REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-82/2020-113

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu tog suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužiteljice LRE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Krešimir Martić, odvjetnik u Zagrebu (kao nasljednice iza pok. ČRE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), protiv tuženice LR, [adresa], 558 Erskine Drive Pacific Palisades, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Leila Dragčević, odvjetnica u Zagrebu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju i utvrđenja ništavim, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, tužiteljice osobno, punomoćnice tuženice i tuženice osobno, 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između ČR, JMBG: [jedinstveni matični broj građana] iz [adresa] kao primatelja uzdržavanja i njegove kćeri LR, JMBG: [jedinstveni matični broj građana] iz [adresa] zastuapan po specijalnom punomoćniku KRE, JMBG: [jedinstveni matični broj građana] iz [adresa] kao davateljice uzdržavanja ovjeren kod Općinskog suda u Zagrebu 20. svibnja 2004. pod brojem: R1-918/04."

II Odbija se kao neosnovan eventualno kumuliran tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između ČR, JMBG: [jedinstveni matični broj građana] iz [adresa] kao primatelja uzdržavanja i njegove kćeri LR, JMBG: [jedinstveni matični broj građana] iz [adresa] zastuapan po specijalnom punomoćniku KRE, JMBG: [jedinstveni matični broj građana] iz [adresa] kao davateljice uzdržavanja ovjeren kod Općinskog suda u Zagrebu

20. svibnja 2004. pod brojem: R1-918/04.

2. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisati zabilježbu pod posl. br. ZS-8389/04 u [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci brisati zabilježbu pod posl. br. Z-567/04 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]."

III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 11.243,75 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 03. travnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 2.656,25 EUR.

Obrazloženje

1. Prednik tužiteljice pok. ČRE podnio je 19. listopada 2015. Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu u kojoj navodi kako su stranke (otac i kćer) zaključile Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren kod Općinskog suda u Zagrebu pod brojem: R1-918/04 od 20. svibnja 2004., a tuženicu je u tom postupku zaključenja zastupala KRE. Navodi kako u vrijeme zaključenja ugovora pa tako i u vrijeme podnošenja tužbe tuženica ima stalni boravak u [adresa] pa nije u mogućnosti ispunjavati obveze iz Ugovora. Sada kada je tužitelj teško bolestan tuženica još uvijek boravi u [adresa] tako pa mu ne može pružati njegu, kuhati mu, prati ga i njegovu odjeću, odvoziti liječniku i na specijalističke preglede radi čega je tužitelj primoran podnijeti predmetnu tužbu. Navodi kako tuženica navrati u Zagreb samo da uznemiri tužitelja svojim postupcima jer ga nastoji smjestiti u dom za starije i nemoćne osobe – stacionar te je slala poruke da bi mu privremeno oduzela sposobnost upravljanja imovinom, a sve iz razloga kako bi se za života dokopala imovine tužitelja. Tužitelj je vlasnik stana u kojem živi sa svojom suprugom koja mu pruža maksimalne uvjete življenja, koja ga pere, koja mu čisti, kuha, pomaže pri pružanju liječničke pomoći tako da se sadašnji život s boravkom u domu ne može uspoređivati. Obzirom na to da tuženica ne ispunjava svoje obveze iz Ugovora tužitelj predlaže sudu donošenje presude kojom se raskida sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju.

2. Odredbom čl. 191. st. 1. ZPP propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. U smislu odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a tužitelj je ovlašten preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, a nakon dostave tužbe tuženiku prema st. 2. iste odredbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

3. U podnesku od 11.10.2017. tužitelj je preinačio tužbu na način da je uz prvotno postavljen tužbeni zahtjev kao glavni postavio i eventualno kumuliran tužbeni zahtjev, koji je dodatno ispravljen u dijelu izreke u podnesku od 25.09.2019. (list 387 spisa) da ako sud ne bi našao da je glavni tužbeni zahtjev osnovan da sud prihvati tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju te kojim se nalaže zemljišno-knjižnom odjelu brisati zabilježbe spora (list 201 spisa) iz razloga da ugovor nema valjani oblik jer je za solemniziranje ugovora potrebno da je prisutna sama stranka jer je sudac morao strankama pročitati i protumačiti ugovor. Tužena se nakon primitka podneska tužitelja (pun tužene isti zaprimila 12.12.2017.) kojim je preinačena tužba istom nije protivila već je svoje protivljenje preinaci tužbe izrazila tek na ročištu održanom 20. veljače 2025., a slijedom čega se ne može smatrati da se ista nije upustila u raspravljanje po preinačenoj tužbi.

3.1. Čak i da je ista pravovremeno izrazila svoje protivljenje preinaci tužbe, preinaka tužbe može dopustiti ako sud utvrdi da je tuženik u mogućnosti raspravljati o preinačenoj tužbi bez predugog odgađanja glavne rasprave i kada se dokazi izvedeni po prvobitnoj tužbi mogu koristiti za rješenje spora po preinačenoj tužbi, odnosno da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Preinaku tužbe isticanjem zahtjeva za utvrđenje ugovora o doživotnom uzdržavanju ništetnim sud je dopustio imajući u vidu da se dokazi izvedeni po prvobitnoj tužbi mogu koristiti za rješenje spora po preinačenoj tužbi.

4. U odgovoru na tužbu tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako nisu osnovani navodi da tužena ne bi bila u mogućnosti ispunjavati obveze iz Ugovora, a zasigurno ne iz razloga jer boravi u [adresa] s obzirom na to da između stranaka Ugovorom o doživotnom uzdržavanju nije ugovorena zajednica života stranaka pa stoga ista nije ni preduvjet za ispunjavanje i opstojnost ugovora. Ističe kako se do bolesti tužitelja tužena brinula za tužitelja onoliko i na način na koji je to bilo potrebno. Tužitelj je znao boraviti kod tužene u [adresa] u dužim razdobljima na trošak tužene te mu je ista u nekoliko navrata kupovala tehničku opremu i kompjuter kako bi osigurala stalnu skype vezu s njim što je isti i koristio. 2011. se tužena s obitelji vratila u Hrvatsku i tada je prvi puta došlo do problema u komunikaciji jer je supruga tužitelja zabranila istoj pristup u tužiteljev stan, a na što je isti pod utjecajem supruge pristajao na način da bi se s tuženicom družio tako da bi boravio kod nje ili pak izvan svog stana. Tužena je tužitelju u dva navrata davala novac i to svaki puta po 10.000,00 E, a tužitelj je tvrdio da mu navedeni novac treba jer se namjerava sa suprugom preseliti u suprugin stan na [adresa] no do čega nikad nije došlo. 2013. se tužena vratila u [adresa], a kontakti s tužiteljem su bili prvo smanjeni, a zatim gotovo onemogućeni jer je "nestao" kompjuter putem kojeg su komunicirali te je kontakte opstruirala supruga tužitelja. kada je u lipnju 2015. tužitelj slomio kuk tuženica je odmah kontaktirala liječnike u bolnici Sestara milosrdnica kako bi ustanovila kakvo je tužiteljevo stanje te kako bi osigurala da dobije skrb i liječenje. Tužitelj je slomio kuk 28.06.2015. te je tužiteljica stigla avionom u Zagreb 28.06.2015. i odmah otišla tužitelju u bolnicu. Svakog dana do operacije 30.6. i nakon toga je tuženica bila u bolnici. Pokušala je dogovoriti odlazak na rehabilitaciju i ostale detalje oko liječenja no tužiteljeva supruga joj je odbila dati zdravstvenu iskaznicu. Tužiteljeva supruga je verbalno napadala i vrijeđala tuženu da je morala biti udaljena iz sobe. Tužena je uputila dopis [adresa] u kojima je organizirala boravak i produljeni boravak tužitelja od 07.07.2015. te je isti platila te je u [adresa] bila stalno u posjeti i podmirivala troškove koji su dodatno bili potrebni. Navela je kako je u vrijeme nakon operacije primijetila da se tužitelj povremeno gubi, da nije svjestan s kim razgovara niti što točno govori. nakon operacije je tužitelj kroz 10-ak dana bio potpuno dezorijentiran, vezan za krevet, agresivan. kako tužena nije 2 tjedna uspijevala čuti tužitelja u listopadu je došla u Zagreb i pokušala kontaktirati s tužiteljem kada je bila fizički napadnuta od strane tužiteljeve supruge. Ističe opravdanu sumnju u parničnu sposobnost tužitelja te predlaže riješiti isto kao prethodno pitanje njegove sposobnosti za rasuđivanje. ističe kako tužena nije pružala uzdržavanje jer to nije htjela već je bila spriječena, onemogućavana i grubo napadana te višekratno izbacivana iz kuće tužitelja od strane njegove supruge čime je bila spriječena od strane supruge izvršavati svoju obvezu. Na traženje tužene nikad joj nije dan br računa tužitelja na koji bi mogla vršiti uplate. Tužena je pozvala tužitelja i njegovu suprugu u više navrata da joj dostave broj računa na koji bi uplatila iznos potreban za brigu i njegu tužitelja no nikada nije dobila odgovor te je isto prijavila Centru za socijalnu skrb, Podružnica Gornji grad. Ističe kako njena kćerka po nalogu tužene kontaktira s tužiteljem, vozi ga u bolnicu po potrebi te ne može doći u stan tužitelja jer to priječi supruga.

5. Tuženica je u tijeku postupka istaknula prigovor kako je tuženik osoba nesposobna za rasuđivanje te da stoga nema parničnu sposobnost pokretanja te sudjelovanja u svojstvu stranke u konkretnom postupku te je predložila da se o poslovnoj sposobnosti tužitelja odluči kao o prethodnom pitanju. U tijeku konkretnog postupka, od strane tuženice kao predlagateljice pokrenut je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu izvanparnični postupak djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti tužitelja koji se vodio pod posl. br. R te je tužiteljica predlagala sudu da odredi prekid konkretnog postupka do pravomoćnog okončanja navedenog postupka no prije donošenja odluke suda o osnovanosti prijedloga tužene je tužitelj umro slijedom čega je postupak obustavljen.

6. Tužitelj je osobno pristupio na pripremno ročište održano u konkretnom postupku 15.03.2016. te je konstatirano kako se tužitelj kreće otežano uz pomoć hodalice. Na upit suca, tužitelj je na zapisnik izjavio kako je ovlastio odvjetnika Krešimira Martića da ga zastupa u tom predmetu i potvrdio da se u spisu nalazi njegov potpis te je izjavio kako razumije da se postupak vodi radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju jer da se kćerka nije ništa brinula o njemu prema ugovoru i da nije stvoren odnos između djeda i unuke, oca i kćeri kako je mislio da će biti. Na upit suca da li bi bio spreman da se ugovor nastavi među strankama uz eventualne preinake ili na način da ukaže kćeri što je propustila učiniti izjavio je da je tim ugovorom jednostavno blokiran i onemogućen u ostvarivanju dohotka kojeg bi kada bi ostvario rasporedio članovima svoje obitelji. Na upit suca tužitelju da li bi bio spreman da se s tuženom dogovori o predmetu spora izjavio je da to cijelo vrijeme i pokušava te su stranke raspravnim rješenjem suda upućene u postupak mirenja, koji je u konačnici obustavljen jer između stranaka nije postignuto mirno rješenje spora.

7. Odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) je propisano da je prethodno pitanje postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio sud ili drugi nadležni organ.

7.1. Dakle, sposobnost stranke za rasuđivanje ne predstavlja pitanje postoji li neko pravo ili pravni odnos koje bi trebalo riješiti i glede kojega bi sud odlučio u smislu odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP. Nužno potreban uvjet za stranku koja sudjeluje u parnici jest postojanje stranačke sposobnosti dok za sudjelovanje u parnici nije nužno da stranka ima i parničnu sposobnost (čl. 79. st. 1. ZPP) jer se parnica može voditi i sa strankom koja ju nema te će u tom slučaju biti zastupana po zakonskom zastupniku budući da prema odredbi čl. 80. st. 1. ZPP stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njezin zakonski zastupnik.

7.2. Uz iznijeto se ističe kako se prema odredbi čl. 212. toč. 2. ZPP-a postupak prekida samo kad stranka izgubi parničnu sposobnost, ali kada nema punomoćnika u toj parnici što ovdje nije slučaj jer je tužitelj bio zastupan po odvjetniku. Kako je tužitelj imao punomoćnika u parnici te nije lišen poslovne sposobnosti u vrijeme podnošenja tužbe i trajanja samog postupka, a izvanparnični postupak koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u zagrebu suda ne predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP, a slijedom čega nije bilo smetnji za vođenje konkretnog postupka.

8. Također, temeljem navoda koji proizlaze iz zapisnika sa pripremnog ročišta sud nije našao da bi tužitelj bio osoba nesposobna za rasuđivanje jer je razumio pitanja koja mu je postavio sud te na ista jasno odgovorio. iz liječničke svjedodžbe izdane od strane dr. ERE **.**.2016. izdane u svrhu izjave o duševnim smetnjama bolesnika u svezi postupka lišenja poslovne sposobnosti proizlazi kako pok. ČR boluje od senilne demencije i posljedičnog kognitivnog poremećaja određenog stupnja no da smatra da je za sada sposoban štiti samostalno vlastita prava i interese.

9. Zbog smrti tužitelja ČR, konkretan postupak je prekinut rješenjem suda posl. br. P-135/2019 od 27.09.2019. Uvidom u rješenje javnog bilježnika Dubravke Grladinović kao povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. O-5969/2019, UPP/OS-63/2019 od 28. siječnja 2020. doneseno u ostavinskom postupku iza pok. tužitelja utvrđeno je kako su na nasljedstvo po smrti pok. tužitelja ČRE pozvani zakonski nasljednici i to njegova druga supruga LRE i njegova kćerka iz prvog braka sa ranije umrlom suprugom L, LR koja je ujedno i tuženica u ovom postupku. Kako su pravni interesi tuženice u ovom predmetu suprotni interesima pok. tužitelja, za razliku od pravnog interesa LRE koja ima pravni interes preuzeti postupak po smrti tužitelja na njegovoj strani te kako je ista podneskom od 17. veljače 2020. obavijestila sud kako preuzima postupak iza pok. tužitelja, primjenom odredbe čl. 215. st. 1. ZPP-a pravomoćnim rješenjem suda posl. br. P-82/2020 od 21. prosinca 2023. nastavljen je postupak u odnosu na istu.

10. Pravo tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zato što druga stranka ne izvršava svoju obvezu je imovinsko pravo koje prelazi na nasljednike. Naime, kada je primalac uzdržavanja za života imao pravo da traži raskid ugovora radi toga, što druga strana ne izvršava svoju obavezu, onda i njegovi nasljednici mogu na toj osnovi tražiti raskid ugovora. Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-x 596/2018-2 od 26. veljače 2009., zauzeo je shvaćanje kako nasljednici kao građanskopravni slijednici se ne mogu protiviti procesnoj sukcesiji te postaju procesna stranka trenutkom kojim je relevantan za građanskopravno sljedništvo odnosno sukcesiju, a to je smrt stranke. Naime, iz odredbe čl. 212. st. 1. ZPP te odredbe čl. 215. st. 1. ZPP nedvosmisleno proizlazi da je univerzalna materijalnopravna sukcesija praćena sa univerzalnom procesnopravnom sukcesijom.

11. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren kod Općinskog suda u Zagrebu pod brojem: R!-918/04 od 20. svibnja 2004. (list 5-7 spisa), izvadak iz matice rođenih za pok. ORE (list 8 spisa), dopis od 13.08.2015. (list 22 spisa), uputnice (list 23 i 24 spisa), preslik sms poruka (list 25, 27 spisa), ispis podataka o IBAN transakcijskom računu klijenta (list 26 spisa), medicinska dokumentacija pok. ČR (list 30-36, 40 spisa), potvrda MUP-a od 28.10.2015. (list 37 spisa), nalaz psihijatra od 31.01. i 03.02.2014. (list 46 spisa), podnesak pun tužene od 27.01.2016. (list 47 spisa), dopis Centra za socijalnu skrb, Podružnica Gornji grad od 05.02.2016. (list 48 spisa), liječnička svjedodžba za pok. ČR (list 49 spisa), ovjerena izjava pok. ČR od 29.01.2016. i 18.07.2015.(list 50-52 spisa), e-mail poruke (list 53-55 spisa), medicinska dokumentacija za pok. ČR (list 56-93 spisa), izjava pok. KR (list 96-103 spisa), promet po računu pok. ČR (list 104-112 spisa), dopis pun tužene od 10.07.2015. i 10.07.2015. (list 118 i 119 spisa), punomoć tužene dana ER od 10.07.2015. (list 120 spisa), fotografije (list 121-123 spisa), računi za boravak 28.07., 07.08., 08.08 do 15.08.2015. (list 124- 126 spisa), povijest bolesti pok. ČR **.**.2015. (list 127 i 153 spisa), potvrda MUP-a od 29.10.2015. (list 128 spisa), preslika sms poruka (list 129-151 spisa), lista pretplatničkih brojeva T-com (list 152 spisa), podnesak pun tužitelja od 19.4.2016. (list 164 i 165 spisa), fotografije (list 166-167 spisa), Zapisnik o šteti na imovini od 29.07.2016. (list 168 spisa), zapisnik sastavljen pred Centrom za socijalnu skrb- Podružnica Gornji Grad 13.7.2015.(list 169-170 spisa), e-mail i sms poruke (list 171-174 spisa), potvrda o narudžbi pacijenta od 18.10.2016. (list 175 spisa), preslika WhatsApp razgovora (list 176-178 spisa), e-mail poruka (list 179 spisa), specifikacija poziva (list 180 spisa), saslušana je tužena (list 185-188 spisa), svjedok OR (list 189-190 spisa), JR (list 190-191 spisa), JRE (list 205- 208 spisa), prijedlog za pokretanje postupka lišenja posl.sposobnosti (list 209 spisa), ĐR (list 286 spisa) UR (list 287 spisa), ER (list 291-292 spisa), KRE (list 293 spisa), ŠR (list 293 spisa), ĆR (list 320-321 spisa), AR (list 321 spisa), ugovor o smještaju u domu za starije Ksaver (list 338-341 spisa), bjanko zadužnica (list 342 spisa), uplatnica (list 344 spisa), povijest bolesti (list 345-353 spisa), račun (list 354 spisa), dr. SR (list 355-358 spisa), FR (list 358 i 359 spisa), uplatnice za financijsku pomoć (list 367-382 spisa), medicinska dokumentacija (list 390-402 spisa), preslike sms poruka (list 403-442 spisa), saslušani su svjedoci ERE (list 624 spisa), DR (list 625 spisa), ĐRE (list 626 i 627 spisa), ZR (list 628 spisa), računi i uplatnica (list 640 i 641 spisa), oglas iz novina (list 645 spisa), slike sa sprovoda (list 642-645 spisa), e-mail poruke (list 646 i 647 spisa), račun (list 664 spisa), potvrda Podružnice gradska groblja (list 666 spisa), račun (list 666 spisa), saslušan je svjedok GR (list 669 spisa), HR (list 670 spisa), TR (list 670 i 671 spisa), dopunski su saslušane LRE (list 671-673 spisa) i Renata Mihalić 8list 673 i 674 spisa).

12. Pok. tužitelj ČR nije saslušan kao stranka u postupku jer je na ročištu održanom 12.07.2017. punomoćnik tužitelja odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku, čime se tužitelj odrekao tog prava, navodeći kako se isti otežano kreće pa je otežan njegov dolazak na sud, odnosno kako bi za istog davanje iskaza predstavljalo stres jer je starija i teško bolesna osoba.

12.1. Tužena je u tijeku postupka ustrajala na provođenju dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku te predložila da se isti sasluša u stanu gdje živi, ukoliko nije u mogućnosti pristupiti na sud zbog zdravstvenog stanja no sukladno odredbi čl. 269. ZPP-a, stranka se ne može prisiljavati na davanje iskaza, a na stranke, koje se nisu odazvale pozivu suda radi saslušanja, se ne mogu primjenjivati nikakve mjere prisile, pa u navedenoj situaciji, kada je tužitelj izjavio da odustaje od svog saslušanja, sud istog nije mogao prisiliti na davanje iskaza, a slijedom čega nije proveden dokaz njegovim saslušanjem. Istovremeno nije cijenjen kao valjan dokaz pisani iskaz tužitelja obzirom na to da se kao iskaz stranke u postupku ima smatrati iskaz koji je ista dala prilikom provođenja dokaza njezinim saslušanjem na glavnoj raspravi (list 96-100).

13. Nadalje, odredbom članka 299. stavak 2. ZPP propisano je da stranke mogu tijekom glave rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Kako se tužiteljevo zdravstveno stanje pogoršalo u tijeku postupka te je isti preminuo, opravdano su stranke nakon zaključenja prethodnog postupka predložile da sud izvrši uvid u isprave i dokaze koji su nastali nakon zaključenja prethodnog postupka, a vezano za navedena nepredviđena događanja, koje dokaze je sud i izveo te se predlaganje takvih dokaza nije moglo pripisati krivnji stranaka, odnosno što ih nisu predložili do zaključenja prethodnog postupka u smislu članak 299. stavak 2. ZPP.

14. Sukladno mjerodavnim procesnim pravilima, odnosno sukladno odredbi čl. 304. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) sud odlučuje prema činjeničnom stanju u času zaključenja glavne rasprave.

14.1. Naime, presuda se donosi kao odgovor na zahtjev tužitelja da mu se pruži pravna zaštita određenog sadržaja i to s obzirom na stanje u vrijeme njezinog donošenja. Trenutak na koji se odnosi sudska odluka je trenutak zaključenja glavne rasprave na kojoj su stranke još uvijek, pa makar i iznimno, ovlaštene iznositi nove činjenice. Izreka presude odnosi se dakle na činjenično i pravno stanje koje je postojalo u času zaključenja glavne rasprave. Materijalna pravomoćnost sudske odluke sastoji se u tome da je zabranjeno pokretanje nove parnice među istim strankama o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno i sudovi i stranke vezani su sadržajem takve odluke. Ti učinci pravomoćne odluke nastaju po sili zakona i stoga su vrlo su odlučne vremenske granice na koje se pravomoćnost odnosi. Prema shvaćanju VSRH trenutak na koji se odnosi pravomoćnost jest trenutak zaključenja glavne rasprave, jer je to krajnji čas do koga je strankama omogućeno raspravljanje pred sudom (Rev 1021/81 od 16.09.1981., Rev 1911/86 od 22.07.1987, Rev-1841/87 od 10.09.1987. Rev-2295/87 od 18.04.1989., Rev-205/1994 od 4. 7. 1996. Rev- 344/2008 od 11. 9. 2008., Rev-954/12 od 19. 2. 2014. i Rev-2108/2014 od 6. 10. 2020.).

14.2. Dakle, u situaciji kada bi bila donesena presuda na temelju činjenica utvrđenih u vrijeme podnošenja tužbe radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, a sa zakonskim posljedicama da pravomoćna presuda obuhvaća sve činjenice koje su iznesene tijekom postupka do donošenja presude u toj pravnoj stvari, onemogućeno je da stranke ostvare pravnu zaštitu. Da je sud postupio na način da se odluka donosi samo na temelju činjenica iz vremena podnošenja tužbe, iako se tužbenim zahtjevom traži da sud raskine predmetni ugovor svojom konstitutivnom presudom, a ne da se presudom deklarira nastupjeli raskid ugovora stranke bi bile onemogućene ostvariti pravnu zaštitu na temelju činjenica koje su nastale unutar vremena vođenja postupka.

15. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka predloženih od strane tužiteljice MR, ŽR, NR, VR, dr. PR, dr. IR, dr. RR, CR, BR, LF te predloženih od strane tuženice ČF, KF, URE, EF, OF, nije pribavljen dokaz o poreznoj kartici tužene te njena putovnica, nije provedeno psihijatrijsko vještačenje pok. tužitelja s obzirom na pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti, sve primjenom odredbe čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) kojom je propisano da sud odlučuje koje će od dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a imajući u vidu i načelo ekonomičnosti postupka i broj svjedoka koji su saslušani u postupku, propisano odredbom čl. 10. st. 1. ZPP-a. Punomoćnik tužitelja je ujedno odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka JF i ĐR. Sud nije cijenio kao dokaz dopise dostavljene od strane tužene u spis predmeta na engleskom jeziku bez ovjerenog prijevoda na hrvatski jezik (list 116 i 117 spisa).

16. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da glavni tužbeni zahtjev te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nisu osnovani.

17. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev tužitelja za raskidom Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između pok. ČR kao primatelja uzdržavanja i njegove kćeri, tuženice kao davateljice uzdržavanja, ovjeren kod Općinskog suda u Zagrebu pod brojem: R!-918/04 od 20. svibnja 2004. zbog ne izvršavanja ugovorom preuzetih obveza od strane tuženice te eventualno kumuliran tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavim predmetnog Ugovora zbog nedostatka zakonom propisanog oblika.

18. S obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora glede spornog pitanja postojanja razloga za raskid ugovora treba imati na umu da su u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju 20.04.2004., na snazi bili Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99; dalje: ZOO) i Zakon o nasljeđivanju ("Narodne novine" 48/03 i 163/03; dalje: ZN) te se u okviru ovih propisa utvrđuje i postojanje pretpostavki za raskid Ugovora.

19. Odredbom čl. 116. st. 1. ZN-a propisano je kako ugovor kojim se jedan ugovornik obvezuje uzdržavati doživotno drugog ugovornika, ili neku treću osobu, a u kojemu drugi ugovornik izjavljuje da mu prenosi u vlasništvo u času svoje smrti svu svoju imovinu ili jedan njezin dio nije ugovor o nasljeđivanju, nego ugovor o otuđenju uz naknadu imovine koja pripada primatelju uzdržavanja u vrijeme sklapanja ugovora, ili određenog dijela te imovine čija je predaja davatelju uzdržavanja odgođena do smrti primatelja uzdržavanja (ugovor o doživotnom uzdržavanju).

20. Odredbom čl. 116. st. 4 i 5. ZN-a propisano je kako je ugovor o doživotnom uzdržavanju valjan samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od suca nadležnog suda ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku. Ovlaštene osobe iz stavka 4. tog članka dužne su pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na posljedice ugovora.

21. Prema odredbi čl. 119. st. 3. tada važećeg ZN-a, svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obveze, a koja odredba je prestala važiti stupanjem na snagu 1. siječnja 2006. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05).

22. Također, u smislu odredbe članka 124. ZOO-a u dvostranim obvezama kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu druga strana može, ako nije što drugo određeno zahtijevati ispunjenje obveze ili pod uvjetima predviđenim zakonom raskinuti ugovor, s time da je odredbom čl. 127. ZOO-a propisano da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje, ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće izvršiti ni u naknadnom roku.

23. Odredbom čl. 17. st. 1. ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

24. S obzirom na navedeno, suštinsko pitanje u cijelom postupku je pitanje izvršavanja ugovora, odnosno bilo je relevantno za utvrditi da li je tuženica propustila izvršiti svoje obveze preuzete Ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Spornim proizlazi i da li je tužena bila onemogućena izvršavati preuzete obveze, odnosno da li je pok. ČR odbio primiti dano mu uzdržavanje.

24. U postupku su utvrđene odlučne činjenice:

1 0

-iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjerenog kod Općinskog suda u Zagrebu pod brojem: R1-918/04 od 20. svibnja 2004. (dalje u tekstu: Ugovor) proizlazi kako je isti zaključen između pok. ČR kao primatelja uzdržavanja te njegove kćer, ovdje tužene LR kao davateljice uzdržavanja s adresom u [adresa], zastupanoj po specijalnom punomoćniku KRE. U ćl. 1. Ugovora stranke su ugovorile kako primatelj uzdržavanja ostavlja u nasljedstvo svu svoju nepokretnu imovinu koja se sastoji od odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine označene kao stambena zgrada u [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica]/I k. o. [katastarska općina] na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to stana tipa 5-25-S, ukupne površine 87,27 m2, koji se nalazi u prizemlju i na I. katu te suvlasništva u ½ dijela stambene kuće na gradilištu označenom pod k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a prema odobrenju za građenje Općinskog sekretarijata za upravno pravne poslove kao i sve nekretnine i pokretnine koje će se u trenutku njegove smrti zateći u njegovom vlasništvu davateljici uzdržavanja. U čl. 2. Ugovora ugovoreno je kako se davateljica uzdržavanja obvezuje brinuti o primatelju uzdržavanja u svakom pogledu, u slučaju bolesti njegovati ga, dvoriti i hraniti te u slučaju potrebe prema svojim mogućnostima doprinositi za njegovo uzdržavanje, a sve do njegove smrti, a nakon smrti po mjesnim običajima ga pristojno sahraniti. U čl. 3. Ugovora navedeno je kako primatelj uzdržavanja ovlašćuje davateljicu uzdržavanja da na temelju tog ugovora provede zabilježbu postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnoj knjizi, a nakon njegove smrti ishodi uknjižbu prava vlasništva na istim nekretninama. U čl. 5. je navedeno kako su stranke upoznate s odredbama Zakona o nasljeđivanju koje reguliraju prava i obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, o mogućnosti raskida ugovora u slučaju neispunjenja preuzetih obveza, a naročito da ugovor mora biti ovjeren od strane suca te u cijelosti preuzimaju prava i obveze koje iz njega proizlaze.

-iz Izvatka iz Matice rođenih za tužitelja proizlazi kako je pravomoćnim rješenjem Gu za opću upravu, Po Medvešćak , Klasa UP/I-222-02/98-01/69 od 25.04.1999. ime ĐF promijenjeno u ĐF te se tim imenom u pravnom prometu koristi od 29.04.1999.

-iz liječničke svjedodžbe izdane od strane dr. ERE **.**.2016. izdane u svrhu izjave o duševnim smetnjama bolesnika u svezi postupka lišenja poslovne sposobnosti proizlazi kako pok. ČR boluje od senilne demencije i posljedičnog kognitivnog poremećaja određenog stupnja no da smatra da je za sada sposoban štiti samostalno vlastita prava i interese.

-iz nalaza (list 36 spisa) KBC Zagreb, Klinika za nefrologiju od 27.12.2013. proizlazi kako bolesnik ČR dolazi na pregled zbog zaboravljivosti, smetenosti koju ima oko 1 godinu, navodno halucinira, smeten je, povremeno dvoslike, pada u hodu; iz nalaza psihologijske obrade KBC, Neurološke klinike Medicinskog fakulteta od 31.01. i 3.11.2014. proizlazi kako je kod ČR prisutan početni proces mentalne deterioracije s izraženim deficitom u odgođenom memoriranju, kako u verbalnom tako i u vizualnom modalitetu, izraženim smetanjama u vremenskoj, manje u prostornoj orjentaciji, ostalekognitivne funkcije su dobro sačuvane- apstrakcija, intelektualni nivo nadprosječan, radna memorija uredna itd

-iz medicinske dokumentacije za ČR proizlazi kako je isti patio od bolova u lijevom koljenu (3.11.2004.), artroze oba koljena s dominantnim tegobama u desnom skočnom zglobu-arthritis, giht (21.4.2005.), obliterirajuća alteroskleroza, povišen krvni tlak, potrebno redovito uzimati lijekove, konzultirati vaskularnog kirurga (20.8.2010.); povišene vrijednosti krvnog tlaka uz povremene poteškoće

1 1

lokomotornog aparata, 30.6.2010 imao slabost uz vrtoglavicu pregledan u hitnoj ambulanti u Rijeci (02.08.2010.), trnjenje u šakama, bolovi u lijevom koljenu- preporuka fizikalna terapija 10x -poprečna galvanizacija za šake, UZ kroz vodu, IFS za lijevo koljeno (08.03.2011.), kontrola nakon završene fizikalne terapije, utrnjenost prva tri prsta desne ruke perzistira (09.05.2011.), dolazi zbog bolova u desnom koljenom zglobu, koljeno otiče, pliva i pješači do nekoliko km dnevno; (04.07.2011.), kontrola uslijed povećane boli u koljenima – fizikalna terapija (17.02.2012.), bolovi u koljenima, šakama (06.07.2012.), kardiološki pregled, 2010. po opisu vjerojatno imao TIU, 70% stenoza desne i 60% stenoza lijeve karotide ACI, hipertenzija (12.07.2012.), bolovi u koljenima (27.07.2012.), predbilježen za ugradnju endoproteze koljena (05.10.2012.), bolovi u koljenima, hoda bez pomagala (20.03.2013., 25.04.2013.), nalaz hitne - upućen zbog tahikardije i visokog tlaka, nema indikacije za hitan internistički prijam, preporučen Holter Ekg-a, UZV srca, pregled kardiologa (06.05.2013.), bolovi desnog stopala (07.05.2013.), dolazi na pregled zbog verkuoznih promjena na čelu (30.12.2013.), prisutne blage kognitivne smetnje u domenama verbalne i vidne memorije te pažnje (24.03.2014.), aktualne tegobe od strane šaka (07.04.2014.), bolovi u lijevom koljenu (17.07.2014.), nalaz hitne – opća slabost (17.07.2014.), indiciran operacijski zahvat zbog valgusnog deformiteta palca desne noge (16.10.2014.), žali se na bolove u zapešćima (21.10.2014.), bolovi u koljenima (20.11.2014., 03.12.2014.).

- iz Otpusnog pisma KBC-a Sestre Milosrednice proizlazi kako je ČR primljen 27.06.2015. na Kliniku za kirurgiju radi prijeloma vrata lijeve bedrene kosti te je 01.07.2015. pristupljeno operacijskom zahvatu, dalje hod uz ortopedsko pomagalo, kronična terapija te terapija po psihijatru. U suradnji s kćerkom dogovoren nastavak fizikalne terapije u [adresa]. Razdoblje boravka u bolnici od

27.06.2015. – 07.07.2015. (list 90 spisa)

- iz dopisa pun. tužene od 10.07.2015. upućenog Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Stubičke toplice proizlazi kako ih ista obavještava kako ima zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju s ČR u kojem pravcu je s osobljem bolnice dogovorila i platila smještaj u Toplicama sve dok bude imalo svrhe i koristi i osigurala dodatne terapije i jednokrevetnu sobu te da će im se umjesto LR javiti UF, unuka LR koja ima temeljem punomoći ovlasti dogovarati potrebno liječenje, uvjete i cijenu smještaja te da se za sve odluke o liječenju, terapijama i smještaju dogovaraju s njom.

-iz dopisa pun tužene upućenog supruzi tužitelja 10.7.2015. proizlazi kako se istu obavještava kako je g. ŠRE dogovorila s osobljem toplica da g. LR bude kod njih sve dok to bude korisno za njegovo zdravlje, s time da za sada ondje boravi o trošku HZZO, a troškove kasnijeg boravka i liječenja će snositi tužena. S liječnicima je dogovoren boravaka do najboljeg mogućeg stanja uz dodatne terapije sve o trošku g. Č, nakon završetka terapije g. ŠRE će platiti dodatne potrebne usluge te će odlučiti o daljnjem liječenju i smještaju, g. ŠRE je opsrbila oca vitaminima, odjećom i drugim sitnicama te se poziva istu da omogući tuženici skrb i njegu , odnosno da je se ne sprječava u istome

-iz punomoći izdane od strane tužene kćerki UF na kojoj je potpis ovjeren od strane javnog bilježnika Renate Kutije Kušpilić pod brojem OV-8154/15 od 10.07.2015. proizlazi kako je istu ovlastila da je u slučaju spriječenosti zastupa u predmetu uzdržavanja oca ČR na način da umjesto nje brine o njegovom zdravlju, dogovara boravak i smještaj u zdravstvenoj ustanovi ili domu za starije i nemoćne osobe, angažira stručnu medicinsku pomoć, nabavlja lijekove i sl

1 2

radi zaštite njegova interesa te da daje izjave, zaključuje ugovore radi zaštite interesa oca i ostvarenja prava na medicinsku skrb.

-iz fotografija koje prileže spisu je prikazano kako suprug tužene brije oca, te kako se nalaze u posjetu ocu

-iz računa Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Stubičke Toplice od 07.07.2015. koji se odnosi na trošak jednokrevetne sobe u iznosu od 1.396,00 kn te troška privat. Ortopada u toplicama u iznosu od 3.280,00 i 3.895,00 kn proizlazi kako su isti plaćeni od strane tužene te njene kćeri UF

- iz zapisnika sastavljenog pred Centrom za socijalnu skrb, Podružnica Gornji grad Medvešćak od 13.07.2015 proizlazi kako je tužena pristupila kako bi dala izjavu vezano za stanje svoga oca, odnosno između ostalog je navedeno kako je njen otac ostavio na njenu savjest brigu o njemu kad on to ne može i smatra da JRE nije mentalno niti materijalno sposobna osigurati što treba njenom ocu, smatra da uvjeti u stanu u kojem žive nisu podobni za njihovo stanovanje zbog vlage i nehigijene te smatra da je najbolje rješenje zbog njegove dementnosti da bude u okruženju gdje sam ne može izaći ili se izgubiti, za to joj nije potreban prihod od njegove mirovine koji JRE može koristiti za svoj život i posjećivati ga koliko želi, nema ništa protiv da ga šogorica i šogor uzmu na vikend na more te dok je njen otac živ ne zahtjeva od JRE da se iseli iz stana na [adresa]

- iz Izjave ČRE na kojoj je potpis ovjeren od strane javnog bilježnika Marije Cividini pod brojem OV-2986/15 od 18.07.2015. proizlazi kako isti ne želi da ga se smjesti u bilo kakvu ustanovu bez njegove suglasnosti i potpisa te želi da o njemu brine njegova supruga kao i do tada.

-iz dopisa tužene upućene Centru za socijalnu skrb, Podružnica Gornji grad od 27.01.2016. proizlazi kako je ista zatražila intervenciju Centra 13.07.2015. vezano za ponašanje i zdravstveno stanje njenog oca s kojim ima zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju i za kojeg pokušava brinuti ali je onemogućena od strane njegove supruge te traži da se pribavi dokumentacija o njegovom zdravstvenom stanju jer smatra da postoje elementi za pokretanje postupka za ocjenu i djelomično lišenje poslovne sposobnosti.

- iz službene zabilješke UR iz Centra za socijalnu skrb - Podružnica Gornji Grad - Medvešćak od 28.10.2015. proizlazi kako u podružnicu dolazi supruga ČR i nosi ovjerenu izjavu supruga da ne želi ići na smještaj te da je pastorak uznemirava govoreći joj ružne riječi te je savjetovana da slučaj prijavi policiji ako misli da ju pastorka zlostavlja dok iz zabilješke od 29.10.2015. proizlazi kako je pristupila kćerka ČR žaleći se na maćehu da ne dozvoljava posjete ocu koji je bolestan, savjetovana je da bi trebale zajedno poći u Obiteljsko savjetovalište kako bi riješile uzajamne probleme, a budući je isto prijavila policiji da je potrebna hitna intervencija u obitelji

-iz izjave pok. ČR s ovjerenim potpisom od strane javnog bilježnika Mladena Ježeka pod brojem OV-292/16 od 29.01.2016. proizlazi kako isti pri punoj svijesti izjavljuje da je učinio pogrešku kada je sa kćerkom LR sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju te ga želi raskinuti jer njegova kćer nije brinula o njemu na način da bi ga dvorila, njegovala, kuhala mu, vodila ga doktoru već je sve to činila njegova supruga koja mu je jedina pomagala nakon teške operacije kuka. Unuka ER koju je kćer opunomoćila da je mijenja je također otišla u [adresa] te su on i supruga sami te da ga njegova kćer želi smjestiti u starački dom. Želi imati pravo na život i dostojanstveno starenje u svom domu.

1 3

-iz povijesti bolesti od 12.05.2016. proizlazi kako je isti nakon operacije zbog prijeloma vrata desne bedrene kosti znatno ograničenih mogućnosti kretanja usprkos svakodnevnih vježbi, ponekad pri kretanju po stanu padne, noću se guši, grklja, prestaje disati; pacijent u dobi od 85 godina zbog dvosilka upućen na pregled strabologa (22.01.2016.),

-iz dopisa supruge tužitelja od 13.08.2015. Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Lipiku proizlazi kako ista dostavlja sukladno telefonskom razgovoru uputnice za liječenje ŠF te moli za odobrenje rehabilitacije od 01. rujna.

-iz povijesti bolesti Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Stubičke Toplice za Zdravka ŠF od 11.11.2015. proizlazi kako se preporuča između ostalog stacionarna rehabilitacija koju je voljna plaćati kćerka LR

-iz potvrde MUP-a, V. PP Zagreb proizlazi kako je **.**.2015. LR prijavila toj organizacijskoj jedinici policije kako od 1989./90 živi u [adresa], da u Zagreb dolazi povremeno kako bi posjetila oca ČR koji ima zdravstvenih problema, da je tokom 7 mj pokušala oca posjetiti u bolnici što joj je zabranila njegova supruga ĆF. LR je iz navedenih razloga 26.10.2015. ponovno doputovala u Zagreb i kada je htjela posjetiti oca ista joj je to onemogućila ne pustivši je u stan te ju je izvrijeđala

- iz potvrde MUP-a, V. PP Zagreb od 28.10.2015. proizlazi kako je **.**.2015. LRE prijavila toj organizacijskoj jedinici policije da je 27.10.2015. došla na adresu na [adresa] njena pokćerka LR koja stanuje u [adresa], po otvaranju vrata ju je u stanu počela raznim riječima vrijeđati i omalovažavati jer smatra da se ne brine dobro o njenom ocu, svom suprugu i da bi ga trebalo smjestiti u dom te je dovela psa s kojim je htjela alternativno liječiti oca, što predmetna nije dozvolila. Nakon nekog vremena LR je nevoljko napustila stan zajedno sa suprugom shvativši da joj LRE neće dozvoliti vrijeđanja i omalovažavanja te alternativno liječenje oca.

-iz sms poruka tužene upućenih tužiteljci proizlazi kako tužena pita da li želi da majstori pogledaju kupaonu za promjenu u tuš da se tata lakše tušira, na što tužiteljica odgovara da je njen brat našao firmu koja će to učiniti i da će on to platiti; zatim tuženica piše „ti dobro znaš da sam u Zagrebu i da tebe i tatu zovem, a nitko ne odgovara“ 22.11.2015., „molim te javi se na telefon da mogu razgovarati sa svojim tatom“; „želim vidjeti tatu bez tebe koja me ispratiš iz kuće zaguravši mi bocu vode za vrat, moj muž će doći po njega da odemo na zrak ako si promijenila taktiku i više ne pokušavaš da me spriječiš da komuniciram s mojim tatom dopusti da provedem vrijeme s njim“, na što tužiteljica odgovara „namjerno sve činiš kako bi me izludila i proglasila mentalno nesposobnom, hoćeš vidjeti tatu dođi ali ga nikuda nećeš voditi bez mene i opet terapiriti sedativima i proglašavati ga duševnim bolesnikom“ iz sms poruka upućenih tužiteljici proizlazi kako tužena želi posjetiti i razgovarati s ocem no što joj supruga tužitelja uvjetuje dolaskom u određeno vrijeme, ne javlja se na pozive te uvjetuje druženja tužitelja s kćeri na način da ne može sama boraviti s ocem i sl. -iz liste pretplatničkih brojeva proizlazi kako je za tel. br. [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona], s kojih su od strane tužiteljice slane poruke, kao evidentirani korisnik i obveznik plaćanja navedena UF

-iz preslika prepiske putem whatsapp poruka između tužiteljice i tužene u razdoblju od srpnja do studenog 2016. sadržajno proizlazi kako su odnosi između tuženice i tužene narušeni, tužena poziva i moli tužiteljicu da se javi na telefon kako bi mogla razgovarati s ocem dok tužiteljica isto otklanja te otežava komunikaciju tužene s njenim ocem, ističe kako ju je tužena povrijedila jer ju je u Centru za socijalnu skrb

1 4

proglasila mentalno nesposobnom te ukazuje na to da tužena nije uplatila novac na račun koji joj je poslala, kako želi oca podvrgnuti psihijatrijskom vještačenju, a da su joj isti posudili životnu ušteđevinu itd.(list 177-178 spisa)

-iz medicinske dokumentacije proizlazi kako je pok. ČR 2013. dijagnosticirana demencija, a od 2014. dementio senilis (list 216-220 spisa) pa je tako i na otpusnom pismu KBC-a Sestre Milosrdnice od 07.07.2015. navedeno kako je tijekom boravka na odjelu bolesnik konzilijarno pregledan od strane psihijatra uz završnu dijagnozu između ostalog dementio senilis.

