Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-91/2023-35

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Marini Burić, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Grad Osijek, Osijek, Franje Kuhača 9, OIB:30050049642, zastupan po punomoćnici Tihani Ranđelović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović, Osijek, radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Željke Radoš Radičević, odvjetnice iz Osijeka, te punomoćnice tuženika, uz javnu objavu dana 03. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva na garaži označenoj brojem 64, kao posebnog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] od 184 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi [adresa], a koji poseban dio je neodvojivo povezan sa suvlasništvom zajedničkih dijelova predmetne nekretnine u neutvrđenom omjeru, što je tuženik GRAD OSIJEK, OIB:30050049642, dužan priznati i trpjeti upis tog prava tužitelja u zemljišnoj knjizi.

II. Nalaže se tuženiku Grad Osijek, Osijek, Franje Kuhača 9, OIB:30050049642, da tužitelju EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.849,68 eura (tisućuosamstočetrdeset- deveteurašezdesetosamcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 03. travnja 2025. pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali zahtjev za naknadu troška tužitelja od 150,00 eura (stopedeseteura) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 13. veljače 2023. podnio protiv tuženika tužbu koju je podneskom od dana 22. listopada 2024. uredio u odnosu na identifikaciju predmetne nekretnine kao što je navedeno pod I. izreke presude. Tužitelj tužbu obrazlaže navodeći da su on i njegova supruga 1979. dobili stanarsko pravo na stanu u zgradi u [adresa], koji su kasnije otkupili i postali vlasnici istog, a stan se nalazi u jednoj od zgrada u nizu koje čine stambeni kompleks u naselju u Osijeku pod nazivom [adresa]. Samoupravna interesna zajednica (SIZ) za stanovanje je 1980. -ih godina za potrebe stanara tog stambenog kompleksa, u blizini zgrada sagradila 80 garaža, a jedan od kupaca garaže je bio i MC, koji je predmetnu garažu kupio kupoprodajnim ugovorom sklopljenim dana 25. ožujka 1983. za iznos od 90.000,00 dinara. On je kao kupac sa PC kao prodavateljem sklopio ugovor o kupnji predmetne garaže na Jug-u II, dana 14. svibnja 1992. za iznos od 4.500,00 DEM i od tada je pa nadalje u posjedu predmetne garaže, a sve te garaže izgrađene u nizu na kč. br. [katastarska čestica], su bile upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i kč. br. [katastarska čestica] upisane uz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a uknjižene kao vlasništvo Grada Osijeka u zemljišnoj knjizi. Smatra da se nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne garaže, koji posjed traje od 1992. godine pa nadalje, pa su se stekli zakonom propisani uvjeti za utvrđenje vlasništva dosjelošću. Nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke, podneskom od 22. listopada 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka kojim je utvrđeno da je nakon podnošenja tužbe parcelacijom i spajanjem dijelova katastarskih čestica, promijenjeno katastarsko stanje, čime je utvrđeno da je objekt garaže imenovan kao "Kaštelanska garaža" na kč. br. [katastarska čestica] od 184 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja je kč.br. nastala od ranijih kč. br. [katastarska čestica] od 89 m² i kč. br. [katastarska čestica] od 109 m². Vještak je utvrdio da se njegova garaža označena brojem 64 u površini od 17 m², nalazi u nizu pojedinačno izgrađenih garaža, što znači da ta garaža predstavlja posebnu uporabnu cjelinu i poseban dio nekretnine (etažno vlasništvo) u smislu čl. 66. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i koje vlasništvo garaže je neodvojivo povezano sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine na kojem je uspostavljeno. Kako je došlo do promjena u katastarskom operatu na temelju kojih je u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana kč. br. [katastarska čestica] od 184 m² u naravi [adresa], koja nekretnina se sastoji od niza pojedinačno izgrađenih garaža, od kojih svaka predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu i poseban dio cijele nekretnine, uređuje svoj tužbeni zahtjev podneskom od 22. listopada 2024. . Napominje da je njegov posjed neprekinut i za cijelo vrijeme dosjedanja ničim uznemiravan. Navodi da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini – garaži broj 64, od 17 m², kao jednoj od niza garaža, kao posebnog dijela nekretnine " [adresa] garaža", kč. br. [katastarska čestica] od 184 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Samoupravna interesna zajednica za stanovanje je na navedenoj lokaciji, koja je ranije bila označena sa „Jug II“, sagradila veći broj garaža, te je 25. ožujka 1983. sa njegovim prednikom PC sklopila kupoprodajni ugovor temeljem kojeg je istom prodala jednu garažu i čime je isti stekao zakonit i savjestan posjed garaže kao uvjet za početak tijeka dosjelosti, jer je imao zakonit pravni osnov, dok je on temeljem kupoprodajnog ugovora sa PC od dana 14. svibnja 1992. tu garažu kupio i garaža mu je predana u posjed i koji mirni posjed uživa od tada pa nadalje, bez ičijeg ometanja. Napominje da je sukladno odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji je bio na snazi u vrijeme kupovine garaže, bilo propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, te da se na stvari u društvenom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću, a koja je odredba kasnije ukinuta. Stoga uračunavanjem posjedovanja garaže svog pravnog prednika MC već prema čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, ispunili su se uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću, a na već zakonito stečeno pravo vlasništva ne može se primijeniti odredba iz čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kako to tuženik smatra, jer je taj Zakon stupio na snagu 01. siječnja 1997. ("Narodne novine" broj 91/96.), a protiveći se njegovom pravu, tuženik nije cijenio i odredbu iz čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U ugovoru o kupnji garaže od 14. svibnja 1992. jasno je određen predmet kupoprodaje, jer je prodavatelj MC na lokaciji [adresa] od Samoupravne interesne zajednice za stanovanje kupio samo jednu garažu koju je imao u posjedu i koju mu je prodao i koja je identificirana od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Omrčena u ovome postupku. Stoga je dosjelošću stekao vlasništvo samo točno označene predmetne garaže. Za utvrđivanje prava vlasništva dosjelošću na nepokretnoj stvari potrebno je samo utvrditi postojanje samostalnog posjeda određene kvalitete i neprekidno trajanje zakonom određenog vremena, kako prema Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, tako i prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. On je temeljem zakona stekao pravo vlasništva na garaži u vrijeme važenja dvojnog prava vlasništva (društvenog i privatnog), pa je stoga tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje tog prava kako bi imao legitimitet pristupiti sklapanju ugovora o etažiranju. Upravo iz tog razloga, ne može se utvrditi određeni omjer suvlasništva u odnosu na njega na nekretnini na kojoj se nalazi garaža, a bez da se prvo utvrdi vlasnikom garaže, kao posebnog dijela. Vještak je u nalazu potvrdio da je predmetna garaža samostalna uporabna cjelina, temeljem čega će se prilikom provedbe ugovora o etažiranju između suvlasnika, kao vlasnika posebnih dijelova, ista potvrda trebati priložiti. U nalazu je vještak dao mišljenje da je u slučaju utvrđivanja da su ispunjeni uvjeti za dosjelost moguće upisati vlasništvo posebnog dijela, između ostalog i etažiranjem cijele nekretnine, a koja se sastoji od deset garaža sagrađenih na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi navodima iz tužbe i tužbenom zahtjevu u cijelosti budući se iz priloženog "pregled kupaca koji su kupili garaže na lokaciji [adresa]", kao niti iz kupoprodajnog ugovora o kupovini garaže sa PC od 25. ožujka 1983., ne može zaključiti koju garažu je tužitelj kupio, kolika je površina garaže, na kojoj se čestici ili adresi nalazi predmetna garaža, te ugovor o kupnji nije ovjeren. Napominje da je u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik obje kč. br. [katastarska čestica], [adresa], uređeno zemljište od 109 m2 i kč. br. [katastarska čestica], [adresa], uređeno zemljište od 109 m2, obje u k. o. [katastarska općina], dok garaže nisu upisane. Kako iz priložene uz tužbu dokumentacije predmetna garaža nije identificirana, tužitelj mora dokazati koju je garažu kupio, gdje se nalazi i kolika je površina predmetne garaže. Ukoliko tužitelj dokaže navedeno, rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su bile u društvom vlasništvu iznosi 40 godina, računajući od dana 08. listopada 1991., ukoliko je posjed samo pošten, sukladno čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tijekom postupka nakon nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke, navodi da se protivi preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 22. listopada 2024. i smatra da tužitelj nije stekao pravo vlasništva dosjelošću, jer ugovor o kupoprodaji nije ovjeren, nema točnu oznaku zemljišta niti garaže koja je predmet kupoprodaje pa kao takav ne može predstavljati ispravu koja se može smatrati pravnom osnovom za stjecanjem prava vlasništva, pa posjed tužitelja nema potrebnu kakvoću za stjecanjem prava vlasništva redovitom dosjelošću, a sve i da je tužitelj pošten posjednik, rok za stjecanje prava vlasništva je 40 godina i počinje teći od 08. listopada 1991. i još nije istekao. Napominje da je vlasništvo posebnog dijela nekretnine nedjeljivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine i uspostavlja se sukladno odredbama Glave IV., Odjeljka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a etažiranjem se ne može steći pravo vlasništva, ukoliko ranije nije postojalo suvlasništvo na navedenoj nekretnini, kao što je to slučaj na kč. br. [katastarska čestica] na kojoj suvlasništvo nije uspostavljeno. Sve i da je tužitelj suvlasnik sporne kč.br., isti nije proveo postupak etažiranja, nije ishodio plan posebnih dijelova nekretnine, niti potvrdu da su posebni dijelovi nekretnine samostalne uporabne cjeline, a vještačenjem kojim je identificirana čestica i situacijski plan u prilogu ne predstavljaju dokumentaciju potrebnu za uspostavu etažnog vlasništva.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je saslušao tužitelja i svjedoka LC, proveo očevid na licu mjesta dana 11. srpnja 2024. uz stalnog sudskog vještaka za geodeziju Tomislava Omrčena, proveo geodetsko vještačenje, pročitao nalaz i mišljenje vještaka, izvršio uvid u pregled kupaca koji su kupili garaže na lokaciji [adresa] u razdoblju od 1980. -1986. godine, Ugovor o kupnji garaže od 14. svibnja 1992., izvod geo portala za čestice u [adresa] u [adresa], povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. broj [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], te zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

4. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je 1991. kupio predmetnu garažu od prodavatelja MC i isplatio mu tom prilikom kupoprodajnu cijenu za garažu, a na toj garaži je pisao broj 64, te mu je MC predao ključeve od garaže, izveo psa kojeg je držao u toj garaži i nakon toga odselio iz Osijeka, a što su sve potvrdili svojim potpisom svjedoci na ugovoru o kupoprodaji susjed ZC i njegova supruga KC koji su u međuvremenu umrli. Otkako je kupio tu garažu on je u posjedu te garaže, u kojem posjedu ga nikada nitko nije smetao, a niti polagao prava na tu garažu. Garaža se nalazi u nisu od 10 garaža, udaljena je 50-tak metara od njegovog stana, u garaži drži svoj automobil, dok se s druge strane nalazi niz od još 10 garaža.

5. Iz iskaza svjedoka LC proizlazi da stanuje na adresi u [adresa] od 1981. godine u čijoj se neposrednoj blizini zgrade nalazi 20 garaža od [adresa] prema školi, te se garaže nalaze i prema Biogradskoj ulici i pravcu Šećerane. U blizini [adresa] se nalazi njegova garaža, a također i predmetna garaža koju koristi tužitelj i koja se nalazi u nizu od 10 zidanih garaža, a nasuprot još 10 zidanih garaža. Navodi da je vlasništvo svoje garaže stekao kupoprodajom, platio za nju porez, a ugovor mu je sastavljen u odvjetničkom uredu i da je treći vlasnik. Poznato mu je da tužitelj koristi garažu koja je nasuprot njegove garaže, nalazi se četvrta lijevo u nizu gledajući od njegove garaže, a koju je garažu tužitelj davno kupio od jednog bračnog para koje je znao iz viđenja i koji su držali psa u tužiteljevoj garaži. Poznato mu je da tužitelj otkako je kupio predmetnu garažu istu koristi i nikada nije imao problema vezano za posjed te garaže, te u garaži drži osobni automobil.

6. Na očevidu na licu mjesta dana 11. srpnja 2024. tužitelj je sudu i nazočnom vještaku geodetske struke pokazao gdje se nalazi garaža koja je predmet ovoga postupka te je utvrđeno da se radi o garaži broj 64 koja se nalazi u nizu među deset garaža koje nemaju adresu, a nalaze se u blizini zgrade [adresa] ([adresa]) u [adresa].

7. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Tomislava Omrčena od 19. srpnja 2024. kojeg je sačinio nakon utvrđene identifikacije predmetne garaže, proizlazi da se predmetna garaža nalazi u nizu pojedinačno izgrađenih garaža na rednom broju 64 u površini od 17 m², na novoj kč. br. [katastarska čestica], [adresa] od 184 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja je pozicija predmetne garaže naznačena na priloženom situacijskom planu – 1, od 18. srpnja 2024. Navodi da kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koje su navedene u tužbenom zahtjevu od 13. veljače 2023. više ne postoje, odnosno da je parcelacijom i spajanjem dijelova katastarskih čestica promijenjeno katastarsko stanje, čime je utvrđeno da je objekt garaže imenovan kao " [adresa] na kč. br. [katastarska čestica] od 184 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja je kč.br. nastala od ranijih kč. br. [katastarska čestica] od 89 m² i kč. br. [katastarska čestica] od 109 m². Vještak navodi da je izvršeno evidentiranje objekta – garaže na kč. br. [katastarska čestica], temeljem obavijesti katastra, te rješenja broj UP/I-04-4150/1-1980 od 22. listopada 1980. o odobrenju za upotrebu Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Osijek, Komiteta za urbanizam i komunalne poslove. Navodi da se u sklopu upisane garaže nalaze 10 pojedinačnih garaža kako je naznačio u izrađenim situacijskim planovima 1 i 2 za predmetnu garažu. Predmetna garaža prvotno se nalazila na staroj kč. br. [katastarska čestica] za vrijeme izdavanja rješenja broj UP/I-04-4150/1-1980 od 22. listopada 1980. o odobrenju za upotrebu Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Osijek, Komiteta za urbanizam i komunalne poslove, zatim na staroj kč. br. [katastarska čestica], a sada se nalazi na novoj kč. br. [katastarska čestica] Kaštelanska garaža od 184 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nadalje navodi da je povijesna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi predmetna garaža, u periodu izdavanja rješenja broj UP/I-04-4150/1-1980 od 22. listopada 1980. o odobrenju za upotrebu Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Osijek, Komiteta za urbanizam i komunalne poslove, bila društveno vlasništvo sa upravljanjem nekretninama Općinska skupština Osijek, te je poveznica sa povijesnom promjenom na katastarskim česticama iz katastra prenumeracijom dijela kč. br. [katastarska čestica] od 21786 m², nastanak kč. br. [katastarska čestica] od 89 m² i druge, a nakon toga spajanjem kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] nastanak nove kč. br. [katastarska čestica], a što je vidljivo na situacijskom planu – 2 od 18. srpnja 2024. godine. Mišljenja je da postoji mogućnost da tužitelj izvrši upis u svoju korist na tri načina i to: 1) upisom kao suvlasnika sa sadašnjim vlasnikom predmetne parcele, 2) etažiranjem predmetne garaže i parcele te nakon toga upis kao etažni vlasnik, 3) parcelacijom pojedinačnih garaža te upisom vlasništva na novo nastalu parcelu.

8. Uvidom u Pregled kupaca Samoupravne interesne zajednice koji su kupili garaže na lokaciji JUG-II u razdoblju od 1980.-1986. godine, utvrđeno je da je MC na temelju kupoprodajnog ugovora od 25. ožujka 1983. kupio garažu broj 64 za koju je dana 05. prosinca 1983. platio cijenu od 90.000,00 dinara.

9. Tužitelj svoj zahtjev temelji na dosijedanju tvrdeći da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.)

10. Među strankama nije sporno:

- da je nakon podnošenja tužbe uslijed parcelacije i spajanjem dijelova katastarskih čestica, promijenjeno katastarsko stanje na način da je kč. br. [katastarska čestica] od 184 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], nastala od ranijih kč. br. [katastarska čestica] od 89 m² i kč. br. [katastarska čestica] od 109 m², upisanih k. o. [katastarska općina],

- da je povijesna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi garaža za koju tužitelj tvrdi da je na istoj stekao pravo vlasništva dosjelošću, u periodu izdavanja rješenja broj UP/I-04-4150/1-1980 od 22. listopada 1980. o odobrenju za upotrebu Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Osijek, Komiteta za urbanizam i komunalne poslove, bila društveno vlasništvo sa upravljanjem nekretninama Općinska skupština Osijek, te je poveznica sa povijesnom promjenom na katastarskim česticama iz katastra prenumeracijom dijela kč. br. [katastarska čestica] od 21786 m² nastanak kč. br. [katastarska čestica] od 89 m² i druge, a nakon toga spajanjem kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] nastanak nove kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina],

- da se garaža koja je predmet identifikacije nalazi u nizu 10 pojedinačnih garaža i prvotno se nalazila na staroj kč. br. [katastarska čestica] za vrijeme izdavanja rješenja broj UP/I-04-4150/1-1980 od 22. listopada 1980. o odobrenju za upotrebu Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Osijek, Komiteta za urbanizam i komunalne poslove, zatim na staroj kč. br. [katastarska čestica], a sada se nalazi na rednom broju 64 u površini od 17 m², na novoj kč. br. [katastarska čestica], [adresa] garaža od 184 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

- da je MC naveden u popisu kupaca koji su od Samoupravne interesne zajednice za stanovanje kupili garaže na lokaciji JUG-II i to kao kupac garaže broj 64 temeljem kupoprodajnog ugovora od 25.03.1983. i uplaćene kupoprodajne cijene dana 05.12.2023. u iznosu od 90.000,00 dinara,

- da tuženik nikada nije bio u posjedu garaže koja je predmet postupka.

11. Među strankama je sporno da li je garaža koja se nalazi u nizu od 10 pojedinačno izgrađenih garaža, na rednom broju 64 u površini od 17 m², na novoj kč. br. [katastarska čestica], Kaštelanska garaža od 184 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], garaža koju je tužitelj kupio od MC dana 14. svibnja 1992. i da li je na istoj stekao pravo vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 4. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

12. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

13. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

14. Odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka

15. Odredbom čl. 11. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, propisano je da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik. Posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

16. Odredbom članka 18. st. 1., 2., 3. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

17. Slijedom navedeno proizlazi da je za stjecanje vlasništva dosjelošću potreban zakonit, istinit i pošten posjed nekretnine (redovna dosjelost) ili barem pošten posjed nekretnine (izvanredna dosjelost).

18. Odredbom čl. 66. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno.

19. Tužitelj tvrdi da je njegov posjed kvalificiran, odnosno da je zakonit, istinit i pošten. Tvrdi da je posjed zakonit, jer je vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem pravnog posla, tj. Ugovora o kupnji garaže na JUGU II od 14. svibnja 1992., a njegov prednik MC, temeljem kupoprodajnog ugovora od 25. ožujka 1983. Zakonitost posjeda kao pretpostavku stjecanja prava vlasništva na nekretnini na temelju dosjelosti, dužan je dokazati tužitelj.

20. Cijeneći sadržaj Ugovora o kupnji garaže na JUGU II od 14. svibnja 1992., ovaj sud utvrđuje da je tužitelj kao kupac od MC iz [adresa], kao prodavatelja, kupio garažu u [adresa], te mu isplatio kupoprodajnu cijenu od 4.500,00 njemačkih maraka u gotovini, što su kao svjedoci potvrdili ZC iz [adresa], broj osobne iskaznice: [broj osobne iskaznice] i KC iz [adresa], broj osobne iskaznice: [broj osobne iskaznice], a koju je garažu MC kupio od Samoupravne interesne zajednice za stanovanje temeljem kupoprodajnog ugovora od 25. ožujka 1983. i te uplatio kupoprodajnu cijenu dana 05. prosinca 2023. u iznosu od 90.000,00 dinara.

21. Zakonitost posjeda kao pretpostavku stjecanja prava vlasništva na nekretnini na temelju dosjelosti, dužan je dokazati tužitelj. Sud smatra da je tužitelj dokazao da su i on i prednik MC, imali zakonit posjed, dakle, valjani pravni temelj za posjedovanje (kupoprodajni ugovor od 14. svibnja 1992. i kupoprodajni ugovor od 25. ožujka 1983. i plaćena cijena u cijelosti). Identifikacija predmetne garaže proizlazi iz naznake njenog broja 64 u Pregledu kupaca koji su kupili garaže na lokaciji JUG-II, a koje je garaže sagradila Samoupravna interesna zajednica za stanovanje na lokaciji [adresa], te je prodavatelj MC jedinu garažu koju je kupio dana 25. ožujka 1983. pod brojem 64, prodao dana 14. svibnja 1992. tužitelju, koji mu je odmah platio kupoprodajnu cijenu, a što su potvrdili svojim potpisima i brojevima osobnih iskaznica svjedoci kupoprodaje KC i ZC iz [adresa]. Identifikaciju garaže je potvrdio stalni sudski vještak za geodeziju Tomislav Omrčen, očevidom na licu mjesta dana 11. srpnja 2024. i temeljem materijalne dokumentacije na koju se poziva u nalazu i mišljenju, utvrdivši da se predmetna garaža označena brojem 64 u površini od 17 m², nalazi u nizu pojedinačno izgrađenih garaža, pa stoga predstavlja posebnu uporabnu cjelinu i poseban dio nekretnine (etažno vlasništvo) u smislu čl. 66. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i koje vlasništvo garaže je neodvojivo povezano sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine na kojem je uspostavljeno. Pored navedenog, sud utvrđuje da tužiteljev posjed istinit, jer nije pribavljen ni silom, ni potajno, ni prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, a što su potvrdili svjedoci kupoprodaje dana 14. svibnja 1992. kao i svjedok LC u svom iskazu pred ovim sudom u kojem navodi da je tužitelj u posjedu predmetne garaže otkako ju je kupio, dakle od 14. svibnja 1992. i da ju koristi kao vlasnik cijelo vrijeme držeći u njoj svoj osobni automobil, te se sjeća bračnog para čija je bila garaža, koji su prodali tužitelju garažu. Također sud tijekom ovog postupka nije utvrdio da se radi o nepoštenom posjedu, a kako se poštenje predmnijeva, te tuženik nije dokazao drugačije, posjed tužitelja je i pošten. Svjedok LC u svom iskazu potvrđuje navode tužitelja da je isti od kako je kupio predmetnu garažu u mirnom i nesmetanom posjedu iste, a nesporno je da tuženik Grad Osijek nikada nije bio u posjedu te garaže.

22. Sukladno navedenom, sud smatra da je tužiteljev posjed zakonit, istinit i pošten, kao i njegovog prednika MC od 25. ožujka 1983., te su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, sukladno čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno da je tužitelj ispunjenjem uvjeta temeljem zakona, dosjelošću to pravo stekao na predmetnoj nekretnini - garaži broj 64 od 17m² kao posebnog dijela nekretnine „ [adresa] na kčbr. [katastarska čestica] od 184m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je protekao zakonski rok od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kao i da je tužiteljev prednik MC kupivši predmetnu garažu dana 25. ožujka 1983. temeljem kupoprodajnog ugovora od Samostalne samoupravne zajednice za stanovanje, stekao zakonit i savjestan posjed te garaže kao uvjet za početak tijeka dosjelosti, jer je imao zakonit pravni osnov.

23. Ovdje treba napomenuti da se u konkretnom slučaju ima primijeniti članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" Međunarodni ugovor, broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02.,1/06.), te je Republika Hrvatska kao članica Europske unije i Vijeća Europe, dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.) i njezinih Protokola, kao i pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog suda za ljudska prava (odjeljak II. 2. Konvencije). Odlučne činjenice, u smislu zauzetih pravnih stajališta u spomenutoj recentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava, predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 08. studenog 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava: da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava. Tako je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na početak računanja roka dosjelosti za nekretnine koje su bile u društvenom vlasništvu u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018., zauzeo pravno shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. Naime, odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96) iz 1996. je u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenoga 1999. godine, Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke broj U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.). Navedeno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Zahtjev broj: 35298/04 Trgo protiv Hrvatske, Zahtjev broj: 22768/12 Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske, Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je: "U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao

- s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

24. Dakle, u vrijeme potrebno za dosjelost na nekretninama koje su se na dan 08. listopada 1991. nalazile u društvenom vlasništvu, uračunava se i vrijeme prije 08. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba.

