Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-18/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sucu Davoru Liščiću, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika – specijalista Marijana Šakote, u pravnoj stvari tužiteljice EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Jelena Kunac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Berislav Kopf, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, na glavnoj raspravi koja je zaključena 27. veljače 2025. u prisustvu tužiteljice, njezine opunomoćenice, tuženice, njezinog opunomoćenika, i koja je objavljena 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: „I. Nalaže se tuženici ĆN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici EN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 4.050,00 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema čl. 29. Zakon o obveznim odnosima, a koja kamata teče na:

- iznos od 75,00 € od dana 31.01.2019. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.02.2019. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.03.2019. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.04.2019. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.05.2019. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.06.2019. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.07.2019. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.08.2019. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.09.2019. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.10.2019. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.11.2019. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.12.2019. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.01.2020. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.02.2020. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.03.2020. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.04.2020. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.05.2020. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.06.2020. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.07.2020. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.08.2020. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.09.2020. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.10.2020. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.11.2020. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.12.2020. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.01.2021. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.02.2021. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.03.2021. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.04.2021. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.05.2021. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.06.2021. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.07.2021. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.08.2021. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.09.2021. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.10.2021. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.11.2021. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.12.2021. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.01.2022. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.02.2022. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.03.2022. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.04.2022. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.05.2022. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.06.2022. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.07.2022. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.08.2022. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.09.2022. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.10.2022. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.11.2022. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.12.2022. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.01.2023. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.02.2023. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.03.2023. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.04.2023. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.05.2023. godine,

- iznos od 75,00 € od dana 31.06.2023. godine.

II. Nalaže se tuženici ĆN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici EN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema čl.29. Zakon o obveznim odnosima tekućom od presuđenja do isplate. ”

II. Nalaže se tužiteljici EN da tuženici ĆN plati 750,00 eura (sedamsto pedeset eura) troškova postupka sa zateznim kamatama od 3. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine; dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan a u dijelu u kojem se zahtijeva plaćanje troška sudske pristojbe za odgovor za tužbu odbacuje se kao nepravodoban.

Obrazloženje

1. Tužiteljica EN je 11. siječnja 2024., po opunomoćenici Jeleni Kunac, dostavila tužbu kojom od tuženice ĆN zahtijeva isplatu 4.050,00 eura sa zateznim kamatama kako je to navedeno pod točkom I. izreke, odnosno 75,00 eura mjesečno u razdoblju od 31. siječnja 2019. do 31. lipnja 2023. Isplatu zahtijeva jer tuženica samostalno posjeduje njezin suvlasnički dio nekretnine, bez valjanje pravne osnove i bez plaćanja novčane naknade. Navodi da su tuženica i GN, koja je isto tako jedna od suvlasnica nekretnine, u srpnju 2023. počele plaćati naknadu za korištenje suvlasničkog dijela te da su joj do prosinca 2023. platile ukupno 600,00 eura, iako nekretninu isključivo posjeduje tuženica. Zahtijeva i isplatu 1.176,52 eura troškova postupka.

2. Tužba je 18. siječnja 2024. dostavljena tuženici ĆN, putem opunomoćenika Berislava Kopfa, radi podnošenja pisanog odgovora. U odgovoru je istaknula prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer GN u tužbi nije naznačena kao tuženica, budući da je i ona suvlasnica nekretnine. Osporava pravnu osnovu na kojoj je tužba utemeljena jer smatra da se ne radi o parničnom postupku radi isplate. Navodi da tužiteljica EN ne može zahtijevati isplatu novčane naknade jer istovremeno nije zahtijevala i predaju u posjed. Smatra da je njezin posjed pošten jer joj nitko, pa ni tužiteljica, posjed cijele nekretnine, odnosno stana nije osporavao. Navodi da joj se tužiteljica prvi put obratila, sa zahtjevom za isplatu novčane naknade, krajem lipnja 2023. te da joj je onda počela isplaćivati mjesečne iznose za korištenje suvlasničkog dijela. Tuženica je istaknula i prigovor zastare jer tužiteljica potražuje isplatu novčane naknade od siječnja 2019.

3. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. U skladu s člankom 292. a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014.

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/2019., 80/2022. i 114/2022. – u nastavku: ZPP) 27. studenoga 2024. održano je pripremno ročište te je izrađen plan upravljanja postupkom. Utvrđeno je da suvlasništvo nekretnine među strankama nije sporna činjenica, kao i da je nakon podnošenja tužbe došlo do promjene suvlasničkih omjera, odnosno da tužiteljica EN više nije suvlasnica nekretnine. Nisu sporne niti činjenice vezane za to da je tuženica ĆN jedina posjednica cijele nekretnine, odnosno za mjesečne iznose koji tužiteljica zahtijeva. Među strankama je sporno izvršava li GN faktični posjed nekretnine, kao i trenutak kada je tužiteljica zahtijevala predaju u posjed.

5. Na temelju članka 264. ZPP-a na glavnoj raspravi izveden je dokaz saslušanjem stranaka i svjedokinje GN. Stranke i svjedokinja saslušane su pojedinačno i bez prisutnosti stranke, odnosno svjedoka koji će se kasnije saslušavati, a sve primjenom članka 271. u svezi s člankom 243. ZPP-a. Prvo je saslušana tuženica ĆN jer se radi o osobi starije životne dobi, zatim je saslušana svjedokinja i na kraju dokaznog postupka saslušana je tužiteljica EN. U dokaznom postupku pročitani su sljedeći dokazi: zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zemljišnoknjižni uložak broj: [broj ZK uloška], katastarske općine [katastarska općina], u kojem je upisana katastarska čestica broj: [katastarska čestica], odnosno suvlasnički dijelovi stranaka i GN, potvrde o plaćanju od 29. rujna 2023., 13. listopada 2023., 10. studenoga 2023., 11. prosinca 2023. (stranice 9 do 12 spisa), podnesci tužiteljice EN od 18. srpnja 2023. i 23. kolovoza 2023. (stranice 13 do 16 spisa), podnesak tuženice ĆN (odgovor na tužbu) od 16. veljače 2024. (stranice 21 do 24 spisa), podnesak tužiteljice EN od 18. ožujka 2024., kojem su priloženi tuženičini podnesci i preslike uvjerenja o prebivalištu (stranice 30 do 41 spisa).

6. Tuženica ĆN iskazivala je da u nekretnini živi od 1965., a da je do 1995. u nekretnini živjela sa sinom, koji je tužiteljičin otac, njegovom suprugom i tužiteljicom EN. Navodi da joj nitko nije osporavao posjed cijele nekretnine te da je u nekretnini, do udaje, živjela i GN, njezina kćerka. Navodi da nije postojao pisani sporazum o tome na koji način se izvršava posjed cijele nekretnine, kao i da od nekretnine ne ostvaruje korist. Iskazivala je kako je tužiteljica EN s majkom, a nakon smrti njezina sina i tužiteljičinog oca, živjela u stanu koji se nalazi u Osijeku, Vukovarska 34. Stan je bio njezino suvlasništvo, a po toj osnovi od tužiteljice i njezine majke nije ništa potraživala. Iz iskaza proizlazi da joj se tužiteljica prvi puta obratila u lipnju 2023. i zatražila sobu u koju bi mogla ostaviti svoje stvari. Navodi da nije dolazila u stan i da stvari nije mogla ostaviti s obzirom na to da u stanu nije bilo mjesta. Nakon toga, počela je plaćati 100,00 eura mjesečno za korištenje tužiteljičinog suvlasničkog dijela. Iskazivala je da zna kako je tužiteljica suvlasnica stana od 1995. jer je stan bio upisan kao suvlasništvo njezinog sina, odnosno tužiteljičinog oca. Iz iskaza proizlazi kako nikada nije pozvala tužiteljicu da sklope sporazum o izvršavanju posjeda jer je i tužiteljica jedno vrijeme živjela u stanu. Navodi da joj nije predala ključeve nekretnine, iako ih je izradila u lipnju 2023., jer su počeli pregovori o kupovini njezinog suvlasničkog dijela te misli da joj je otac HN predao ključeve stana jer je on, kao njezin pravni prednik, imao ključeve.