-iz potvrda o provedenim nalozima za plaćanje Privredne banke Zagreb d.d. proizlazi kako je tuženica u razdoblju od listopada 2017. do veljače 2019. uplaćivala na račun ČRE mjesečno iznos od 2.000,00 kn s opisom plaćanja – financijska podrška za tatu ČR od Suze (list 297-309 spisa)

-iz preslika poruka proizlazi kako su iste razmijenjene između tužiteljice i unuke ČR ER proizlazi kako ista raspitivala kod tužiteljice za zdravstveno stanje djeda, pita kako je prošla operacija te da joj jave ako što treba uz dogovor kada će se vidjeti (list 317-318 spisa)

-iz medicinske dokumentacije za tužitelja proizlazi kako je isti 30.04.2019. zaprimljen na hitan prijem KBC-a Sestre Milosrdnice, Klinike za traumatologiju zbog pada u stanu sa hodalicom prilikom čega je ozlijedio lijevo rame, šaku, podlakticu, lijevi kuk dok iz Potvrde od 06.05.2019. proizlazi kako je isti hospitaliziran na Zavodu za kliničku farmakologiju od 04.05.2019.

-iz Ugovora o smještaju u Domu za starije osobe Ksaver od 12.05.2019. proizlazi kako je isti zaključen između Ustanove, korisnika ČR te dužnika K te se u čl. 1. Ustanova obvezuje primiti korisnika na smještaj u odjel pojačane njege – stacionar uz specificirane usluge te je tužiteljica potpisala bjanko zadužnicu na iznos od 100.000,00 kn za korist Doma te platila trošak smještaja u domu u iznosu od 2.206,00 kn dok je tužena platila trošak smještaja oca u istom

Domu u iznosu od 13.680,00 kn

-iz preslike nalaza fizijatra poliklinike Aviva od 10.06.2019. proizlazi kako je tužitelj dezorijentiran u vremenu i prostoru i da se kontrolirao kod neurologa zbog vaskularne demencije dok iz otpusnog pisma KBC Zagreb od svibnja 2019. i KBC Rebro od 01.05.2019. proizlazi kako je tužitelj po prijemu u potpunosti dezorijentiran

-iz računa od 19.06.2019. proizlazi kako je tuženica kupila madrac u iznosu od 1.695,75 kn

-iz otpusnog pisma KB Merkur od 19.06.2019. te od 11.07.2019. proizlazi kako je ČR primljen zbog pogoršanja općeg stanja te je navedeno da isti boluje od demencije uznapredovalog stadija

-iz računa i uplatnica proizlazi kako su od strane tuženice plaćeni troškovi pogrebne usluge u iznosu od 5.122,00 kn i 3.585,00 kn te sredstva za sahranu ČR u iznosu od 7.000,00 kn na račun tužiteljice kao i trošak graviranja nadgrobnog spomenika u iznosu od 1.120,00 kn i 280,00 kn te je dostavljen dokaz o objavi oglasa u novinama

-iz e-mail poruka upućenih od strane tužene dr. AF **.**.2019. proizlazi kako tužena traži pomoć od nje kao liječnice oca kako bi saznala kakvo je očevo zdravstveno stanje te se raspituje vezano za odluku liječnice o vađenju nasogastric sonde.

25. Tužena LR je u svom iskazu navela kako se njen otac 1988. koji je tada imao 60 godina oženio za ĆRE koja je tada bila

1 5

dvije godine starija od nje te odnosi između nje i očeve supruge nisu bili dobri. U obitelji su je prihvatili no oduvijek je bila ljubomorna na njih i nakon što joj je izgovorila ružnu psovku više nije s njom htjela imati posla, a tata je uvijek smirivao situaciju. 1990. se sa suprugom preselila u [adresa] te je otac dolazio kod njih i tamo boravio, jeo, vozio njen automobil, a kada bi oni došli u Zagreb viđali su se ili kod njezinih prijatelja ili na Cmroku. Navela je kako je njen otac rekao da bi stan na [adresa] i kućicu u [adresa] htio ostaviti njoj jer su to bile nekretnine koje su stečene prije nego što se njen otac oženio za JRE i u čijem stjecanju je doprinijela njena majka. 2004., kada je otac bio u [adresa], tražio je da mu da punomoć jer se htio osigurati da te nekretnine pripadnu njoj, odnosno djeci i da ne idu u ostavinsku raspravu. Ona mu je rekla da će JRE na to poludjeti na što je on odgovorio da ne brine jer je JRE dobila tri puta previše. 2011. su se vratili iz [adresa] gdje su prodali kuću i kupili veliku kuću s okućnicom u Konjšćini, imali su planove spojiti ekološku proizvodnju, biti blizu tate i živjeti od posla koji znaju raditi, kćeri su se već udale u [adresa]. U to vrijeme su znali otići s ocem na ručak, družili se kod prijatelja ili bi se našli na Cmroku te ju je otac nazivao telefonom kada supruge nije bilo kod kuće i rekao joj je da JRE ne žali da ona dolazi na [adresa]. Sve što je radio rekao bi nemoj reći JRE, ona to ne mora znati. Do 2013. su živjeli u [adresa], a jedno vrijeme i u Dubravi gdje se također viđala s ocem. Kćer ER je sa suprugom doselila iz [adresa] u [adresa] te je JRE htjela da oni usele u stan na [adresa], a da će ona s ocem otići u kuću na [adresa] u kojoj ima suvlasnička prava no kako su ona i otac govorili da taj stan treba urediti dala je ocu dva puta po 10.000,00 Eur no u konačnici nisu odselili s [adresa], a njena kćer je digla kredit i kupila stan. 2013. je predlagala ocu da ode s njima u [adresa] no to je odbijao govoreći da ima puno posla u Jadran filmu. Oni su otišli, a kompjuter koji su mu kupili za 80-ti rođendan je nestao kao i ipod, zvučnici. Ona je ocu kroz to vrijeme pomagala kao kćerka neovisno o tome što su zaključili Ugovor, a on je pomagao njoj i njenoj djeci i njihov se odnos nije promijenio u odnosu na ranije. 2015. je otac pao i slomio kuk, a njegova supruga ju o tome nije obavijestila već je rekla njenoj kćeri ER da ju ne zove jer da će samo napraviti nered no kćer ju je nazvala kao i dr. TR koji je njihov prijatelj. To su saznali u nedjelju ujutro no avionsku kartu su dobili tek za ponedjeljak kada su otputovali za Zagreb i stigli prije operacije, razgovarala je s liječnicima koje je ranije poznavala iz škole i zamolila da se potrude da otac ima sve što mu je potrebno dok ona ne dođe. Otac je operiran u Vinogradskoj i propisivano mu je puno lijekova protiv bolova, počeo se gubiti pa su ga morali i vezati. Posjetila je i dr. PR koji je ocu propisao te lijekove no bio je hladan i neljubazan i nije pristao privatno uz plaćenu naknadu posjetiti oca. Nakon liječenja uz pomoć njenih prijatelja, otac je smješten u [adresa] na rehabilitaciju no kad bi ponudila da nešto kupi ocu, bilo uređaj za hlađenje, bilo sokne, JRE je odmah rekla da ne treba, da oni to imaju, kao da se natjecala tko će što donijeti kako bi ispalo da su oni sve dali. Iako njegova rehabilitacija nije bila u potpunosti završena, JRE je htjela da odu u [adresa] i mislila je da će mu goditi boravak na moru te dok su bili ondje čula se s ocem samo 3 puta telefonom, a nekoliko puta s familijom. U [adresa] su se vratili u srpnju 2015. kada je otac krenuo u [adresa] jer u toj kući nema mjesta za njih sve. Zvala je na telefon svaki dan po nekoliko puta ali se učestalo nitko nije javljao ili bi Jelenina šogorica OR govorila kako je otac, a kada se više nije mogao ostvariti kontakt telefonskim putem s ocem, došli su u Zagreb. Kada se ponovno učestalo nitko nije javljao na pozive otišla je na Ksaver. Zvonili su i nitko nije otvarao premda je čula da su se javili na poziv od susjeda, nakon toga su JRE i druga susjeda

1 6

izašle van iz stana i JRE ju je pitala „kaj sam došla da ne znam zvati ni slati poruke“. Te zgode kada su iz stana izlazili ona, njen suprug i sestrična, JRE joj je izlila punu bocu vode za vrat. Dva ili tri puta su uspjeli posjetiti oca na [adresa], kada JRE nije bilo. Djevojka VR koja je bila s ocem je rekla da joj je JRE rekla da je ne smije pustiti u stan. Kada je njena kćer bila kod djeda pitala ga je da li zna da tuži svoju kćer, a on ju je pitao da kakva tužba na što se uključila JRE i objašnjavala mu koja tužba i da jednom bude muško i kaže da želi da se raskine ugovor. Ugovor je zaključen u vrijeme kada je ona već 14 godina živjela u [adresa] i otac je to znao, njemu financijska pomoć nije bila potrebna, imao je dobru plaću i radio kao producent na filmovima i kao direktor Jadran filma. Ništa mu nije bilo potrebno pa su mu kupovali stvari koje je volio i koje su ga veselile, kompjuter, tehničke aparate i sl. Njemu nije trebalo ništa niti je išta tražio. Imao je 7.000,00 kn mirovine, stan u [adresa] i kuću na moru. Uvijek mu je donosila zeleni prah za alkaliziranje organizma, vitamine i minerale za zdravlje koje je rado pio sve dok nije optužena da želi otrovati oca. 2011. je donijela ocu 25.000,00 dolara iz banke u Grazu te je otac potpisao potvrdu da je primio novac. Prebacila je nešto novca na svoj račun u Zagrebu ako bi djedu nešto trebalo da mu ER može pružiti no za to nije bilo potrebe. Kada je htjela plaćati dvije cure koje su trebale brinuti o ocu, a koje je našla JRE, nisu joj htjele dati br računa jer im je JRE rekla da će im oduzeti novac. Za oca je podmirila što je mogla, HZZO je podmirio troškove u [adresa] dok je ona platila jednokrevetnu sobu, kupila mu specijalne papuče s uloškom, donijela što je trebalo za jesti no uvijek bi ispalo da to već imaju. Htjela je osigurati osobu koja bi se brinula o ocu, sestru Jelenine šogorice OR koja je inače terenska sestra no OR je rekla da neće pristati jer ne može s JRE. Očev IBAN je vidjela nekoliko mjeseci kasnije no voli znati u koju svrhu šalje novac, a kada je god nešto htjela pribaviti rečeno je da ne treba. Kada je otišla u [adresa] znala je da ocu treba pomoć kod hodanja, on je imao hodalicu i pomoću nje se mogao kretati. Nikakva pomoć mu nije trebala 2013., samostalno je upravljao vozilom sve dok nije slomio kuk. Uvjeti u stanu na [adresa] su kao 80-ih, kad pada kiša malo curi jer se ništa ondje nije ulagalo, a nije ponudila platiti popravke jer s njima ne razgovara, platila je stan na [adresa] gdje bi tata imao manje stepenica.

25.1. Dopunski saslušana na ročištu tuženica je navela je kako ostaje kod ranijeg iskaza koji je dala u postupku te je iskazala kako je s tatom imala najbolji odnos, nikada problema, imala je uvida u njegove poslove, kao i on u njene te sa ženom nije dijelio informacije o njoj i o tome što radi s njom. Znala je za ugovor o doživotnom uzdržavanju, no kako prije tako i poslije njega, sve što je trebalo njoj ili ocu, nije se pisalo, već se samo radilo. Imali su dogovor po želji oca, da kuća u [adresa] bude na raspolaganju JRE i njezinoj obitelji, njezini nećaci su ljetovali tamo do 2016. i to je bio njen doprinos Ugovoru jer je mogla iznajmiti tu kuću. Otišla je na Centar za soc. skrb. jer joj i je tužiteljica prijetila policijom i izbacila je iz bolnice kada je posjećivala oca. Iskazala je kako je platila karmine, uvažila potrebu tužiteljice da bude u crkvi i dopustila tužiteljici da sudjeluje. Poslala je tužiteljici novce od čega joj je vratila polovicu, 7.000,00 kuna. Tata nikada niti pisano ni usmeno nije nagovijestio da nešto nije u redu, ili da on želi raskinuti ugovor na što je sud predložio medijaciju, koja se nije održala. Kada je tata bio u [adresa], bila je naivna, htjela da bude mir, saslušala je savjete nećakinje tužiteljice da bi bilo najbolje da deda ode u [adresa], a da ona ode u [adresa] jer će trebati novaca za poslije. Slala je pakete, stalno zvala, kada se dva tjedna nitko nije javljao na telefon, i

1 7

nije znala kako je otac, vratila se u Zagreb, no nitko joj nije otvarao vrata, nazvala sam šogoricu i rekla mi je da me tužiteljica neće pustiti unutra i da će ona doći. Tužba joj je upućena na adresu roditelja kćerinog supruga, a što je ujedno dokaz da je tužiteljica poslala tu tužbu jer je otac znao adresu na kojoj živi. Niti jedan od svjedoka tužiteljice koji su bili ovdje nisu izjavili da su čuli tatu da želi prekinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju. Kada je imala priliku ostati sa ocem, sama u sobi, pitala ga je "Tata, da li znaš da me tužiš?" na što je on odgovorio da ne zna o čemu priča, kakva tužba i njegova supruga bi uletila u sobu i izbacila je van, a što je zvala egzorcizmom. Navela je kako je bila sustavno onemogućavana u kontaktu, pokušaju dolaska i plaćanju računa. IBAN je bio za [adresa] i telefon koji je kćer već kupila. Plaćala je sve što je mogla i od oca pokušavala saznati što je za njega najbolje i što mu treba. Kada je vidjela da ništa ne može saznati, za potrebe oca je slala 2.000,00 kuna mjesečno supruzi oca, koliko je tada mogla. Dom se spomenuo nakon [adresa], zbog teškog stanja oca te je predložila da otac i njegova supruga, oboje budu smješteni u Dom u Petrovoj, u apartman, što bi ona sve platila, gdje bi otac imao brigu 24 sata na dan, a njegova supruga bi ujedno mogla dolaziti i odlaziti kada bi htjela, a što je odbijeno. Bilo kakav njen pokušaj i prijedlog za eventualnim angažiranjem osobe koja bi se brinula o ocu je išao preko šogorice OR, ona je predložila svoju sestru da bi se brinula o ocu, i ja sam je tražila da mi da IBAN, no tužiteljica je rekla da mi nikako ne daje takve podatke o svojem računu, pa je i to propalo. Postupak za lišenje poslovne sposobnosti za oca je pokrenut nakon nebrojenih pokušaja kontakta sa službama koje bi joj pomogle da ima pristup ocu, shvatila je da tata ne donosi odluke, već da one dolaze od njegove žene te je takav postupak pokrenut kako bi u njega bio involviran netko iz socijalne službe i kako bi na taj način imala pristup ocu. Centar za soc. skrb nije oduzeo poslovnu sposobnost ocu jer taj postupak nije dovršen do kraja, supruga oca je onemogućavala pristup ocu pod izgovorom da je u teškom zdravstvenom stanju. Pročitala je ugovor o doživotnom uzdržavanju, točnije čl. 3. iz kojeg proizlazi koje su njene obveze i shvatila ga ozbiljno te je izvršavala sve ono što joj nije bilo onemogućeno. Navela je kako joj je očeva supruga onemogućavala izvršavanje obveza iz ugovora, rekla joj je da je pronašla taj ugovor prije nekoliko godina i da će sve ona učiniti da se on raskine. Izjave koje je njen otac dao kod javnog bilježnika su dane u [adresa], ustvari kao priprema za ono što se kasnije desilo, za tužbe, a nije vidjela izjave sve dok nije dobila tužbu, jer su bile priložene tužbi i jasno je da su bile pripremljene od tužiteljice, jer je u međuvremenu sačinjena oporuka. 2004. je otac, kada je bio u [adresa], tražio punomoć da se zaključi ugovor o doživotnom uzdržavanju jer je imao uvid u obiteljske odnose, te je htio da se brine o njemu kada dođe do toga. Otac je izašao iz toplica sa hodalicom, išao uz i niz stepenice, bio je pokretan, ona je predložila da još ostane u toplicama, no obitelj je rekla da bi bilo bolje da ide s njima na more, jer da tamo voli biti, on je trebao brigu, no on je bio i oženjen čovjek. Svi su bili tamo na moru i brinuli o njemu.

26. Svjedokinja OR, šogorica tužitelja je u svom iskazu, a na upit suca koja su njena saznanja o zdravstvenom stanju tužitelja nakon svibnja 2004. pa nadalje i o tome da li mu je bila potrebna pomoć i tko mu je u tom slučaju pomagao, izjavila da mu od 2004. godine nije trebala posebna pomoć jer je bio relativno zdrav. Njegova supruga JRE radila je ono što uobičajeno radi supruga. Poslije laganog moždanog udara trebala mu je nekakva pomoć, a nakon loma kuka trebala mu je pomoć 24 sata i tada se o njemu brinula supruga, a pomagali su joj i njen suprug

1 8

ŽR i ona. Znao je uskočiti njen sin i kćerka, po potrebi. Unazad jednu, dvije godine, on nije samostalan, ne može sam ustati iz kreveta, ne može sam ići na WC, ne može se sam okupati. Pomaže mu supruga, a tu i tamo jedna djevojka VR, studentica koja ondje dolazi po potrebi, dođe na par sati kada je supruga spriječena biti uz tužitelja, a ponekad uskaču ona i njen suprug jer on ne može ostati sam, odnosno ne žele ga ostaviti samog jer se boje da će pasti. Također, budući da tužiteljeva supruga ne vozi, kada je potrebno ići na kontrole liječniku, na preglede i slično voze ga oni, njen suprug, kćer, sin ili ona, tko je slobodan ili ga vozi taksi. Prošlo ljeto na kontrolne preglede vozila ga je i unuka ER jer je u to vrijeme bila u Hrvatskoj. Mirovina tužitelja je relativno visoka, koliko zna iznosila je 7.300,00 kuna. Sad su i izdaci nešto povećani jer mu dolazi fizioterapeut u početku su dolazila dvojica, a trebalo je plaćati i tu VR. Nakon moždanog udara on nije ležao u krevetu nepokretan, ali mu je trebalo pomagati. Bio je nesiguran kod kretanja pa je koristio štap, nije znalo da li su te noge nestabilne zbog bolova u koljenu, koje ima dugo vremena ili zbog tog moždanog udara, nije se znalo hoće li se pokliznuti ili ne, imao je i visok tlak, nisu znali može li sam na WC ili ne, hoće li pasti ili neće. Osim toga JRE mu ga je navikla da mu uvijek pripremi hranu i na određeni način bio je razmažen, ali je bio naviknut da mu se donosi tako da nije mogao ostati sam duže od sat ili dva. U stanu u kojem živi tužitelj, s plafona više curi nego što ne curi voda. Stan je u lošem stanju i jedno vrijeme je bilo govora, bio je to u stvari neki njihov interni dogovor, obzirom da se i unuka ER vraćala u Zagreb o tome da bi ER išla u taj stan, a da bi tužitelj preselio na [adresa] u obiteljsku kuću šogorice i supruga. Taj je prikladniji smještaj jer nema stepenica, a i suprug i ona žive u istoj kući. ĐF je međutim jako vezan za Ksaver. Kuća na [adresa] kuća od dva kata u kojoj se normalno živi i nije bilo potrebno ništa posebno uređivati osim možda oličiti zidove, ali ništa značajno financijski. LR tužitelju nije pomagala onako kako mu je pomagala supruga jer nije bila ovdje. ŠRE je došla kad je tužitelj slomio kuk, došla je tada i u bolnicu, kroz vrijeme dok je bila u Hrvatskoj tjedan, dva ili tri, odlazila je ocu i u bolnicu i u toplice, gore je bila i ER. Zvala ga je i telefonom, onoliko su razgovarali koliko je tužitelj mogao zbog prijeloma kuka i zbog toga koliko je mogao doći do telefona i javiti se na telefon. Na upit punomoćnika tužitelja da li je supruga tužitelja sprečavala kćerku tužitelja da ga posjećuje u kući na [adresa] izjavila je da to ne bi nazvala sprečavanjem. Par puta je bila u stanu kada je dolazila tužena i vodili bi se pomalo neugodni razgovori između supruge tužitelja i tužene koji bi započeli nakon pola sata normalnog razgovora. U par navrata je i tužena, koja se u [adresa] bavi kiropraktikom, dovela neke svoje prijatelje radi iscjeljivanja, a i sam ĐF nije volio da mu se dođe u kuću bez prethodne najave. Uglavnom je ĐF više volio da se s kćerkom nađe negdje vani u šetnji, na Cmroku. Tužena je dolazila po prilici dva puta godišnje u Zagreb i bila po dva do tri tjedna. Na upit koliko je vremena ER bila na raspolaganju djedu ne može odgovoriti, ona često putuje vani i radi vani, sa sigurnošću se sjeća da je jedno ljeto vozila djeda u bolnicu u par navrata. ER to ljeto kada je bila ovdje nije da nije htjela ili da ne bi mogla i češće voziti djeda, međutim oni su se mogli bez problema organizirati. Pojašnjava da često ide na [adresa] tužitelju jer mu mjeri tlak i vadi krv i kada je već ondje i nije joj problem i odvesti ga negdje ukoliko treba, zašto bi s time opterećivala neku drugu osobu. Na upit da li je unuka pružala djedu brigu i njegu u smislu da bi mu pripremala hranu, prala rublje i ispunjavala obveze iz ugovora koje joj je prenijela majka, izjavila je da ER ne pruža tu pomoć djedu. ĐF je prije u par navrata rekao da kćer ne čini sve ono na što se obvezala ugovorom. ŠRE ju je zvala telefonom nakon što je

1 9

tužitelj slomio kuk u par navrata, ali iz Hrvatske. Iz [adresa] je nije zvala. informacije o ocu od nje nije tražila, razgovarale su o njegovoj njezi, o tome da li bi bilo dobro da njena sestra, koja je inače medicinska sestra, dolazi u patronažu tužitelju umjesto VR, o tome su razgovarale, ali to se nije ostvarilo. ŠRE ju je zvala i kazala da ne može dobiti oca na telefon na Ksaveru i pitala što je s ocem, a bilo je to nakon što se tužitelj nakon oporavka u [adresa] vratio u Zagreb s ljetovanja iz [adresa], ne može se sjetiti što joj je rekla osim, da ju pričeka da će zajedno ući jer je ona ionako trebala ići gore voziti ga liječniku pa joj je tako rekla. Ne zna da supruga tužitelja ne bi tuženoj htjela otvoriti vrata, ali svaki njihov razgovor bi za pola sata završio u konfliktu. ĐF se nije mogao javiti na telefon i zbog neurološke terapije koju je primio, uzimao je dva lijeka jer se radilo o početku senilne demencije. Te lijekove je uzimao i prije tri godine, ne zna točno, ali zna da je uzimao tu terapiju i kad je operirao kuk. S ŠRE je u telefonom razgovoru razgovarala o tome da bi njena sestra njegovala tužitelja no to je otpalo zbog toga što se nakon toga povrijedila majka pa ju je sestra njegovala, ne sjeća se da bi rekla da ne može s JRE. Na upit suca da li je tužitelj na bilo koji način reagirao kada je bila prisutna konfliktu nakon razgovora tužene i supruge tužitelja izjavila je da nikada nije reagirao burno. Kazao bi "mir, mir" samo da se to završi. Volio je JRE i znao je kazati LR "nisi bila tu pa ne znaš, mi se slažemo". Sjeća se jednog razgovora kada je ŠRE govorila da je za tatu bolje da ide u dom jer mu treba stalno i puna pažnja, kada je mislila da mu JRE tu neće moći pomoći koliko mu treba. Misli da za tužitelja ne bi bilo dobro da je išao u dom jer mu ne bi bila dobra ta promjena jer se na svaku promjenu treba privikavati nekoliko mjeseci zbog te bolesti, zbog demencije.

