ tip „Stilo“, osigurano u Generali osiguranju, broj police [broj police], kojim je upravljala ŽH, državljanka Slovenije i vozilo reg. oznake [registarska oznaka], marke „Peugeot“ tip „308“ kojim je upravljao osiguranik tužitelja UH, zadobio teške tjelesne ozljede uslijed čega je preminuo u OB Zadar. Prometnu nesreću skrivila je ŽH protiv koje je podnesena kaznena prijava zbog izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, opisanog u čl. 227. st. 1. u svezi st. 3. uz primjenu st. 4. Kaznenog zakona. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, nakon provedene istrage, podignulo je optužnicu protiv okr. ŽH dana 29. ožujka 2018., koju optužnicu je Općinski sud u Zadru, rješenjem i potvrdio. Kazneni postupak koji se vodi pod posl. br. K-652/18 je u tijeku. Nadalje navodi kako je rješenjima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, broj: 10733 od 13. listopada 2017. i **.**.2018. TH, udovici osiguranika tužitelja i PH, djetetu, priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 24. lipnja 2017. Ističe kako isplatom obiteljske mirovine trpi štetu. Odštetnim zahtjevom od 30. studenog 2023. zatražio je od tuženika isplatu iznosa na ime naknade štete za isplaćene mirovine, po kojem odštetnom zahtjevu tuženik nije postupio. Upućuje na primjenu odredbe čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' br. 157/13). Pasivna legitimacija tuženika određena je odredbom čl. 164. st. 3. ZOMO-a kojom je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje ako je šteta nanesena vozilom inozemne registracije na teritoriju Republike Hrvatske koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti. Ističe kako ima pravo na naknadu štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a šteta je za tužitelja nastala prilikom isplate svake invalidske mirovine. Dostavljeni obračun stvarne štete sačinjen je od ovlaštene osobe i ima značenje javne isprave u smislu čl. 171. Zakona općem upravnom postupku, kao takav dokazuje istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Sukladno čl. 166. st. 3. ZOMO-a ima pravo i na zatezne kamate u visini određenoj zakonom koje teku od idućeg dana nakon isteka roka određenog u pozivu odgovornoj osobi da naknadi štetu. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 4. lipnja 2024. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.893,57 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da se 24. lipnja 2017. dogodila prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja, a za koju je prometnu nezgodu odgovorno vozilo stranih registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]). Nisu sporni nastanak štetnog događaja, legitimacija stranaka i odgovornost tuženika. U cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako su navodi tužitelja u tužbi o zakonskim odredbama koje se imaju primijeniti u konkretnom slučaju neosnovani. Za ocjenu osnovanosti predmetnog zahtjeva tužitelja mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (vrijeme isplate svakog pojedinog iznosa). Sukladno odredbama ZOOP-a obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni da je razlog isplati bila ozljeda na radu. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju odredbe ZOOP-a. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza. Smatra, a imajući na umu potraživanje tužitelja i navode tužbe, kako tužbeni zahtjev nije osnovan jer tužitelj nije dokazao da trpi štetu sukladno odredbama materijalnog prava koje se ima primijeniti u konkretnom slučaju, a kakav je i stav najviših sudova Republike Hrvatske, izražen u mnogobrojnoj praksi. Ističe prigovor zastare potraživanja po osnovi naknade štete temeljem odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, u obvezu naknade troškova postupka, zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 5-9), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zadru upućen tužitelju od 13. listopada 2020. (list 10), dopis Općinskog suda u Zadru upućen tužitelju od 22. studenog 2023. (list 11), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru od 13. listopada 2017. (list 12-13), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru od 30. siječnja 2016. (list 14-20), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru od 5. srpnja 2022. (list 21-22), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru od 6. lipnja 2022. (list 23-24), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru od 7. rujna 2022. (list 25-26), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru od 14. rujna 2023. (list 27- 28), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru od 21. srpnja 2023. (list 29-30), odštetni zahtjev (list 32-34), obračun isplata (list 111).

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 9.893,57 EUR zajedno sa zateznim kamatama, a s osnova naknade štete.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika. Sporan je pravni osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama čl. 160. do 167. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21 – dalje: ZOMO).

8. Odredbom čl. 161. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

9. Nadalje, prema odredbi čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

10. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da se treba primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09 i 75/09 – dalje: ZOOP).

11. Prema navedenoj odredbi društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).

12. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa valja odlučiti o obvezi tuženika kao osiguratelju štetnika za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev- 850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.

13. Kako je već navedeno, prema odredbi čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Primjenjivo u ovom konkretnom slučaju, a s obzirom da tužitelj članovima obitelji svog osiguranika isplaćuje obiteljsku mirovinu, sud smatra da obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (tako i VSRH u odlukama broj Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022. i broj Rev 184/2022-2 od 23. ožujka 2022. te Županijski sud u Zagrebu u odluci posl. br. Gž-1636/2024-2 od 19. travnja 2024.).

14. Prema tome, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu. Tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane člankom 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to regulira ZOOP.

15. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno teret dokazivanja da postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koju isplaćuje i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

16. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih obiteljskih mirovina, dakle, izvršenih svih isplata, a što ne dokazuje štetu koju je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju u smislu članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a.

17. Budući da je na tužitelju teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva (u smislu iznosa određenog člankom 27. stavak 3. ZOOP-a), a taj iznos tužitelj nije dokazao, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje naknadu štete na ime isplaćenih mirovina u iznosu 9.893,57 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 12. ožujka 2024. do isplate.

18. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarifa), a prema zahtjevu s ročišta održanog 21. veljače 2025. i to za sastav odgovora na tužbu u visini 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 21. listopada 2024. u visini 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i za zastupanje na ročištu održanom 21. veljače 2025. u visini 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), odnosno 300 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (600,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (150,00 EUR), ukupno iznosi 750,00 EUR.

19. Kako tužitelj nije uspio u sporu, dužan je naknaditi parnični trošak tuženiku, zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od donošenja ove presude pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 3. travnja 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, i to od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju

2. Punomoćnici tuženika