7. Svjedokinja GN iskazivala je da u nekretnini živi njezina majka, tuženica ĆN, od 1964. te da su u nekretnini živjeli njezin otac i njezin brat HN. Iskazuje da tuženici nitko nije osporavao posjed i korištenje cijele nekretnine, kao i da je njezin brat, otac tužiteljice EN, živio u stanu a imao je i ključeve. Navodi da on tuženici nikada nije osporavao posjed cijele nekretnine. Isto tako, iskazivala je da nitko od suvlasnika nije ostvario koristi od nekretnine ili pojedinog suvlasničkog dijela. Iz iskaza proizlazi da nije postojao pisani sporazum o načinu izvršavanja posjeda cijele nekretnine. Proizlazi da su njezin pokojni brat, njegova supruga i tužiteljica EN živjeli u spornoj nekretnini. Navodi kako se tužiteljica sa zahtjevom za isplatu novčane naknade prvi put obratila u lipnju 2023., a da prije toga nije dolazila u stan niti je zahtijevala predaju u posjed, nakon čega joj je počela plaćati naknadu za korištenje suvlasničkog dijela. Iz iskaza proizlazi da se tužiteljica, niti njezina majka, nije obraćala sa zahtjevom za predaju u posjed suvlasničkog dijela nekretnine ili zahtjevom za isplatu novčane naknade, a ona i tuženica ih nisu pozivale da o tome sklope sporazum.

8. Tužiteljica EN iskazivala je da se tek u lipnju 2023. obratila tuženici ĆN i suvlasnici GN kako bi započeli pregovore oko isplate vrijednosti njezinog suvlasničkog dijela, odnosno plaćanje naknade za korištenje toga dijela. Proizlazi da njezin otac HN nije drugim suvlasnicima osporavao izvršavanje suvlasničkih ovlasti niti je to osporavao tuženici ĆN. Iskazala je da je 19. lipnja 2024. svoj suvlasnički dio prodala GN i da ne zna je li netko od suvlasnika ostvarivao koristi od njezinog suvlasničkog dijela ili cijele nekretnine. Proizlazi da je s roditeljima živjela u stanu koji se nalazi u Osijeku, Vukovarska ulica, te da ne zna je li između njezinih roditelja i tuženice postojao bilo kakav sporazum o izvršavanju suvlasničkih ovlasti. Navodi da je nitko nije pozvao na sklapanje sporazuma te da ne zna tko je plaćao režijske troškove za stan, odnosno je li to plaćala tuženica ĆN ili suvlasnica GN. Iz iskaza proizlazi da njezina majka nije dala suglasnost, u njezino ime, da se koristi cijela nekretnina te da ona, niti njezina majka, nije imale ključeve nekretnine i da su u nekretninu mogle doći jedino na poziv. Iskazivala je kako ne zna je li njezin otac imao ključeve te da je u stanu zadnji put bila prije petnaestak godina. U stan je došla na poziv djeda VN, a tuženica ĆN joj nije zabranila ulazak. Iz iskaza proizlazi da u stan nije mogla doći i boraviti dulje vrijeme.