27. Svjedokinja JR je u bitnom iskazala da je nakon što je tužitelj pao i slomio kuk došao u [adresa] s JRE, a svjedokinja ih je vozila u Lovran na kontrolu iz [adresa] i u Novom mu je organizirala kardiologa koji mu je došao u kućni posjet. JRE mu je organizirala fizioterapeuta koji je dolazio svakog dana, cijelo vrijeme dok su bili u [adresa]. Teško se dizao i trebala mu je pomoć druge osobe kod dizanja, teško se kreće pa koristi hodalicu. JRE ga oblači, kupa ga i sve o njemu brine, ona joj se divi. Nije upoznala tužiteljevu kćerku. Na daljnji upit da li zna zbog čega se vodi ovaj postupak izjavila je da se vodi o brizi za ČRE, da joj je rekla JRE.

28. JRE, supruga pok. ČR, je iskazala kako LR i njena kćer ER koja je opunomoćena nisu nikada brinule o tužitelju nego se o tužitelju brinula ona. 2015. godine kada je nastradao bio je u bolnici, a nakon 7 dana je smješten u toplice i ondje je bio mjesec i pol dana. Ona je u to vrijeme iznajmila kuću tako da mu je svakog dana nosila hranu, prala veš i cijeli dan bila uz njega dok je bio u toplicama. 14.8.2015. izašao je iz bolnice i ona je o njemu brinula 24 sata dnevno. Tada su otišli za [adresa], on se kretao uz pomoć hodalice, ali se nije mogao sam dići iz kreveta pa su o njemu brinuli ona i jedna dobra osoba iz [adresa]. Dizala ga je po noći, prala, kupala, nije želio nositi pelene pa je nuždu vršio u krevet. Vodila ga je fizioterapeutu i surađivala s liječnicima. Tada je imao i escherichia coli zbog čega je češće mokrio. Kada je prohodao vratili su se u Zagreb u 10 mjesecu. U Zagrebu je trebao obaviti niz pretraga, ići kirurgu koji ga je i operirao, neurologu, kardiologu, pulmologu i na druge pretrage. Na upit suca da li je kroz to vrijeme tužena kontaktirala tužitelja izjavila je

2 0

da je zvala na telefon, a ona se javljala na telefon kada je mogla, a kad bih se javila tužena bi spuštala slušalicu, kada bi opet nazvala tražila je tatu i ona bi mu dala telefon. Međutim, uvijek je zvala u isto vrijeme oko pola četiri kada je tužitelju dolazio fizioterapeut iz Crikvenice. Tužitelj se znao uzrujati jer tužena govori jako tiho pa je on ne čuje, pa je pitao tko je to. 13.7.2015. prije nego je otputovala u [adresa], tražila je IBAN na koji bi ocu uplaćivala novce za telefon, ali ne za neku drugu svrhu što joj je i poslala. tužena nakon što je rekla da ne zove u to vrijeme kada tužitelj ima fizioterapeuta zvala u 6, 9 pa čak i 11,15 navečer, suprug više nije htio razgovarati. On se u stvari na nju naljutio jer je pri svakom razgovoru tužena govorila tužitelju "Ti moraš u dom", govorila je da se nije u stanju brinuti o njemu i da mora ići i u dom. On nije htio ići u dom. Tužena u tim razgovorima nikada nije pitala tužitelja da li mu što treba. Na ovaj način ona mu je ispirala mozak, a sa njom se uopće ni je htjela razgovarati, smatrala ju je ludom, međutim ipak joj je prepustila brigu o ocu kada je otišla u [adresa]. Na upit suca zbog čega se tužitelj nije javljao na telefon izjavila je da imaju telefon na dodir i tužitelju je teško pritisnuti odgovarajuću tipku jer ima upalu živca, pa kako je dešnjak, a kažiprst i palac desne ruke nemaju osjeta stisnuo bi krivu tipku, pa je znao stiskati sve tipke i prekinuti vezu. Nju je jako povrijedilo inzistiranje tužene da suprug i ona moraju u dom, da se ne može brinuti o njemu, da za to nije sposobna, a taj zadnji razgovor da će ih oboje smjestiti u Dom u Petrovu, a navela je da je to skupi dom, bio je kulminacija, ona je rekla da u dom neće ići, a suprug ako želi neka ide, ona ga ne držim jedino što ga ne prisiljava. Koliko god se gubi tužitelj ima svoje principe i zna što hoće i nikada mu se ništa nije niti moglo sugerirati, on je uvijek učinio ono što je sam htio. Tužena je doputovala 26. iz [adresa] i nije se javljala i slijedećeg dana ujutro kada su imali važnu pretragu pluća tužitelja, jer je kod operacije dobio bakteriju klepsioela pneumonija zbog koje se jako preznojavao i kašljao, tužena je banula na vrata. Došla je sa suprugom, svojom nećakinjom i psom koji je trebao poslužiti kao iscjelitelj za tatin kuk, kazala je da je došla ocu pružiti stručnu pomoć u vidu te terapije sa psom. 2004. godine tužitelj je bio pokretan, radio je kao savjetnik u Jadran filmu, često je službeno putovao u SAD, ima sve te potvrde. On je išao liječniku jer je imao problema s koljenima i vratnom kralježnicom, kada bi se uzrujao imao bi visok tlak. Zbog tog visokog tlaka često mu je išla krv na nos, i to po pet šest puta pa bi zvali hitnu. 2010. godine odbio je uzimati tablete za tlak jer mu je kćerka preporučila alternativnu medicinu, čak je liječnica zabilježila u kartonu da odbija piti lijek. Kroz to vrijeme on nije mogao biti sam. Jednom se i srušio od tog obilnog krvarenja, bojao se sam voziti automobil, uvijek je netko bio uz njega u vozilu. Kao posljedica tog tlaka liječnici su kazali da je dobio moždani udar tiu, tako da nije bio oduzet, ona je to javila kćeri i ona je došla u Zagreb i rekla joj je da mu je stanje loše. Međutim, tužena je rekla da to nije ništa, da je tata u redu i otišla s prijateljima na more na jahtu. Tužena nije dala nikakav novac ocu jer ga nije imala, ona je mogla dati jedino ocu novac koji mu je trebala vratiti jer su joj posudili novac i to 2012. 39.000,00 EUR koje je suprug digao. U kolovozu 2011. kada su se tužena i suprug vratili iz [adresa] u [adresa] tada je tužena rekla da pita supruga da li bi im posudio novac za kupnju kuću jer im vjerojatno kada podmire dugove neće ostati ništa. Osim toga suprug je imao račun u [adresa] i 2011. godine dao je punomoć tuženoj da podigne taj novac i prebaci ga na račun u Grazu, to je ona i rekla na prošloj raspravi. 2015. i 2016. su bili najveći izdaci za njegovo liječenje, tada su mu naizmjence dolazili fizioterapeut i osobni trener, nekada i nedjeljom i to je plaćala 2.800,00 kuna, nekad i 3.000,00 kuna, ali nikada manje od 2.500,00 kuna. 2017. tražila je tu terapiju preko HZZO i kroz mjesec i pol dana u dva navrata dobila u

2 1

kući besplatnu fizikalnu terapiju. U [adresa] je plaćala fizioterapeuta koji je dolazio iz Crikvenice. 2015. je podigla novac sa svog životnog osiguranja i to 94.000,00 kuna. Od tog je novca preostalo 10.000,00 kuna, a svu je razliku potrošila za plaćanje jedne žene koja je dolazila svaki dan kući kada je suprug bio bolestan pa ga nisam mogla ostaviti samog kada bi otišla u grad, ženu koja bi dva puta tjedno dolazila počistiti stambeni prostor, lijekove koji se plaćaju Predax 300,00 kuna, Memantin za cirkulaciju koje dvije kutije koštaju 240,00 kuna, a bio je skuplji, to je mjesečna kura. Zatim Propolis za imunitet, sokove aronije koji paket od tri boce košta 560,00 kuna, prostirke za krevet koje je mijenjala zbog mokrenja, kupovala i pelene, ali ih suprug ni je htio nositi. Kupovala različite kreme za bolove u kuku, kao što je primjerice Voltaren gel. Platila liječenje u Sv. Katarini jer se to inače čeka 6 mjeseci, a kada supruga boli on mora ići. Također je privatno platila okulistu jer ništa nije vidio jedno vrijeme, kardiologa liječnika E koji ga je privatno liječio, a najviše je koštala Poliklinika Sunce, ondje u jednom danu obave sve pretrage i ne moramo obilaziti desetak bolnica. Suprugovu mirovinu su trošili za troškove u kući, izlaze svaki drugi dan, taksijem ili busom, u kafić i restoran jer ne mogu biti u stanu jer ondje stalno u stanovima oko rade adaptacije pa je buka. Suprugova mirovina je 7.400,00 kuna. suprug i ona su u braku 30 godina pa su troškove [adresa] plaćali oni no nakon izdatka za najam kuće u toplicama nije mogla sama plaćati režijske troškove za kuću u [adresa] pa se dogovorila sa ER koja je ondje išla s prijateljima da svaki plaća svoje troškove režija za vrijeme dok je u [adresa]. Žena koja čisti uzme 1.500,00 kuna mjesečno, a ona koja joj pomaže oko supruga 2.000,00 kuna, zavisi koliko ostane, cijena njenog sata je 40,00 kuna, a ako je duže tijekom dana satnica je manja. Iskazala je kako je tuženu poškropila svetom vodom jer smatra da kao vjernik na to ima pravo kada netko uđe u stan i izaziva skandale da ima pravo zazvati pomoć s neba i poškropiti, a ako se to osobi ne sviđa ne mora dolaziti. Na upit da li je kada izbacila tuženu iz stana izjavila je da ju je svaki puta najprije zamolila da izađe iz stana. To su bili jako teški razgovori pred njenim ocem koji je bolestan. Policajac joj je objasnio da je stan njen i suprugov sve dok je suprug živ. Saznala je za ugovor o doživotnom uzdržavanju otprilike mjesec dana nakon što je sastavljen. O tome joj je govorio suprug, rekao je da želi da se kćer brine o njemu i kao liječnica i financijski jer se boji da se oni možda neće moći sami brinuti o sebi financijski. On je naime svu ušteđevinu dao kćeri tijekom vremena, pomagao je i rekao je da zna da mu ona nikada neće moći vratiti te novce pa ju je htio ovim ugovorom obvezati da se financijski brine o njemu. Odnos između nje i tužene ovisi o raspoloženju tužene. Ako njoj nešto treba onda je zagrli i poljubi i uvijek padne na te njene suzice, tako je bilo zadnji put 30.7.2015. ispred bolnice kada je tužitelj ozlijeđen. Znala je pričuvati njenu djecu koja su bila sama tijekom ljetnog perioda dok su bila maloljetna, jedno ih je ugostila u [adresa] i bila je ljubazna. Tužena nju nije zvala jer je ne prizna niti kao prijateljicu niti kao pomajku, ona joj je samo kućna pomoćnica koja opslužuje njenog oca. Zvala je oca dok je bio u [adresa] pa joj je onda rekla da je otac imao tiu kao i da će doći u Zagreb napraviti pretragu. Telefonski broj tužene nema, ona uvijek zove sa skrivenom telefonskog broja, zato je zamolila dr TR koji je prijatelj i čija je kćerka vrlo bliska sa kćerkom tužene da javi u [adresa] da je otac slomio kuk. Nakon dr TR nazvala je ER i rekla joj da su u bolnici na hitnoj i ER je došla kad je tužitelj bio u sobi. ER nije rekla da obavijesti tuženu. Nakon 2015. godine imaju kontakt s Whats App s tuženom, prije toga nisu imali kontakt jer je s ocem ranije uvijek kontaktirala putem skypa no uvijek je zvala sa skrivenog broja tako da nije

2 2

mogla vidjeti tko zove, mogla sam to vidjeti samo ako je zvala sa Whats App. Čula je što je tužena govorila ocu jer ona uvijek počinje govoriti tiho, a nakon toga se dere, a više puta je tužitelj dao telefon i kazao "evo ti je, ja više ne mogu s njom, opet me hoće staviti u dom". Ona je njemu prijetila da će ga podvrgnuti psihijatrijskom vještačenju ako ne povuče tužbu i onda se on jako plakao i govorio "Suza kako mi to može raditi, šta sam ti ja kriv". ĐF se neki puta i javio na telefon sam, ali je to bilo vrlo rijetko. Zbog smanjenja troškova su odjavili fiksni telefon. Čak i na mobilni telefon na kojem je potrebno pritisnuti tipku koja izbočena on se nije mogao uspješno javiti, a takav mu je bio donesen u bolnicu. Tužena je u lječilištu u [adresa] u prijamnom uredu rekla da će nakon liječenja po oca doći vozilo koje će ga odvesti u dom, a da ona ne smije znati koji će to biti dom. ŠRE je o troškovima vezano uz oca obavijestila jednom i to Whatss App, to je poruka koja je i predana u ovaj spis, ondje su napisali što sve trebaju. Tuženici nije bilo zabranjeno doći nenajavljeno u njihovu kuću, normalno bi bilo da se najavila kada je došla iz [adresa], ona je mogla doći kada je htjela. Na upit da li ju je pri dolascima vrijeđala i nazivala neprikladnim imenima izjavila je "Toliko koliko je i ona mene.". ER je u zadnje 2,5 godine govorila koliki su troškovi liječenja i da se plate ti troškovi pa joj je čak i njen suprug na telefon rekao da više ne zove. Memantin je tužitelj uzimao od 2014. godine. Taj lijek poboljšava cirkulaciju krvi u mozak jer je tužitelju bitno oslabljen protok krvi kroz vratne žile, s jedne strane 70%, a s druge 65%. Tužena se od 1992. bavila alternativom, to zna prema onom što je tužena kazivala ocu, po dolasku u [adresa] se educirala u toj alternativi prvih godina. Osporila je kako tuženoj nije dozvolila uvid u medicinsku dokumentaciju oca, tužena je bila kod neurologa, tako je sama rekla na sudu, pa je prema tome znala tko liječi njenog oca. Suprug je upravljao vozilom neposredno prije nezgode sa kukom no ona je uvijek bila s njim, osim kada je išao u posjetu svojoj kćerki. Obavijestila je tuženu o tim noćnim krvarenjima oca kada bi ona nazvala tatu, a njega ne bi bilo pa bi joj to rekla, naime obično se komunikacija odvijala tako da ona nazove i traži tatu i ona joj da tatu. Na IBAN je tuženica uplatila dva puta po 2.000,00 kuna u prvom i drugom mjesecu, to je vidjela i suprug je rekao da je to ponižavajuće i taj novac stoji na računu dok uplate u ranijem vremenskom periodu nisu vidjeli.

28.1. Dopunski saslušana na ročištu 20.02.2025. iskazala je kako ostaje u cijelosti kod iskaza koji je dala ranije u postupku te je dodatno navela kako je g. LR bio saslušan na sudu te je dao dvije ovjerene izjave kod javnog bilježnika zašto traži raskid ugovora koji je sklopio sa LR. Usmeno je i pismeno obavještavao tuženu o svojoj potrebi za brigom i skrbi odnosno što točno od nje potražuje, a što je vidljivo i u spisu. O je htio da se dogovore, no ona nije htjela pristati na njegove uvjete već ga je htjela smjestiti u dom. Naime suprug je kao dijete bio u domu i nosio traume od toga, te stoga nije nikako mogao prihvatiti da ide u dom, a njegova kćer je samo to nudila. ŠRE je otišla u [adresa] dva tjedna nakon njegove operacije kuka, dan prije odlaska je bila kod njega i rekla mu ono što je meni mnogo puta izrekla "Tata, ti ideš u dom, JRE ide van iz tvog života". ŠRE je donijela vreću svojih preparata i pitala doktora da li to može dati ocu, na što je doktor rekao da može, no ne dok je u bolnici, no ona mu je svejedno dala, neke preparate i od njih je dobio napade. O ČR se čitavo vrijeme brinula jedino ona, vodila ga na kontrole, mijenjala mu pelene, kada je izlazio iz [adresa], nećak ih je odveo u [adresa], te su ona i suprug ostali sami, odnosno bili su sami i prepušteni sami sebi od 2015. do njegove smrti. Ona je vodila brigu o njemu, a koju

2 3

je trebala voditi ŠRE. ŠRE je otišla u Centar za soc. skrb, i pokušala ga lišiti poslovne sposobnosti, izjavila jeda je dementan, da mora ići u ustanovu, a da je ona mentalno i materijalno nesposobna brinuti o njemu. Ostavila ih je bez materijalnih sredstava i otišla. Predala joj je IBAN, broj računa, na koji 1,5 godinu ništa nije uplaćeno. Njen suprug je potpisao punomoć odvjetniku, da prenese tužbu koja je predmet ovog postupka, bez njenog znanja. Jednom prilikom kada je ŠRE došla posjetiti oca, nakon podignute tužbe o raskidu ugovora, susjeda je bila kod nje i odjednom je netko jako počeo lupati na vrata. Susjeda je rekla da otvori vrata, što je i učinila, da bi je nakon toga prijavila policiji da ju nisam pustila u stan, te da je nisam pustila u bolnicu da posjećuje oca, a svi prisutni liječnici su potvrdili da je dolazila ocu u bolnicu. Tužena je izjavila na zapisnik pred Centrom za soc. skrb da je mentalno i materijalno nesposobna brinuti o ČR, a da bi nakon toga ostavila oca s kojim je imala zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju i otišla u [adresa], odnosno ostavila ga upravo sa osobom za koju je izjavila da je mentalno i materijalno nesposobna brinuti o njemu. Tuženica joj je nudila da uzme suprugovu mirovinu te joj je ujedno nudila da i ona može otići u dom, koji će ona platiti i to u skupi dom. ŠRE je sama rekla da su njezina primanja bila 2.000,00 dolara, a ocu je nudila samo 2.000,00 kuna za uzdržavanje. Ona ig. ČR su živjeli u zajedničkom kućanstvu 30 godina prije pada i suprug je htio živjeti sa njom i nakon pada, dao je takve izjave, rekao je da ne želi nikakve ustanove.

29. Svjedokinja ĐR je iskazala kako kao susjeda poznaje tužitelja, i gospođu JRE, a više su se zbližili kada je tužitelj strgao kuk. Tada ju je JRE nazvala, ona je priskočila i pozvala hitnu pomoć. Kad se vratio iz bolnice samo se JRE brinula o njemu. Ona je pomagala primjerice kad im se pokvario stroj za pranje rublja JRE je nosila po pet mašina veša koje su prali kod nje, kada je tužitelj imao upalu pluća i puno se znojio, jelena se brinula da je u suhom pa je stalno prala. imala je ključ gornje brave stana kako bih mogla pripaziti tužitelja da ne bi možda negdje pao, a taj ključ joj je JRE dala samo kad bi morala kod liječnika nešto obaviti. JRE su puno pomagali brat i šogorica. Jedne zgode kada je odlazila od njih vidjela je tužiteljevu kćer koja je došla s jednom muškom i jednom ženskom osobom. Ona je pozvonila, a ona je otvorila vrata jer je tada bila u tužiteljevom stanu tako da bi ona mogla ući. prije toga je telefonom nazvala jedna susjeda koja je kazala da tužiteljeva kćer zvoni na zvono, a da je ne puste u stan, međutim tada je bila u stanu i zvono nije zvonilo prije nego što je ta susjeda nazvala na telefon. Tada je prvi put vidjela kćerku tužitelja. JRE je kuhala tužitelju i po pet puta dnevno i brinula se o njemu kao o malom djetetu, o njemu se treba brinuti od jutra do mraka. On želi šetati pa ga JRE ujutro nahrani pa ga vodi u šetnju, poslije podne ga vodi u grad, tu su se izmjenjivali i fizioterapeuti i med. sestre preko socijalnog, a nešto su i plaćali koliko su mogli, to je bila borba za život da ga se spasi. Kad je tužitelj otišao u [adresa] JRE je i preselila u [adresa] da bi mogla svaki dan ići njemu u posjet, nositi mu jelo i voće i čisto opranu odjeću. Nije sigurna je li tužitelj sad ostao sam u stanu, to mora pitati JRE. Do 2015. kada je tužitelj slomio kuk kćerka je dolazila jako rijetko, vidjela ju je 3 puta, a unuku je vidjela jednom ili dva puta. Supruga tužitelja nije branila tuženoj ući u kuću i posjetiti tužitelja, tko god je htio doći ona bi ga pustila. Unazad godinu i pol od kako je operirala srce više ondje ne dolazi, a prije toga sam dolazila kad je trebalo primjerice kada je JRE trebala otići u dućan, a nije bilo ondje šogorice. Na upit suca svjedoku zbog čega tužitelj nije mogao doći danas na sud kako je kazala svjedokinja izjavljuje da ih ona u stvari nije

2 4

vidjela par dana, koliko zna došli su s mora, tužitelju je teško. Svjedok pojašnjava da je JRE sad rekla da je tužitelj htio doći. Ima neposredna saznanja da je supruga primjerice kuhala tužitelju pet obroka dnevno jer je vidjela primjerice kad bi došla u 10 sati da bi supruga tužitelju pripremila sendvič, čaj, kakao, kekse, vidjela je da je stalno nosila vreće s placa i iz dućana. Nosila je flaše od pola litre soka cikle i mrkve.

