REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-5601/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Zečević, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 11, OIB: 61989185242, koje zastupa predsjednik AG, Akademik, a njega punomoćnica Nada Ogresta, odvjetnica u Dubrovniku, radi stjecanja bez osnove, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Krešimira Zečevića, odvjetnika te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, OIB 61989185242, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 11 isplatiti tužitelju ĆG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 18.923,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.06.2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za tijek kamata na iznos dosuđen točkom I. izreke ove presude od 5.06.2024. do 26.06.2024.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, OIB 61989185242, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 11 naknaditi tužitelju ĆG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 1.853,52 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je protiv tuženika pred Općinskim sudom u Dubrovniku podnio brisovnu tužbu, koji predmet se vodio pod brojem P-620/14. U navedenom postupku je 12.01.2016. donesena prvostupanjska presuda, kojom je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti. Navedena je presuda, povodom žalbe tuženika, preinačena presudom Županijskog suda u Splitu Gž Zk-415/16 od 13.07.2017. te je tužbeni zahtjev odbijen (točka 1.), a tužitelju je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 142.578,12 kuna (točka 2.) na ime parničnih troškova. Tuženik je putem punomoćnice odvjetnice Nade Ogreste pozvao tužitelja na isplatu dosuđenih parničnih troškova, što je tužitelj, imajući u vidu ovršnost presude, a radi izbjegavanja prisilne naplate i učinio 31.10.2017. Tužitelj je protiv presude Županijskog suda podnio reviziju, no ista je odbijena, presudom Vrhovnog suda RH, Rev-186/2018 od 08.12.2020. Nakon toga, tužitelj je podnio i ustavnu tužbu te su Odlukom Ustavnog suda RH broj U-III-851/2021 od 04.06.2024., ukinute presuda Vrhovnog suda RH, Rev-186/2018 od 08.12.2020. i presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž Zk-415/16 od 13.07.2017. Obzirom da je presuda Gž Zk-415/16 Općinskog suda u Splitu ukinuta, otpala je osnova po kojoj je tuženik stekao iznos od 145.578,22 kune, što u danas važećoj valuti iznosi 18.923,36 EUR (1 EUR=7,53450). Stoga je tužitelj dopisom od 27.06.2024. pozvao tuženika da mu vrati iznos, koji je neosnovano stečen, no tuženik se na taj dopis oglušio. Tužitelj stoga traži neosnovano stečeni iznos od 18.923,36 EUR i pripadajuće kamate, sve u skladu s člankom 1111., 1115. i dr. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom svega navedenog predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu iznosa od 18.923,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom kao i naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo da su navodi tužbe djelomično točni i to u onom dijelu u kojem tužitelja nabraja sudske odluke na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev. Točno je da je punomoćnik tužitelja dopisom od 27.06.2024. pozvao tuženika na vraćanje plaćenih parničnih troškova ZG, KG i ŽG na temelju Odluke Ustavnog suda RH br. U-III-851/2021 od 4. lipnja 2024., kojom su ukinute presuda Vrhovnog suda RH Rev-186/2018 od 8.12.2020. i presuda Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Zk-415/2016 od 13.07.2017. i predmet je vraćen Županijskom sudu u Splitu na ponovno odlučivanje. U navedenom drugostupanjskom postupku punomoćnik je zastupao samo ovdje tužitelja ĆG, a na i preostale dvije stranke. Uz navedeni dopis tužitelja od 27.06.2024. nisu dostavljene punomoći ni za jednu od tri osobe koje se navode u dopisu, kojima bi punomoćnik bio ovlašten u njihovo ime zatraži naplatu odnosno vraćanje plaćenog parničnih troškova. Tužitelj je zanemario činjenicu da se tuženik pretežitim dijelom financira iz Državnog proračuna, kako je to propisano čl. 53. Statuta HAZU, koji tuženik citira i navodi da je tuženik svoja sredstva preselio na račun, koji je dio računa državnog proračuna. Tuženik i dalje ima svoj račun, ali sada kao dio računa državnog proračuna, pa da bi dao nalog za bilo koju vrstu plaćanja trećim osobama s tog računa, zahtjevi moraju biti uredni i s pripadajućim dokazima i punomoćima, a što je konkretnoj situaciji izostalo. Nadalje ističe da tuženik s pravom očekuje da će u ponovljenom odlučivanju Županijski sud u Splitu donijeti istu odluku, kojom će preinačiti presudu Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. P-620/2014., obzirom da tužena već ima pravomoćne i ovršne odluke istog pravnog osnova, na istim nekretninama, ali s drugim strankama, pa drži da bi bilo preuranjeno i neutemeljeno prihvatiti tužbeni zahtjev te predlaže isti odbiti i obvezati tužitelja na plaćanje parničnih troškova.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka proveo sve predložene dokaze, pa je tako pročitana kompletna dokumentacija priložena spisu, koja se odnosi na: presliku presude Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. P-620/14-32 od 12.1.2016. (list 5-14 spisa), presliku odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-851/2021 od 4.6.2024. (list 15-29 spisa), presliku presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 186/2018-2 od 8.12.2020. (list 30-35 spisa), presliku presude Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Zk-415/16-4 od 13.7.2017. (list 36-43 spisa), presliku dopisa punomoćnice tužene (list 44 spisa), preslike naloga za plaćanje (list 45 spisa), presliku dopisa od 27.6.2024. (list 46-47 spisa), e-mail poruka od 27.6.2024. (list 65 spisa), a pročitana je i priležeća sudska praksa (list 53-61 spisa). Tužitelj je podneskom od 21.11.2024. odustao od prijedloga da se saslušava tužitelja, pa kako nije bilo drugih dokaza, sud je glavnu raspravu, zaključio. Tuženik je u odgovoru na tužbu predlagao da se službenim putem zatraži odluka Z-917/2003 Općinskog suda u Dubrovniku u kojem se spisu nalaze odluke Gž-1771/2009 i Rev-1768/2011 radi utvrđenja nevaljanosti isprava i neistinitog sadržaja i brisanja uknjižbe, međutim, taj dokaz je sud odbio jer ocjenjuje da nije od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari. Naime, predmet spora je povrat stečenog bez osnove, pa nije ni od kakve važnosti za ovaj predmet utvrđenje nevaljanosti isprava i neistinitog sadržaja i brisanja uknjižbe jer je to predmet nekog drugog postupka. Povrh toga, tuženik niti tvrdi, a još manje dokazuje da nije bio u mogućnosti sam pribaviti navedene odluke, pa da je zbog toga potrebno da iste sud pribavlja službenim putem.

4. Nakon ovako izvedenog dokaznog postupka, ocjenjujući brižljivo sve dokaze, kako svakog pojedino, tako i sve zajedno u njihovoj ukupnosti, sve u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud ocjenjuje tužbeni zahtjev osnovanim, osim u razmjerno manjem dijelu sporednog potraživanja tijeka kamata.

5. Među strankama nije sporno da je presudom Općinskog suda u Dubrovniku P- 620/14-32 od 12. siječnja 2016. naloženo brisanje uknjižbe za 4/8 dijela dopuštene rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel, posl.br. Z-917/03 od 16.travnja 2003. na ime tuženice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zagreb u Zagrebu, vrhu cjeline prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] koje su pripisane iz zk. ul. [broj ZK uloška] u novi z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije brisanja ZGMJ za 16/32 dijela (toč.I.). Nadalje, odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na brisanje uknjižbe za 4/8 dijela dopuštene rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel, posl.br. Z-917/03 od 16.travnja 2003. na ime tuženice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zagreb u Zagrebu, vrhu cjeline prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (toč.II.). Također, točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka i to ZG iznos od 157.666.66 kn, KG iznos od 381.666,66 kn te ŽG iznos od 157.666,66 kn, sve sa zateznim kamatama tekućim od 12.siječnja 2016. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana. Sve navedeno proizlazi iz preslike presude na listovima 5 do 14 spisa.

