Poslovni broj: Usž-3596/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽT iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Enver Vučetić, odvjetnik u Zagrebu, Rudeška 91, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, u predmetu radi naknade za deposedirano zemljište, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-910/23 od 12. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-910/23 od 12. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-943-05/19-01/14, urbroj: 514-04-02- 01-01/08-22-02 od 10. listopada 2022.

2. Ovim rješenjem odbijena je žalba koju je tužiteljica izjavila protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada, klasa: UP/I- 943-05/16-04/1, urbroj: 251-14-11-6/02-19-5 od 17. siječnja 2019. kojim je odbačen njezin zahtjev za isplatu naknade za nacionaliziranu z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 2.174m[2] te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

3. Protiv ove presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je u ovom predmetu odluku trebalo temeljiti na odredbi članka 47. Zakona o izvlaštenju jer je neprijeporno utvrđeno da naknada tužitelju nije nikad isplaćena. Ističe da je postupak naknade pokrenut prije stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade te se poziva na odredbu članka 62. stavka 1. tog Zakona. Također smatra da prvostupanjski sud pogrešno navodi kako je tužitelj trebao tražiti prisilno izvršenje jer rješenje od 1. travnja 1965. nije ovršna isprava.

Predlaže da Sud poništi prvostupanjsku presudu.

4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz podataka spisa predmeta kao i iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužiteljica podneskom od 22. listopada 2015. od zainteresirane osobe zatražila dostavu potvrde o isplati naknade temeljem rješenja Grada Zagreba SO Maksimir, broj: 04-III/14-28108/2015-1964 od 1. travnja 1965. kojim je utvrđena naknada za nacionalizirano zemljište u Dubravi, i to k. č. br. [katastarska čestica], površine 2.174m[2] i temeljem rješenja istog tijela, broj: 04-III-14/28108/2015-1964 od 28. prosinca 1965. kojim je ranije rješenje nadopunjeno na način da je određena naknada za usjeve. Nakon što je prvostupanjsko tijelo obavijestilo tužiteljicu da dokazi o isplatama nisu sačuvani, tužiteljica je podneskom od 8. veljače 2016. zatražila isplatu naknade za predmetno nacionalizirano i deposedirano zemljište.

7. Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade objavljen je u "Narodnim novinama" broj: 74/2014 od 18. lipnja 2014. i prema odredbi članka 64. stupio je na snagu 8. dana od dana objave u "Narodnim novinama".

8. Iz navedenog sijedi da je u vrijeme pokretanja postupka na snazi bio Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade koji odredbom članka 62. stavka 1. propisuje da će se postupci pokrenuti do njegovog stupanja na snagu dovršiti prema odredbama Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj: 9/94., 35/94., 112/00. – Odluka Ustavnog suda RH, 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12.). Odredbom stavka 2. ovog članka Zakona propisano je da će se na postupak određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima koji do stupanja na snagu ovog Zakona nisu pokrenuti primjenjivati odredbe tog Zakona.

9. Kao što je naprijed navedeno, za oduzetu i deposediranu nekretninu naknada je određena rješenjima iz 1965. a kako je postupak pokrenut u vrijeme važenja Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, to nije bilo osnove da se na ovaj postupak primjenjuju odredbe ranije važećeg Zakona odnosno Zakona o izvlaštenju.

10. S obzirom na isticanje tužitelja i pozivanje na odredbu članka 47. Zakona o izvlaštenju, napominje se da je prema toj odredbi bila propisana mogućnost određivanja naknade za izvlaštenu nekretninu prema propisima koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978. ako naknada nije isplaćena do stupanja na snagu tog Zakona, a prijašnji vlasnik imao je mogućnost podnijeti ovaj zahtjev u roku od godine dana od dana stupanja na snagu tog Zakona. Zakon o izvlaštenju objavljen je u "Narodnim novinama", broj: 9/94. od 10. veljače 1994. te je prema odredbi članka 50. stupio na snagu 8. dana od dana objave. Iako tužiteljica tvrdi da je postupak započeo u vrijeme važenja Zakona o izvlaštenju, naprijed navedeni podaci spisa predmeta ukazuju da je tek podneskom iz 2016. tužiteljica zatražila isplatu naknade.

11. Slijedom navedenog nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužiteljica ističe da je njezin zahtjev valjalo riješiti temeljem odredbe članka 47. Zakona o izvlaštenju budući da je ovaj postupak pokrenula 2016. godine.

12. Kako Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade ne sadrži odredbu temeljem koje bi se mogla određivati naknada za eksproprirane odnosno deposedirane nekretnine sukladno ranijim propisima za koje je već doneseno rješenje o određivanju naknade, to žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić