REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2162/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik iz Zagreba, Vodnikova 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, nakon održane javne rasprave, dana 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-224-02/23-01/5292, URBROJ: 511-01-203-24-8. od 22. veljače 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja, državljanina Sjeverne Makedonije, za primitak u hrvatsko državljanstvo temeljem članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći kako nije imao formalne mogućnosti izričito se deklarirati kao Ć jer u [adresa] P nisu priznati kao nacionalna manjina već je njihov status reguliran bilateralnim sporazumom dviju država. Navodi da u pravnom prometu u Republici Sjevernoj Makedoniji ne postoji kategorija nacionalnost niti je postojala. Ističe da je njegov otac do 2017. bio politički izložena osoba, visoko rangirani djelatnik sigurnosno-obavještajnih tijela Republike Sjeverne Makedonije te je iz tog razloga bio onemogućen, kako on sam, tako i članovi njegove obitelji, a što uključuje i tužitelja, javno se deklarirati N. Navodi da je u pozadini političkog progona njegovog oca progon po nacionalnoj osnovi, a u navedenim sudskim predmetima u Makedoniji se nije mogao izjasniti kao Ć jer ne postoji ta mogućnost. Navodi da je 2017. započeo političkim motivirani pravni progon njegova oca, od kojeg je zaštićen dobivanjem političkog azila u Grčkoj. Ističe da se od 2017. i on sam mogao službeno početi otvorenije deklarirati N, što je i učinio na jedini mogući način –pristupanjem Zajednici Hrvata u Republici Sjevernoj Makedoniji. Nije mu jasna količina i vrsta aktivnosti u Zajednici koja bi se smatrala dovoljnim doprinosom, a teško da on kao student može djelovati u nekom većem opsegu od doniranja knjiga i pisanja članaka o zasluženim R u [adresa]. Napominje da je jedan od ključnih argumenata za odbijanje njegovog zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo to što se na upisnom listu Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izjasnio kao Š u rubrici nacionalnost. Pojašnjava da je navedeno posljedica dolaska iz pravnog sustava gdje takva rubrika ne postoji i nikada se s njom nije susreo, a također, budući da je studij upisao u kvoti za strane studente nije bio upoznat s time da se može službeno deklarirati N dok nije postao državljanin Republike Hrvatske. Ističe da je u navedenom slučaju naznačio svoje državljanstvo – makedonsko, a ne nacionalnost. Pojašnjava da je laik i da kao mlad čovjek nije znao da se može izjasniti drukčije nego u Makedoniji. Smatra da je taj pojedinačni dokaz prihvaćen kao važniji od dokaza koji mu idu u prilog, poput učlanjenja u Zajednicu. Napominje da je u roku završio studij na hrvatskom jeziku, što dokazuje da je došao studirati s već zavidnom razinom znanja hrvatskog jezika. Također ističe da u slučaju da je tražio stipendiju, odnosno upis u kvoti za pripadnike hrvatskog naroda, pitanje je bi li se i kad mogao upisati, budući da vidljivo koliko je teško dokazati tu činjenicu. Nadalje navodi kako uopće nije uzet u obzir njegov doprinos na obnovi hrvatske materijalne kulturne baštine na nekoliko građevinskih projekata obnove, a što je važno nakon devastacije prouzrokovane dvama potresima. Vezano za zahtjev za izdavanje osobne iskaznice u Republici Sjevernoj Makedoniji od 13. studenog 2023., u kojem se izjasnio kao Ć, ističe da je osobna iskaznica dokument koji ima višegodišnje važenje te je zahtjev podnesen u roku koji je relevantan za izdavanje navedenog dokumenta, nevezano uz zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo. Također ističe da se njegov brat PĐ prilikom sklapanja vjerskog braka 17. lipnja 2023. u Grčkoj izjasnio kao Ć po nacionalnosti. Dodaje da je nakon izbora novog vodstva Zajednice Hrvata u Sjevernoj Makedoniji, 12. svibnja 2024. izabran za delegata skopskog oranka, kao priznanje za njegov prethodni angažman u Zajednici. Također navodi da je 22. studenoga 2024. izabran kao predstavnik mladih iz Hrvatske u Vijeće mladih za strategiju EU-a za Jadransko-jonsku regiju (EUSAIR), a čija je uloga zastupati potrebe mladih iz zemalja članica inicijative. Također je 11. prosinca 2024. izabran za Mladog Europskog ambasadora iz Sjeverne Makedonije, kao dio mreže mladih sa Zapadnog Balkana, čiji su članovi mladi koji su dali svoj doprinos afirmacije europskih vrijednosti u regiji. Napominje da se prilikom prijave za izbor izjasnio kao pripadnik hrvatske manjine u Sjevernoj Makedoniji. Konačno navodi da je 25. rujna 2024. ispunio uvjete za stalni boravak u Hrvatskoj, te je predao zahtjev. Predlaže provesti dokaz njegovim saslušanjem na okolnost utvrđenje činjenice njegove pripadnosti hrvatskom narodu.