30. Svjedokinja UR je iskazala da se ne sjeća razgovora kojeg je vodila sa LR **.**.2015. godine kada je u Centar za socijalnu skrb Zagreb Podružnica Gornji Grad – Medveščak sačinjen zapisnik uvezan na strani 169 spisa, ali ono što stoji u zapisniku to je tako bilo kao i u službenoj bilješci od 28.10. i od 29.10.2015. Uz suglasnost punomoćnika stranaka konstatirano je da svjedok predaje u spis službene zabilješke od 28. i 29.10.2015.

30. Svjedokinja ER, unuka pok. ČR i kćerka tužene, je iskazala kako je Ugovor sačinjen oko 2004. Tada je djed bio zabrinut, htio je da neke nekretnine koje su bile kupljene ili građene za vrijeme dok je bio u braku s bakom da kćeri i da ih dobije njena obitelj. Tada su već 14 ili 15 godina živjeli u [adresa] i znali da će djed imati dobru penziju no bez obzira na to bilo joj je jasno ako mu se nešto desi da će taj ugovor izvršavati njena majka. Majka i njen otac imaju najljepši odnos oca i kćeri, ona mu je jedinica, on im je pomagao i podržavao ih cijeli život. Problem je nastao kad je djed slomio kuk. Ona je iz SAD-a došla definitivno u prosincu 2012, a i prije toga je 2011. godine došla na određeno vrijeme u Hrvatsku. Tada je već primijetila da je djed ostario, da se pomalo gubi i stvorila se ideja da suprug i ona dođu živjeti u kuću na [adresa], a djed i njegova supruga u kuću njenog brata pa ju je djed uređivao no sredinom 2013. godine je kazao da oni ne mogu ići tamo jer se JRE posvađala s bratom. Djed u to vrijeme više nije znao doći od Britanskog trga do Trga Francuske, zaboravio je da je Ilica jednosmjerna, nije baš bio pri sebi. Ipak ju je i dalje pitao da li joj što treba, da li može pomoći i brinuo se za njih. U lipnju 2015. djedova supruga ju je telefonom nazvala da je djed pao i slomio kuk i tada se jako zabrinula jer je znala da se u takvoj situaciji osoba koja se pomalo gubi može naglo još jače razboljeti. Premda joj je JRE rekla da ne zove majku, ona ju je o svemu obavijestila i majka je što je prije mogla organizirala put i u ponedjeljak doputovala u Hrvatsku iz SAD-a. U međuvremenu je telefonom s prijateljima organizirala da određena osoba operira djeda, da mu se pomogne u bolničkom smještaju najbolje što može pa je djed operiran u utorak. I prije toga vremena kada je znala doći kod djeda postupno su ograničavani susreti s djedom u kući gdje je živio, no svejedno su se dva do tri puta tjedno nalazili u kafiću i par puta dnevno čuli telefonom. Nakon operacije djedu je bilo jako loše, on se potpuno izgubio. Postao je nasilan i u bolnici pa su ga vezali za krevet. Bilo je jako teško vidjeti osobu koja je cijeli život bila samostalna u stanju te nemoći. Njegova supruga znala je biti izraziti neugodna, derati se, izbacivati. Deset dana nakon operacije djed je otpušten iz bolnice i oni su se kao obitelj nastojali organizirati i dogovoriti na koji način da osiguraju najbolji smještaj stoga što nije bio pokretan i trebala mu je dalje pomoć i rehabilitacija. Majka je tada odlučila zatražiti pravnu pomoć da bi kao kćerka i kao osoba koja je ugovorom preuzela obveze dobila prostor u kojem to može učiniti i izvršavati ugovor. Ona je još 2013. pitala djeda da li je riješio svoje imovinska pitanja jer je ista odvjetnica u SAD-u ali ne poznaje hrvatsko pravo pa su se sastali djed, odvjetnica KRE kao odvjetnica njene majke da joj objasne što su u stvari htjeli tim ugovorom. Majka je organizirala da bude smješten u jednokrevetnoj sobi u [adresa] gdje je imao potrebnu terapiju i platila dodatnu terapiju i ostala

2 5

još tjedan dana u Hrvatskoj. Kako je ispalo da će terapija dulje trajati jer je bilo potrebno da djed postane samostalno pokretan, majka se vratila u SAD-a kako bi privređivala da može platiti te troškove, a ona je svakog dana iz Zagreba išla djedu u [adresa]. Dva puta mu je produžen boravak u toplicama. Kontakt s JRE je još bio uspješan dok je u to bila uključena njena obitelj. Naime, ondje je živjela i njena nećakinja pa je i ona pomagala. Potom su razmišljali gdje bi za djeda bilo najbolje otići, da li na smještaj u Lipiku na daljnji oporavak, ali zbog njegovog psihičkog stanja bilo je bolje da bude u poznatom okruženju obzirom da je i u [adresa] znao odbijati vježbanje, grepsti po zidovima. Tako su djed, JRE i njena obitelj otišli u vikend kuću u [adresa] u suvlasništvu njenog djeda i majke. Ondje mu je organizirana fizikalna terapija, a radi boljeg kontakta djedu su kupili mobitel kako bi putem skypea mogao i dalje biti u vezi. I prije toga mu je majka kupila dva kompjutera. Pomoću njih je od 2012. kontaktirala s ocem, međutim JRE je kazala da se prvi kompjuter pokvario, a kada je majka nabavila drugi jednostavno su isključili Internet. Mobitel su kupili isključivo kako bi s djedom imali kontakt. No, kasnije je u [adresa] našla pisane upute za djeda što mora učiniti kako bi odgovorio na telefonski poziv. Nakon nekog vremena prestali su odgovarati na njihove pozive na taj telefon još u [adresa]. Nakon što 10 dana nije bilo telefonskom kontakta, majka je došla iz [adresa] i tada ju je JRE napala u kući i polila bocom vode. Sa djedovom suprugom dogovor ni o čemu nije moguć jer je agresivna i napada ili se za 2 minute predomisli od onog što je ranije rekla. Tako su 2 godine plaćali ugovor za telefon koji je stajao u ladici. Ona je s djedom jednom bila sama u kući godinu i pol nakon što se vratio iz bolnice. Tada joj je JRE otvorila i pri tom pitala "Ti si sama, gdje je tvoj svjedok?". Tada je bila s djedom, a on je sam počeo govoriti neka ne brinem, rekao je "Ja to rješavam, sve će biti u redu.". Ja sam mu rekla da sam došla zbog toga da budem s njim, no kada je njegova supruga to čula došla je u prostoriju i dovela još neko dijete, čini mi se neku VR, valjda da bude svjedok. Ona je tada pitala djedu da li zna da tuži svoju kćerku, njemu nije bilo jasno o čemu ona priča, kakva je to tužba. Prije 2 godine na obiteljskom ručku koji je trajao oko dva sata kada su se sestra i ona pozdravljale s djedom i kada ih je grlio kazao je "Vas dvije ste mi tako poznate." Djed uopće ne zna za ovaj postupak, taj postupak je pokrenula njegova supruga. Na upit punomoćnice tuženika da li su bili u mogućnosti saznati što djedu treba izjavila je da djed uvijek ponavlja isto, uvijek pita da li njima što treba i govori da njemu ništa ne treba, a od njegove supruge ne mogu saznati da li mu što treba. Prošle godine je majka htjela otići s ocem na more na mjesec dana, ali do toga nije došlo jer se JRE protivila, ona ne želi da djed bude uz bilo koga od njih ukoliko ona tome nije prisutna. Ne mogu ostvarivati vezu s djedom. Telefonom to nije moguće, a doći u dom k njima je opasno, a ona se boji njegove supruge. S druge strane zvati policiju smatram da bi izazvalo skandal. Kad god je nešto trebalo majka je slala novac, kad je djedu dva puta produžen boravak u [adresa] to je ona platila, a majka joj je poslije vratila novac. Nije bila u [adresa] gdje je boravio djed nakon [adresa], jer je tada bila 2 mjeseca na turneji, a inače u toj kući nema mjesta za sve njih. Djedu je nakon [adresa] bio potreban fizioterapeut i u svakom slučaju mu bio potreban netko tko će biti cijelo vrijeme uz njega ako mu što za treba. 2016. je predložila djedovoj supruzi da se malo odmori, da na more odu djed, suprug, ona i jedna gospođa koja im inače pomaže u kući, ali od toga nije bilo ništa. Nije znala da je djed imao moždani udar 2010., nema niti stručnih znanja liječnika da bih to prepoznala, doznala je za to nakon što je slomio kuk no i nakon toga moždanog

2 6

udara je djed upravljao osobnim vozilom. Nakon što je djed otišao u [adresa] nakon [adresa] jako rijetko je bila s njim oko 30 ak susreta i jako teško ga mogu ćuti jer je to postalo nemoguće nakon što je njegova supruga preuzela svu kontrolu nad njim no to je rijetko u odnosu na učestalost ranijih kontakata. Majka ju je opunomoćila da brine o djedu što je prihvatljivo znajući kakav je njihov odnos i to da je ona u SAD-u. Nisu bili u mogućnosti doznati koliko košta fizioterapeut, pitali su da li što treba, pitali su što treba. Vjeruje da majka mjesečno šalje novce, a što se s time dalje dešava ne zna.

31. Svjedok KRE, je iskazala kako je g. ČR upoznala 1996. ili 1997.g. kada je zastupala Jadran film, a nakon što je umirovljen još je privatno za njega sređivala zemljišnoknjižno stanje, pisala mu tužbu Ustavnom sudu za mirovinu, ostali su u dobrim odnosima, viđali su se jednom do dva puta godišnje i povremeno čuli telefonom. Tako je jedne zgode rekao da želi stan ostaviti svojoj kćeri LR i želi biti siguran da će joj taj stan pripasti. Inače je on jako volio kćerku ŠRE i unuku ER, uvijek je to ponavljao i bio je ponosan na njih, a dva puta godišnje je išao k njima u [adresa]. Iz njegova pričanja zna da ima drugu suprugu ali nju nije upoznala. 2003. ili 2004. godine on je htio da taj stan u kojem oni stanuju dobije ŠRE i nije htio da za to zna njegova supruga. Ona mu je objasnila razliku između oporuke i ugovora o doživotnom uzdržavanju i zaključili su da je ugovor sigurniji da se ostvari njegova volja, objasnila mu je što znači obaveza uzdržavanja po tom ugovoru. On je rekao da on sve ima i da ništa ne treba, a ona mu je objasnila da kada to bude potrebno mora se izvršavati i ta obveza uzdržavanja. Dobila je specijalnu punomoć od Č u kojoj su točno pisale obveze koje ona preuzima ugovorom, ugovor je ovjeren kod suda kod sutkinje Čižmek Gabler koja je vrlo upućena u uobičajeni sadržaj ove vrste ugovora te je svojim znanjem i iskustvom suca prethodno objasnila što taj ugovor znači. Jedne zgode su se u Kavani Dubrovnik našli tužitelj, njegova unuka ER i ona te je on još jednom potvrdio da je ugovor u redu i ona je ER objasnila značaj tog ugovora. Tužitelj je naime htio da potvrdi da li je taj ugovor siguran jer je i on htio biti siguran da će ŠRE dobiti tu nekretninu kao što je htio i da ER objasni značenje tog ugovora. ER je htjela čuti da li je to djedova prava volja i o tome su te zgode razgovarali, tada ga je posljednji puta vidjela. Nakon toga je onako kako je običavala svih ranijih godina, tužitelju poslala čestitku za Božić i Novu godinu, ali ju on u siječnju nije nazvao telefonom kako je običavao svakog siječnja ranije, nije se javio. Nakon toga ju je ŠRE nazvala na telefon i zamolila da se nađu, a bio je prisutan i njen suprug i ER. Ona je bila vidno uznemirena zbog toga što ne može ostvariti kontakt s ocem, govorila je da je u tome sprečava očeva supruga. Tek je tada saznala da je tužitelj lošeg zdravstvenog stanja, da je nepokretan i da je bio operiran. Ugovor predan uz tužbu u spisu je ugovor o kojem je kazivala. Stranke su htjele sigurnost ugovora, odnosno da to dobije ŠRE uz pretpostavku izvršavanja ugovora, a gosp. ČR je izričito nekoliko puta ponovio da on ima sve, da mu ne treba ništa i da mu ne treba pomoć. To je govorio i kad je sastavljan ugovor i nakon toga u razgovoru sa ER. Tužitelj i pred sucem koji je ovjeravao ugovor nije kazao da on ništa ne treba jer sve ima, jer mu je prije objasnila da to u ugovoru mora pisati. On je razumio kada je objasnila da je to bitni sastojak ugovora, ali je razumio i kazao da je on osiguran jer on sve ima i ništa mu treba. Objasnila mu je i ugovor o darovanju, ali se odlučio za ugovor o doživotnom uzdržavanju jer je htio biti siguran, jer je ta vrsta ugovora sigurnija. Sutkinja je prije ovjere ugovora pitala ugovornika koji je bio prisutan i nju kao

2 7

punomoćnicu druge ugovorne strane da li su ugovor razumjeli i da li se slažu sa sadržajem toga ugovora i oni su to potvrdili pa je sudac ovjerio ugovor.

32. Svjedok ŠR je iskazao kako su prije tri godine tijekom vremenskog perioda od 6 do 8 mjeseci, on i JF dolazili kod kod gospodina ČR po pozivu njegove supruge dva puta tjedno, jednom tjedno ili jednom u 10 dana i napravili s njim rehabilitacijske vježbe za mišiće gornjeg dijela tijela i kuk, razgovarali bi uz trening s gospodinom i našalili se. Za te vježbe su i plaćeni prema uplatnicama koje su plaćene udruzi za Funkcionalni trening. Tada je tužitelju trebala cjelodnevna pomoć ojn ga je nekoliko puta vodio do WC-a. U tom periodu nije čuo da bi telefonom iz [adresa] zvala njegova kćerka. Trajanje tretmana bilo je od 30 do 45 minuta. On nije fizioterapeut već instruktor fitnesa u teretani.

33. Svjedokinja ĆR je iskazala kako je tuženu i njenog supruga upoznala 2011. Kroz tih godinu dana dok se uređivala njihova kuća u [adresa] tužena je sa suprugom živjela u [adresa] u njihovoj gostinjskoj kući. U to vrijeme dok su ondje boravili otac tužene je uredno dolazio k njoj, gotovo svaki dan. Budući da ona i suprug poznaju fizioterapeute u bolnici Stubičke toplice ŠRE ju je nazvala polovicom 2015. i rekla da je tata pao, pa ih je zamolila da preko jednog prijatelja liječnika doznaju što je s ocem. Taj njihov prijatelj je kontaktirao liječnika u Vinogradskoj i doznao da će ondje otac tužene biti operiran jer je slomio kuk i ona je to skypeom javila tuženoj koja je za dva tri dana došla iz [adresa]. Nakon što je otac tužene operiran ŠRE ju je molila da preko njih uspiju nakon izlaska oca iz bolnice nastaviti oporavak i fizikalnu terapiju u [adresa] i tako je i bilo. Suprug i ona imaju kuću nekih 900 m od te bolnice pa zna da je tužena svakog dana dolazila k ocu u [adresa] i prije podne, u podne i poslije podne, pripremala mu hranu i donosila i ona mu je htjela ispuniti svaku želju pa su pekli i bučnice i slično. Ponekad je i ona došla u posjetu k njenom ocu s njom. ŠRE joj se požalila nakon što je otac otpušten iz [adresa] da ne može s njim uspostaviti kontakt, da se ne javlja na mobilni telefon, rekla mu je i da mu je kupila nekoliko mobilnih telefona. Tužiteljevo je stanje za vrijeme dok je u Zagrebu posjećivao tuženu bilo u redu, ali u [adresa] na rehabilitaciji se počeo gubiti. Tako je jedne zgode kada mu je došla fizioterapeutkinja duge kose istu zamijenio za svoju kćerku ŠRE, pa je fizioterapeutkinju nazvao ŠRE, kako svi ŠRE zovu. Jedne zgode kada sam ja bila prisutna na rehabilitaciji ga je posjetila unuka ER pa ju joj je tužitelj kazao "O J opet si mi došla" na što je ER kazala "Deda, to nije mama, to sam ja.". Kad je započela fizikalna terapija tužitelj je bio smješten u sobu s više osoba, bilo je ljeto i vruće pa je tužena zamolila da se preseli u sobu u kojoj može biti sam, koja je klimatizirana i plaćala je taj poseban smještaj. Po izlasku iz [adresa] tužena je predložila supruzi tužitelja da mu plaća 24 satnu skrb u odgovarajućem dobrom domu kod njih u Bistri ili da mu tužena plati ženu koja će se brinuti o tužitelju, ali ništa od toga supruga tužitelja nije prihvatila. ŠRE je sa suprugom otišla u [adresa] kada je njenoj maloj unučici zdravlje bilo narušeno, a roditelji djeteta su radili, jedno dva mjeseca nakon rehabilitacije. Kroz to vrijeme kćerka tužene ER je vodila brigu o djedu, no to joj supruga tužitelja nije omogućavala, nije omogućavala da uđe u stan s djedom. ŠRE je bila očajna zbog toga. Želim dodati da ju je začudilo kada ju je 3 ili 4 dana nakon što je dobila poziv za sudsko ročište u ovom postupku nazvala nećakinja tužiteljeve supruge koja živi u [adresa] da pita da li smo dobili poziv za sud i da li ćemo doći na sud. Rekla je da to ne zanima nju, ali zanima

2 8

tužiteljevu suprugu. Na upit punomoćnika tužitelja da li zna zbog čega se vodi ovaj postupak izjavila je da joj je ŠRE rekla da je tata tuži da se raskine nekakav ugovor kojim joj je ostavio dio imovine koju je stekao tijekom braka sa majkom tužene. Tužena joj ništa nije rekla o tome kako bih trebala svjedočiti, a za spor je saznala još 2016. kada joj je tužena rekla da je protiv nje podnijeta tužba.

34. Svjedok AR je iskazivao suglasno kao i njegova supruga no da nije posjećivao tužitelja na rehabilitaciji, to je činila njegova supruga pa ona o tome ima više saznanja. Svjedok izjavljuje da se prisjetio da mu je supruga govorila nakon što se vraćala iz posjeta tužitelju dok je bio na rehabilitaciji kako ĐF mentalno više nije ono što je bio prije.

35. Svjedok dr. SR je iskazao kako mu je poznato da se ŠRE angažirala koliko je god mogla nakon što je njen otac slomio kuk. Njega je zvala par dana nakon loma i kada se otac vratio iz [adresa] otišao ga je obići zajedno sa ŠRE i njenim suprugom. Zvonili su na vrata ali ih nitko nije otvorio sve dok jedna mlada ženska osoba nije nazvala JRE koja im je potom otvorila vrata. Tada su se dogovorili da ga i dalje treba rehabilitirati, međutim to se poslije nije dogodilo, a već tada ga ČRE nije poznao, možda nije niti prepoznao ŠRE, bio je dementan, ali je hodao samostalno. ŠRE poznaje od 1979. i zna da je za nju najvažnija osoba u životu bio njen tata kao što je i za njenog oca na prvom mjestu bila njegova kćer koju je od milja zvao ŠRE i njena djeca, a naročito ER. Prije toga posjeta gospođu JRE je vidio par puta za vrijeme dok je radio u Lipiku gdje je boravila njena majka. On je objasnio da nakon operacije kuka pacijent ima pravo 21 tretman rehabilitacije, a to je ĐF bio iskoristio pa se rehabilitacija dalje mogla provoditi privatno. Dogovorili su se da će se on angažirati da se to ostvari za ĐF. ŠRE je rekla da bi ona to sve platila, a gospođi JRE je ostavio svoj kontakt kako bi mogao pomoći da se ĐF smjesti u Lipik, međutim, gospođa JRE ga nije nazvala niti je tražila da se organizira privatna rehabilitacija gospodina ĐF u njegovom domu premda bi on kao fizijatar mogao je napisati takvu preporuku. U to vrijeme je tužitelj mogao hodati, a imao je i hodalicu i štake za kretanje no obitelj obično se traži i dodatna rehabilitacija kako bi se dodatno ojačalo stanje zdravlja pacijenta. On je mogao osigurati da se u SF primi kao dementna osoba na rehabilitaciju obzirom da postoji određeni otpor da se dementne osobe na ovaj način rehabilitiraju. Obzirom da se on mogao kretati fizikalna terapija nije bila nužna u to vrijeme, ali bi bila korisna da se jačaju mišići, ali je uobičajeno da liječnik napiše da je osobi starije životne dobi potrebna pomoć druge osobe pri kretanju. JRE ga je tražila da osigura produženi smještaj tužitelja u [adresa] i jedan dio tog smještaja je ŠRE platila. ČR poznaje još u vrijeme dok je bio u prvom braku s majkom tužene, od tada su se posjećivali i dolazili jedno drugom. On je radio kao fizijatar jedno vrijeme u [adresa], u [adresa] i jedno vrijeme u Velikoj Gorici. Viđao se sa tužiteljem i nakon što je prestao njegov prvi brak, sretali se uvijek kada bi ŠRE došla iz [adresa] u Hrvatsku do njegovog pada. Nakon što je tužitelj pao nema nikakav kontakt sa njim niti sa tuženom.

36. Svjedok Đ, saslušan u prisutnosti stalnog sudskog tumača za engleski jezik, suprug tužene, na upit suda svjedoku kojih ima neposrednih saznanja o odnosima i kontaktima stranaka nakon što je tužitelj slomio

2 9

kuk, je iskazao da su se oni odvijali s poteškoćama jer je JRE sprečavala odnosno onemogućavala te kontakte. Prije te operacije kuka komunikacija između stranaka bila je posve normalna. Nakon ove operacije uslijed anestezije došlo je do oštećenja mozga i tužitelj više nije poznavao niti njega svog zeta. Dugoročno pamćenje tužitelja bilo je takvo da je poznavao tada svoju kćer međutim sada je više ne prepoznaje. On je tužitelja oslovljavao sa U ili Š, a on je bio otac pun ljubavi prema svojoj kćeri. Poznaje tužitelja od 1991., on je znao doći k njima u SAD i boraviti u njihovoj kući, koristio je tada njihovo vozilo i kćeri su ga jako voljele. Kada su 2011. odlučili doći u Hrvatsku da bi bili bliže obitelji supruge viđali su se sa tužiteljem manje nego što su se viđali ranije vrijeme kada je tužitelj dolazio k njima u [adresa]. Njegova žena je onemogućavala da se viđaju i da se ostvaruju kontakti. Tužitelj je 2004. sačinio jedan pravni dokument da bi zaštitio svoju želju u pogledu imovine i da se ovo ne bi događalo. Tužitelj je bio jako inteligentan čovjek, snažna osoba, bio je direktor Jadran filma i ispočetka nisu pridavali veću važnost tome što je počeo zaboravljati, smatrali su da zaboravlja stoga što stari. Tužitelj je 2012. godine telefonom razgovarao sa suprugom svjedoka i kada ga je ona pitala gdje se točno nalazi u Zagrebu on nije znao odgovoriti na to pitanje iako je odrastao u Zagrebu. Kada su njegova starija kćer ER i njen suprug htjeli preseliti iz [adresa] u [adresa] JRE im je ponudila da se presele na [adresa]. JRE je posjedovala 20% kuće svog brata i tužitelj je tražio od njih pomoć i dva puta su mu dali pod 10.000 EUR za adaptaciju stana u kojem je su trebali živjeti JRE i ĐF. ĐF se požalio svjedoku na zdravlje, rekao je da ništa nisu radili za njegovo zdravlje, i oni bi mu nekad iz [adresa] donijeli vitamine i minerale i suplemente ili dali preporuke što može kupiti u Hrvatskoj jer mu je zdravlje bilo narušeno. Požalio se na artritis i svjedok mu je pomogao kao kiropraktičar i pružio mu kiropraktički tretman. On i supruga su ČR organizirali i platili stomatološke zahvate u [adresa] kod dr Ć te su kupovali za tužitelja suplemente koji se nisu mogli kupovati u Hrvatskoj. Njihova kćerka im je javila da je ČR slomio kuk i rekla da je čula od dr TR da je nastupila nezgoda te da se čula telefonom s JRE, a JRE joj je rekla da o tome ništa ne kaže svojoj majci. Ista stvar se dogodila i ove godine kada je U pao, a što su oni saznali kasnije, propisano mu je od liječnika da bude u krevetu i doma u kući s JRE je zaradio upalu pluća, primljen je u bolnicu, a o tome ih nitko nije obavijestio. Nakon što su to saznali odmah su došli u posjet, to je bilo prvi puta da je tužena vidjela tužitelja nakon 3 godine. Našli su se, a prije toga je tužitelj bio zarobljen, zaključan u stanu, nije im bilo dozvoljeno zvati. Od listopada 2015, supruga je zvala svaki dan, pozivi nisu bili uzvraćeni. Došli su u Hrvatsku vidjeti kako je on te su vidjeli veliki otpor od njegove žene. Išli su u njegovu kuću na [adresa], nazvali šogoricu OR kako bi ona urazumila svoju sestru kako bi žena mogla vidjeti svoga oca. Kada bi supruga razgovarala s JRE, ako bi je uopće mogla dobiti na telefon, bila je ratoborna, ljuta te ju je izolirala. OR je razgovarala sa susjedom na Ksaveru, JRE i susjeda su se spustile te su ga uspjeli vidjeti. Bila je jako ljuta i kada su se spuštali gurnula je bocu vodu niz vrat supruge dovoljno jako da koža pukne. Slijedeći dan su išli u bolnicu i razgovarali s radiologom. Nije bilo problema sa implantatom kuka. Ponudio se pomoći da ga se odvede doma pa su mu dopustili da ga doprati kući. Došli su na [adresa], pomagao mu je izaći iz taksija, JRE je došla do taksiste i rekla da ne treba račun i smislila je kao uvijek da ne ostane pisani trag da smo pomogli puncu. JRE je činila sve da ne saznaju kud će s puncem nakon što bude otpušten iz bolnice. Kada je hitna došla saznali su da ide u dom i tamo su se zaputili što su prije mogli. a JRE je rekla "Ja sam sve platila". Mahala je

3 0

ugovorom kojim je platila dom ili da se jamči 100.000,00 kuna. Kada je supruga razgovarala sa socijalnom radnika i pokala dokument da je sposobna brinuti se o njemu dopustili su im da pomognu i mogli su platiti dva obroka, jedan za tri mjeseca i drugi za ostatak godine. JRE je tražila od socijalne radnice da onemoguće pristup, da nam onemoguće posjete i nije ih obavijestila kada je iz doma prebačen u bolnicu. Bilo im je onemogućeno da ga vide na bilo koji način. Od 2004. je bio u Hrvatskoj i u posjetu tužitelju barem 2 ili 3 puta. Naveo je kako nije pokušao uz pomoć psa liječiti tužitelja već su došli s psom kojeg uvijek vode sa sobom, ali ga nismo koristili u terapeutske svrhe za tužitelja. Nad tužiteljem je proveo kineziološko ispitivanje koje podrazumijeva testiranje snage mišića i tijela i na taj način provjerio unutrašnje organe i sistemsko zdravlje tužitelja te provjeravao i radio evaluaciju anamneze i tegoba tužitelja kada ih je došao posjetiti u Konjuščinu. To je bilo kada su ga liječili putem kiropraktike 2012. i 2013. u njihovoj kući. Kada je 2015. godine nastupila nezgoda kuka, preporučili su neke suplemente radi upale u dogovoru s kirurgom. Nisu mu davali lijekove na bilo koji način. Kada je bio u [adresa] JRE je rekla da mu je davala bijeli prah za smirivanje koji je i njen brat koristio. U Grazu je bio Majkov račun u Bank of Austria u Grazu, to je bio zajednički račun tužitelja i njegove kćeri. Imao je zajednički račun s JRE u Zagrebačkoj banci, ali nije htio da JRE zna o tim transakcijama. Čim je JRE dobila potvrdu tužiteljevog liječnika opće medicine da je sve u redu s njegovim mozgom, izašla je nova oporuka da njoj sve da, odnosno da A sve daje Jeleninom nećaku, no tada on nije bio mentalno sposoban. Svjedok izjavljuje da kada su došli u listopadu 2015. dobili su poziv od Majka da se nađu i pitao ga je " A znaš li da si u parničnom postupku sa svojom kćeri." On je odgovorio "Ja ne tužim kćer." Kada su ga napokon uspjeli vidjeti u bolnicu jedva je uspio sastaviti dio rečenice. Kada su ga vidjeli zbog učinjenog rengena supruga je ponudila da odvede oboje i punca i JRE, u [adresa]. Njegova žena i on su ponudili da im prilagode pristup u kadu u kupaonici da lakše uđe u kadu. JRE je ljutito rekla "Moj brat će to napraviti, mi ćemo to platiti." Nije dopustila da pomognu supruginom ocu.

37. Svjedok FR, je iskazala kako je njezina obitelj je bila bliska s tužiteljem i njoj je omogućio prvo zaposlenje u Jadran filmu. Kada se ŠRE vratila u Republiku Hrvatsku i kada je dvije godine živjela u [adresa] u to vrijeme bi u Jadran filmu, obično subotom, "pokupila tužitelja" koji bi je tamo čekao iako je već bio u penziji i zajedno bi otišli u Konjščinu Suzi na ručak. U to vrijeme nije bio u stanju sam naći put do [adresa], al joj je rekao da o tome JRE ne govori. Tužitelj se po malo počeo gubiti i to je trajalo 4 godine. Tada je u [adresa] Suza dala je ocu 10.000 EUR, a iza toga mu je ponovno dala 10.000 EUR. Ona je iz njihovog razgovora tada shvatila da mu daje novac za uređenje stana Jeleninog brata u koji stan su se planirali preseliti tužitelj i njegova supruga s time da bi u njihov stan na [adresa] došla živjeti tužiteljeva unuka ER s obitelji. Još je ŠRE pitala tužitelja zbog čega ne uredi stan na [adresa] u koji prodire voda nego uređuje tuđi stan. Suza se potom vratila u [adresa] i dolazila je često u Hrvatsku. Nalazila se s ocem po parkovima i kafićima jer joj JRE nije dala u stan. Ni ona više nije išla ondje u stan jer joj je to bilo dosta mučno. Kad je tužitelj slomio kuk čim je to doznala Suza je došla iz [adresa] i po provedenoj rehabilitaciji kada se tužitelj vratio u stan ona i tužena su ga posjetili u stanu na [adresa]. Zvonili su na vrata, lupali, nitko nije otvarao, a iznutra su se čuli glasovi. Izašla je i susjeda i nazvala je JRE, a došla je i Jelenina šogorica OR pa im je nakon toga JRE otvorila vrata. Tuženoj je pri tom izgovorila "kurvo jedna zar

3 1

se tako dolazi nenajavljeno?". Tužena je dva tjedna prije konstantno telefonom nazivala JRE da se najavi, ali se ona nije javljala na telefon. Te zgode je tužitelj nije prepoznao, a tužena mu je pokazivala slike unuka i govorila da su to njegovi unuci, ali se nije mogao sjetiti. Tada se kretao uz pomoć hodalice i mogao je doći na WC. JRE je govorila ŠRE da se ništa ne brine za oca, da zabranjuje tom malom psu s kojim je tužena došla više dolaziti jer je optužila tuženu da "copra" s tim malim psom. JRE je mahala s nekom rendgenskom slikom i govorila da je kirurg, kojeg je tužena osigurala nakon loma kuka oca, pogrešno liječio oca. Kad su izlazili van iz stana JRE je nasrnula na tuženu i zalila vodom. Pretpostavlja da je nakon toga tužena prijavila događaj policiji, jer kada su došli slijedećeg dana JRE ih je pustila u stan. Ondje su došle dvije djevojke da bi radile fizikalnu terapiju s tužiteljem, a tužena ih je tražila broj računa kako bi im mogla platiti uslugu, međutim JRE je to spriječila rekavši ima neka ne daju svoje brojeve računa tuženoj jer će im ga ona isprazniti. Tužena je toga dana rekla JRE da bi željela doći i slijedeći dan u posjet ocu, ali je ona kazala da ne može da otac ide liječniku, a kada se tužena ponudila da ona odveze slijedećeg dana oca liječniku JRE je rekla da ne, da će po njega doći specijalci i zabranila je tuženoj dolazak. Nakon 2 tjedna tužena ju je zvala i rekla da ne može doći u kontakt s ocem i da pokuša sa svog telefona obzirom da JRE ne zna njen br. telefona. Doista se JRE javila. Kad ju je pitala kako je ĐF, rekla je da je super, da su šetali i bili na ručku, a i da se on baš i ne sjeća svega. Kad sam joj rekla da je tužena pokušava nazvati ona je odgovorila da je blokirala Whats App, da ne želi razgovarati s tuženom, da više neće pustiti niti Suzu niti nju, a kad ju je pitala što ona u stvari želi ona je počela nadugačko pričati o novcima i nekim nekretninama na raznim mjestima da ja više nisam mogla niti pratiti sve što je govorila. Nedavno ju je ER nazvala i obavijestila da je tužitelj u bolnici, da je pao, a ona je objasnila da je neko vrijeme ležao kod kuće i dobio upalu pluća pa je prebačen u bolnicu. Ondje u bolnici je vidjela da ima dekubitus. Suza je odmah drugi dan došla iz [adresa], a u stvari je iz jednog sudskog pismena doznala za stanje oca. Ona je osigurala da po izlasku tužitelja iz bolnice tužitelj bude smješten u najbolji dom u Zagrebu koji se nalazi u Petrovoj ulici, sve na zamolbu tužene i taj je smještaj bio osiguran, međutim kada je tužitelj trebao biti otpušten iz bolnice ondje im JRE nije htjela reći kamo tužitelj ide. Konačno kad je došlo sanitetsko vozilo rekla da ide na [adresa] u dom i da tamo neće biti posjeta i da tuženoj neće dozvoliti doći dalje od hodnika. Oni su sjeli u auto i pratili to sanitetsko vozilo do doma na [adresa] i u domu otišli socijalnoj radnici. Socijalna radnica im je rekla da ju je prethodno obišla gospođa JRE, da je ista tražila da ne bude dozvoljenih posjeta tužitelju, na što su joj kazali da su oni dom otvorenog tipa i da su posjeti dozvoljeni. Te zgode u posjetu bolnici koji sam opisala tužitelj nije prepoznao tuženu, a niti JRE nije u domu u [adresa] opisala pravo stanje tužitelja, nije im rekla da je on dementan. Išli su u računovodstvo i ondje su im rekli da je plaćen prvi mjesec mirovinom tužitelja, a za kasniji period do kraja godine račune za dom je rekla da će platiti i platila je tužena. tužena nije mogla uspostaviti telefonski kontakt sa suprugom tužitelja u vezi smještaja oca u dom i uopće zadnjeg boravka u bolnici jer se nije javljala na telefonske pozive kao i obično .Pojašnjava da smo u posjetu kada je gospođa JRE vodom polila tuženu bili tužena, njen suprug S, pas tužene i ja. I kod drugog posjeta bio je prisutan S. Sama ga je posjetila kada je ležao na Rebru u bolnici prije nego je tužena došla iz [adresa] i posjetila ga je u domu nekoliko puta. Nakon 2015. godine tužitelj i ona nikada nisu bili sami u tom periodu, a osim toga je on bio u takvom stanju da je jedva i govorio, a nju nije niti prepoznavao, osim što se jedne zgode na Rebru požalio da ga boli u području lijevog

3 2

rebra i vidjela je dekubitus. sjećam se da je jedne zgode iskazivao žaljenje što JRE nije nikada prihvatila ŠRE, koliko neizmjerno tužitelj voli tuženu i da tužiteljeva supruga doživljava tuženu na određeni način kao svoju konkurenciju. Misli da je baš rekao da ima osjećaj da JRE mrzi ŠRE, nije znao kako bi to popravio.

38. Svjedokinja ERE je iskazala kako je ČRE bio njen pacijent 25 godina. Uglavnom je za života g. ČRE komunicirala bilo s njim bilo s njegovom suprugom gđom. ARE pa je tako i na njezin poziv išla g. ARE u kućnu posjetu. S obzirom na to da su u zakonskoj obvezi po smrti pacijenta zatvoriti njegov zdravstveni karton nije bila u mogućnosti izvršiti uvid u isti kako bi se prisjetila nekih određenih detalja. Misli da je bila njegova kćerka ili pak unuka jedanput ili dvaput u ordinaciji kako bi se raspitivala o zdravstvenom stanju g. ARE. g. ARE je bio sposoban za rasuđivanje, blago senilan pred kraj no kod njega nije bila prisutna demencija ili nešto slično te je bio i vitalan, sve do prijeloma. Dok nije pretrpio prijelom kuka, g. ARE je dolazio sam u ordinaciju te je bio vrlo vitalan, imao je određene kronične bolesti, no one mu nisu priječile da samostalno dolazi na preglede te su dogovarali pretrage, terapije i slično. Nakon prijeloma je bio hospitaliziran u Vinogradskoj, odn. na bolničkom liječenju te je nakon toga bio upućen na rehabilitaciju. ARE je zasigurno nakon prijeloma bila potrebna drugačija skrb jer više nije mogao samostalno dolaziti te je bio teže pokretan, imao je problema sa srcem te uzimajući u obzir i njegovu dob. O je živio u stanu na [adresa], sjeća se da je na ulazu bilo nekoliko stepenica koje nakon prijeloma nije mogao sam proći te mu je bila potrebna pomoć no stan je bio uredan i pogodan za stanovanje. g. O je s suprugom imao dobar odnos, gđa. je bila prisutna na nekoliko kućnih posjeta te je ona i zvala za kućne posjete, s njom se dogovarala i oko terapije koja mu je bila potrebna i slično. E-mail su dobili tek prije 3 godine te je stoga tužena nije mogla kontaktirati e-mailom, dok se ne sjeća da bi je kontaktirala telefonom. nakon što je g. O slomio kuk, o njemu je vodila brigu gđa. ĆF te nikad nije rekao da bi volio da skrb o njemu preuzme njegova kćer LR i nije imala dojam da mu to smeta.

39. Svjedok DR je iskazao kako je g. LR upoznao prije jedno 7-8 godina jer je nakon operacije ležao na odjelu odn. u istoj sobi sa g. LR, on je bio dva kreveta dalje od njega te je s gospodinom pričao primarno o općim stvarima. Svjedok pokazuje na prisutnu tužiteljicu ARE te navodi kako je ista svaki dan dolazila gospodinu ARE u posjete, odnosno, ista nije dolazila kada su gospodinu u posjetu došli valjda kćerka iz [adresa] sa zetom, nosili su nekog psića u rukama. Dolazili su jednom ili dvaput tjedno. On je bio 10-ak dana u bolnici, možda 2 tjedna dok je ČR još ostao ležati tamo. Konstatira se kako svjedok ne prepoznaje ovdje prisutnu tuženu kao kćer o kojoj je iskazao da je dolazila u posjete g. ČR. Svjedok navodi kako se baš ne sjeća lica, ni gospođe ĆF se ne bi sjetio da mu se nije javila na hodniku. Možda je zet vadio iz nekog ruksaka neke lijekove no nije vidio da je g. ĆF to pio. Sjeća se da je gospodin ĆF bio dobro te su normalno razgovarali dok je u jednom trenutku počeo nekontrolirano vikati te su čak došli i zavezali ga te sljedeći dan je cijeli prespavao. Nisam vidio što je on njemu točno dao, moglo je to biti i nešto drugo, no zna da je on nakon toga promijenio svoje ponašanje. Nakon nekoliko godina, kada je išao na posao preko Dolca, prepoznao je gđu. ĆF u trgovini po njezinom glasu te joj se javio. To je bilo prije 10 godina. Nismo se nakon toga uopće čuli. Tek

3 3

kada sam dobio poziv za ovo ročište, prvo sam se pitao da o čemu bi se ovdje moglo raditi, no kad sam vidio da je gđa. tužena iz [adresa], sjetio sam se da bi to mogao biti taj g. ĆF, koji mi je pričao da je snimao filmove s FF. Nije se čuo s gđom. Jelom ĆF prije ovog ročišta. Nikad nije imao njezin broj telefona, niti smo na drugi način bili u kontaktu.

40. Svjedokinja ĐRE, nećakinja tužiteljice je iskazala kako su teta i tetak pok. ČR živjeli na [adresa] dok je ona s roditeljima živjela na [adresa], ĐF joj je bio puno više od tetka, osoba koja je bila svakodnevno prisutna u njihovim životima. Svake nedjelje su se viđali na ručku kod bake, koja je živjela s njima na [adresa], uzajamno su si stalno pomagali pa bi tako nju tetak npr. vozio gdje je trebalo, pomagao ocu i otac je njemu pomagao. Tetak je iznimno volio da svi idu na more skupa u [adresa] jer nije volio tamo ići sam. Njegova kćer ŠRE, a tako su je i svi zvali, je otputovala u [adresa] i tamo je živjela s obitelji te je ona odn. njezina obitelj u razdoblju od 2004. do 2019. samo povremeno dolazila dok su oni bili u Hrvatskoj, odn. ŠRE, ER i F su živjele u [adresa] te je ER bila prisutna puno više u životu ČR nego ŠRE i F. Tetak je bio osoba koja je skrbila o svima, izuzetno financijski jak te mu nije bila potrebna nikakva skrb sve dok nije pao i slomio kuk, mislim negdje 2 do 3 zadnje godine života. Kada je tetku postalo loše zdravstveno, npr. kada mu je krv krenula na nos i skočio tlak živio je sa ženom na [adresa] te je njena majka koja je bila medicinska sestra uskakala i pomagala teti, tata ga je vozio na hitnu jer teta ne vozi. LR je dolazila no imala je život u [adresa], a češće su se čule kada je izrazila želju da se vrati u Hrvatsku gdje je htjela uzeti imanje kako bi otvorila OPG kako bi se bavila poljoprivredom te je tetak znao govoriti da se zasigurno od njega očekuje da kupi to imanje, a što je on želio i na to bio spreman kako bi olakšao svojoj kćeri život. Od 2004. do 2019. je brigu o tetku vodila njegova žena, dok je LR od 2004. do 2015. vidjela možda jednom do dva puta, a kada je tetak slomio kuk došla je u posjete te je nakon toga i dolazila i odlazila. Sjeća se jedne situacije kada je tetak završio u [adresa] na rehabilitaciji, ŠRE je angažirala neke ljude koji su tamo živjeli, mislim da su se prezivali D ili Z da dođu u posjet tetku. Nakon što je ČR izašao iz toplica o njemu je brinula JRE, ona i ER su se dogovarale kako je tko operativno mogao, o tome na koji način će uskakati kako bi pomogle. Niti ER, niti ona niti G nisu mogle biti prisutne uz pok. tetka na način na koji je to mogla biti njegova supruga ĆF,koja je živjela s njim. ŠRE je odselila u [adresa], negdje 90-ih godina, te je tetak znao da je u vrijeme zaključenja ugovora ŠRE živjela u [adresa]. Tetak je financirao dobar dio toga u [adresa], kad je došla u posjete vidjela je i terene i vrtlare te ŠRE nije mogla financirati Sarin tenis. Tetak je on imao solidna primanja, njemu financijska pomoć nije bila potrebna od 1990. do 2014./2015. Kada je otišao u mirovinu sa 67 godina, promijenila se njegova financijska situacija. Tetak je htio da zajedno ljetuju oni koji su bili u Hrvatskoj odn. njena obitelj, roditelji, brat i teta, dok je ŠRE znala doći kao i ER ponekad u [adresa]. ŠRE je znala doći pa bi otišla na brod ili ne doći. Odnos ĆF i LR je zanimljiv odnos, ponekad je postojao animozitet i ogromna netrpeljivost. Ja sam čula od svoga tetka da je rekao da je ŠRE rekla da je moja teta samo jedna od prostitutki u njegovom životu. Da li ste Vi i Vaš brat zakonski nasljednici iza LRE navodim kako nismo.

