Poslovni broj: P-242/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85a

51 260 Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sucu Sonji Alač, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada na adresi [adresa], 3. DS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i DS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje kao nasljednici iza pok. tužitelja IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi tužitelji zastupani po punomoćnici KS, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženih 1. OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao nasljednice pok. ES iz [adresa], 2. ČS iz [adresa], sada na adresi [adresa], tuženi 1. i 2. kao pravni slijednici pok. GS, Miline, Zagreb, Prikrajnska 11, obje zastupane po punomoćniku Domagoju Dražiću, odvjetniku iz Zagreba, 3. PS iz [adresa], 4. RS iz [adresa], 5. MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], US [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada na adresi [adresa], BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] Ć 6, i ĆSS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi pod 5. kao nasljednici pok. tužene FS iz [adresa], Z [adresa], 6. ZSS iz [adresa], tuženi od 3. do 6. kao pravni slijednici pok. ŠS iz [adresa], 7. OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao nasljednice pok. ES iz [adresa], kao nasljednice pok. SS iz [adresa], 8. OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao nasljednice pok. ES iz [adresa], 9. ČS iz [adresa], sada na adresi [adresa], tuženi 8. i 9. kao pravni slijednici pok. HS, [adresa], tužene od 7. do 9. zastupane po punomoćniku Domagoju Dražiću, odvjetniku iz Zagreba, 10. NS rođ. CS, iz [adresa], koju zastupa punomoćnik CS iz [adresa], brat tužene, 11. CS iz [adresa], i 12. ĐS iz [adresa], sada na adresi [adresa], koju zastupa punomoćnik CS iz [adresa], brat tužene, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 14. ožujka 2025., 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su tužitelji 1. ĆS, D, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ZS, [adresa], sada na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. DS, D, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. ZS, [adresa], sada na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i DS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje kao nasljednici pok. tužitelja IS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u ¼ dijela iste, slijedom čega su tužitelji nakon pravomoćnosti ove presude ovlašteni ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime sa imena upisanih z.k. suvlasnika, što su tuženi dužni trpjeti, sve o u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženima OS, ČS, VS, NS, CS i ĐS da naknade tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.481,18 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 6. srpnja 2016. podnijeli ovome sudu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine opisane u točki I izreke ove presude, navodeći da su samostalni posjednici predmetne nekretnine više od 20 godina, da navedenu nekretninu koriste na način da istu obilaze, uređuju, kose i sl., te da su sukladno odredbi članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na navedenoj nekretnini stekli pravo vlasništva dosjelošću, navodeći da je njihov posjed istinit i pošten.

2. Temeljem gornjih tužbenih navoda tužitelji su predložili donošenje presude kao u točki I izreke ove presude, a traže i naknadu troška parničnog postupka.

3. Za istaknuti je da su tužitelji podnijeli tužbu i protiv preostalih upisanih suvlasnika predmetne nekretnine, u odnosu na koje je sud tijekom ovoga postupka donio presudu zbog ogluhe od 14. siječnja 2019., kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tužitelji su u daljnjem tijeku postupka u podnesku od 3. svibnja 2018. naveli da su oni i jedini vlasnici upisani u zemljišne knjige k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a koje čestice graniče s utuženim zemljištem. Utuženo zemljište zajedno s navedenim česticama u vlasništvu tužitelja da se zajedno koristilo na način naveden u tužbi.

Nadalje, u podnesku od 3. veljače 2025. (stranica 225 spisa) tužitelji su naveli da su dugi niz godina prebivali u kućama sagrađenim na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], susjednim spornom zemljištu. Kako kuće na navedenim česticama nisu imale svoj sanitarni čvor tužitelji da su koristili predmetni poljski WC sagrađen na spornoj nekretnini i to ne samo tužitelji, već i njihovi prednici, što je trajalo više od 20 godina. Isto tako, na istočnom dijelu sporne nekretnine nekada da je bio i drveni kokošinjac koji se protezao i na susjednu česticu u samovlasništvu tužitelja, navodeći da su tužitelji samovlasnici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

5. Tužena VS je u odgovoru na tužbu od 17. ožujka 2017. (stranica 26 spisa) osporila tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Navedena tužena navodi da osporava sve navode tužbe, te ističe da ono što se navodi u tužbi nije dovoljno da bi tužitelji stekli vlasništvo predmetne nekretnine. Naime, samo posjedovanje kao takvo da nije dovoljno da bi netko, pa ni tužitelji, samo tako stekli vlasništvo nekretnine. U tužbi tužitelji da uopće ne objašnjavaju otkuda su oni u posjedu ove parcele i zašto ju koriste, ako ju koriste. Iz ničega što je u tužbi navedeno da ne proizlazi da bi tužbeni zahtjev bio osnovan. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja, uz naknadu parničnog troška tuženoj.

Tuženi PS je u svom odgovoru na tužbu od 8. ožujka 2017. naveo da kao pravni slijednik sada pok. ŠS, koja je u zemljišnim knjigama navedena kao suvlasnik 96/3360 dijela, ne osporava tužbeni zahtjev tužitelja i da je suglasan da se tužitelji upišu u zemljišne knjige kao vlasnici dijela nekretnine koji bi tuženom pripao nasljeđivanjem iza pok. ŠS.

Tužba je 27. veljače 2017. dostavljena na odgovor – rok 30 dana i sada pok. FS, kao tuženoj, čiji su nasljednici tuženi MS, US, BS i ĆSS, te navedena pravna prednica tuženih nije dostavila odgovor na tužbu, odnosno nije osporila tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

Tuženi MS i US su u podnesku od 21. siječnja 2025. (stranice 223-224 spisa) naveli da ne osporavaju tužiteljima tužbu u ovoj pravnoj stvari.

Tuženoj RS je 1. ožujka 2017. tužba dostavljena na odgovor – rok 30 dana te ista nije dostavila odgovor na tužbu, odnosno nije osporila tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

Tuženi CS je u svom odgovoru na tužbu od 2. svibnja 2017. (stranica 35 spisa) naveo da ni on ni njegove dvije sestre NS i ĐS ne pristaju na ovu tužbu.

U daljnjem tijeku postupka, u podnesku od 22. prosinca 2017. (stranica 48 spisa) tuženi NS, CS i ĐS su naveli da se protive tužbi u cijelosti. Navode da su suvlasnici utužene nekretnine i da su tužiteljima voljni, ukoliko isti žele, prodati svoj suvlasnički dio. Navode da su nekretninu naslijedili od svojih prednika, navodeći da su tuženi braća i po majci da su mještani [adresa], gdje se nekretnina i nalazi.

Tuženoj ČS tužba je dostavljena na odgovor u roku od 30 dana, 28. veljače 2017., uz poziv za pripremno ročište koje je održano 23. ožujka 2017. (dostavnica na poleđini stranice 30 spisa), te se ista u roku koji joj je određen nije očitovala na tužbu, niti ju je osporila. Navedena tužena je 15. lipnja 2022. zaprimila i podnesak tužitelja od 3. svibnja 2018.

Tužena ČS je u podnesku od 11. listopada 2023. (stranica 132 spisa) navela da su nasljednici iza pok. GS, Miline, i pok. HS, ona i sada pok. ES, čija je nasljednica OS rođ. ES.

Tužena OS, čiji prednik je zaprimio tužbu na odgovor, je na pripremnom ročištu održanom 17. veljače 2025. (stranice 232-234 spisa) navela da su točni navodi tužitelja da je ona nasljednica pok. oca ŽS, koji nema nikakve veze s [adresa], te nije nasljednik pok. HS rođ. GS, koja je u tužbi naznačena i kao GS, te je navela da su nasljednici pok. HS rođene GS tužena ČS rođ. HS i ES rođ. I, koja je sada pok., a koja je bila njezina majka. Nadalje je navela da je ona jedina nasljednica pok. ES.

