Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. Ovr-258/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja (tužiteljice) ĆEPC s posljednjim prijavljenim boravištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda dr. sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr. sc. Dino Gliha, odvjetnici u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja (tuženika) OPUS d.o.o. [adresa], OIB 72889216890, radi osiguranja privremenom mjerom, 3. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja nenovčane tražbine vraćanja predlagateljice osiguranja na rad, određuje se

p r i v r e m e n a  m j e r a

1. Nalaže se protivniku osiguranja OPUS d.o.o., [adresa], OIB 72889216890, da predlagateljicu osiguranja ĆEPC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], vrati na rad u roku 8 (osam) dana od dana primitka rješenja, na način da joj povjeri poslove na radnom mjestu pomoćnog turističkog radnika kako ih je i obavljala u skladu s Ugovorom o radu od 1. siječnja 2025. sklopljenim između predlagateljice osiguranja i protivnika osiguranja.

2. Ako protivnik osiguranja u roku koji mu je određen ne postupi u skladu s točkom 1. ove privremene mjere, sud će na prijedlog predlagateljice osiguranja, protivniku osiguranja odrediti novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 eura, a odgovornoj osobi protivnika osiguranja novčanu kaznu u iznosu od 3.000,00 eura.

II. Privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod ovog suda pod posl. br. Pr-8/2025 ili do drugačije odluke suda ako se okolnosti, zbog kojih je mjera određena, kasnije promijene tako da mjera nije više potrebna.

Obrazloženje

1. Predlagateljica osiguranja je, kao tužiteljica protiv protivnika osiguranja, kao tuženika podnijela ovome sudu tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, vraćanja radnika na rad i isplate plaće, koja je zaprimljena pod posl. br. Pr-8/2025.

2. U tužbi je podnijela i prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine njezinog vraćanju na rad kako je pobliže navedeno u t. I. izreke ovog rješenja, t. 1. privremene mjere.

3. Prijedlog za određivanje privremene mjere izdvojen je u upisnik OVR te je zaprimljen u predmetni spis posl. br. Ovr-258/2025.

4. U tužbi s prijedlogom za određivanje privremene mjere navodi se da je tužiteljica koja je državljanka Egipta, na temelju ugovora o radu, kao radnica, zaposlena kod tuženika, društva OPUS d.o.o., [adresa], kao poslodavca, na određeno vrijeme na radnom mjestu pomoćnog turističkog radnika. Tužiteljica i tuženik su od 2019. nadalje uzastopce sklapali pojedine ugovore o radu na određeno s tim da je posljednji u nizu ugovor o radu sklopljen 1. siječnja 2025. Dakle, tužiteljica je kao državljanka treće zemlje, Egipta, boravila u [adresa] preko pet godina na temelju dozvole za boravak i rad ishođene u svrhu rada kod poslodavca, ovdje tuženika, od rujna 2019. godine. Dana **.**.2025., ĆE, direktor društva Opus d.o.o., ovdje tuženika, obavijestio je tužiteljicu putem e-mail poruke da joj je raskinut predmetni ugovor o radu i da joj je automatski opozvana dozvola za boravak i rad. U roku od 15 dana od dana dostave navedene odluke o otkazu, tužiteljica je 27. veljače 2025. putem punomoćnice podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa na temelju čl. 133. st. 1. Zakona o radu. S obzirom na to da poslodavac nije u roku od 15 dana od dostave zahtijeva udovoljio zahtjevu radnice, tužiteljica, kao radnik, unutar daljnjeg roka od 15 dana u skladu s čl. 133. st. 2. Zakona o radi podnosi predmetnu tužbu nadležnom sudu radi zaštite povrijeđenog prava iz radnog odnosa, odnosno radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, vraćanja tužiteljice na rad i isplate plaće.