3 4

41. Svjedokinja DF je u svom iskazu navela kako je bila vjenčana kuma ČR i ARE. G odn. ŠRE je vidjela možda dva do tri puta u životu, na sahrani od pok. ĐF te koji put prije toga jer je 2 puta bila u posjeti ĐF kada je ona bila tamo. Kada je ĐF imao operaciju kuka u Vinogradskoj, bio je teško pokretan, te mu je nakon toga bila potrebna skrb i njega, JRE je vodila brigu o njemu no svi prijatelji i obitelj su uskakali kako bi joj pomogli. Vozili su ga okolo, znali su uskakati kada bi ona imala nešto za obaviti i slično. Kasnije je završio na Rebru od upale pluća i od toga se više nije oporavio. Koliko zna LR je telefonskim putem kontaktirala s ocem, nije bila nazočna prilikom tih razgovora. ĐF je posjećivala nakon što je izašao iz bolnice nakon operacije kuka navodim bilo dva do tri puta tjedno. Misli da je nakon izlaska iz bolnice bio na rehabilitaciji sjeća se da je jednom vozila JRE u toplice, ostala je vani. JRE joj je rekla, a i ĐF koji je bio vidno povrijeđen da je ŠRE rekla da on mora ići u dom, a JRE da ide svom bratu, on nije htio ići u dom. Kasnije je bio ljut i povrijeđen, te nije htio imati s njom posla, jer mu je ŠRE htjela oduzeti poslovnu sposobnosti i to ga je najviše "pogodilo". Tužiteljica i kćer ŠRE nisu bili u dobrim odnosima, sjeća se kada je ŠRE trebala doći sa suprugom u posjetu, JRE ju je zamolila da bude prisutna jer će se tada moć kontrolirati situacija. Tada su ĐF i ona igrali šah i čekali da dođe ŠRE ali tada nije došla, premda je tvrdila da je bila a da nisu htjeli otvoriti. Drugi put je došla i nastala je neugodna situacija, rekla je da želi nasamo razgovarati sa ocem te je JRE otišla u sobu a ona je bila prisutna te je nagovarala oca da odu na ručak kod neke H, no bez JRE, na što se pok. ĐF pobunio jer nije htio ići ako ne ide njegova žena. Treći put je bila prisutna kada je došla ŠRE i bio je prisutan g. T, FF te je nastala drama, ŠRE je nagovarala oca da joj da svoju putovnicu te ju je u konačnici i sama počela tražiti po stanu, otvarala je ladice, no nije pronašla. JRE je rekla da više nemaju novaca, da su joj sve dali i da vidi u kakvim uvjetima joj živi otac, te da mu barem uredi kupaonicu kako bi ga mogla tuširati, na što joj je ŠRE odgovorila da ona nije trebala za razliku od nje biti rimska prostitutka da bi imala novaca.

42. Svjedok GR je iskazao kako LR osobno poznaje s obzirom na to da je s njom išao u gimnaziju, pa je na navedeni način upoznao i njezinog oca pok. ČR. ŠRE mu je poslala mail, da će njezin otac biti na njihovoj kirurgiji zbog loma kuka, i da pretpostavlja da će se to trebati operativno liječiti, i zamolila ga ako bi svojim kontaktima mogao ikako pomoći, jer radi na otorinolaringologiji KBC Sestre Milosrdnice. Kontaktirao je primariusa HR i preporučio ČR za operaciju. ŠRE je ujedno zamolila da intervencijama na tom odjelu pomognem da može duže ostati u posjeti ocu, te ju je često tamo i viđao. S obzirom na to da nije bilo potrebno dalje intervenirati jer je oporavak ČR išao uredno svojim tokom, kada je on otišao iz bolnice više se nisu čuli, vezano za zdravstveno stanje oca. LR ga je zamolila da intervenira da može posjećivati oca i izvan redovnog vremena posjeta, pa tako da može doći i u neko vrijeme ujutro ili pak popodne. Kako je odjel na kojem radi u relativnoj blizini odjela kirurgije, često je stoga i viđao dok je bila u posjeti ocu. Kada je njezin otac slomio kuk, mislim da je ŠRE živjela u [adresa], no došla je kada je njezin otac slomio kuk. g. LR se zbog loma kuka zadržao u bolnici, možda 2 tjedna i u tom razdoblju je LR posjećivala oca činilo mu se svaki dan, često je dolazila kod njega ako bi mogao svojim intervencijama još dodatno pomoći ocu. gđa ŠRE se vratila u [adresa] nakon tog loma. Naveo je kako je razgovarao s IR

3 5

te je isti intervenirao kod dr HR, kao iskusnijeg liječnika, a kojega ujedno osobno bolje poznaje.

43. Svjedok HR je iskazao kako radi kao liječnik na odjelu traumatologije u KBC Sestre Milosrdnice, te kada je dobio poziv za ročište, nije se odmah mogao sjetiti o kojem slučaju se radi pa mu je tajnica dala na uvid povijest bolesti ČR i navedeni način se prisjetio pacijenta. Naime, radilo se o starijem gospodinu, koji je imao prijelom vrata bedrene kosti, te mu je stoga bila ugrađena parcijalna proteza kuka, on ga je operirao. Gospodinu su u posjet dolazile dvije gospođe, jedna se predstavila da živi sa njim, dok je druga rekla da je njegova kćer, te koliko se sjećam obje su ga posjećivale no ne sjećam se koliko često. Na upit da li ste s gospođama o kojima ste iskazali, imali daljnju komunikaciju oko boravka u bolnici, navodim kako je zasigurno bilo uobičajenih pitanja oko tijeka bolesti ili pak postoperacijskog oporavka, no točnijih okolnosti se ne sjećam.

44. Svjedok TR je iskazao kako LR poznaje od 1984. odnosno 1985. jer su bili susjedi, a kako su im kćerke ista generacija bile su nerazdvojne i družile se svakodnevno. ČR je stoga upoznao preko njegove kćeri Č oko 1985. Ljetovali su zajedno u [adresa] s našom djecom. Nije mu ništa poznato o zaključenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju između Č i njezinog oca, no poznato mu je da se ŠRE brinula kada je otišla u [adresa], znali su viđati i ČR koji im je i govorio kako je znao otići i do nje u [adresa], te da su se često čuli. Misli da je ŠRE dolazila iz [adresa] oko jedanput godišnje. Kada je ČR slomio kuk, tada je radio u Vinogradskoj bolnici, nazvala ga je ER, te je i sam obišao ĐF na kirurgiji. ŠRE je obilazila oca u bolnici, viđao ju je tamo. Jednom prilikom je donijela i neki multivitaminski preparat, i upitala me da li može i to dati ocu, te sam joj rekao da može, jer mu može samo dobro donijeti. ŠRE je odselila u [adresa], negdje 1989., baš u vrijeme kada su kćeri trebale krenuti u školu. Misli da je g. ĐF išao u privatne ili pak poslovne posjete u [adresa], no nikada nisam to pitao. Ljetovanja u [adresa] o kojima je iskazao su bila 1990.-tih, jedno 3 godine za redom odnosno kada bi F došla iz [adresa]. Povremeno bi dolazio i djed, ČR, bio dan dva, no primarno smo ljetovali F, djeca, žena, on g. ĐF bi znao navratiti, te jedanput bila i njegova gospođa ovdje prisutna tužiteljica. Oni su bili sa njima svega 10-tak dana do dva tjedna u [adresa] te ne zna koliko ju je ŠRE koristila, koristili su je i drugi. ŠRE se zadržavala u Hrvatskoj kada bi došle iz [adresa], par tjedana sigurno. Kada je g. ČR završio u bolnici, ŠRE ga je također nazvala da će doći i tada je bila zasigurno u Hrvatskoj, nekih 15-tak dana.

45. U pogledu postojanja razloga za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu odredbe čl. 1119. st. 3. ZN, valja navesti da je osnovna pretpostavka o kojoj ovisi osnovanost zahtijeva za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjenja ugovornih obveza da ugovorna strana svjesno izbjegava vršenje obveza preuzetih ugovorom u namjeri da se tih obveza oslobodi. Kod toga je od bitnog značaja i utvrđenje činjenice vezane uz odgovornost za neizvršavanje obveza, jer raskid ugovora zbog neizvršavanja obveza preuzetih ugovorom ne može tražiti ona strana koja je sama kriva za neizvršavanje ugovornih obveza. Dakle, sama činjenica da ona ugovorna strana koja je preuzela obvezu uzdržavanja druge ugovorne strane, tu obvezu ne izvršava, ne predstavlja sama za

3 6

sebe razlog za raskid ugovora jer neizvršavanje obveza mora imati karakter svjesnog izbjegavanja vršenja preuzetih obveza s namjerom oslobađanja od izvršavanja tih obveza. Izvršavanje obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju vezano je, očigledno uz potrebe i traženja uzdržavane osobe. Prema tome, ukoliko uzdržavanoj osobi nije potrebno pružanje i izvršavanje svih onih obveza navedenih u ugovoru o doživotnom uzdržavanju u tom slučaju neizvršavanje tih obveza od strane davatelja uzdržavanja niti ne može predstavljati razlog za raskid ugovora u smislu odredbe čl. 119. st. 3. ZN-a, jer tek u slučaju da uzdržavana osoba ima potrebu za pružanjem uzdržavanja na način kako je ono ugovoreno ugovorom o doživotnom uzdržavanju, a davatelj uzdržavanja odbija i izbjegava izvršavanje preuzetih obveza, nastaje raskidni razlog zbog neispunjenja obveza preuzetih ugovorom.

46. Kao razlog za raskid Ugovora ČR, pored razloga ne ispunjavanja obveza od strane tuženice, na pripremnom ročištu dana 15. ožujka 2016., ne ističući potrebu za primanjem ugovorenog uzdržavanja ujedno navodi “da je ovim ugovorom jednostavno blokiran i onemogućen u ostvarivanju dohotka kojeg bi kada bi ga ostvario, kao i do sada u životu, rasporedio članovima svoje obitelji“ , te u podnesku od 1. prosinca 2016. navodi kako želi prodati stan i kupiti neki adekvatniji u prizemlju, radi invalidnosti, a koji razlozi se temelje na želji primatelja uzdržavanja za drugačijom raspodjelom i raspolaganjem imovinom koja je predmet Ugovora. Navedeno ne predstavlja valjan razlog za raskid Ugovora.

47. Na temelju sadržaja Ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjerenog od strane suca Općinskog suda u Zagrebu 20.05.2004. pod brojem: R1-918/04 utvrđeno je da se tužena obvezala uzdržavati svojeg pok.oca ČR na način da se obvezala brinuti o njemu u svakom pogledu, u slučaju bolesti njegovati ga, dvoriti i hraniti te u slučaju potrebe prema svojim mogućnostima doprinositi za njegovo uzdržavanje, a sve do njegove smrti, a nakon smrti po mjesnim običajima ga pristojno sahraniti. Zauzvrat, primatelj uzdržavanja dao joj je u vlasništvo svoje nekretnine navedene u članku 1. toga Ugovora kao i sve nekretnine i pokretnine koje će se u trenutku njegove smrti zateći u njegovom vlasništvu, time da je prijenos prava vlasništva odgođen do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

48. Dakle, u odnosu na predmetne ugovorne obveze tuženice (...u slučaju bolesti primatelja uzdržavanja / u slučaju potrebe prema svojim mogućnostima doprinositi..) očito je da su stranke ugovorile da će tuženica ispunjavati te obveze za slučaj da nastupi takva potreba upravo kako i piše u ugovoru dok se obveza brige o primatelju uzdržavanja u svakom pogledu može tumačiti široko. Također, s obzirom na ukupni sadržaj ovog Ugovora te činjenicu da je tužitelj u vrijeme zaključenja Ugovora znao da njegova kćer živi u [adresa], jer je ondje živjela sa svojom obitelji od 1990 gdje ju je tužitelj posjećivao te kod iste boravio, sud ocjenjuje da ga je bilo moguće ispunjavati i bez životne zajednice s tuženičine strane, koja ujedno nije bila niti ugovorena između stranaka, jer je ionako svatko od njih živio svojim životom tj. tuženica sa svojom obitelji u SAD-u, a a pok. ČR sa svojom suprugom u Hrvatskoj. Izraz "davati uzdržavanje" pruža mogućnost širokog tumačenja dakle i da se obveze tužene s obzirom na zdravlje i životnu dob primatelja uzdržavanja s vremenom mijenjaju što podrazumijeva da pred kraj životnog puta primatelja uzdržavanja ispunjenje ugovorne obveze tuženice, kao davateljice uzdržavanja, iziskuje drugačiji angažman, osobito ako ne žive u istom mjestu kao u konkretnom

3 7

slučaju. Na to su tuženica i ČR pristali jer je u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju primatelji uzdržavanja živio u [adresa], a davateljica uzdržavanja u SAD-u. Obveze iz ugovora nisu ugovorene kao strogo osobne obveze što znači da je tuženica mogla (djelomično) ispunjenje istih povjeriti i trećoj osobi pa prema tome i svojoj kćerki kako to tijekom postupka i tvrdi.

49. ČR tijekom ovoga postupka nije saslušan u svojstvu stranke s obzirom na to da se odrekao svog saslušanja u postupku tako da sud nije mogao ispitati tužitelja na okolnost namjere i na koji način se trebaju tumačiti ugovorne odredbe.

50. Činjenica je da je ugovor sastavila prema nalogu tužitelja odvjetnica KRE koja ga je poznavala dugi niz godina i imala saznanja o namjeri stranaka, a posebice o namjerama tužitelja kao njezinog nalogodavca. Sadašnja tužiteljica nije bila stranka predmetnog Ugovora te stoga ne može tumačiti ugovorne odredbe. Pa je tako KRE saslušana kao svjedok, a čijem iskazu je sud poklonio vjeru kao vjerodostojnom i životnom, iskazala kako je ČR objasnila razlike između oporuke i ugovora o doživotnom uzdržavanju i zaključili su da je ugovor sigurniji da se ostvari njegova volja, objasnila mu je što znači obaveza uzdržavanja po tom ugovoru. On je rekao da on sve ima i da ništa ne treba, a ona mu je objasnila da kada to bude potrebno mora se izvršavati i ta obveza uzdržavanja. Dobila je specijalnu punomoć od Č u kojoj su točno pisale obveze koje ona preuzima ugovorom, ugovor je ovjeren kod suda kod sutkinje Čižmek Gabler koja je vrlo upućena u uobičajeni sadržaj ove vrste ugovora te je svojim znanjem i iskustvom suca prethodno objasnila što taj ugovor znači. Pa je tako i u prisutnosti ČR i njegove unuke ER, koja je htjela čuti koja je djedova volja, objasnila istoj značenje ugovora dok je tužitelj još jednom htio da potvrdi da li je taj ugovor siguran jer je i on htio biti siguran da će ŠRE dobiti tu nekretninu kao što je htio i da ER objasni značenje tog ugovora.

51. Slijedom navedenog, kada je tužena izdala punomoć svojoj kćerki UF na kojoj je potpis ovjeren od strane javnog bilježnika Renate Kutije Kušpilić pod brojem OV-8154/15 od 10.07.2015. kojom je istu ovlastila da je u slučaju spriječenosti zastupa u predmetu uzdržavanja oca ČR na način da umjesto nje brine o njegovom zdravlju, dogovara boravak i smještaj u zdravstvenoj ustanovi ili domu za starije i nemoćne osobe, angažira stručnu medicinsku pomoć, nabavlja lijekove i sl. radi zaštite njegova interesa te da daje izjave, zaključuje ugovore radi zaštite interesa oca i ostvarenja prava na medicinsku skrb, UF je bila svjesna značenja Ugovora, namjere djeda te obveza koje su za tuženu proizlazile iz istoga.

52. Ovaj sud priznaje te ne umanjuje doprinos, brigu i skrb koju je tužiteljica pružala svome pok. suprugu ČR te u navedenom dijelu u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice kao iskaze svjedoka tužiteljice ĐR, JR, DF i SRE koji su iskazivali o načinu na koji je ista brinula o pok. ČR. Međutim, u konkretnom slučaju kako bi se shvatile okonosti u kojima se Ugovor trebao izvršavati trebalo je uvažiti istovremeno postojanje odnosa supružnika ČR i LRE, odnosa nastalog temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojem je temelj odnos oca i kćeri koju

3 8

je prema iskazima svjedoka pok. ČR jako volio te je vladalo iznimno povjerenje te postojanje iznimno narušenog odnosa između LR i njezine maćehe LRE. Dakle, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ista, upravo kao supruga ČR s kojem je bila u bračnoj i životnoj zajednici 30 godina, a što je i logično krenuvši od biti njihova odnosa, željela i vodila brigu o svome suprugu te u navedenom nije pružala prostora tuženoj da kao kćer i kao ugovorna strana Ugovora o doživotnom uzdržavanju u potpunosti vodi brigu o svom ocu i da mu pruža skrb koja mu je bila potrebna i koju mu je željela pružati. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza tužiteljičine nećakinje koja je iskazala kako niti ona, niti UF, niti G nisu mogle biti prisutne uz pok. tetka na način na koji je to mogla biti njegova supruga LRE koja je živjela s njim. Iz iskaza svjedoka saslušanih u postupku proizlazi kako se LR i LRE nisu slagale, pok. ČR bi uvijek smirivao situaciju te je tražio da s kćerkom nalazi izvan svoga stana i bez prisutnosti supruge, dokle god je za to bio fizički sposoban. Sud uzima kako je LRE postepeno tuženicu izguravala iz života njezinog oca na način da joj je postepeno ograničavala kontakte s ocem telefonskim putem kada se nije javljala na telefon, a znala je da se isti ne može samostalno javiti, odnosno kada tuženici unatoč njezinim svakodnevnim pokušajima nije htjela dati oca na telefon uz razne isprike, sklanjanjem računala i isključivanjem interneta kako se ne bi mogli čuti putem skypea te otežavanjem i uvjetovanjem njihovog druženja njezinom prisutnošću i pod njezinim uvjetima te ne javljanjem tuženici zdravstvenog stanja njezina oca. Iz iskaza svjedoka proizlazi da se primatelj uzdržavanja nije mogao više sam javljati na telefon, niti otvarati vrata, tako da je svaki kontakt nužno morao biti ostvaren preko supruge primatelja uzdržavanja. Tužena je putem punomoćnika dopisom od 10. srpnja 2015. obavijestila tužiteljicu ARE o postojanju Ugovora, o načinu izvršavanja ugovornih obveza, te je pozvala sadašnju tužiteljicu da omogući, odnosno da ne sprječava tuženu u izvršavanju ugovornih obveza te je uputila dopis Centru za socijalnu skrb, Podružnica Gornji grad od 27.01.2016. te je i ranije zatražila intervenciju Centra 13.07.2015. vezano za ponašanje i zdravstveno stanje njenog oca s kojim ima zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju i za kojeg pokušava brinuti ali je onemogućena od strane njegove supruge te kojim traži da se pribavi dokumentacija o njegovom zdravstvenom stanju jer smatra da postoje elementi za pokretanje postupka za ocjenu i djelomično lišenje poslovne sposobnosti. Jasnim proizlazi kako je tuženoj kada je primatelj uzdržavanja postao teže pokretan i kada su mu ostale tegobe dijagnosticirane u medicinskoj dokumentaciji uznapredovale - demencija, nije bilo u potpunosti omogućeno izvršavati svoje ugovorne obveze. Pa je tako o pokušajima i nemogućnosti tuženice da vidi svog oca i da mu pruži skrb kao i događaju prilikom kojeg tužiteljica nije htjela otvoriti tuženici vrata stana na ksaveru u kojem je bio njen otac, iskazivala FR, čiji je iskaz sud u cijelosti prihvatio kao životan i logičan, a koji iskaz je ujedno sukladan iskazu tuženice te Đ. FR je iskazala kako se tuženica nalazila s ocem po parkovima i kafićima jer joj JRE nije dala u stan. Kad je tužitelj slomio kuk čim je to doznala ŠRE je došla iz [adresa] i po provedenoj rehabilitaciji kada se tužitelj vratio u stan ona i tužena, suprug S su ga posjetili u stanu na [adresa]. Zvonili su na vrata, lupali, nitko nije otvarao, a iznutra su se čuli glasovi. Izašla je i susjeda i nazvala je JRE, a došla je i Jelenina šogorica OR pa im je nakon toga JRE otvorila vrata. Tužena je dva tjedna prije konstantno telefonom nazivala JRE da se najavi, ali se ona nije javljala na telefon. Te zgode je tužitelj nije prepoznao, a tužena mu je pokazivala slike unuka i govorila da su to njegovi unuci, ali se nije mogao sjetiti. Tada

3 9

se kretao uz pomoć hodalice i mogao je doći na WC. JRE je govorila ŠRE da se ništa ne brine za oca, da zabranjuje tom malom psu s kojim je tužena došla više dolaziti jer je optužila tuženu da "copra" s tim malim psom. Kad su izlazili van iz stana JRE je nasrnula na tuženu i zalila vodom. Pretpostavlja da je nakon toga tužena prijavila događaj policiji, jer kada su došli slijedećeg dana JRE ih je pustila u stan. Ondje su došle dvije djevojke da bi radile fizikalnu terapiju s tužiteljem, a tužena ih je tražila broj računa kako bi im mogla platiti uslugu, međutim JRE je to spriječila rekavši ima neka ne daju svoje brojeve računa tuženoj jer će im ga ona isprazniti. Tužena je toga dana rekla JRE da bi željela doći i slijedeći dan u posjet ocu, ali je ona kazala da ne može da otac ide liječniku, a kada se tužena ponudila da ona odveze slijedećeg dana oca liječniku JRE je rekla da ne, da će po njega doći specijalci i zabranila je tuženoj dolazak. Nakon 2 tjedna tužena ju je zvala i rekla da ne može doći u kontakt s ocem i JRE je odgovorila da je blokirala Whats App, da ne želi razgovarati s tuženom, da više neće pustiti niti Suzu niti nju. Nedavno ju je UF nazvala i obavijestila da je tužitelj u bolnici, da je pao, a ona je objasnila da je neko vrijeme ležao kod kuće i dobio upalu pluća pa je prebačen u bolnicu. Ondje u bolnici je vidjela da ima dekubitus. Suza je odmah drugi dan došla iz [adresa], a u stvari je iz jednog sudskog pismena doznala za stanje oca. Ona je osigurala da po izlasku tužitelja iz bolnice tužitelj bude smješten u najbolji dom u Zagrebu koji se nalazi u Petrovoj ulici, sve na zamolbu tužene i taj je smještaj bio osiguran, međutim kada je tužitelj trebao biti otpušten iz bolnice ondje im JRE nije htjela reći kamo tužitelj ide. Oni su sjeli u auto i pratili to sanitetsko vozilo do doma na [adresa] i u domu otišli socijalnoj radnici. tužena nije mogla uspostaviti telefonski kontakt sa suprugom tužitelja u vezi smještaja oca u dom i uopće zadnjeg boravka u bolnici jer se nije javljala na telefonske pozive kao i obično. Nakon 2015. godine tužitelj i ona nikada nisu bili sami u tom periodu, a osim toga je on bio u takvom stanju da je jedva i govorio, a nju nije niti prepoznavao, osim što se jedne zgode na Rebru požalio da ga boli u području lijevog rebra i vidjela je dekubitus.