Tužene OS i ČS su na gore navedenom pripremnom ročištu navele da će se naknadno očitovati osporavaju li tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

Tužitelji su na gore navedenom pripremnom ročištu, s obzirom na navode tuženih OS i ČS, uredili pasivnu legitimaciju, na način da su tuženu OS naznačili kao nasljednicu pok. ES, odnosno da su prednicu tužene OS, njezinu majku ES označili kao nasljednicu umjesto oca ŽS, kako je to bilo naznačeno tijekom postupka.

Tužene OS i ČS su u podnesku od 3. ožujka 2025. (stranice 266-269 spisa) navele da osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te da ostaju kod svih navoda s pripremnog ročišta od 17. veljače 2025. Ističu da tužbom nisu obuhvaćeni svi suvlasnici predmetne nekretnine. Nadalje navode da su neistiniti navodi da su tužitelji samostalni posjednici predmetne nekretnine, kako to tvrde u tužbi. Tužene ističu kako posjed tužitelja nije ni zakonit, ni istinit niti pošten. Tužitelj da nemaju valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine, posjed nisu stekli na dopušten način već upravo suprotno, potajno, te da su cijelo vrijeme posjedovanja znali kako im ne pripada pravo na isključivi posjed nekretnine. Stoga da tužitelji ne mogu dosjelošću steći pravo vlasništva predmetne nekretnine. Tužitelji u tužbi da čak i ne navode da bi njihov posjed bio zakonit, već navode samo da je istinit i pošten, što da nije točno. Ističu da je sporna nekretnina u naravi šuma. Nadalje navode da su tužitelji pravo suvlasništva sporne nekretnine stekli rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda posl. br. Z-1264/14, a sve temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O- 271/14 od 24. studenoga 2014. iza AS, rođene GS. Kako su tužitelji očito nasljednici pok. AS, isti da su u ostavinskom postupku bili dužni priložiti izvadak iz zemljišne knjige za spornu nekretninu kao dokaz da je ista ostavinska imovina pok. AS, slijedom čega su tužitelji sasvim sigurno znali da je sporna nekretnina suvlasništvo većeg broja osoba, te da pravo na isključivi posjed nekretnine ni na koji način ne može pripadati samo njima. Dakle, posjed tužitelja da je stečen potajno, bez znanja ostalih suvlasnika, slijedom čega da je jasno kako posjed tužitelja nije istinit. Nadalje, tužitelji da su imali i više nego dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed samom činjenicom da su isti nedvojbeno znali, barem od 2014., iz ostavinskog postupka pok. AS, da postoji veći broj suvlasnika sporne nekretnine, kao i da veći dio tih suvlasnik živi izvan [adresa]. Samim time tužitelji da su znali da posjeduju i tuđu nekretninu, što da posjed tužitelja čini nepoštenim. Temeljem svega navedenoga, vršenje posjeda preko tuđeg suvlasničkog dijela da nema potrebnu kvalitetu – poštenje u smislu odredbe članka 18. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nadalje navode da tužitelji u tužbi, kao i u daljnjem tijeku postupka, uopće ne navode na koji su to točno način u posjedu sporne nekretnine, a pogotovo imajući u vidu činjenicu da se radi o šumi. Koje su to točno posjedovne čini odnosno radnje koje tužitelji vrše na spornoj nekretnini da nije poznato. Tužene navode da su tužitelji tek u podnesku od 3. veljače 2025., priložili fotografiju poljskog WC na spornom zemljištu. Tužitelji da ne ističu kako bi oni, ili njihovi prednici, sagradili taj poljski wc, već samo ističu da su taj poljski WC koristili, a što da sasvim sigurno nije dokaz posjeda nekretnine. Uvidom u fotografiju da se teško može zaključiti da bi se tu zaista i radilo o poljskom WC. U istom podnesku tužitelji da navode kako su dugi niz godina prebivali u kućama sagrađenim na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], susjednim nekretninama spornom zemljištu pa da iz razloga što te kuće nemaju sanitarni čvor da su tužitelji koristili predmetni poljski WC. Navode da je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine za koje tužitelji navode da su prebivali u tim kućama, da je razvidno kako tužitelji nisu vlasnici istih, stoga da se postavlja pitanje što znači prebivali, kao i da je neživotno i nelogično da bi tužitelji, koji svi redom žive nedaleko od sporne nekretnine boravili u tuđim kućama bez sanitarnog čvora i koristili poljski WC. Tužene nadalje navodi da zajedno s JS, koja je ranije bila tužena u ovome predmetu, već više desetljeća kontinuirano posjećuju [adresa], iz razloga što su iste suvlasnice kuće u [adresa], gdje borave više puta tijekom godine. Tužene da su suvlasnice većeg broja nekretnina koje se nalaze u [adresa], a od kojih se dio nalazi "iza" sporne nekretnine. Tužene da svaki puta kada dođu u [adresa] šeću po mjestu, tako i po nekretninama kojih su suvlasnice jer su iste u naravi šuma. Tužene da zajedno s članovima svojih obitelji nikada nisu vidjele tužitelje na spornoj nekretnini. Štoviše, upravo da su tužene kao suvlasnice nekretnine, u suposjedu sporne nekretnine, i to već nekoliko desetljeća. Suposjed tuženih da se manifestira na način da iste spornu nekretninu, kao i sve ostale nekretnine u njihovom suvlasništvu, redovito obilaze i šeću po predmetnoj šumi. S obzirom na to da se radi o šumi, tužene da nisu u mogućnosti vršiti posjed nekretnine na način kako se to inače radi, da se na nekretnini nešto gradi, radi, ostavlja stvari i slično. Ističu da se radi o šumi, dakle sve navedene radnje da nije moguće poduzeti, već je moguće vršiti radnje

– posjedovati nekretninu, upravo na način kako to tužene desetljećima čine. Tužene ističu kako su relativno nedavno primijetile na tom području, očito nezakonitu, sječu stabala. Tužitelji da pokretanjem ovoga postupka pokušavaju iskoristiti činjenicu da veći dio suvlasnika sporne nekretnine – tuženih, živi izvan [adresa] (najveći dio u Zagrebu), pogrešno misleći da nisu nikada bili u suposjedu nekretnine. Pravni prednici tuženih OS i ČS također da su bili u suposjedu sporne nekretnine na isti način kako to čine i tužene danas. Navedene tužene predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti, uz obvezu tužitelja da naknade tuženima trošak parničnog postupka.

Tužitelji su u daljnjem tijeku postupka u podnesku od 7. ožujka 2025. (stranica 281 spisa) naveli, da su tužene OS i ČS, osobno pristupile na pripremno ročište dana 17. veljače 2025., na kojem ročištu je zaključen prethodni postupak. Stoga da odgovor na tužbu kojeg su tužene poslale putem svog punomoćnika s dokazima 5. ožujka 2025. je dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka. Zbog navedenog tužitelji su se protivili provođenju predloženih dokaza od strane tuženih koji su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka.