25. Vještak je također utvrdio da je objekt garaže imenovan kao " [adresa] garaža" na kč. br. [katastarska čestica] od 184 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja je kč.br. nastala od ranijih kč. br. [katastarska čestica] od 89 m², zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] od 109 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. i da predmetna garaža ima broj 64. Kako je nakon utvrđenja vještaka, tužitelj podneskom od dana 22. listopada 2024. uredio tužbeni zahtjev u odnosu na tijekom postupka novonastalu kč.br. i oznaku broja garaže koju je identificirao vještak, sud ovako uređenje tužbenog zahtjeva nije smatrao preinakom. Naime, promjena istovjetnosti zahtjeva postoji onda kada se prvotno postavljeni zahtjev zasniva na jednom životnom događaju, jednom činjeničnom stanju, odnosno jednom pravnom odnosu i kada se novopostavljeni zahtjev, neovisno kako je to nazvano: pojašnjenjem, preciziranjem i sl., zasniva na drugim činjenicama, drugom događaju ili pravnom odnosu koji nema sličnosti s prvim, a niti je identičan prvom. Kod ovakvog preinačenja tužitelj postavlja jedan sasvim novi zahtjev u tužbi, o kome se do tada nije raspravljalo u parnici koja teče. Promjena istovjetnosti zahtjeva predstavlja ustvari posebno povećanje, povlačenje, ranije istaknutog zahtjeva, njegovo zamjenjivanje drugačijim novim zahtjevom. Dakle, tužbeni zahtjev je novi ukoliko tužitelj mijenja njegovu sadržajnu ili njegovu pravnu osnovu.

26. Dakle, u ovom slučaju se ne radi o postavljanju novog zahtjeva o kome se do sada nije raspravljalo, ne radi se ni o povećanju, ni povlačenju prvotnog zahtjeva, niti zamjenjivanju tog zahtjeva nečim drugim, jer nije došlo do mijenjanja sadržaja zahtjeva niti pravne osnove. Naprotiv, radi se o istom životnom događaju i jednom pravnom odnosu. Prema tome preciziranje i uređenje tužbenog zahtjeva u okviru istog činjeničnog stanja, koje je tužitelj učinio u podnesku od 22. listopada 2024. sukladno nalazu i mišljenju vještaka geodezije u odnosu na identifikaciju predmeta spora i novonastale kč.br., ne predstavlja preinaku tužbe kako to tuženik smatra u podnesku od 21. studenog 2024., pa stoga sud u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja od 22. listopada 2024. nije niti odlučivao rješenjem u smislu odredbe čl. 191. Zakona o parničnom postupku, jer se ne radi o preinaci tužbe.

27. Slijedom navedenog, tužitelj je dokazao osnovanost svoga tužbenog zahtjeva da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini - garaži broj 64 kao posebnog dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] od 184m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi [adresa], te time stekao legitimitet pristupiti sklapanju ugovora o etažiranju, a zbog čega je i pokrenuo ovu parnicu.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

29. Zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška od 1.999,68 eura je osnovan do iznosa od 1.849,68 eura i sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćnici odvjetnici na ime sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7.t.1.), te podneska od 26.02.2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.t.4.), a od dana 22.10.2024. i 20.02.2025. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), te zastupanja na ročištima od 19.10.2023., 12.02.2024. i 27.02.2025. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), te na ročištu za objavu presude dana 03.04.2025. od 100,00 eura (Tbr. 9.t.3.), a što iznosi 1.350,00 eura i u skladu je s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023), te sa troškom geodetskog vještačenja i izlaska suda na očevid na licu mjesta od 11.07.2024. od 400,00 eura i troškom plaćene pristojbe na tužbu od 33,23 eura i na presudu od 66,45 eura, ukupno iznosi 1.849,68 eura i u skladu je s odredbom čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1.-4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

30. Preostali zahtjev tužitelja za naknadom troška od ukupno 150,00 eura, na ime sastava podneska od 23.04.2024., 10.05.2024. i 18.06.2024. u iznosima od po 50,00 eura je neosnovan, jer nije nužan trošak sukladno čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku, budući se u tim podnescima ne iznosi ništa novo, već se samo požuruje postupanje suda, radi čega je odlučeno kao u izreci pod III.

U Osijeku, 03. travnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćnici tužitelja

2.Punomoćnici tuženika