53. Da primatelj uzdržavanja ČR, kada je kod istog nastupilo stanje bolesti predviđeno čl. 2. Ugovora, a kako je u nastavku obrazloženo, nije životnu zajednicu sa suprugom htio zamijeniti životnom zajednicom sa tuženom, niti je htio prikladan smještaj u Domu za starije proizlazi iz Izjave dane pred javnim bilježnikom Marijom Cividini iz Donje Stubice na kojoj je ovjeren njegov potpis 28. srpnja 2015. godine pod posl. br. OV-2986/2015, u kojoj izjavi među ostalim navodi da ne želi da ga se bez njegove izričite suglasnosti smjesti “u bilo koju ustanovu“, te izjavljuje: “Želim da se o meni brine moja supruga LRE, kao i do sada“. U vidu ugovornih obveza tužene koja je željela, ispunjavala koliko je mogla i imala namjeru ispunjavati obveze iz preuzetog ugovora jer navedeno proizlazi iz dokaza koji su provedeni u ovom postupku, proizlazi kako se takva izjava primatelja uzdržavanja može protumačiti kao odbijanje prihvaćanja daljnjeg uzdržavanja u cilju ostvarenja pretpostavki za raskid ugovora.

54. Istovremeno, uvažavajući predmetnu Izjavu i otklon primljenog uzdržavanja spisu ne prileži izjava ČR niti iz isprava koje prileže spisu proizlazi da je tužitelj tražio od tuženice ispunjenje Ugovora povodom nastupanja bolesti na drugi način i da davateljica uzdržavanja financijski doprinosi uzdržavanju primatelja uzdržavanja niti u kojoj visini primatelj uzdržavanja očekuje takav doprinos

4 0

uvažavajući činjenicu da je primatelj uzdržavanja za života imao mirovinu u iznosu od 7.300,00 kn.

55. Primatelj uzdržavanja ČR želeći da se o njemu brine supruga kao i do tada nikada nije tražio ispunjenje na način da je zahtijevao da mu tužena “kuha, pere njega i njegovu odjeću, odvozi ga liječniku i na specijalističke preglede“ niti je takva obveza u tom smislu između stranaka bila namjeravana.

56. Dakle, iz dokaza provedenih u postupku, medicinske dokumentacije tužitelja, iskaza dugogodišnje liječnice tužitelja te šogorice OR koje su u navedenom dijelu iskazivale suglasno proizlazi kako se zdravlje tužitelja ČR krenulo pogoršavati tek nakon operacije kuka. Navedeno se podudara i sa svim iskazima saslušanih svjedoka, pa je tako šogorica tužiteljice OR iskazala kako ČR od 2004. godine nije trebala posebna pomoć jer je bio relativno zdrav. Dr. AF je iskazala kako dok nije pretrpio prijelom kuka, g. ČR je dolazio sam u ordinaciju te je bio vrlo vitalan, imao je određene kronične bolesti, no one mu nisu priječile da samostalno dolazi na preglede te su dogovarali pretrage, terapije i slično. Prema medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu lom kuka se dogodio 27. lipnja 2015. Nakon pada je primatelj uzdržavanja hospitaliziran, a operativni zahvat operacije kuka je izvršen 1.7.2015 (podatci iz otpusnog pisma koje prileži ovom spisu na listu 90). Tek nakon tog događaja je na strani primatelja uzdržavanja nastupio slučaj bolesti u smislu odredbe članka 2. Ugovora. Do toga trenutka je ČR, izuzevši tegobe vezane za bolove u koljenima i zglobovima, bio samostalan, vitalan, imao visoki krvni tlak i druga oboljenja sukladna dobi i nije ovisio o tuđoj njezi i brizi. Čak i nakon mogućeg moždanog udara koji je pretrpio, jer je pri kardiološkom pregledu u 2012. (list 68 spisa) u povijesti bolesti navedeno kako je po opisu vjerojatno imao TIU 2010., iz medicinske dokumentacije nastale neposredno nakon toga mogućeg moždanog udara, odnosno iz nalaza Poliklinike za fizikalnu terapiju Terme od 04.07.2011.proizlazi kako je isti išao liječniku zbog bolova u desnom koljenom zglobu posljednje dvije godine, navedeno je kako je ČR naveo da pliva i pješači do nekoliko km dnevno; (list 65 spisa) te prema iskazima saslušanih svjedoka proizlazi da je ČR vozio automobil do loma kuka. Slijedom navedenog, a pored nesporne činjenice da supruga pok. tužitelja LRE nije neposredno nakon što je ČR potencijalno pretrpio moždani udar o istom obavijestila njegovu kćer FRE te je ona za navedeno saznala tek naknadno, nisu osnovani navodi LRE te šogorice tužiteljice OR kako je tužitelju nakon moždanog trebalo pomagati, bio je nesiguran kod kretanja pa je koristio štap, nije znalo da li su te noge nestabilne zbog bolova u koljenu, koje ima dugo vremena ili zbog tog moždanog udara, nije se znalo hoće li se pokliznuti ili ne, imao je i visok tlak, nisu znali može li sam na WC ili ne, hoće li pasti ili neće jer da je ČR bio u takvom stanju zasigurno ne bi pješačio po nekoliko kilometara dnevno i plivao. Tužiteljica je iskazala kako je ocu kroz cijelo vrijeme pomagala kao kćerka neovisno o tome što su zaključili Ugovor, a on je pomagao njoj i njenoj djeci i njihov se odnos nije promijenio u odnosu na ranije. Bio je iznimno financijski stabilan pa su mu kupovali stvari koje su ga veselile, računalo, ipad i sl. Te kako prije tako i poslije Ugovora, sve što je trebalo njoj ili ocu, nije se pisalo, već se samo radilo , a da je otac govorio kako njemu ne treba ništa niti je išta tražio.

4 1

57. Nespornim proizlazi kako je tužitelj obolio od demencije koja je postepeno uznapredovala te sud uzima kako je stoga na istog uslijed stanja dezorjentiranosti u vremenu i prostoru bilo moguće utjecati od strane osoba s kojima je bio blizak na način da je prihvaćao tuđe savjete o tome što je u zdravstvenom smislu najbolje za njega, a u čemu je tužiteljica s kojom je bio u životnoj zajednici zasigurno imala određen utjecaj zbog prirode tog odnosa. Iz medicinske dokumentacije tako proizlazi kako je pok. ČR 2013. dijagnosticirana demencija, a od 2014. dementio senilis (list 216-220 spisa) pa je tako i na otpusnom pismu KBC-a Sestre Milosrdnice od 07.07.2015. navedeno kako je tijekom boravka na odjelu bolesnik konzilijarno pregledan od strane psihijatra uz završnu dijagnozu između ostalog dementio senilis., iz nalaza (list 36 spisa) KBC Zagreb, Klinika za nefrologiju od 27.12.2013. proizlazi kako bolesnik ČR dolazi na pregled zbog zaboravljivosti, smetenosti koju ima oko 1 godinu, navodno halucinira, smeten je; iz nalaza psihologijske obrade KBC, Neurološke klinike Medicinskog fakulteta od 31.01. i 3.11.2014. proizlazi kako je kod ČR prisutan početni proces mentalne deterioracije s izraženim deficitom u odgođenom memoriranju, kako u verbalnom tako i u vizualnom modalitetu, izraženim smetnjama u vremenskoj, manje u prostornoj orijentaciji, ostale kognitivne funkcije su dobro sačuvane-apstrakcija, intelektualni nivo nadprosječan, radna memorija uredna itd, Iz preslike nalaza fizijatra poliklinike Aviva od 10.06.2019. proizlazi kako je tužitelj dezorijentiran u vremenu i prostoru i da se kontrolirao kod neurologa zbog vaskularne demencije dok iz otpusnog pisma KBC Zagreb od svibnja 2019. i KBC Rebro od 01.05.2019. proizlazi kako je tužitelj po prijemu u potpunosti dezorijentiran te iz otpusnog pisma KB Merkur od 19.06.2019. te od 11.07.2019. proizlazi kako je ČR primljen zbog pogoršanja općeg stanja te je navedeno da isti boluje od demencije uznapredovalog stadija. Pa je tako i OR iskazala da se ĐF nije mogao javiti na telefon i zbog neurološke terapije koju je primio, uzimao je dva lijeka jer se radilo o početku senilne demencije, te lijekove je uzimao i prije tri godine, ne zna točno, ali zna da je uzimao tu terapiju i kad je operirao kuk, a slijedom čega proizlazi da se ČR nije mogao javiti na telefon tuženici, a ne da se on nije htio javiti kako je iskazivala tužiteljica. Te lijekove je uzimao i prije tri godine, ne zna točno, ali zna da je uzimao tu terapiju i kad je operirao kuk. Svjedoci ER, ĆR, dr. SR, Đ i FR su suglasno iskazali kao je u kod pok. ČR bilo vidljivo kako se isti "gubi", kako nije prepoznavao svoju kćer te unuku.

58. Sud stoga nije poklonio vjeru iskazima tužiteljice te tužiteljici bliskih svjedoka OR, ĐR, JR, SRE i DF koji su interesno u bitnom suglasno iskazivali o zdravstvenom stanju ČR kao i postupcima tuženice u brizi oko oca jer su isti u suprotnosti s iskazima svjedoka kojima je sud poklonio vjeru, odnosno iskazima ER, KRE, KRE i ZF, dr. SR, Đ, FR te iskazu tuženice.

59. U trenutku nastupanja bolesti na strani primatelja uzdržavanja, kada je isti hospitaliziran u KBC Sestre Milosrdnice u Zagrebu, iz svih dokaza koje prileže ovome spisu nesporno proizlazi da je davateljica uzdržavanja bez odgode doputovala u Zagreb, kako bi preuzela brigu i njegu o svome ocu, primatelju uzdržavanja. Iz otpusnog pisma (list 90 spisa) razvidno je da je upravo sa

4 2

davateljicom uzdržavanja vršen dogovor oko nastavka fizikalne terapije u [adresa]. Ukupno je primatelj uzdržavanja u KBC Sestre Milosrdnice proveo 10 dana, i to u razdoblju od 27. lipnja 2015. do dana 7. srpnja 2015. godine.

60. Da se tužena odmah nakon saznanja o očevom padu i lomu kuka raspitivala o stanju oca te intervenirala kako bi se ocu pružila najbolja medicinska skrb proizlazi iz iskaza tužene te svjedoka liječnika kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru obzirom na to da su isti iskazivali suglasno, životno i logično. Pa tako proizlazi dokazanim da je tužena zvala AR koji poznaju dr. M da se raspitaju o stanju njezina oca, što su isti i potvrdili u svom iskazu, zvala je i slala email dr. GR i dr. TR zaposlenima u KBC Sestre Milosrednice da pomognu ocu. Svjedok GR je iskazao kako je na zamolbu Č kontaktirao prim. HR i preporučio ČR za operaciju te svojim intervencijama na odjelu pomogao da ŠRE može duže ostati u posjeti ocu i izvan redovnog vremena posjeta, pa tako da može doći i u neko vrijeme ujutro ili pak popodne te ju je često tamo i viđao jednako, a što je potvrdio i dr. TR.

61. Nakon bolničkog liječenja, a oko čega se tuženica osobno angažirala primatelj uzdržavanja je 7. srpnja 2015. upućen na rehabilitaciju, stacionarno zaprimljen u [adresa] gdje je ukupno proveo 39 dana. U razdoblju 7.7.2015.- 28.7.2015., primatelj uzdržavanja se liječio na teret HZZO-a, dok je tužena davateljica uzdržavanja pokrivala troškove za jednokrevetnu sobu u visini od 1.355,60 HRK. Nastavno je liječenje u [adresa] produženo u dva navrata, i to prvi puta od 28.7.2015. -7.8.2015., ukupan trošak liječenja u iznosu od 3.895,00 HRK podmiren od strane tužene (list 126 spisa), te od 8.8.2015. -15.8.2015., ukupan trošak 3.280,00 HRK koji je podmiren od strane tužene davateljice uzdržavanja (list 125 spisa). Tuženica je oca opsrbila vitaminima, svaki dan ga posjećivala, nosila mu hranu i raspitivala se oko toga što je tužitelju potrebno. Pa je tako svjedokinja ĆR iskazala kako je tužena svakog dana dolazila k ocu u [adresa] i prije podne, u podne i poslije podne, pripremala mu hranu i donosila i ona mu je htjela ispuniti svaku želju. Tužiteljica je u svom iskazu navela kako je uz pomoć njenih prijatelja, otac smješten u [adresa] na rehabilitaciju no kad bi ponudila da nešto kupi ocu, bilo uređaj za hlađenje, bilo sokne, JRE je odmah rekla da ne treba, da oni to imaju, kao da se natjecala tko će šta donijeti kako bi ispalo da su oni sve dali. Navela je kako dok je njen otac bio u [adresa], bila je naivna, htjela da bude mir, saslušala je savjete nećakinje tužiteljice da bi bilo najbolje da deda ode u [adresa], a da ona ode u [adresa] jer će trebati novaca za poslije. Slala je pakete, stalno zvala, kada se dva tjedna nitko nije javljao na telefon, i nije znala kako je otac, vratila se u Zagreb, no nitko joj nije otvarao vrata.

62. Temeljem provedenih dokaza proizlazi kako je između stranaka nastao prijepor oko toga na koji način se primatelju uzdržavanja ČR može omogućiti najbolja njega i skrb. Iz stanja spisa proizlazi da je tužena smatrala da je ČR potrebna 24-satna njega i skrb, te medicinski nadzor, kako zbog operacije kuka, tako zbog demencije koja je progresirala nakon operacije kuka. Iz tog razloga predložila je da na njezin trošak bude smješten u Dom za starije i nemoćne, gdje bi mu se na najbolji način mogla pružati skrb i njega. Naime, sam se tužitelj u svojim podnescima poziva na to da mu je u određenom trenutku bila potrebna pojačana skrb, fizikalne terapije, te da je stan na [adresa] bio neprikladan za osobu

4 3

sa poteškoćama u kretanju. Činjenicu da je tužena predložila da se ČR ukoliko to želi zajedno sa suprugom ARE na trošak tužene osigura smještaj u domu potvrdila je i sadašnja tužiteljica u svojem iskazu kada je iskazala kako ju je jako povrijedilo inzistiranje tužene da suprug i ona moraju u dom koji će tuženica platiti i to u skupi dom jer se ona ne može brinuti o njemu, da za to nije sposobna te da joj je tuženica nudila da uzme suprugovu mirovinu. Iz navedenog proizlazi kako tuženica unatoč ne slaganju s tužiteljicom nije htjela prekinuti životnu zajednicu nje i njenog oca već je željela da se ista nastavi u uvjetima gdje bi ocu bila pružena najbolja skrb dok je tužiteljica ujedno odbijala njezin financijski doprinos. Međutim ČR je nakon nastupanja stanja bolesti u kojem mu je potrebna skrb 18. srpnja 2015. dao Izjavu pred javnim bilježnikom Marija Cividini iz Donje Stubice 28. srpnja 2015. s ovjerom potpisa pod posl. br. OV-2986/2015, u kojoj je naveo da ne želi da ga se bez njegove izričite suglasnosti smjesti “u bilo koju ustanovu i da želi da se o njemu brine supruga LRE, kao i do tada, odnosno da brigu o njemu nastavi supruga, čime nije omogućio tuženici da ga njeguje, dvori i hrani s obzirom na izričitu izjavu i želju da to čini njegova supruga kako je ranije obrazloženo. Dužnost uzdržavanja ne podrazumijeva obvezno samo materijalna davanja, već nadasve brigu i pažnju davatelja uzdržavanja za osobu glede koje je preuzeta obveza uzdržavanja, a koja u konkretnom slučaju nije izostala.

63. Financijska obveza tužene da plaća mjesečne iznose tužitelju nije bila ugovorena odnosno ugovoreno je da će za slučaj potrebe prema svojim mogućnostima doprinositi za uzdržavanje tužitelja. Kada je tužena shvatila da joj fizički kontakt i sudjelovanje u liječenju primatelja uzdržavanja nije omogućeno od strane tužiteljeve supruge, počela je financijski doprinositi uzdržavanju primatelju uzdržavanja u skladu sa svojim mogućnostima, te je mjesečno na ime doprinosa za uzdržavanje uplaćivala iznos od 2.000,00 kuna. U trenutku kada je ČR zaprimljen u Dom za starije i nemoćne Ksaver, tužena je platila troškove smještaja u iznosu od 13.680,00 HRK, o čemu također prileži dokaz u spisu. Iz navedenog proizlazi da je tužena financijski doprinosila u skladu sa svojim mogućnostima čak i nakon podizanja ove tužbe, a iz razloga što je postalo razvidno da je takav financijski doprinos primatelju uzdržavanja postao potreban. Nakon smrti oca tuženica je platila troškove pogreba te oca sahranila sukladno običajima i Ugovoru iako je tužiteljica izvršila povrat uplaćenog iznosa od 7.000,00 kuna koje joj tužena isplatila na ime troškova pogreba.

64. Temeljem prethodnih utvrđenja proizlazi kako u konkretnom slučaju, nisu ostvarene pretpostavke za raskid predmetnog ugovora, budući da iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da se tuženica brinula o ocu sukladno njegovim potrebama (do 2015. većinu svojih potreba isti je sam zadovoljavao, a i nakon loma kuka je bio pokretan pomoću hodalice) i zahtjevima jer tek ako bi otac kao primatelj uzdržavanja imao potrebu za primanjem uzdržavanja na način i u opsegu kako je to ugovoreno, a tuženica ako bi to odbila, nastupio bi raskidni uvjet zbog neispunjenja ugovorenih obveza. Utvrđenim ujedno proizlazi da je primatelj uzdržavanja odbijao prihvaćati daljnje uzdržavanje u cilju ostvarenja pretpostavki za raskid ugovora, da je tuženica svoje obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju ispunjavala koliko je mogla te je bez svoje krivnje, a uslijed izmijenjenih okolnosti koje su rezultat postupanja sada pok. primatelja uzdržavanja i njegove supruge, sada tužiteljice, dovedena u poziciju mogućnosti ispunjavanja ugovornih obveza u onome

4 4

opsegu u kojemu je prema namjeri stranaka bila ugovorena i u kojemu je nakon nastanka bolesti tuženoj bila omogućena (odnosno onemogućena). Tuženica je ujedno korisnika uzdržavanja, svojeg oca ČR dostojno sukladno mjesnim običajima sahranila. Stoga okolnost što je i tužiteljica kao supruga primatelja uzdržavanja vodila brigu o primatelju uzdržavanja (posebice u vrijeme bolesti) ne dovodi do posljedice u vidu raskida Ugovora. Ugovor o doživotnom uzdržavanju jeste aleatoran, pa subjektivno mišljenje tužiteljice o obimu obveze tuženika prema Ugovoru i općenito, njeno nezadovoljstvo sklopljenim Ugovorom ne može biti razlog za raskid u smislu odredbe članka 119. st. 3. ZN-a već sud ocjenjuje objektivne okolnosti konkretnog slučaja. Slijedom navedenog, odbijen je glavni tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U odnosu na fakultativno kumuliran tužbeni zahtjev.

65. Ističe se kako je predmetni Ugovor sklopljen u valjanom obliku, sukladno odredbi čl. 119. ZN-a, ovjeren od strane sutkinje Općinskog suda u Zagrebu pod brojem R1-918/04 od 20.05.2004. Sudac je strankama pročitao ugovor o doživotnom uzdržavanju, protumačio ga te upozorio na posljedice sklapanja istog nakon čega su stranke izjavile da isti predstavlja njihovu pravu volju te su ga u znak prihvata vlastoručno potpisali primatelj uzdržavanja ČRE te za davateljicu uzdržavanja LR specijalni punomoćnik KRE, sadržaj i oblik koje punomoći je bio utvrđen od strane suca jer u protivnom isti ne bi bio ovjeren. Naime sud je potvrdio da je KRE kao specijalna punomoćnica davateljice uzdržavanja LR u ime iste upravo po specijalnoj punomoći vlastoručno u sudu potpisala tu ispravu, tako da je nadležno tijelo-sud očito izvršio kontrolu sadržaja te punomoći i ispitao valjanosti iste, nakon čega je zaključen sporni ugovor, konačno da je nešto bilo sumnjivo i sporno, svakako se ne bi dopustila ovjera i potpisivanje tog ugovora od strane suda, konačno niti sama KRE ne spori da je imala funkciju punomoćnika i bila ovlaštena za sklapanje ugovora, odnosno tuženica ne spori da je istoj izdala punomoć u navedenu svrhu te prihvatila prava i obveze koje za nju proizlaze iz Ugovora. Slijedom navedenog, eventualno kumuliran tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

66. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155 ZPP-a te s obzirom na to da tužiteljica nije ostvarila uspjeh u sporu ista je dužna tuženici naknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice. Tako je tuženici zastupanoj po punomoćnici odvjetnici sukladno zahtjevu za naknadom troška od 20.02.2025., dosuđena naknada troškova sastava odgovora na tužbu, četiri obrazložena podneska od 17.11.2016., 23.02.2018., 25.02.2019. i 25.02.2019. u visini od po 500,00 Eur sukladno Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br.138/23; dalje: Tarifa), trošak sastava ostalih podnesaka od 19.07.2019., 11.12.2024. u iznosu od po 125,00 Eur sukladno Tbr 8/3 Tarife, trošak zastupanja na ročištima 15.03.2016., 12.04.2017., 9.10.2017., 19.02.2018., 4.10.2018., 18.02.2019., 03.07.2019., 18.02.2019., 03.07.2019., 03.12.2024. i 20.02.2025 u visini od po 500,00 Eur za svako ročište sukladno Tbr 9/1 Tarife, za pristup na ročište koje je odgođeno 10.10.2016. iznos od 125,00 Eur sukladno Tbr 9/5 Tarife, za sastav žalbe na rješenje u iznosu od 250,00 Eur te odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 Eur sukladno Tbr 10/5 Tarife što uvećano za iznos PDV 25% te iznos sudske pristojbe u iznosu od 150,00 Eur, ukupno iznosi

4 5

11.243,75 Eur. Tuženica je u zahtjevu za naknadom troška postupka potraživala četiri puta isti trošak – za sastav obrazloženog podneska od 25.02.2019. u iznosu od po 500,00 Eur za svaki, a slijedom čega joj je kao osnovan priznat trošak sastava jednog podneska. Na dosuđen iznos teku kamate od dana donošenja prvostupanjske presude, u skladu s odredbom čl. 30. st. 2. OZ.

U Sesvetama 3. travnja 2025.

Sudac:

Iva Raos

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženici po pun.