6. U postupku su provedeni dokazi uvidom u izvadak iz zemljišne knjige te povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 5-6, te 7- 14 spisa), izvod iz popisa katastarskih čestica k. o. [katastarska općina] (stranica 15 spisa), kopiju katastarskog plana k. o. [katastarska općina], broj lista katastarskog plana 340 (stranica 16 spisa), u preslike rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu posl. br. O-7979/98 od 25. ožujka 1999. (stranice 133-134 spisa), rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba, kao sudskog povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. O-5335/2018 od 3. srpnja 2018. (stranice 135-136 spisa), rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba, kao sudskog povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. O-7868/21 od 12. studenoga 2021. (stranice 137-139 spisa), rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, po povjereniku javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću iz Rijeke, posl. br. O- 3193/2019 od 14. svibnja 2020. (stranice 156-158 spisa), te rješenja od 9. lipnja 2020. (stranica 159 spisa), rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Crikvenici po javnom bilježniku Emini Vukelić iz Crikvenice posl. br. O-551/2024 od 25. srpnja 2024. (stranice 162-168 spisa), u izvod iz katastarskog plana k. o. [katastarska općina] (stranica 226 i 227 spisa), te u fotografiju (stranica 228 spisa). Nadalje, izvršen je uvid u preslike rješenja Općinskog suda u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel, posl. br. Z-1224/04 od 12. studenoga 2004. (stranice 235-236 spisa), izvatka iz matice rođenih (stranice 237-238 spisa), prijepisa posjedovnog lista broj 1910 k. o. [katastarska općina] (stranice 239-242 spisa), smrtnog lista (stranica 243 spisa), prijepisa posjedovnog lista broj 1910 k. o. [katastarska općina] (stranice 244-245 spisa), a na ročištu održanom 14. ožujka 2025. proveden je dokaz saslušanjem pristupjelih stranaka, i to tužitelja i tuženih OS, ČS i CS, te svjedoka TS (stranice 278-288 spisa).

Tužitelji su tijekom prethodnog postupka predlagali i provođenje dokaza uviđajem na licu mjesta i geodetskim vještačenjem, radi identifikacije predmetne nekretnine, te saslušanjem svjedoka LS, koji dokazni prijedlozi su odbijeni jer je provođenje ovih dokaza suvišno pored činjeničnog stanja utvrđenog na osnovu ranije navedenih, a provedenih dokaza.

Sud nije uzeo u obzir dokumentaciju koju su tužene OS i ČS dostavile u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, uz podnesak od 3. ožujka 2025., koja prileži na stranicama 271-279 spisa, te dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka ĆA, ZA, DSS, ISS, KSS, DA i IA, iznesene u navedenom podnesku, primjenom odredbe članka 299. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu: ZPP), jer se radi o dokazima koje su navedene tužene iznijele tijekom glavne rasprave, protivno odredbi stavka 2. cit. članka.

Pored navedenoga, se ističe i to da je provođenje gore navedenih dokaza suvišno, s obzirom na činjenično stanje utvrđeno na osnovu provedenih dokaza, a posebno s obzirom na iskaze saslušanih tuženih, pa tako i OS i ČS, radi čega bi navedeni dokazni prijedlozi bili i neosnovani.

7. Po provedenom dokaznom postupku odlučeno je kao u izreci presude, iz razloga koji će biti pojašnjeni u daljnjem slijedu obrazloženja ove odluke.

8. Tužitelj ĆS, rođ. 1950. u [adresa], je u svom iskazu naveo da oni kao tužitelji smatraju da je predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], njihova. Navodi da su njegova pok. majka KA, i teta OA, koja je baka preostalih tužitelja, da su svi živjeli u zajedničkom kućanstvu u [adresa], i da se govorilo da je predmetna nekretnina njihova. Kaže da su predmetnu nekretninu koristili na način da je pok. IS, koji je otac preostalih tužitelja, 1970-tih sagradio od dasaka mali poljski WC. Na predmetnoj nekretnini da je bio prašćar za svinje i kokoši, koje je sada pok. IS tkđ. sagradio tih istih 1970-ih godina. Njihova kuća na adresi [adresa], da je bila odmah ispod te predmetne čestice i da su oni od kuće prelazili udaljenost od nekih 20 metara i koristili taj poljski WC. Oni kao familija da su koristili i prašćar za svinje i kokoši. Tužitelj da je pobirao drva s predmetne parcele, to da mu je majka pokazala dokle može ići sa sječom tih drva. Nikada da se nitko nije protivio tom njihovom korištenju predmetne nekretnine. Tuženu ČS poznaje jer je viđa u [adresa], navodeći da ona ljeti dolazi u [adresa], a iz viđenja poznaje i OS. Po imenima nisu mu poznate osobe imena ŽS i ES. Tuženog CS, koji je brat ĐS i NS, poznaje, navodeći da im se mama zvala EA. Koliko je njemu poznato ova nekretnina koju tužitelji koriste nije od obitelji EA. Kaže da mu je majka pokazivala do kuda je njihovo da ne bi prešao u tuđe, a valjda da njegova majka zna od svoje majke ČA da je to njihovo. Naveo je da je to i koristio te da ga nitko nije u tome ometao i majka da je stalno govorila da je to njihovo. Nadalje je naveo da je predmetna nekretnina u naravi više domaća šuma, ova primorska. Tog prašćara da tamo nema skoro 20-ak godina, da je propao sam od sebe, kao i poljski WC, te da je ostala samo rupa. Njihova stara kuća [adresa] da je prodana, a prodali su je 1996. Neovisno o tome što su prodali tu kuću, i dalje koriste tu predmetnu nekretninu. Koriste ju za branje šparoga i drva koje kad god im treba sijeku. Zadnji puta da su sjekli drva s te parcele 2024. Ranije u kućama da nije bilo WC pa da je zato sagrađen taj poljski WC koji su koristili. Taj poljski WC nije bio preko puta ceste već sa iste strane ceste kao i kuća. Taj poljski WC da je imao temelje, to da se i sada vidi, a ovaj prašćar da nije imao temelje već je samo bio od drva. On da je inače radio i nije tamo držao ni svinje niti kokoši u tom prašćaru, držao ih je pok. IS, sve dok se nije preselio u novu kuću, a to je moglo biti 1984. ili 1985. I preostali tužitelji da su koristili ovu predmetnu nekretninu. Kaže da su bile 2 stare kuće koje su spojene zajedno. U jednoj da je živjela njegova teta, a u drugoj njegova majka. Te kuće da su spojene jedna za drugu i na istom kućom broju su bile i to [adresa], na čestici koja se nalazi ispod ove predmetne i nisu bile na nekretnini koja je predmetom ovog postupka. I ovi preostali tužitelji da su koristili predmetnu nekretninu na isti način kao i on, a drva da bi zajedno sjekli. Kada mu je majka rekla do kuda mogu sjeći drva da ne bi prešao na tuđe, nije mu rekla tko je vlasnik tuđeg odnosno tko graniči s njihovim. U stvari, spominjala je nekakva imena osoba koji su živjeli u [adresa] i u [adresa], ali njihovih imena se ne može sjetiti. Kaže da bi znao na licu mjesta pokazati do kuda bi bilo njihovo, a što je tuđe, navodeći da postoje nekakvi ostaci žice kojom je bila ograđena predmetna nekretnina koji bi se i sada mogli vidjeti na licu mjesta. Kada su K počeli vaditi papire od tada ima saznanja da su i druge osobe upisane kao suvlasnici predmetnih nekretnina, a to da je bilo pred 20-ak godina.