9. Na temelju članaka 8. ZPP-a u svezi s člancima 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine”, broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017. – u nastavku: ZV) iz ranije navedenih dokaza prvo je bilo potrebno utvrditi pravni položaj tuženice ĆN, odnosno smatra li se ona poštenom posjednicom cijele nekretnine. Poštenje je trebalo ispitati u skladu s člankom 18. ZV-a, uzimajući u obzir okolnosti koje su postojale u trenutku kada je tuženica stekla posjed. Utvrđeno je da je posjed tuženice pošten jer ona ima prijavljeno prebivalište u [adresa] od 19. veljače 1986., što proizlazi iz uvjerenja o prebivalištu. To je adresa na kojoj se nalazi i sporna nekretnina, odnosno stan koji je bio suvlasništvo stranaka. Usporedbom stranačkih iskaza, kao i iskaza svjedokinje GN, utvrđeno je da ne postoji sporazum o izvršavanju suvlasničkih ovlasti. Takav sporazum tuženica nije sklopila niti s tužiteljičinim pravnim prednikom ŠN. Isto tako, utvrđeno ja da joj od 1986. do 2023. nitko nije osporavao posjedovanje cijele nekretnine te da je u tome razdoblju izvršavala faktičnu vlast u odnosu na cijelu nekretninu. Polazeći od činjenice da je tuženica ranije navedenog datuma stekla pravo posjeda, iako navodi da u stanu živi od 1965., bilo je potrebno utvrditi okolnosti koje su postojale u tom trenutku. U nedostatku pisanog sporazuma i drugih materijalnih dokaza, okolnosti su utvrđene iz ranije navedenih iskaza. Iz tuženičinog iskaza utvrđeno je da od trenutka stjecanja prava na posjed, neovisno o tome je li pravo stekla 1965. ili 1986., posjeduje cijelu nekretninu, bez obzira što je vlasnica samo jednog dijela. Isto se moglo utvrditi i analizom tužiteljičinog iskaza, kao i iskaza svjedokinje, jer su obje potvrdile da tuženica živi u nekretnini i koristi cijelu nekretninu. Svjedokinja je navela da tuženica živi u stanu od 1964., dok je tužiteljica u točki II. tužbe navela da: „Suvlasnički dio nekretnine… već dug niz godina koristi isključivo tuženica…”. Utvrđeno je da su u nekretnini s njom živjeli i suprug VN, jer je tužiteljica iskazivala kako ju je on pozvao da dođe u stan, sin HN i kćerka GN jer su o tim činjenicama istovjetno iskazivale stranke i svjedokinja. Isto tako, utvrđeno je da su s njom u stanu određeno vrijeme živjele tužiteljica i njezina majka. Proizlazi da su VN i HN u nekretnini živjeli do smrti, a GN do udaje.

10. Uzimajući u obzir ranije navedena utvrđenja, sud smatra da je tuženica ĆN poštena posjednica jer je, od trenutak stjecanja prava na posjed, izvršavala faktičnu vlast u odnosu na cijelu nekretninu. Pravo na posjed izvršavala je tako da je posjedovala cijelu nekretninu, bez obzira na suvlasničke dijelove, odnosno pravo posjeda ostalih suvlasnika i posjednika koji su s njoj živjeli u određenom razdoblju, a to je nastavila i do lipnja 2023. Polazeći od toga da je do lipnja 2023., kada se tužiteljica EN suvlasnicama obratila sa zahtjevom za predaju u posjed, odnosno isplatu novčane naknade za korištenje, proteklo više od 37 godina sud smatra da je tuženica u tom razdoblju mirno posjedovala cijelu nekretninu i da joj taj posjed nitko nije osporavao. S obzirom na to da je i tužiteljičin pravni prednik, HN, živio u nekretnini te da je u nekretnini s njim živjela i tužiteljica, smatra se da je nakon njegove smrti ona naslijedila posjed nekretnine onakav kakav je on imao, a sve u smislu članka 17. ZV-a. Zbog toga nije odlučna činjenica je li tuženica u lipnju 2023. znala da joj pripada pravo na posjed ¼ suvlasničkog dijela nekretnine jer tužiteljica nije dokazala da su drugi suvlasnici sudskim putem tražila zaštitu, odnosno podnijeli tužbu za predaju nekretnine u posjed, a i tuženica je iskazala kako je od 1995. znala da je tužiteljica suvlasnica nekretnine. Okolnosti koje su vezane za tuženičino poštenje morale su se utvrđivati s obzirom na trenutak kada je ona stekla pravo na posjed i u odnosu na činjenicu je li joj tužiteljičin pravni prednik osporavao pravo na posjed cijele nekretnine, a kako je ranije navedeno. Na temelju članka 17. ZV-a smatra se da je tužiteljica naslijedila suvlasništvo ¼ dijela stana, kao i pravo posjeda, na način kako je to imao njezin pravni prednik. Imajući na umu način posjedovanja i činjenicu da je tužiteljica zajedno s majkom, jedno vrijeme nakon smrti HN, živjela u nekretnini; izvršavala je suvlasničke ovlasti i imala je posjed suvlasničkog dijela nekretnine posredstvom majke, na isti način kako je to pravo izvršavao njezin pravni prednik. On je svoje pravo vlasništva i posjeda ¼ suvlasničkog dijela izvršavao na način da je tuženici priznao pravo posjeda cijele nekretnine, što su činili i ostali suvlasnici i suposjednici. Zbog toga se smatra da je tuženica svoje pravo vlasništva i posjeda ¼ dijela nekretnine izvršavala kao da je samostalna posjednica cijele nekretnine, a sve u smislu članka 11. ZV-a, jer nije postojao sporazum o načinu izvršavanja suvlasničkih ovlasti cijele nekretnine, a ostali suvlasnici joj takvo izvršavanje prava posjeda nisu osporavali.