4. 1. U prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagateljica osiguranja se poziva na odredbu čl. 124. st. 2. Zakona o radu u kojoj je propisano da radnik koji osporava dopuštenost otkaza može tražiti da sud privremeno, do okončanja spora, naloži njegovo vraćanje na posao. Riječ je o institutu koji predstavlja privremenu mjeru osiguranja nenovčane tražbine su skladu s čl. 346. Ovršnog zakona što znači da sud može rješenjem odrediti da se radnik vrati na posao do okončanja spora u kojem se odlučuje o dopuštenosti otkaza, pod uvjetom ispunjenja zakonskih pretpostavki za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine. U konkretnom slučaju, predlagateljica osiguranja smatra da je ispunjenja prva pretpostavka određivanja privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine - vjerojatnost postojanja tražbine koja se želi osigurati. Ističe da je radni odnos (nenovčana tražbina u konkretnom slučaju) otkazan očigledno nedopuštenom i nezakonitom odlukom o izvanrednom otkazu (vidjeti točke 2. i 3. tužbe), što podrazumijeva vjerojatnost postojanja takve nenovčane tražbine. Osim navedene tražbine radnog odnosa predlagateljica osiguranja dodatno ukazuje i na to da iz takvog radnog odnosno proizlaze i druga njezina prava koja prate pravnu sudbinu postojanja radnog odnosa, koja se također mogu smatrati nenovčanom tražbinom, a to je njezina dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj. Drugim riječima, predloženom privremenom mjerom se prvenstveno potražuje osiguranje nenovčane tražbine – radnog odnosa, međutim, posljedično se takvom privremenom mjerom osiguravaju i druge nenovčane tražbine, odnosno njezina mogućnost povratka u svoj dom i mogućnost da se pobrine za svoje osobne stvari i to u prvom redu za svojeg psa – Ć. Stoga, predlagateljica osiguranja smatra da je ispunjena prva pretpostavka za određivanje predložene privremene mjere - vjerojatnost postojanja nenovčane tražbine koja se želi osigurati. Druga pretpostavka – vjerojatnost da je privremena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete proizlazi iz činjenice da će bez takve privremene mjere predlagateljici osiguranja biti onemogućeno vratiti se u Republiku Hrvatsku duži period, odnosno bez određivanja predložene privremene mjere ona neće biti u mogućnosti vratiti se u svoj dom u kojem je živjela više od pet godina i u kojem se nalaze sve njezine osobne stvari. Također, nepopravljivost štete koja prijeti ogleda se i u činjenici da je predlagateljica osiguranja kontinuiranim boravkom od pet godina u Republici Hrvatskoj ispunila jedan od uvjeta za ostvarivanje prava na dugotrajni boravak, koje bez određivanje privremene mjere i povratka u Republiku Hrvatsku ne može ostvariti. Dakle, bez određivanja predložene privremene mjere i povratka predlagateljice osiguranja u Republiku Hrvatsku, ona bi morala ponovno zatražiti zaposlenje kod drugog poslodavca u Republici Hrvatskoj i dozvolu za rad i boravak te bi na temelju takvog novog radnog odnosa, kojeg može zasnovati tek po dovršetku ovog postupka s obzirom na to da predlagateljica osiguranja (tužiteljica) tužbom traži povratak na radno mjesto, ispočetka tekao rok od pet godina nakon kojeg bi predlagateljica osiguranja mogla aplicirati za dozvolu za dugotrajni boravak. Stoga, predlagateljica osiguranja smatra da je u konkretnom slučaju ispunjena i druga pretpostavka za određivanje privremene mjere osiguranja nenovčane tražbine - vjerojatnost da je mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Predlagateljica osiguranja dokazuje da više nije u mogućnosti vratiti se u Republiku Hrvatsku, dostavom e-maila službenika MUP-a od 31. ožujka 2025. kojim se potvrđuje da joj je dozvola za boravak i rad kod tuženika ukinuta 13. veljače 2025. Slijedom navedenog, smatra da su ispunjenje sve pretpostavke za određivanje privremene mjere te na temelju čl. 124. st. 2. Zakona o radu i čl. 347. st. 1. t. 10. Ovršnog zakona pa predlaže sudu da radi osiguranja nenovčane tražbine njezinog vraćanja na rad, donose privremenu mjeru kao u t. I. izreke.

5. Sud je odlučio o osiguranju privremenom mjerom bez saslušanja protivne stranke po ovlaštenju iz čl. 442. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u nastavku: ZPP), imajući u vidu hitnost odlučivanja s obzirom na to da se radi o postupku u radnom sporu koji je hitne naravi, a osim toga, činjenice iznesene u tužbi i dostavljeni materijalni dokazi bili su dovoljni da sud donese odluku o prijedlogu.

6. Prijedlog za određivanje privremene mjere je osnovan.

7. Prema čl. 341. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., u nastavku: OZ), u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojem će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja, te kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti, te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovršnog zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrjepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

7. 1. Prijedlog za određivanje privremene mjere predlagateljice osiguranja je sastavljen u skladu s čl. 341. st. 2. OZ-a, te se po istome može postupati.

8. Za određivanje privremene mjere povratka radnika na rad za vrijeme trajanja spora protiv poslodavca kao tuženika, moraju biti kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 346. st. 1. OZ-a, da predlagatelj osiguanja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te da učini vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili da učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

9. Prilikom odlučivanja o prijedlogu za određivanje privremene mjere da se predlagateljicu vrati na radno mjesto sve do okončanja spora s poslodavcem, svoju odluku o privremenoj mjeri sud neće temeljiti na činjenicama vezanim uz meritum spora.

10. Čitanjem prijedloga za osiguranje i priloženih dokaza, sud ocjenjuje da je podnošenjem tužbe (zaprimljene kod ovog suda pod posl. br. Pr-8/2025) protiv protivnika osiguranja kao tuženika, s tužbenim zahtjevom za utvrđivanje nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. veljače 2025., kojom je tuženik izvanredno otkazao Ugovor o radu od 1. siječnja 2025. te utvrđenja da radni odnos tužiteljice nje prestao i zahtjevom za vraćanje tužiteljice na radno mjesto pomoćnog turističkog radnika u skladu s Ugovorom o radu od 1. siječnja 2025., kao i tužbenim zahtjevom za isplatu naknade u visini izgubljene plaće u mjesečnom bruto iznosu od 1.000,00 eura za razdoblje od 13. veljače 2025. do ponovnog vraćanja tužiteljice na rad, predlagateljica osiguranja učinila vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine (radni odnos – vraćanje na rad) prema protivniku osiguranja, a koju bi predloženom mjerom trebalo osigurati u smislu citirane odredbe čl. 346. st. 1. OZ-a. Osim navedene nenovčane tražbine (u vidu radnog odnosa), proizlaze i druga predlagateljičina (tužiteljičina) prava koja prate pravnu sudbinu postojanja radnog odnosa koja se također mogu smatrati nenovčanom tražbinom, a to je njezina dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj. Kako i sama predlagateljica osiguranja ističe, privremenom mjerom se prvenstveno osigurava nenovčana tražbina – radnog odnosa ali se posljedično takvom privremenom mjerom osiguravaju i druge nenovčane tražbine, odnosno mogućnost njezina povratka u svoj dom i da se pobrine za svoje osobne stvari i psa. Prema tome ispunjena je prva pretpostavka za određivanje privremene mjere.

11. Sud ocjenjuje da je predlagateljica osiguranja učinila vjerojatnim i da je privremena mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja joj prijeti. Naime, nastanak nenadoknadive štete proizlazi iz činjenice da će bez predložene privremene mjere, predlagateljici osiguranja biti onemogućeno vratiti se u Republiku Hrvatsku duži period, odnosno bez određivanja predložene privremene mjere ona neće biti u mogućnosti vratiti se u svoj dom u kojem je živjela više od pet godina i u kojem se nalaze sve njezine osobne stvari. Također, nepopravljivost štete koja prijeti ogleda se i u činjenici da je predlagateljica osiguranja kontinuiranim boravkom od pet godina u Republici Hrvatskoj ispunila jedan od uvjeta za ostvarivanje prava na dugotrajni boravak, koje bez određivanje privremene mjere i povratka u Republiku Hrvatsku ne može ostvariti. Dakle, bez određivanja predložene privremene mjere i povratka predlagateljice osiguranja u Republiku Hrvatsku, ona bi morala ponovno zatražiti zaposlenje kod drugog poslodavca u Republici Hrvatskoj i dozvolu za rad i boravak te bi na temelju takvog novog radnog odnosa, kojeg može zasnovati tek po dovršetku ovog postupka s obzirom na to da predlagateljica osiguranja (tužiteljica) tužbom traži povratak na radno mjesto, ispočetka tekao rok od pet godina nakon kojeg bi predlagateljica osiguranja mogla aplicirati za dozvolu za dugotrajni boravak.

11. 1. Stoga sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju ispunjena i druga pretpostavka za određivanje privremene mjere osiguranja nenovčane tražbine - vjerojatnost da je mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Predlagateljica osiguranja je dokazala da više nije u mogućnosti vratiti se u Republiku Hrvatsku, dostavom e-maila službenika MUP-a od 31. ožujka 2025. kojim se potvrđuje da joj je dozvola za boravak i rad kod tuženika ukinuta 13. veljače 2025.

12. Iako predlagateljica nije isticala kao pretpostavku za određivanje privremene mjere i vjerojatnost da bi se bez privremene mjere spriječilo ili znatno otežalo ostvarenje njezine tražbine, sud ocjenjuje da je i navedena pretpostavka ispunjena. Naime, iz priloženih dokaza, sud je na razini vjerojatnosti utvrdio da bi bez predložene mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine predlagateljice osiguranja, iz razloga što je isti već donio odluku kojom se predlagateljici osiguranja izvanredno otkazuje ugovor o radu, tako da predlagateljica osiguranja više ne dolazi na posao na svoje radno mjesto, te postoji opasnost da protivnik osiguranja, kao poslodavac na njezino radno mjesto zaposli drugu osobu.

13. Slijedom navedenog, kumulativno su ispunjene sve pretpostavke iz čl. 346. st. 1. OZ-a za određivanje privremene mjere na način kako je određeno u izreci rješenja.

14. Vrsta privremene mjere određena je na temelju čl. 347. st. 1. t. 10. OZ-a nalogom protivniku osiguranja da privremeno vrati na rad predlagateljicu osiguranja, kao zaposlenicu, za koju mjeru sud nalazi da je u ovoj pravnoj stvari prikladna za osiguranje nenovčane tražbine predlagateljice osiguranja, uslijed čega je odlučeno kao u t. I. izreke rješenja.

15. Trajanje privremene mjere određeno je na temelju čl. 351. st. 1. OZ-a te je odlučeno kao u t. II. izreke rješenja.

U Bujama 3. travnja 2025.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Žalba se neće slati protivnoj stranci na odgovor. Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere (čl. 352. OZ-a).

DNA:

1. predlagateljici osiguranja p.p.

2. protivniku osiguranja, uz prijedlog za osiguranje (tužbu s prijedlogom) po sudskom dostavljaču