9. Tužiteljica ZS, rođ. 1973., koja je sestra tužitelja DS, a čija baka je sestra majke tužitelja ĆS, je u svom iskazu navela da su spornu nekretninu njezin brat tužitelj DS i ona naslijedili od pok. prabake OSS rođ. ĆS odnosno bake koja se isto tako zvala ČA ili GA udana OSS, a djevojačko prezime majke tužiteljice PA da je OSS. Njezina baka da je rođena 1910. a preminula je negdje 1990. Svi da su živjeli u toj kući [adresa] koja se nalazi ispod zemljišta koje je predmetom ovog postupka o kojem je iskazivao i tužitelj ĆS. To da su bile 2 kuće praktički dvojne, naslanjale su se jedna na drugu i u toj gornjoj da je živio tužitelj ĆS sa svojom mamom ES, koju su svi zvali GS, a oni, odnosno baka tužiteljice ČA, roditelji tužiteljice IS i PA te brat tužiteljice, da su živjeli u toj donjoj kući. Ova sporna nekretnina da je od ovih njihovih kuća udaljena možda 20-ak metara, možda i manje, ali uglavnom da se nalazi u neposrednoj blizini njihovih kuća. Ni njihova kuća niti kuća tužitelja ĆS da nije imala sanitarni čvor. Njoj da je poznato po priči u obitelji da su njezina pok. prabaka i pok. baka vršile nuždu upravo na ovoj spornoj nekretnini i prije nego li je tamo sagrađen poljski WC. Poznato joj po priči da je taj poljski WC sagrađen negdje 1970-tih, nešto prije njezina rođenja, a po priči u obitelji sagradio ga je njezin otac sada pok. IS. Osobno da može svjedočiti da je i ona koristila taj poljski WC sve do negdje 1990. dok se nisu preselili u novu kuću koja se duže vremena gradila tako da ne zna moment točnog preseljenja, ali i ta druga kuća da se nalazi u blizini, ali samo preko puta i ta njihova druga kuća da je na adresi [adresa]. Njezin otac da je napravio betonsku podlogu za drveni dio da se sakriju od pogleda. Sada su ostali samo betonski temelji površine 1,5 m x 1,5 m otprilike, a poljski WC da su koristili dok se nisu preselili u novu kuću. Njezin otac da je u prašćaru držao svinje i kokoši, a oni da su se tamo igrali. Sigurno ima više od 20 godina kako su prestali tamo držati svinje i kokoši, ali ne može se ni približno izjasniti do kada. Uvijek da su smatrali da je ova čestica oko koje se vodi ovaj postupak njihova, da je ostala u familiji još od prabake i bake. Do ove sporne čestice postoje još 3 čestice do ceste koje su u njihovom samovlasništvu, jedna se dotiče ove sporne čestice. Te čestice koje su u njihovom samovlasništvu da su k. č. br. [katastarska čestica] te k. č. br. [katastarska čestica] koja graniči u potpunosti s ovom predmetnom česticom, a ove preostale dvije da se dodiruju sa spornom rubno ili kutno. Nije bilo nikakvih razloga da tu nekretninu ne smatraju njihovom, niti im je bilo tko sporio korištenje te predmetne nekretnine. Nitko da im nikada nije rekao da ne smiju biti tamo ili da je to tuđe. Od na ročištu prisutnih tuženih poznaje tuženog CS kojeg je možda 2-3 puta vidjela na cesti u [adresa], a prisutne tužene ne poznaje. I nakon preseljenja u novu kuću da su koristili ovu spornu nekretninu, kaže da se ona tuda znala prošetati i brati šparoge, a njezin brat DS da je pobirao drva sa ove sporne nekretnine povremeno. Koliko joj je poznato nitko se tome nije nikada protivio. Nakon smrti njezine majke, koja je umrla 1999. da su naslijedili dosta zemljišta u k. o. [katastarska općina] s time da to nije bilo samo u [adresa] nego i u Bateru i ona da je negdje 2014. pregledavala dokumentaciju i nije našla vlasnički list od ove sporne čestice i kada je išla provjeriti u zemljišne knjige da su shvatili da ne samo da nisu samo oni upisani već da je upisana još njezina pok. baka ČA, što znači da nakon smrti bake ni njezina majka nije prenijela kroz ostavinsku raspravu na sebe, a posljedično tome kada joj je mama preminula 1999. nisu ni oni u ostavinu prijavili ovu nekretninu. I onda da je rekla da idu prijaviti to kao naknadno pronađenu imovinu pa da se direktno prenijelo s njezine bake na nju, brata i pok. tatu. Kako su njezina pok majka i tužitelj ĆS bili djeca dvije sestre oni da su te nekretnine nasljeđivali upola, tako da je u tom vlasničkom listu osim njezine bake ČA bila upisana i Miljenkova mama ESS i da je onda predložila ĆS da bi mu pomogla da prenese vlasništvo sa svoje pok. mame što je on prihvatio i ona da je to napravila tako da je to prešlo i na njega. Pošto su smatrali da je ta nekretnina njihova generacijama još od njezine prabake da su odlučili podnijeti tužbu. Kaže da su i sada, u ovoj fazi već skoro u ½ i upisani kao vlasnici i nitko do sada tu nije ništa prigovarao, i tako je tekao slijed za tu česticu. Njezina baka da nije imala druge djece, osim njezine majke. Prabaka da je imala njezinu baku i tetu ESS, koja je majka tužitelja ĆS. Sve ono što je rekao tužitelj ĆS, da se ona s time može složiti tako da se pridružuje njegovim navodima. Njezino prvo saznanje o upisanim drugim suvlasnicima da je bilo prije one naknadno pronađene imovine u ostavini, negdje 2014. Ove tri čestice za koje je navela da su u njihovom samovlasništvu, navela je da su oni to naslijedili od svoje mame, kada je mama preminula 1999., navodeći da su u ostavinskoj raspravi imali te čestice. Navela je da koriste cijelu utuženu nekretninu, to da je negdje oko 400 m2, i za nju da su uvijek govorili da je to njihova nekretnina. Nekada da su postojale međašne oznake, sada ne postoje. Kada su pripremali tužbu njezin brat DS da je bio s geodetom na terenu i po tome što je geodet utvrdio, tužitelji koriste cijelu ovu predmetnu nekretninu. Postoje 2 čestice koje graniče sa spornom nekretninom, a koje se nalaze s gornje i donje strane, to nisu one na kojima su tužitelji samovlasnici, a koje je ranije spomenula, dakle na te dvije čestice tužitelji su upisani kao suvlasnici, s južne strane se nalazi čestica k. č. br. [katastarska čestica], a sa sjeveroistočne se nalazi k. č. br. [katastarska čestica]. Na te 2 čestice tužitelji su upisani kao suvlasnici u istom omjeru kao i na ovoj spornoj. Ona se osobno nije koristila česticom k. č. br. [katastarska čestica], a na ovoj donjoj k. č. br. [katastarska čestica] na toj čestici i sada stoje njihovi auti, tamo znaju parkirati aute, a ispod te 2 čestice gdje parkiraju auto tamo su te 2 stare kuće koje su prodali. Za česticu k. č. br. [katastarska čestica] smatra da su tužitelji stvarno suvlasnici u tom dijelu, a za česticu k. č. br. [katastarska čestica] može reći da je tu upisana, ali da nikada nije polagala prava na tu česticu.