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak sastava tužbe, podneska od 11. ožujka 2025. i zastupanja na ročištu, svako u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV 25%, ukupno 3.750,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora navodi da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje i na temelju aktivnog sudjelovanja u hrvatskim kulturnim znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, što podrazumijeva ne samo doniranje knjiga i pisanje o zasluženim R, već aktivno sudjelovanje, da bi se samo na temelju navedene aktivnosti doista moglo zaključiti da je tužitelj pripadnik hrvatskog naroda te da se u zemlji podrijetla bavi promicanjem interesa hrvatskog naroda. Upravo činjenica što je tužitelj student, a ne neobrazovana osoba, odlučujuća je u kontekstu tužiteljeva zalaganja u navedenoj Zajednici. Ističe, a što je potvrdio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske, da pojam ''aktivno sudjelovanje'' treba tumačiti u kontekstu stjecanja državljanstva, odnosno da se na temelju te činjenice utvrđuje pripadnost hrvatskom narodu. Stoga ''aktivno sudjelovanje'' ne podrazumijeva bilo kakav angažman u udruzi (npr. odlazak na nastupe, druženje sa članovima udruge), već pokretački, organizacijski, voditeljski, upravljački i sl. angažman u hrvatskoj udruzi u inozemstvu iz kojeg se može utvrditi tužiteljevo aktivno promicanje hrvatske tradicije, kulture i jezika te opstojnost hrvatskog nacionalnog identiteta. Navodi kako tužitelj u tužbi insinuira da tuženik državljanstvo dodjeljuje kao ''nagradu zaslužnim pojedincima za doprinos zajednici", a ne kao posljedicu pripadnosti hrvatskom narodu. Ističe da je tužitelj opsežnom dokumentacijom koju spominje dokazao samo izjašnjavanje kao pripadnika hrvatskog naroda za svoju baku NĐ, dok nije dokazao pripadnost hrvatskom narodu niti za svoga oca, čiji su roditelji bili različite narodnosti, pa time niti moguće vlastito hrvatsko podrijetlo po ocu. Naime, iz priloženih preslika očeve dokumentacije nije vidljivo da se ikada u pravnom prometu izjašnjavao kao Ć. Izjava da se smatra pripadnikom hrvatskog naroda sama po sebi, nepotkrijepljena odgovarajućim dokazima, ne može služiti kao dokaz u upravnom postupku. Otac tužitelja je visoko obrazovana osoba i bivše vojno lice te je iz prakse postupanja tuženika poznato da je kroz život imao priliku izjasniti se o svojoj narodnosti. Ističe kako tužitelj navodi da u pravnom sustavu Republike Sjeverne Makedonije ne postoji rubrika za izjašnjavanje o narodnosti, a istovremeno zahtjevu za stjecanje hrvatskog državljanstva prilaže zahtjeve za izdavanja putne isprave i osobne iskaznice iz 2023. godine na kojima je vidljivo da sadrže rubriku za izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti. Iz prakse postupanja tuženika poznato je da prijavni obrasci za upis na fakultet također sadrže navedenu rubriku te je stoga od tužitelja zatraženo da dostavi propisno ovjerene preslike upisnog i svih semestralnih listova UACS Faculty of Architecture & Design iz Skopja, no tužitelj iste nije dostavio, već je dostavio prijepis ostvarenih ECTS bodova. Tvrdnju tužitelja da se prije upisa na Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu nikada nije susreo sa rubrikom za izjašnjavanje o narodnosti, tuženik ocjenjuje kao manipulativnu, obzirom na narodnost tužitelja nije bila upisana u rubriku za izjašnjavanje o državljanstvu već u pripadajuću rubriku za izjašnjavanje o narodnosti. Ističe kako je točno da hrvatska nacionalna manjina u Republici Sjevernoj Makedoniji nije službeno priznata, ali od 2007. postoji Sporazum o zaštiti prava hrvatske manjine u Republici Sjevernoj Makedoniji i obrnuto. Također navodi kako nije sporno da na većini dokumenata u Republici Sjevernoj Makedoniji ne postoji rubrika narodnost, međutim, sporno je izjašnjavanje tužitelja kao pripadnika makedonske nacionalnosti prilikom upisa na Arhitektonski fakultet u Zagrebu. Isto tako napominje da od 1997. postoji stipendija kojom se stipendiraju studenti pripadnici hrvatske nacionalnosti u inozemstvu, dok je tužitelj upisao fakultet u Zagrebu u kvoti za strane državljane, a ne kao pripadnik hrvatske nacionalnosti. Napominje da to što je tužitelj upisao fakultet za strane državljane, nije ga spriječilo da se izjasni kao Ć ukoliko je to želio. Ističe da su rubrika državljanstvo i rubrika narodnost različite rubrike i različitog su pojma. Stoga je tužitelj mogao upisati svoje makedonsko državljanstvo i hrvatsku nacionalnost ukoliko je to želio. Također navodi da je tužiteljev otac bio visoko rangirani službenik u Makedoniji te da je zbog političkog progona zatražio i dobio azil u Grčkoj, a ne zbog progona radi svoje nacionalne ili vjerske pripadnosti. Upravo činjenica da je njegov otac bio visoko rangirani službenik u Makedoniji, govori u prilog tome da nije bio proganjan po osnovi nacionalnosti. Štoviše u spisu nema niti jednog dokaza da se isti ikada izjasnio kao pripadnik hrvatskog naroda. Osim toga, tužiteljev otac je starijeg godišta te je u dokumentima radne i vojne knjižice postojala rubrika narodnost gdje se isti mogao izjasniti kao pripadnik hrvatskog naroda, međutim, navedena dokumentacija, iako je zatražena, nije dostavljena.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu na kojoj je proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 53/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15, 102/19 i 138/21) propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa], može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.

