Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-1187/2023-23

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vedrani Švedl Blažeka, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Željko Švedl & Vedrana Švedl Blažeka j.t.d. iz Osijeka, protiv tuženika Grad Osijek, Osijek, Franje Kuhača 9, OIB:30050049642, zastupan po punomoćnici Tihani Ranđelović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović, Osijek, radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice, te punomoćnice tuženika, uz javnu objavu dana 03. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva dosjelošću nad nekretninom upisanom kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku, k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška] u naravi dvorište i izgrađeno zemljište u selu ukupne površine 59 m² na ime tuženika, što je tuženik GRAD OSIJEK, Osijek, Franje Kuhačeva 9, OIB: 30050049642, dužan priznati te trpjeti na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi navedene nekretnine sa svojeg imena na ime tužitelja.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku GRAD OSIJEK, Osijek, Franje Kuhačeva 9, OIB: 30050049642, naknadi prouzročeni parnični trošak od 187,50 eura (stoosamdeset- sedameurapedesetcenti) u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali zahtjev tuženika za naknadu troška od 53,08 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 08. rujna 2023. podnio tužbu protiv tuženika koju obrazlaže navodeći da je vlasnik nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška], u naravi kuća br. 67., zgrada i dvor [adresa]², koju je stekao kupoprodajnim ugovorom još 1973. godine i od tada se nalazi u njenom kvalificiranom posjedu. Tužitelj je istovremeno stupio u posjed dijela nekretnine za koju je krajem 2013. utvrdio da je uknjižena na ime tuženika, riječ je o nekretnini upisanoj u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. broj: [broj ZK uloška] u naravi dvorište i izgrađeno zemljište u selu ukupne površine 59 m². Nakon stupanja u posjed nekretnine koju je kupio u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška], a koja je predmet ovog spora, izgradio je prostorije (ostava i pomoćna prostorija) i od tada ih koristi. Tuženik nikada od 1973. pa nadalje nije posjedovao, realizirao vlasnička prava ili polagao prava na predmetnu nekretninu. Navodi da je u 2018. proveo legalizaciju objekta izgrađenih na spornoj nekretnini nad kojom je kao vlasnik upisan tuženik, a proces je započet 2013. s ciljem da ozakoni i objedini svoje nekretnine. U studenom 2018. od tuženika je zatražio donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice odnosno zemljišta nužnog za redovitu uporabu građevine, te je došlo do formiranja čestice koja je ovdje predmet utuženja. Nakon izrađenog elaborata umjesto čestice 2043 formirane su čestice 2043/1 i 2043/2 koja je i dalje od 1973. u njegovom kvalificiranom posjedu. Budući da je u posjedu predmetnih nekretnina (koji ispunjava zakonske temelje stjecanja prava vlasništva dosjelošću) od 1973. do danas što je 50 godina nesmetanog, neprekidnog, samostalnog i kvalificiranog posjeda time, je ispunio zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, sukladno odredbi čl. 159. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći da n ije sporno da je tužitelj vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća br. 67, zgrada i dvor [adresa]². Iz priloženih kupoprodajnih ugovora je vidljivo kako je tužitelj kupio upravo navedenu česticu, dok k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika nije bila predmet kupoprodaje. Tužitelj je na k. č. br. [katastarska čestica], koja je prije parcelacije bila dio k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, sagradio pomoćnu zgradu te za istu ishodio rješenje o izvedenom stanju i rješenje o utvrđivanju građevne čestice, a navodi da je tek 2013. saznao da je predmetna čestica u vlasništvu tuženika, te navodi kako je u posjedu predmetnih nekretnina od 1973., pa smatra da je time ispunio pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Smatra kako tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer nema valjanu pravnu osnovu za stjecanje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer ista nije bila u vlasništvu njegovog pravnog prednika i nije bila predmet kupoprodajnog ugovora, niti bilo kojeg drugog pravnog posla koji bi poslužio kao osnova stjecanja vlasništva. Tužitelj je trebao znati granice, odnosno među kupljenje nekretnine, tim više što je Grad Osijek već bio u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz navedenog razloga tužitelj nema niti pošten posjed, jer je u vrijeme kada ga je stekao mogao znati, odnosno imao je dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed k. č. br. [katastarska čestica], s obzirom na okolnost da je tuženik bio upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik sporne čestice, a površina i broj čestice koju je tužitelj nesporno kupio, bila je jasno i precizno definirana ugovorom. Tužitelj je trebao postupiti sukladno članku 179. Zakona o prostornom uređenju, te se obratiti Gradu Osijeku sa zahtjevom za kupovinu k. č. br. [katastarska čestica] k.o. radi formiranja građevne čestice te istu kupiti po utvrđenoj tržišnoj cijeni i na taj riješiti svoj vlasničko-pravni odnos s tuženikom, a ne na dijelu čestice u njegovom vlasništvu nelegalno izgraditi pomoćnu zgradu koju je naknadno ozakonio ishođenjem rješenja o izvedenog stanju, što mu ne daje za pravo prisvojiti dio čestice u vlasništvu tuženika. Obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tuženik predlaže sudu tužitelja s tužbenim zahtjev kao neosnovanim u cijelosti odbiti.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je saslušao tužitelja, izvršio uvid u povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Kupoprodajni ugovor od 03.04.1973. i 12.03.1983., izvod iz katastarskog plana, rješenje o izvedenom stanju Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada od 02.05.2018., rješenje Grada Osijeka, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, promet i mjesnu samoupravu od 19.02.2018., rješenje Grada Osijeka, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, promet i mjesnu samoupravu, Odsjek za naplatu komunalnih prihoda od 14.11.2018., rješenje o utvrđivanju građevne čestice od 12.12.2018., popisni list za kč. -br. 2043 i 2043/2 k. o. [katastarska općina], te povijest promjena na katastarskim česticama [katastarska čestica]/2k.o. Josipovac Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Osijek od 27.05.2024.