10. Tužitelj DS rođ. 1977. brat tužiteljice ZS, čija baka i majka tužitelja ĆS su sestre, je u svom iskazu naveo da je slušao iskaze tužitelja ĆS i ZS te da je točno ono što su naveli, te da se pridružuje navodima iz njihovih iskaza. Dodatno je naveo da oduvijek pamti poljski WC koji je sagradio njegov otac, pamti da je on oduvijek postojao i da se koristio sve negdje do 1984. ili 1985. kada su preselili u novu kuću. Nova kuća da je udaljena od ove sporne nekretnine nekih 30-tak metara, te da on živi u toj novoj kući stalno, a do tada da je živio u ovoj kući [adresa]. Sjeća se, budući da je bio dijete da se bojao ići sam u taj poljski WC jer je nekretnina obrasla primorskim raslinjem pa su zato s njim išli ili mama ili tata. Sjeća se toga kokošinjca koji je bio na spornoj nekretnini i zna da je s tatom išao po jaja. Budući da je tamo bilo trave sjeća se da je tata nosio kosu, ne ovu električnu nego običnu, i sjeća se da bi tata kosio put do WC, ono gdje je bio kokošinjac i iza toga. To sve gdje je bio taj WC, taj kokošinjac i to iznad što je rekao da je tata sve kosio to je sve površine 400 m2. Otac da bi znao pokositi tamo gdje je bila trava jer su se oni tamo kretali. Na jednom dijelu je kamenje. S jedne strane je međa zid, a s druge strane je bila nekakva žica koju je stavio jedan stariji čovjek koji je umro, a zvao se O ili RA, zvali su ga MA i on je bio stavio tu žicu od kuda je smatrao svoje, i oni su svoje utuživali isto. Ovo sve što su tužitelji koristili i smatraju njihovim, kada je došao geodet na lice mjesta da je rekao da je to upravo ova predmetna nekretnina. Kaže da su tužitelji suvlasnici i u nekim drugim česticama i na opasku geodeta da su suvlasnici, on da mu je rekao da se u to ne želi dirati, jer to nije njihovo, navodeći da te druge čestice nisu koristili. Svakodnevno da izlazi tamo više puta na dan i nikada da nije vidio nikoga da koristi ovu spornu nekretninu ni u šetnji niti u bilo čemu. Kroz sve ove godine da se nije dogodilo da bi netko koristio ovu spornu nekretninu jer je ona njihova, navodeći da inače ima pogled na sve te čestice. Kaže da više ne parkira auto na k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj je upisan kao suvlasnik, navodeći da je premjestio sada auto i parkira ga na česticu koja je čisto njihova, a radi se o k. č. br. [katastarska čestica] i tamo ti automobili jesu. Nekakva stara priča mještana da je bila za česticu k. č. br. [katastarska čestica] da je jedan čovjek koji je preselio u Zagreb, a zvao se UA da je tamo namjeravao napraviti montažnu kućicu, ali nije htio jer je smatrao da je ova sporna čestica od tužitelja pa je smatrao da onda nema prilaza. UA da se bio posavjetovao s pok. BA koji mu je rekao da nema prilaza pa da je odustao od čestice k. č. br. [katastarska čestica]. To da je sve što ima za nadodati. Geodeta da su angažirali negdje 2014., a otprilike tada da je saznao i za druge suvlasnike. To da mu je prenijela sestra. Kaže da postoji zid između čestica k. č. br. [katastarska čestica].

11. Tužena OS, rođ. 1971. u Zagrebu, koja je nećakinja tužene ČS, je u svom iskazu navela da cijeli život dolazi u [adresa] jer tamo imaju kuću na početku sela, na adresi [adresa], sada da je ta ulica promijenila ime, i to da je sada je ulica XIX dalmatinske divizije 2. Ova predmetna nekretnina da je dosta udaljena od njihove kuće. Postoje dvije ceste koje prolaze kroz [adresa] jedna ide lijevo, a druga desno, a na vrhu sela je groblje gdje idu na grob njezinoj baki HS, rođ. UA. Od groblja idu lijevo i spuštaju se po toj drugoj cesti dolje s tim da često idu i kod prijatelja koji stanuju kod groblja. Radi se o obitelji E, pa da se spuštaju dolje i kada se spuštaju da znaju reći za ovu spornu šumu odnosno spornu nekretninu da je to njihovo. To da su joj govorili i tata i mama, prvenstveno mama jer je ona po mami nasljednica, a ne po tati. Kaže da nije ulazila na spornu nekretninu uglavnom samo da bi bio komentar da je to njihovo kada bi prolazili pored te nekretnine, a nikada da nisu na toj predmetnoj nekretnini ništa radili niti ju koristili. Navela je da oni na vrhu sela imaju svoje nekretnine, ni tamo da nije ništa radila, ali samo zna da imaju tamo svoje nekretnine. Kada je prolazila pored sporne nekretnine nikada da nije vidjela da bi na toj nekretnini netko bio ili nešto radio. Nikada da nije vidjela ni kokošinjac niti WC. Ne može reći da oni tamo nisu bili, ali uglavnom ona ih nije primijetila. Nadalje je navela da bi se bili šetali od groblja prema dolje, ne bi nikada ulazili na predmetnu nekretninu. Za ono što su rekli da je njihovo, da su im pokazali šumu koja je malo unutra, ne do ceste. Nikada da nije ušla unutra i ne zna koliko je pokazano da je njihovo. Navela je da ima 53 godine, prvih 10-15 godina da može reći da se baš nešto i ne sjeća, ali preostali period svake godine da ide primjerice ljeti i po nekoliko puta na groblje baki i vraća se upravo tom cestom s koje može vidjeti predmetnu nekretninu i nikada da nije stupila na tu predmetnu nekretninu tako da nije mogla ni znati što se nalazi na toj predmetnoj nekretnini. Navela je da je zadnji puta prošla pored predmetne nekretnine u rujnu 2024. Negdje u blizini groblja račva se cesta na gornju i donju, a ne zna kojom od tih dviju cesta ide češće. Kaže da od tog zavoja gore imaju svoje nekretnine, a ova sporna čestica da je dolje ispod na zavoju. Nije zamijetila da se u blizini nešto gradi. Misli da nisu imali u čestici do suvlasništvo. Kada je rekla da je gore čestica njihova mislila je na česticu k. č. br. [katastarska čestica], a ova koja je predmet spora da je niže. Na čestici k. č. br. [katastarska čestica] da su u suvlasništvu.

12. Tužena ČS, rođ. 1955. iz Zagreba, teta tužene OS, je u svom iskazu navela da su majka tužene OS, ES i ona sestre, a njihova majka da se zvala HS rođ. UA i ona da je rođena u Povilama 1912. Njihova kuća da je nekada bila na adresi [adresa], a sada da je ta ulica promijenila ime u XIX. dalmatinske divizije 2. Njihova kuća da je dosta udaljena od sporne nekretnine, a ne može se izjasniti točno koliko. Poznato joj je da je ova sporna nekretnina u naravi šuma. Sporna nekretnina da je u blizini kuća kako su to naveli tužitelji u svom iskazu. Kaže da nikada nije vidjela ni kokošinjac niti WC na spornoj nekretnini. Navela je da je kao mala prolazila s pok. djedom FA pored predmetne nekretnine. Kaže da je dolazila u [adresa] preko ljeta, gdje bi provodila školske praznike i onda da su išli na groblje pa da joj je djed pokazivao gdje imaju dijelove zemljišta, te da je tako rekao da imaju udio u toj šumi koja se nalazi na ovoj spornoj nekretnini. Nikada da nije koristila spornu nekretninu, nikada da nije ni ulazila na ovu spornu nekretninu, navodeći da se ona inače boji zmija. Kaže da je prolazila i sa sestričnom KSS i s njezinim ocem ŠA, koji je bratić njezine majke, te da joj je on isto govorio da imaju tu šumu u suvlasničkom dijelu. Kaže da svake godine dolazi u [adresa], gdje boravi od proljeća do jeseni, povremeno ide i u Zagreb pa se vraća. Kaže da nije vidjela da se bilo što događa na spornoj nekretnini. Poznaje tužitelje ČSS, i DS, kojeg vidi kada prolazi pored njihove kuće jer su one na početku sela i svi prolaze pored njih. Poznavala je i pok. IS čak da je znao ako bi ona čekala na autobusnoj stanici da ju znao povesti i odvesti do [adresa]. Kaže da IS nikada nije vidjela na spornoj nekretnini niti su ikada pričali o spornoj nekretnini.