10. Stavkom 2. toga članka Zakona propisano je da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

11. Prema stavku 3. toga članak Zakona iznimno, od stavka 2. toga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu.

12. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tubu, proizlazi da je tužitelj, državljanin Republike Sjeverne Makedonije, dana 5. svibnja 2023. podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva temeljem članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

13. Za stjecanje hrvatskog državljanstva po članku 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu odlučno je da pripadnost hrvatskom narodu bude jasno izražena tijekom života podnositelja zahtjeva, a što iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio tijekom upravnog postupka i spora to nije slučaj.

14. Naime, tužitelj tvrdi da je pripadnik hrvatskog naroda, međutim, svoju tvrdnju nije dokazao ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti pojedinim javnim ispravama, a što je uvjet za primitak u hrvatsko državljanstvo po pravnoj osnovi članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

15. Tužitelj je kao dokaz izjašnjavanja nacionalne pripadnosti priložio neovjereni obrazac zahtjeva za izdavanje putne isprave u kojoj je u rubrici nacionalna pripadnost upisan podatak Ć (E Ć) te potvrdu o članstvu u Zajednici Hrvata u Republici Makedoniji. Posebno zatražen da detaljno obrazloži što za njega znači pripadnost hrvatskom narodu i na koji objektivan način je iskazuje te na koji način je sudjelovao u radu Zajednice Hrvata u Republici Makedoniji, koje je član od 2017., a iste se godine preselio u Zagreb, te da dostavi propisno ovjerene preslike upisnog i svih semestralnih listova UACS Faculty of Arhitecture & Design iz Skopja i druge raspoložive isprave iz kojih će biti vidljivo izjašnjavanje njegove nacionalne pripadnosti u pravnom prometu te dokaze o nacionalnom izjašnjavanju u pravnom prometu njegovog oca (propisno ovjerene preslike radne knjižice, vojne knjižice i potvrde prilikom uvođenja u vojnu evidenciju), tužitelj je dostavio izjavu da je u radu Zajednice Hrvata u Republici Makedoniji sudjelovao pišući članke o hrvatskim arhitektima i umjetnicima koji su živjeli i radili u Makedoniji. Također je izjavio da od UACS Faculty of Arhitecture & Design iz Skopja nije mogao dobiti upisne listove jer oni ne postoje, ali je dostavio neprevedenu potvrdu o broju ECTS bodova, obrazac zahtjeva za izdavanje osobne iskaznice od 13. studenog 2023. u kojoj se izjasnio kao Ć te novinske članke i preslike očevog indeksa i radne knjižice, bez upisanih podataka o narodnosti.

16. Tuženik je potom od Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zatražio provjeru izjašnjavanja tužitelja po pitanju nacionalne pripadnost tijekom svih godina studija na navedenom fakultetu. Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu dostavio je podatak da se tužitelj prilikom upisa u studij, budući da se jedino tada prikuplja podatak o narodnosti, izjasnio kao Š.

17. Budući da je tužitelj kao jedine dokaze o nacionalnom izjašnjavanju dostavio neovjerenu presliku obrasca za izdavanje putne isprave od 19. svibnja 2023. u kojoj se izjasnio kao makedonski Ć te obrazac zahtjeva za izdavanja osobe iskaznice od 13. studenog 2023. u kojoj se izjasnio kao Ć., a koji dokazi su nastali nakon podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva, pravilan je zaključak tuženika da se isti ne mogu smatrati vjerodostojnim dokazom o nacionalnoj pripadnosti, budući da je prvenstveno riječ o neovjerenim obrascima, a ne o javnoj ispravi, a također su isti nastali neposredno nakon podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva. Ranije tužitelj čak i kad je imao mogućnost izjasniti se o nacionalnoj pripadnosti, nije se deklarirao kao pripadnik hrvatskog naroda već kao pripadnik drugog naroda - makedonskog, a što je kontradiktorno pripadnosti hrvatskome narodu, čime nije ispunjena pretpostavka za stjecanje hrvatskog državljanstva po pravnoj osnovi članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

18. Naime, za utvrđivanje činjenice pripadnosti hrvatskom narodu potrebni su dokazi nastali kroz duži vremenski period koji bi jasno ukazivali da je tužitelj nedvojbeno pripadnik hrvatskog naroda. Tužitelj tvrdi kako nije imao formalne mogućnosti izričito se deklarirati kao Ć jer u [adresa] P nisu priznati kao nacionalna manjina. Međutim, prvi puta kad je imao tu mogućnost, tužitelj se nije izjasnio kao Ć nego kao Š.

19. Također, iz priložene potvrde Zajednice Hrvata u Republici Sjevernoj Makedoniji nije vidljivo na koji način je tužitelj aktivno sudjelovao u očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta u Sjevernoj Makedoniji, a osobito kraj činjenice da se učlanio 2017. godine, od kada živi u [adresa].

20. Osim toga, tužitelj nije dokazao niti pripadnost hrvatskom narodu svojih roditelja pa zbog toga nije moguće vlastito hrvatsko podrijetlo po ocu ili majci. Naime, iako tužitelj to tvrdi, iz priloženih preslika očeve dokumentacije nije vidljivo da se ikada u pravnom prometu izjašnjavao kao Ć, slijedom čega izjava da se smatra pripadnikom hrvatskog naroda, sama za sebe, nepotkrijepljena odgovarajućim dokazima, ne može biti uzeta u obzir prilikom odlučivanja u ovoj upravnoj stvari. Također, činjenica da je tužiteljeva baka ĆĐD ne utječe na drukčije rješenje ove upravne stvari jer je za stjecanje hrvatskog državljanstva na temelju članka 16. navedenog Zakona potrebno dokazati osobnu pripadnost hrvatskom narodu.

21. Kako tužitelj svoju tvrdnju da je pripadnik hrvatskog naroda nije dokazao ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu i navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, već se naprotiv izjašnjavao kao pripadnik drugog naroda – makedonskog, pravilan je zaključak tužitelja da ne ispunjava uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo po pravnoj osnovi članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, po kojoj po privilegiranim uvjetima hrvatsko državljanstvo sječu pripadnici hrvatskog naroda.

22. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi i tijekom spora te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.

23. Naime, Sud nije prihvatio tvrdnju tužitelja da nije znao da se može izjasniti kao Ć dok ne postane hrvatski državljanin, budući da se kasnije (2023.) ipak u pojedinim ispravama izjasnio kao Ć premda ni tada nije imao hrvatsko državljanstvo.

24. Također, Sud nije prihvatio tvrdnju tužitelja da je navodno u rubrici narodnost naznačio svoje državljanstvo. Naime, rubrika državljanstvo i rubrika narodnost odvojene su rubrike i različitog su pojma. Stoga je tužitelj, ukoliko se doista smatrao pripadnikom hrvatskog naroda, mogao upisati svoje makedonsko državljanstvo i hrvatsku nacionalnost, a što nije učinio.