6. Također, nije sporno da je presudom Županijskog suda u Splitu Gž Zk-415/16- 4 od 13. srpnja 2017. (list 36-43 spisa) prihvaćena žalba tuženika i preinačena je presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-620/14-26 od 12. siječnja 2016. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke i zahtjev je u tom dijelu odbijen kao neosnovan, a naloženo je tužiteljima da u roku od 15 dana nadoknade tuženici parnični trošak, i to tužitelj ZG u iznosu od 142.578,12 kuna, tužitelj KG u iznosu od 278.906,25 kuna i tužiteljica ŽG u iznosu od 142.578,12 kuna. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 186/2018-2 od 8. prosinca 2020. (list 30-35 spisa) odbijena je kao neosnovana revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu Gž Zk-415/16-4. Konačno, među strankama nema spora oko toga da je Ustavni sud Republike Hrvatske 4. lipnja 2024. donio odluku broj U-III- 851/2021 (list 15-28 spisa), kojom je usvojena ustavna tužba i ukinute su presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 186/2018-2 od 8. prosinca 2020. i Županijskog suda u Splitu Gž Zk-415/16-4 od 13. srpnja 2017. te je predmet vraćen Županijskom sudu u Split na ponovno odlučivanje.

7. Čitanjem preslike dopisa (list 44 spisa) utvrđeno je da se istim punomoćnica tuženika odvjetnica Nada Ogresta obraća punomoćniku tužitelja ZG, odvjetniku Krešimiru Zečeviću sa zahtjevom za plaćanje parničnih troškova u iznosu od 142.578,12 kn sa kamatama od 12. siječnja 2016. do isplate. Istim dopisom odvjetnica dostavlja broj računa za plaćanje te navodi da će u situaciji da plaćanje izostane, pokrenuti postupak prisilne naplate.

8. Sud je pročitao i presliku informacije o nalogu plaćanja od 31.10.2017. (list 45 spisa) iz koje proizlazi da je ZG na račun primatelja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti uplatio iznos od 142.578,12 kn po opisu plaćanja Gž Zk- 415/16- 4. Nalog za plaćanje izvršen je 31.10.2017., a što tuženik nije osporavao.

9. Čitanjem dopisa od 27.6.2024. (list 46,47 spisa) utvrđeno je da se istim punomoćnik tužitelja ZG, odvjetnik Krešimir Zečević, obraća punomoćnici tuženika, odvjetnici Nadi Ogresta, sa zahtjevom za povrat uplaćenih iznosa parničnih troškova za sve tužitelje, a među ostalim i za ovdje tužitelja ZG. Navedenu okolnost tuženik je potvrdio u svojem odgovoru na tužbu (list 51 spisa), a problematizirao je jedino nedostatak punomoći od strane odvjetnika Zečevića za sve tužitelje iz predmetnog spora. U ovom spisu uredno je priložena punomoć za zastupanje tužitelja.

10. Priložena je i preslika elektronske poruke upućene izravno tuženiku 27. lipnja 2024. (list 65 spisa), kojom odvjetnik Krešimir Zečević dostavlja dopis od 27.6.2024. s prilozima (trošak HAZU i prilozi trošak HAZU), a za koji navodi da je poslan i preporučenom poštom.

11. Sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st.1.). Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st.2.). Konačno, prema st.3. istog članka obveza vraćanja, odnosno, nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

12. Među strankama je sporno da li je donošenjem odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojom je ukinuta presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske i presuda Županijskog suda u Splitu na temelju koje se tuženik naplatio s osnova parničnih troškova od ovdje tužitelja, došlo do stjecanja bez osnove kao i obveze da tuženik vrati ovdje tužitelju primljeno s osnova takve presude. Naime, tvrdnja je tuženika u ovom postupku da parnični postupak, iz kojeg potječe sporna ukinuta presuda, na temelju koje je tužitelj tuženiku isplatio iznos parničnih troškova od 142.578,12 kn, nije okončan te da očekuje da će u ponovljenom odlučivanju biti donesena ista odluka. Takva tvrdnja ovom sudu nije prihvatljiva. To stoga jer je pravomoćna i ovršna presuda Županijskog suda u Splitu Gž Zk-415/16-4 od 13.7.2017., koja je ukinuta odlukom broj U-III-851/2021 Ustavnog suda Republike Hrvatske od 4. lipnja 2024., u vrijeme plaćanja od strane tužitelja, predstavljala valjanu pravnu osnovu tuženikova stjecanja navedenog iznosa. Ukidanjem te presude ta je osnova otpala, pa je na temelju odredbe čl.1111.st.3. ZOO-a tada nastala obveza vraćanja navedenog iznosa. Stoga je tuženik u obvezi vratiti tužitelju primljeni iznos, neovisno o rezultatu ponovnog suđenja jer će presuda u tom ponovljenom postupku predstavljati samostalnu osnovu na temelju koje će eventualno tužitelj biti dužan namiriti tuženiku tražbinu u skladu s tom presudom ili tome neće biti tako.

13. Budući je u konkretnoj situaciji nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj platio utuženi iznos na temelju presude, koja je ukinuta, to je nastalo stjecanje bez osnove i primatelj (ovdje tuženik) je dužan vratiti stečeno. U smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

14. Tužitelj potražuje zatezne kamate od dana nakon dana kada je ukinuta ranija presuda, odnosno, od 5. lipnja 2024.. Sukladno odredbi čl. 1117.st.2. ZOO-a stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno po osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kada je postao nepošten. U konkretnoj situaciji, međutim, ovaj sud nema podatak o tome kada je strankama dostavljena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, a tužiteljska strana, tijekom ovog postupka, nije dokazala niti predložila ikakav dokaz o tome kada je tuženik zaprimio odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojom je ukinuta ranija presuda. Stoga je ocjena ovog suda da je tuženik tužitelju dužan vratiti utuženi iznos zajedno s zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od dana kada je sam tuženik učinio nespornim da ga je tužitelj pozvao na vraćanje 27.6.2024. jer je evidentno da mu je tada bez ikakve sumnje bilo poznato da neosnovano primljen iznos mora vratiti. Kamata je stoga dosuđena od 27.6.2024. do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st.2. ZOO-a, a kako je to određeno u izreci ove presude, dok je zahtjev za tijek kamata na dosuđeni iznos od dana nakon donošenja odluke 5.6.2024. odbijen kao neosnovan jer nema dokaza da je već idućeg dana kad je odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske donesena, ista tuženiku i dostavljena.

15. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23- dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik, kao i vrijednost predmeta spora te činjenicu da nije uspio u razmjerno malom dijelu zahtjeva za sporedno potraživanje tijeka kamata. Tako mu je priznat trošak zastupanja kako slijedi:

za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7/1 Tarife),

za pristup na ročište 19.03.2025. 250 bodova (Tbr. 9/1 Tarife),

-za sastav podneska od 21.11.2024. 250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), što ukupno iznosi 750 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 € prema važećoj Tarifi, ukupno iznosi 1.500,00 €, a uvećano za troškove plaćene sudske pristojbe na tužbu od 117,84 € te na presudu u iznosu od 235,68 € čini ukupno dosuđen iznos troškova parničnog postupka od 1.853,52 €. Tužitelju nije dosuđen kao potreban u smislu čl. 155. ZPP-a zatraženi trošak sastava podneska od 10.12.2024., kojim požuruje postupanje suda. Odluka o kamatama na dosuđene parnične troškove donijeta je u smislu čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a.

Zagreb, 3. travnja 2025.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna:

- pun. tužitelja uz pristojbu na presudu

- pun. tuženika