13. Tuženi CS, rođ. 1956. iz [adresa], brat tuženih ĐS i NS, je u svom iskazu naveo da mu je jako dobro poznata predmetna nekretnina. Poznato mu je i gdje se ona nalazi. Kaže da je njegova pok. majka EA rođ. ČSS, rođena na adresi [adresa], a i njezina baka SA da je živjela u toj kući, kao i pok. djed Č koji je otišao u Argentinu gdje je i umro i njihova kuća da se nalazi u neposrednom susjedstvu tužitelja 10 metara dalje od njihove kuće tako da je ova sporna nekretnina u neposrednoj blizini kuće u kojoj je rođena njegova majka. Naveo je da je on, skoro svaki dan dolazio u tu kuću sve do nedavno. Poslije da nije imao potrebe jer su tu starinu prodali sestrični HA. Nikada nije vidio ni poljski WC niti kokošinjac na predmetnoj nekretnini. Ta sporna nekretnina da je u naravi pašnjak koji je zarastao, netko da je sjekao drva s predmetne nekretnine, navodeći da nije vidio tko je sjekao drva niti ga je interesiralo. Primijetio je da je netko sjekao drva, navodeći da ima od toga 8-10 godina. Zna da su suvlasnici sporne nekretnine i to on i njegove 2 sestre i pok. Č u [adresa]. Kaže da on nikada nije sjekao drva sa sporne nekretnine niti bi sjekao. Nije nikada koristio predmetnu nekretninu, samo da bi došao pogledati stanje na njoj i otišao bi. Nisu ni njegove sestre koristile tu nekretninu, nisu ni mogle bez njegova odobrenja koristiti tu nekretninu kao ni on bez njihovog. Kaže da je pokušao s tužiteljima na miran način riješiti spor pa da im je ponudio da otkupe od njega i njegovih sestara te pok. G iz [adresa] njihove upisane suvlasničke dijelove, što je tužitelj DS odbio. Nije nikada vidio tužitelje da koriste predmetnu nekretninu, a ni pok. IS. Zadnji put da je jučer obišao predmetnu nekretninu. Svake godine, svakog sata, svake minute da je obilazio predmetnu nekretninu.

14. Svjedokinja TS, rođ. 1938. rođ. u [adresa], je u svom iskazu navela da zna da je na tom mjestu bio drveni WC koji je na betonskim temeljima, možda da je sada rupa tamo. Taj WC da se ne može vidjeti s ceste jer je u odnosu na put to smješteno malo unutra. Nije joj poznato tko je sagradio taj WC, ali joj je poznato da ga je koristila GS, koja je majka tužitelja ĆS. Navela je da se mlada udala 1966., te otišla iz [adresa] u [adresa], a u [adresa] da bi dolazila kod majke, koja je umrla 2000. Ne može se izjasniti do kada je tamo bio taj poljski WC. Kuća u kojoj je rođena da nije daleko od ove nekretnine na kojoj je ovaj poljski WC bio. Nije joj poznato je li baka preostalih tužitelja ČA koristila taj WC. Navela je da su GS i SA imale jednu kuću i onda da su se njih dvije podijelile. Navela je da je GS napravila WC vani jer nije imala WC u kući te da je koristila WC koji se nalazio na spornoj nekretnini.

15. Iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stranica 5-6 spisa proizlazi da su tužitelji, te tuženi, osobno i po pravnim prednicima, upisani kao suvlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] šuma površine 113 čhv, koja je predmetom ovoga postupka.

U preostalim suvlasničkim dijelovima upisane su osobe, čiji su slijednici preostali tuženi navedeni u uvodu djelomične presude zbog ogluhe od 14. siječnja 2019., protiv kojih su tužitelji također podnijeli tužbu u ovome predmetu, a u odnosu na koje je donesena navedena presuda zbog ogluhe, kojom se prihvaća u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

Nadalje, iz prijepisa posjedovnog lista 1910 k. o. [katastarska općina] sa stranica 241-242 spisa od 3. prosinca 2024. proizlazi da su stranke, osobno i po prednicima, upisane kao posjednici navedene nekretnine, s time da je naznaka da se radi o upisu vlasnika, odnosno sukladno podacima iz izvatka iz zemljišne knjige.

16. U postupku nije sporno da se nekretnina koja je predmetom ovoga postupka nalazi u [adresa], a u naravi radi se o nekretnini koja je obrasla primorskim raslinjem. Položaj navedene nekretnine vidljiv je i na izvodu iz katastarskog plana od 3. veljače 2025. sa stranice 224 spisa, na kojem je vidljiv i položaj susjednih nekretnina.

17. Tužitelji tvrde da prijepor graniči s nekretninama koje su upisane kao njihovo vlasništvo,, navodeći da su u cijelosti vlasnici nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], koje su položajno smještene uz predmetnu nekretninu.

Nadalje, tužitelji tvrde da se na predmetnoj nekretnini nalazio poljski WC i prašćar za svinje i kokoši, i to od početka 1970-tih, koje da su koristili. Tvrde da su živjeli u staroj kući koja se nalazila na adresi [adresa], koja je predstavljala dvojni objekt, nasljedstvo sestara sada pok. KA, koja je majka tužitelja ĆS, te pok. ČA (Katarine) Svetić rođene Butković, koja je baka po majci sada preostalih tužitelja ZS i DS, te da su njihovi prednici kao i oni osobno, koristili taj poljski WC, koji je bio jedini sanitarni čvor za navedeni objekt.

Tako tužitelji tvrde da su, osobno i po navedenim prednicima, koristili i prašćar, za svinje i kokoši, te da su kosili travu i sjekli drva s prijepora.

Tužitelji tvrde da su WC i prašćar sagrađeni negdje početkom 1970-tih, da ih je sagradio sada pok. tužitelj IS, otac tužitelja ZS i DS, i suprug njihove majke PA rođene OSS.

Naime, tužitelji tvrde da su dugi niz godina, i to sve do prodaje 1996. prebivali u kućama [adresa], sagrađenim na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], koje se nalaze na nekretninama koje su u blizini prijepora, na udaljenosti od cca 20- tak metara od prijepora.

Iako su tužene OS i ČS, u podnesku od 3. ožujka 2025. tvrdile da su i one, na isti način kao i njihovi prednici, u suposjedu predmetne nekretnine, koji bi se manifestirao na način da istu obilaze i šeću po njoj, iste su u svojim iskazima navele upravo suprotno, a to je da nikada nisu ni koristile, niti bile na predmetnoj nekretnini, već da su samo usput, kada bi se šetale, odnosno primjerice išle do groblja ili u posjetu, u povratku prolazile pored predmetne nekretnine, da se govorilo u obitelji da je to njihova šuma, ali ni ne tvrde da su bilo kakve radnje vršile na istoj, niti da su šetale po njoj, kako to navode u tom podnesku.

Pored takvih iskaza tuženih OS i ČS, proizlazi da su iste u svojim iskazima i potvrdile da nisu u posjedu ili suposjedu predmetne nekretnine.

Iz iskaza tuženih NA i ČS, proizlazi da dugi niz godina dolaze u [adresa], i to od malena, pa tako ČS, rođena 1955. navodi da je sa sada pok. djedom FA, kao i ŠA, koji je bratić njezine majke, prolazila pored predmetne nekretnine, a i iz iskaza OS proizlazi da bi prolazila pored predmetne nekretnine, koja položajno nije smještena uz samu cestu.

I tuženi CS je u svom iskazu naveo da je često dolazio u [adresa], gdje je rođena njegova majka EA, u kući koja je u neposrednom susjedstvu kuće tužitelja, u kojoj je živjela još i njezina pok. prednica SA, gdje je i navedeni tuženi dolazio sve do nedavno, do prodaje te kuće svojoj sestrični.

Stoga, njima svima, kao i njihovih prednicima, i to EA, koja je prednica tuženih CS, NS i ĐS, kao i sada pok. prednicima tuženih OS i ČS, ES i HS rođ. SA, nije moglo biti nepoznato to da predmetnu nekretninu koriste tužitelji i njihovi prednici.

Naime, iz postupka proizlazi, i to iz iskaza tužitelja, da su prednici tužitelja, koristili predmetnu nekretninu, na način da su na istoj sagradili i koristili sanitarni čvor tj. poljski WC za svoje kuće koje su se nalazile na adresi [adresa], a radi se o HS

– KA i OA rođ. KA, koje su sestre, i prednice tužitelja. Navedeno je potvrdila u svom iskazu i svjedokinja TS, iz čijeg iskaza proizlazi da je na spornoj nekretnini bio drveni WC na betonskim temeljima, koji se ne može vidjeti s ceste, jer je u odnosu na put smješten malo unutra i zaklonjen je gledajući s puta. Navedenoj svjedokinji nije poznato tko je sagradio taj WC, ali zna da ga je koristila majka tužitelja ĆS, HS (Marija) Butković. Navedeno joj je poznato jer je rodom iz [adresa], njezina rodna kuća nije daleko od predmetne nekretnine, od udaje 1966. je živjela u [adresa], ali je dolazila u [adresa], gdje je sve do 2000. živjela njezina majka, tako da ova svjedokinja ima neposrednih saznanja o tome tko je koristio predmetnu nekretninu.

Nadalje, iz iskaza tužitelja ĆS, proizlazi da su njegova majka KA, ali i njezina sestra OA, rođ KA, koristile taj poljski WC, jer drugog WC za kuću u kojoj su živjele na adresi [adresa], nije ni bilo.

Iz iskaza tužiteljice ZS, proizlazi da joj je iz priče u obitelji poznato, da su navedene prednice tužitelja i od ranije, prije gradnje WC koji je sagradio njezin otac IS početkom 1970-tih, koristile spornu nekretninu za istu svrhu, jer nisu imali sanitarni čvor.

Nadalje, iz iskaza svih tužitelja proizlazi da je otac tužitelja ZS i DS, sada pok. IS, na predmetnoj nekretnini početkom 1970- tih sagradio prašćar za svinje i kokoši, te iz njihovih iskaza proizlazi da su tu držali svinje i kokoši, da je on kosio travu kako bi održavao put do tog WC i područje oko prašćara i WC, sve tamo do početka 1990-tih.

Uz navedeno, iz iskaza tužitelja proizlazi da su sjekli drva s prijepora, a naveli su da su im njihovi prednici pokazali do kuda je njihovo, te iz njihovih iskaza proizlazi da je cijela predmetna nekretnina, koju im je identificirao geodet, njihova, i da su sve to koristili, osobno i po prednicima, na način kako je to ranije opisano.

Iako tuženi koji su osporili tužbeni zahtjev tužitelja, tvrde da nikada nisu vidjeli tužitelje i njihove prednike na predmetnoj nekretnini, iz njihovih navoda proizlazi da su vidjeli tragove korištenja te nekretnine, odnosno sječe drva, a gradnja i korištenje WC i prašćara od početka 1970-tih pa nadalje, te košnja i sječa drva, su više nego očiti načini korištenja nekretnine, koji nemaju obilježja potajnog korištenja, kako to pokušavaju prezentirati tuženi.

Odredbom članka 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.; u daljnjem tekstu: ZVDSP) je propisano da se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnog prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Prema odredbi članka 28. stavka 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima («Narodne novine», broj 53/91., 91/92., u daljnjem tekstu: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. savjesni zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a odredbom stavka 4. istog članka je propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72. stavka 2. ZOVO, posjed je savjestan ako posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

Sukladno odredbi članka 159. stavka 1. ZVDSP, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari. Člankom 159. stavka 2. ZVDSP propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema odredbi članka 18. stavka 3. ZVDSP, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao ni s obzirom na okolnosti nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema tome, osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema odredbama ZOVO i ZVDSP je pošten (savjestan) posjed i ukoliko posjed posjednika nije pošten, tada takav posjednik ne može nikada steći pravo vlasništva dosjelošću.

Primjenom prednjih odredbi pravni prednici tužitelja, i to majka tužitelja ĆS, GS, te njezina sestra, a baka po majci preostalih tužitelja OA, koja je rođena 1910., a umrla 1990., kao ni tužitelji, nisu imali razloga sumnjati da im pravo na posjed predmetne nekretnine ne pripada, a iz stanja kakvo je bilo na terenu nisu ni mogli zaključiti da ne bi bili vlasnici predmetne nekretnine, jer osim njih na terenu nitko drugi nije koristio predmetnu nekretninu, što proizlazi iz iskaza saslušanih tužitelja, koje je potvrdila i svjedokinja TS, koja je rodom iz [adresa], i njezina rodna kuća se nalazi u blizini predmetne nekretnine, u kojoj je iz [adresa] nastavila dolaziti i nakon udaje 1966., sve do majčine smrti 2000., čime je potvrdila u svom iskazu, navode iz iskaza tužitelja, kada su iskazivali o svome korištenju predmetne nekretnine.

Naime, ovaj sud poklanja vjeru iskazu saslušanih tužitelja, kao istinitim i vjerodostojnim, to tim više jer su oni suglasni, te životno uvjerljivi i logični, a iz njihovih iskaza proizlazi da su prednici tužitelja sestre KA i OA, živjele u dvojnoj kući u neposrednoj blizini predmetne nekretnine, na adresi [adresa], te da su predmetnu nekretninu, koristili na način da su zasigurno od početka 1970-tih, koristili WC koji je na predmetnoj nekretnini sagradio sada pok. IS, i to na betonskim temeljima, od drvenih dasaka, od kojih je napravio i prašćar za svinje i kokoši, koje je držao na prijeporu. Nadalje, iz njihovih iskaza proizlazi da je sada pok. IS održavao i put do i oko tih provizornih objekata, košnjom trave, odnosno primorskog raslinja, te iz njihovih iskaza proizlazi da su sjekli i drva s prijepora, kroz sve te godine. Iz njihovih iskaza proizlazi da od preseljenja u novu kuću, negdje u drugoj polovici 1980-tih, odnosno oko 1985., više nisu koristili taj poljski WC, koji se onda urušio, ali ostali su betonski temelji, odnosno, rupa, kao tragovi toga korištenja. Navedeno je potvrdila svjedokinja TS, koja je navela da zna da je majka tužitelja GS (Marija) Butković, za svoju kuću imala taj poljski WC koji se nalazio na prijeporu, te da je ta kuća koristila taj poljski WC na prijeporu, a iz iskaza tužitelja ĆS i preostalih tužitelja, proizlazi da je to bio jedini sanitarni čvor za obje kuće [adresa]. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se zasigurno od početka 1970-tih, od kada su nesmetano koristili prijepor kao samostalni posjednici, nalaze u samostalnom posjedu predmetne nekretnine, i to kao pošteni (savjesni) posjednici više od 50 godina, te je protekao zakonom propisani rok iz članka 28. stavka 4. preuzetog ZOVO za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini, a kako su ispunjene i ostale pretpostavke stjecanja prava vlasništva, to je u postupku utvrđeno da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva prijepora.