11. Nakon što je utvrđeno da je tuženica ĆN poštena posjednica cijele nekretnine bilo je potrebno, na temelju članka 8. ZPP-a u svezi s člankom 38. ZV-a, utvrditi postoji li sporazum suvlasnika o načinu izvršavanja suvlasničkih ovlasti, kao i činjenicu je li tuženica, posjedovanjem cijele nekretnine, ostvarila korist čime bi vrijeđala prava ostalih suvlasnika te bi nastala obveza podjele koristi među suvlasnicima, odnosno obveza plaćanja naknade. Činjenice o tome postoji li sporazum već su iznesene u obrazloženju pod točkama 8. i 8. 1. Nije utvrđeno da postoji sporazum o načinu izvršavanja suvlasničkih ovlasti niti je utvrđeno da je takav sporazum postojao prije nego li je tužiteljica EN stekla pravo vlasništva ¼ dijela nekretnine. Vezano za postojanje takvog sporazume, sud je ocijenio kao istinite tuženičin iskaz i iskaz svjedokinje GN jer su obje iskazale da takav sporazum nije postojao, dok je tužiteljica iskazala kako ne zna je li sporazum postojao. O tome u tužbi nije ništa navedeno niti je tužiteljica predložila dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da je postojao. Isto tako, ocijenjeni su kao istiniti iskazi tuženice i svjedokinje u dijelu u kojem su navele da tuženica nije ostvarila koristi uporabom cijele nekretnine jer su to jedini dokazi u postupku iz kojih se te odlučne činjenice mogu utvrditi. Iz tužiteljičinog iskaza izveden je zaključak da posjedovanjem nekretnine ne ostvaruje koristi jer se radi o stanu u kojem živi, a što je iskazom potvrdila i svjedokinja GN. Ona je, isto tako, iskazala da nitko od suvlasnika nije ostvarivao koristi od cijele nekretnine. Iz sadržaja analiziranih iskaza može se utvrditi indicija da to nije učinjeno jer su stranke živjele u stanu, a utvrđeno je da tuženica još uvijek živi. S obzirom na navedeno, nije utvrđeno da je postojao sporazum o izvršavanje suvlasničkih ovlasti niti je u postupku dokazano da tuženica posjedom cijele nekretnine ostvaruje koristi, zbog čega bi svoje ovlasti izvršavala na način da vrijeđa pravo vlasništva ostalih suvlasnika. Ovdje je potrebno naglasiti da tuženica nije tužiteljici zabranila ulazak u nekretninu, kada je prije petnaestak godina došla u stan na poziv djeda VN, zbog čega se može smatrati da i zbog toga tuženica svoje ovlasti nije izvršavala na način da vrijeđa tužiteljičino pravo vlasništva jer joj nije zabranila dolazak, nego se radi o posljedicama narušenih obiteljskih odnosa.