25. Konačno, Republika Hrvatska svake godine dodjeljuje stipendije za studente - pripadnike hrvatskog naroda izvan Republike Hrvatske. Unatoč tome, tužitelj je fakultet u Zagrebu upisao u kvoti za strane državljane, a ne kao pripadnik hrvatske nacionalnosti. Vezano za navedeno na ročištu je izjavio da je teško dokazati nacionalnu pripadnost te da je razmišljao o studiju u Zagrebu i u Milanu, dok je na pitanje Suda zbog čega je razmišljao i o studiju u Milanu, odgovorio da se radi o jednako dobrom fakultetu kao i u Zagrebu. Međutim, usprkos tome što je fakultet upisao kao stranac to ga nije sprječavalo da se izjasni kao Ć prilikom upisa na fakultet ukoliko je to želio, ali se on umjesto toga izjasnio kao Š.

26. Kraj činjenice da se tužitelj izričito u pravnom prometu izjasnio kao pripadnik druge narodnosti, nije od utjecaja na drukčiju odluku u ovoj upravnoj stvari njegovo učlanjenje u Zajednicu Hrvata u Republici Makedoniji 2017., upravo iste godine kad se na fakultetu u Zagrebu izjasnio kao Š.

27. Osim toga, za napomenuti je da samo doniranje knjiga i pisanje o zasluženim R, nije dovoljno da bi se samo na temelju navedene aktivnosti doista moglo zaključiti da je osoba pripadnik hrvatskog naroda te da se u zemlji podrijetla bavi promicanjem interesa hrvatskog naroda. S tim u vezi, tuženik je pravilno naveo, pozvavši se pritom na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, da pojam ''aktivno sudjelovanje'' treba gledati u kontekstu stjecanja državljanstva, odnosno da se na temelju te činjenice utvrđuje pripadnost hrvatskom narodu. Stoga ''aktivno sudjelovanje'' ne podrazumijeva bilo kakav angažman u udruzi (npr. odlazak na nastupe, druženje sa članovima udruge), već pokretački, organizacijski, voditeljski, upravljački i sl. angažman u hrvatskoj udruzi u inozemstvu iz kojeg se može utvrditi aktivno promicanje hrvatske tradicije, kulture i jezika te opstojnost hrvatskog nacionalnog identiteta.

28. Sud cijeni tužiteljev izbor za delegata Zajednice, međutim, osim što se dogodio 2024., dakle nakon podnošenja zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo, kraj činjenice da se tužitelj izričito izjasnio kao Š u pravnom prometu, ne može dovesti do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari. Konačno, njegov izbor za predstavnika mladih iz Hrvatske u Vijeće mladih za strategiju EU-a za Jadransko-jonsku regiju (EUSAIR), te kao Z europskog ambasadora iz Sjeverne Makedonije, ne dokazuje njegovu pripadnost hrvatskom narodu. Naime, sam tužitelj navodi da je kriterij za članstvo doprinos afirmacije europskih vrijednosti u regiji, dok to što se prilikom prijave za izbor izjasnio kao pripadnik hrvatske manjine u Sjevernoj Makedoniji također nije odlučno za odluku u ovoj upravnoj stvari iz već naprijed navedenih razloga, a osim toga sav navedeni angažman dogodio se nakon podnošenja zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo.

29. Sud ključnim za odluku u ovoj upravnoj stvari, kako je već naprijed navedeno, smatra to što se tužitelj prije podnošenja zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo nije izjašnjavao kao pripadnik hrvatskog naroda, već makedonskog. Također, tužitelj nije dokazao pripadnost hrvatskom narodu niti za svoje roditelje pa time nije dokazao ni vlastito hrvatsko podrijetlo po ocu ili majci. Naime, tužiteljeva majka je V, a za oca nije dostavio niti jedan dokaz da se isti ikada u pravnom prometu izjašnjavao kao pripadnik hrvatskog naroda, iako je nesporno, s obzirom na godine života, imao prilike.

30. Vezano za duljinu boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj, napominje se da ukoliko tužitelj ispunjava uvjete iz članka 8. Zakona o hrvatskom državljanstvu, ima mogućnost podnijeti zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo po toj pravnoj osnovi.

31. Slijedom svega navedenoga, valjalo je temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.

32. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 3. travnja 2025.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Stjepan Babić, [adresa] Zagreb, Vodnikova 13/I

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

3. U spis