Navodi tuženih da ni tužitelje, niti njihove prednike nikada nisu vidjeli na predmetnoj nekretnini, te daljnje njihove navode da čak i da tužitelji i njihovi prednici, koriste tu nekretninu na način kako to tvrde, da ju koriste znajući da ona nije samo njihova, već suvlasništvo stranaka, su neuvjerljivi i neosnovani, jer upravo suprotno proizlazi iz iskaza saslušane svjedokinje i tužitelja, iz kojih proizlazi da su upravo tužitelji i njihovi prednici s članovima svojih obitelji, nesmetano održavali prijepor, čistili ga, sjekli stabla, koristili WC i prašćar za svinje i kokoši, a kojima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužitelja da su upravo oni i njihovi ranije navedeni prednici koristili prijepor kao samostalni posjednici.

Naime, neživotno je i nelogično, da bi prednici tuženih, i to EA rođena ĆS, čija su djeca tuženi CS, NS i ĐS, koja je rođena u neposrednom susjedstvu, kao i njezina prednica SA, koja je živjela u toj istoj kući u blizini prijepora, a tuženi CS je dolazio sve do nedavno tamo, da ne bi reagirali na gradnju WC i kokošinjca na prijeporu, odnosno na korištenje nekretnine od strane tužitelja i njihovih prednika. Isto se odnosi i na prednike tuženih OS, čija je majka ES rođena I, i njezine sestre, a tužene ČS, a radi se o baki OS, odnosno majci ČS, HS, koje na ulazu u [adresa] imaju svoju kuću, gdje redovito dolaze, a ČS, rođena 1955. je dolazila od malena u [adresa] kod svog djeda, dakle, nelogično je da isti ne bi reagirali na gradnju tih objekata i korištenje nekretnine od strane tužitelja i njihovih prednika, da su predmetnu nekretninu smatrali svojih vlasništvom.

Iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da su bili u uvjerenju da je predmetna nekretnina njihova, tako da se oduvijek govorilo u njihovoj obitelji, te su oduvijek, od kako pamte, oni i prednici koristili tu nekretninu.

Sve radnje koje su na prijeporu poduzimali tužitelji, njihovi prednici i obitelji tužitelja, o kojima su detaljno iskazivali su radnje kojima se dokazuje samostalni i kontinuirani posjed tužitelja i njihovih prednika.

Iz iskaza tužitelja te svjedokinje TS proizlazi da nitko drugi osim tužitelja i njihovih prednika, nije koristio prijepor, kao i da im nitko nije osporavao korištenje prijepora, pa tako ni prednici tuženih i tuženi, koji su cijelo to vrijeme od 1970-tih dolazili ili živjeli u [adresa], u neposrednom susjedstvu, ili su prolazili pored predmetne nekretnine i nisu osporavali prednicima tužitelja i tužiteljima, korištenje prijepora, niti su ikada imali potrebu doći na predmetnu nekretninu ili koristiti istu.

Navodi tužene ČS, da je njezin sada pok. djed FA, koji je živio u [adresa], kao i bratić njezine majke ŠA, koji je otac KSS, govorili da je to njihova šuma, odnosno da u toj nekretnini imaju udio, te navodi tužene OS, da se to tako govorilo, kada bi prolazila pored predmetne nekretnine, ovaj sud drži usmjerenim ka tome da poboljšaju poziciju tuženih u ovome sporu, i ovaj sud ih ne cijeni istinitim i vjerodostojnim.

Naime, već je ranije navedeno da tužena ČS nije dostavila u roku koji joj je određen, odgovor na tužbu, odnosno nije se bila očitovala na tužbu koju je primila radi odgovora tijekom 2017., te naknadno, sve do 2023., nije dostavljala u spis nikakva očitovanja na navode tužbe. KSS, koja je sestrična ČS, bila je tužena u ovome predmetu, i ona nije osporila tužbeni zahtjev tužitelja, a dostavljena joj je tužba na odgovor, te je ovaj sud u odnosu na istu donio presudu zbog ogluhe. Da je smatrala ovu nekretninu svojim vlasništvom, KSS bi osporila tužiteljima tužbeni zahtjev, što nije učinila. Kada se uzme u obzir sve navedeno, kao i činjenicu da tužene ČS i OS, ni ne tvrde da su koristile predmetnu nekretninu, kao ni preostali tuženi, te iz njihovih iskaza proizlazi da nisu ni bili na predmetnoj nekretnini, koju zasigurno od početka 1970-tih koriste tužitelji, odnosno njihovi prednici, tada je jedino logično da ni tuženi, niti njihovi prednici, nisu smatrali predmetnu nekretninu svojim vlasništvom, te se nisu ni protivili odnosno osporavali tužiteljima i njihovim prednicima njihov samostalan posjed predmetne nekretnine.

S obzirom na to da su tužene OS i ČS u svojim iskazima izričito navele na nikada nisu koristile predmetnu nekretninu, niti su kada bile na njoj, to su navodi navedenih tuženih iz podneska od 3. ožujka 2025. da šeću po predmetnoj šumi, kao i tvrdnje da su na navedeni način u suposjedu predmetne nekretnine, neosnovani. Isto tako, s obzirom na to da u tom podnesku navode da su i njihovi prednici na isti način kao i one, tj. tužene koristili predmetnu nekretninu, a tužene su navele da ju one nisu nikad koristile, to proizlazi da su ove navode tužene porekle u svome iskazu.

Stoga, iz postupka proizlazi da su tužitelji u samostalnom, nesmetanom i poštenom posjedu prijepora, osobno i putem pravnih prednika, preko 50 godina, pa su dosjelošću stekli pravo vlasništva istog.

Slijedom navedenog, odlučeno je na način kako to stoji u točki I izreke ove presude.

U postupku sud nije posebno cijenio sadržaj ostale spisu priležeće dokumentacije u koju je izvršio uvid tijekom dokaznog postupka, jer ista nije od utjecaja na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

18. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka iz točke II izreke presude temelji na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi člankom 155. ZPP. Tužitelji potražuju parnični trošak za radnje svojeg punomoćnika – odvjetnika, s time da u tužbi navode da ne potražuju trošak u odnosu na tužene koji ne budu osporavali tužbeni zahtjev, a sud je primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; u daljnjem tekstu: Tarifa) priznao tužiteljima, koji su u cijelosti uspjeli u ovome sporu, u odnosu na tužene OS, ČS, VS, NS, CS i ĐS, koji su osporili tužbeni zahtjev tužitelja, slijedeći parnični trošak: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1. 100 bodova) i obrazloženih podneska od 3. svibnja 2018., od 3. veljače 2025. te od 7. ožujka 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR (Tbr. 8/1.) za podnesak, što za 3 podneska ukupno iznosi 600,00 EUR, te za zastupanje na ročištu od 23. ožujka 2017. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/2.), a na ročištu od 14. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1.), što sveukupno iznosi 1.100,00 EUR, a uvećano za PDV 25% koji je obračunat u iznosu od 275,00 EUR, daje iznos od 1.375,00 EUR. Uz navedeni trošak, tužiteljima je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 106,18 EUR. Sveukupno je tužiteljima na ime troška postupka priznato 1.481,18 EUR. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 4. travnja 2017., jer se radi o trošku koji nije bio potreban radi vođenja ove parnice.

U Crikvenici 3. travnja 2025.

Sudac:

Sonja Alač

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv presude donesene u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženih 1., 7. i 8., te 2. i 9.

- tuženom 11. – ujedno pun. tuženih 10. i 12.

- preostalim tuženima - osobno