REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-1851/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KP iz [adresa], OIB. 06342263095, zastupan po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 24. veljače 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Nenada Horvata odvjetnika i punomoćnika tuženika JP, odvjetničku vježbenicu, dana 10. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba ugovora o kreditu broj 016-2940/2006, sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika, od dana 27.12.2006. godine, sadržana u čl. 5. ugovora o kreditu, a koja glasi:

“prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,25% (jedancijelihdvadesetpet posto) jednokratno.”

II. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska av. 6, OIB: 14036333877 da tužitelju KP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.381,79 eur, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 26.01.2007. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne Novine" 153/04), od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.204,64 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana objave presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu dana 18. ožujka 2024. godine protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Navodi da su stranke dana 27. prosinca 2006. godine sklopile ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor, a tužitelju kao korisnik kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 183.000,00 CHF. Odredbom čl. 5. ugovora o kreditu prednik tuženika je obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu zahtjeva u visini od 1,25% na iznos kredita bez da mu je prethodno a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova tj. od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu niti zašto je baš određena naknada u visini od 1,25% od iznosa kredita. Nadalje, sporna odredba iz čl. 5. u potpunosti odgovara pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako je definiraju odredbe čl. 81. st. 1. i st. 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača ista odredba je suprotna načelu savjesnosti i poštenja. U ugovoru nije bilo navedeno po kojem tečaju će se obračunavati sporna naknada te je tužitelju za taj iznos obrade kredita umanjen ukupan iznos kredita, a to je 1.381,79 eur. U konačno postavljenom zahtjevu kao u tužbi tužitelj predlaže da se utvrdi ništetnom odredba ugovora o kreditu sadržana u čl. 5. te traži isplatu iznosa od 1.381,79 eur uz naknadu parničnog troška i kamata.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnov tužbenog zahtjeva, no ne osporava visinu, ali stavlja stavlja prigovor potrošača, prigovor zastare potraživanja, predlaže odbiti tužbeni zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, saslušan je tužitelj, izvršen je uvid u otplatni plan.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužitelj potpisnik kredita sa ovdje tuženikom, a što je vidljivo iz ugovora o kreditu.

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

9. Odredbom čl. 173. st. 1. važećeg Zakona o bankama u to vrijeme tuženi je bio dužan na pogodnom mjestu u svojim poslovnim prostorijama učiniti dostupnim informacije o uvjetima pružanja usluga potrošačima. U skladu s st. 3. toč. 4. članka 173. pod obveznim informiranjem koje se odnosi na odobravanje kredita podrazumijevaju se podaci o naknadama, odnosno provizijama koje banka zaračunava korisniku kredita.

10. Sud je saslušao tužitelja te je isti naveo da je u banci bilo govora o kreditu i to o iznosu kredita i ratama. O ulaznoj naknadi uopće nije bilo govora, bilo je govora o solemizaciji ugovora. nakon par dana nakon što je došao u banku potpisati ugovor je vidio odredbu i mislio je da se ta odredba odnosi na solemizaciju, da bi mu kasnije rekli da je to naknada za obradu kredita. Navodi da o odredbama ugovora nije mogao pregovarati, kupovao je stan u to vrijeme, trebao je podići kredit. Pročitao je ugovor, i danas živi u tom stanu. Pokušao je pregovarati na visinu kredita da bi mu se mogao smanjiti iznos za obradu međutim u banci su mu rekli da je to politika banke. Rečeno mu je da je iznos obrade kredita već uračunat u kredit.

11. Što se tiče iskaza tužitelja sud mu u cijelosti vjeruje jer je isti iskaz istinit, životan i logičan.

12. Tužitelju je prije svega ta odredba ugovora morala biti poznata najkasnije prije sklapanja ugovora jer je ista odredba sadržana u tekstu. Očito iz onoga što je tužitelj iskazao ta ugovorna odredba njemu nije bila protumačena, rečeno je da je to politika banke i da tu se ne može ništa.

13. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena sud je uz primjenu čl. 83. Zakona o zaštiti potrošača uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi u vrijeme kada je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

14. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 81. st. 1. Zakona o parničnome postupku odlučno je ocijeniti bi li tuženi pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem mogao razumno očekivati da bi tužitelj bio prihvatio takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da ni informativni letci ni sama ugovorna odredba čl. 10. ne sadrži nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koja se ona odnosi, a posebice imajući na umu da je za iznos naknade tužitelju umanjen iznos kredita koji mu je stoga stavljen na raspolaganje ne u ugovorenom nego umanjenom iznosu, ne može se zaključiti da je tuženi mogao razumno očekivati da bi tužiteljica pristala na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

15. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi s jedne strane i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača s druge strane. Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

16. Odredbe čl. 1021. do 1024 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO) ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita, a takva obveza nije predviđena niti tada važećim Zakonom o bankama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužitelja kako potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

17. U skladu s čl. 59. toč. 3. ZPP/03 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojim se ti troškovi mogu promijeniti.

18. Nije sporno da ugovor ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora, a prema shvaćanju ovog suda ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu samorazumljivi niti su troškovi koje je opisao tuženi (operativni troškovi rada djelatnike banke uključivo IT zaposlenika, materijalni troškovi uredskog materijala, informatičke opreme, energenata, razmjene podataka, poštarine, izrada ponude, provjera i unos podataka, savjetovanje, izrada i potpis ugovora, isplata kredita, arhiviranje kreditnog spisa i sl.) takvi da se mogu razumno uključiti u naknadu za obradu i odobrenje kredita.

19. Može se zaključiti da su troškovi koji su prebačeni na tužitelja nerazmjerni u odnosu na visinu u kojoj su stvarno nastali.

20. Zbog svega navedenoga odredbom čl. 87. st .1. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da nepoštena ugovorna odredba je ništetna pa je sud presudio kao u toč. I izreke.

21. Temeljem čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tužitelju pripada pravo na vraćanje isplate koju je učinila na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe članka 5. ugovora o kreditu o naknadi za obradu i odobravanje kredita u nespornom iznosu od 1.381,79 eur.

22. Tužitelju je uz primjenu odredbe čl .1115. Zakona o obveznim odnosima dosuđena i zakonska zatezna kamata na iznos koji je plaćen na ime nepoštene ugovorne odredbe tekuće od prvog dana nakon plaćanja pa do isplate.

23. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

24. Prema pravnom shvaćanju Sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. godine (SU-IV-47/2020-2) zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da odluka u izreci ove presude pod toč. I još nije pravomoćna nije počeo teći petogodišnji zastarni rok sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima tako da zahtjev tužitelja još uvijek nije u zastari.

25. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT I to za sastav tužbe 100 bodova, sastav jedno podneska 100 bodova, ročište 28.11.2024. 100 bodova, ročište 24.2.2025. 100 bodova, ročište za objavu 50 bodova, odnosno 450 bodova ili 900,00 eur. Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV-a tako da je trošak 1.125,00 eur. Sud priznaje tužitelju sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 eur kao i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 eur, tako da je ukupan trošak tužitelja u ovom postupku 1.204,64 eur.

U Zagrebu, 10. travnja 2025. godine

Sudac

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun tužitelja

- pun. tuženika