12. Pregledom potvrda o plaćanju utvrđeno je da naknadu za korištenje suvlasničkog dijela plaća GN. Iznos naknade je 100,00 eura, a u razdoblju od 29. rujna 2023. do 11. prosinca 2023. uplaćeno je ukupno 603,00 eura. Ovi dokazi suprotni su činjeničnom opisu točaka V. i VI. koji je naveden u tužbi. Tužiteljica EN navela je da su joj tuženica ĆN i suvlasnica GN počele plaćati 100,00 eura mjesečne naknade za korištenje njezinog suvlasničkog dijela, a utvrđeno je da taj dio koristi samo tuženica i da naknadu plaća GN, dok tužiteljica zahtijeva isplatu 75,00 eura mjesečne naknade i to samo od tuženice. Ako tuženica koristi cijelu nekretninu, što je u tužbi navedeno a u postupku nesporno utvrđeno, nije jasno zašto je tužiteljica prihvatila isplatu od GN koja njezin suvlasnički dio ne koristi, dok istovremeno tužbom zahtijeva isplatu 75,00 eura od tuženice koja koristi cijelu nekretninu, iako joj je GN plaćala 100,00 eura. S obzirom na to da je u postupku utvrđeno kako je tuženica pošteni posjednik, da nije postojao sporazum o izvršavanju suvlasničkih ovlasti i da nije ostvarila koristi od uporabe toga dijela nekretnine, tužiteljica nema pravo zahtijevati isplatu mjesečne naknade za korištenje suvlasničkog dijela na temelju članka 38. ZV-a u svezi s člankom 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – u nastavku: ZOO). Zbog navedenoga, obrazloženje ne sadrži ocjenu ostalih dokaza niti su utvrđivane činjenice vezane za uplatu mjesečne naknade, iznos, nedostatak pasivne legitimacije te zastaru, a sve na temelju članka 338. stavka 4. ZPP-a.

13. Na temelju članka 38. ZV-a u svezi s člankom 1120. ZOO-a odlučeno je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan jer tužiteljica EN nije dokazala da je tuženica ĆN nepošteni posjednik cijele nekretnine niti je utvrđeno da tuženica ostvaruje koristi uporabom tužiteljičinog suvlasničkog dijela. Isto tako, nije utvrđeno da među suvlasnicima postoji sporazum o izvršavanju suvlasničkih ovlasti, dok je utvrđeno da tuženica izvršava faktičnu vlast u odnosu na cijelu nekretninu kao samostalni posjednik, a tako je posjedovala i tužiteljičin suvlasnički dio jer je ona takvu vrstu vlasništva i posjeda naslijedila od HN. Tuženica, u trenutku stjecanja prava na posjed niti u lipnju 2023., kada je tužiteljica zahtijevala isplatu naknade, nije znala niti je imala razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed na način kako ga je izvršavala. Kako je već navedeno, tuženica je kao suvlasnica ¼ dijela nekretnine izvršavala posjed cijele nekretnine preko 37 godina, a nitko joj nije osporavao pravo posjeda cijele nekretnine.

14. Na temelju članka 154. ZPP-a tužiteljica EN dužna je tuženici ĆN naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka jer je u cijelosti izgubila parnicu. Na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, broj 138/2023. - u nastavku: Tarifa), opunomoćeniku Berislavu Kopfu, pripada nagrada po 100 bodova (Tbr. 8. i 9.) za sastavljanje odgovora na tužbu, sudjelovanje na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi, odnosno pripada mu ukupno 300 bodova nagrade. Kako je vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54.) pripada mu ukupno 600,00 eura nagrade. Na taj iznos obračunat je i porez na dodanu vrijednost te mu pripada 750,00 eura nagrade.

15. Na temelju članka 155. ZPP-a nisu priznati troškovi sastavljanja podnesaka od 25. travnja 2024. i 6. veljače 2025. jer nisu bili potrebni za vođenje parnice, a o navodima iz tih podnesaka moglo se raspravljati na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi. Zahtjev za naknadu troškova po osnovi sudske pristojbe za odgovor na tužbu nije pravodoban jer je utvrđeno da pristojba za odgovor na tužbu nije plaćena. Na temelju članka 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine”, broj 118/2018. i 51/2023.) obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu još nije nastala niti je dospjela za plaćanje.

16. Slijedom navedenog, a na temelju članka 325. ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 3. travnja 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u tri istovjetna pisana primjerka.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po opunomoćenici

2. Tuženici po opunomoćeniku