4. Na ročištu za glavnu raspravu od dana 04. ožujka 2025. tužitelj je izjavio da odustaje od prijedloga da sud izvede dokaz saslušanjem svjedoka CH, VH i TH.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište i izgrađeno zemljište u selu od 59m², te zahtjev da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi na toj nekretnini.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj vlasnik i posjednik kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 67, zgrada i dvor [adresa] od 270m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju je kupio od ČH i ĐH, temeljem Kupoprodajnog ugovora od 1973. i 1985. godine,

- da je tuženik vlasnik kč. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište i izgrađeno zemljište u selu od 59m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je kč. br. [katastarska čestica]. put od 924m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nastala u postupku komasacije od 1967. -1969. godine, da je bila u društvenom vlasništvu,

- da kčbr. [katastarska čestica]. put od 924m² upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem Djelomične odluke Vlade Republike Hrvatske od 20. travnja 1996. kao neraspoređena imovina bivše Općine Osijek, pripada u vlasništvo Grada Osijeka,

- da je 2016. godine temeljem geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste izvršena parcelacija kč. br. [katastarska čestica] od 924m², a nastale su kč. br. [katastarska čestica] u selu nerazvrstana cesta od 985m² i kč. br. [katastarska čestica] u selu put od 59m²,

- da je 2017. temeljem geodetskog elaborata na kč. br. [katastarska čestica] od 59m² upisano izgrađeno zemljište površine od 18m² i dvorište od 41m², ukupno od 59m²,

- da je kčbr. [katastarska čestica] susjedna kč. br. [katastarska čestica] i da se kč. br. [katastarska čestica] položajno nalazi iz kč. br. [katastarska čestica] prema,

- da je tužitelj u posjedu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da su ga u posjed predmetne nekretnine uveli LH od kojeg je kupoprodajnim ugovorom kupio 1973. kčbr. [katastarska čestica] od 270m² u ½ dijela, te ĐH od kojeg je kupoprodajnim ugovorom 1985. kupio preostalu ½ dijela kč. br. [katastarska čestica] od 270m², pa je nakon kupnje kč. br. [katastarska čestica] od 270m², stupio i u posjed sada sporne nekretnine kč. br. [katastarska čestica].

7. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravni temelj za stjecanje prava vlasništva kč. br. [katastarska čestica] od 59m² upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno je li Kupoprodajnim ugovorom iz 1973. i 1985. kupio i kč. br. [katastarska čestica] (odnosno dio kčbr. [katastarska čestica] od 59m²) pored kčbr. [katastarska čestica].

8. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 03. travnja 1973. ovaj sud je utvrdio da su ga sklopili LH kao prodavatelj, te tužitelj i ĐH kao kupci, da je predmet ugovora kč. br. [katastarska čestica] od 270m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na svakog kupca u ½ dijela, za kupoprodajnu cijenu od 20.000,00 dinara i da kupci stupaju u posjed s danom sudske ovjere prodavčevog potpisa na ugovoru.

9. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 12. prosinca 1985., sud je utvrdio da su ga sklopili ĐH kao prodavatelj i tužitelj kao kupac, da je predmet ugovora ½ dijela kč. br. [katastarska čestica] od 270m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za kupoprodajnu cijenu od 150.000,00 dinara i da je tužitelj kao kupac već u posjedu predmetnih nekretnina.

10. Uvidom u Izvod iz katastarskog plana je utvrđeno da je kčbr. [katastarska čestica] susjedna kč. br. [katastarska čestica] i da se položajno nalazi iza kčbr. [katastarska čestica].

11. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je kč. br. [katastarska čestica] u selu izgrađeno zemljište od 18m² i dvorište od 41m², ukupno od 59m², nastala slijedom promjena na način da je kč. br. [katastarska čestica]. od 924m² nastala u postupku komasacije od 1967.-1969. godine, da je 2016. godine temeljem geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste izvršena parcelacija kč. br. [katastarska čestica] od 924m², a nastale su kč. br. [katastarska čestica] u selu nerazvrstana cesta od 985m² i kč. br. [katastarska čestica] u selu put od 59m², da je 2017. temeljem geodetskog elaborata na kč. br. [katastarska čestica] od 59m², upisano izgrađeno zemljište površine od 18m² i dvorište od 41m², ukupno od 59m².

12. Uvidom u povijesni izvadak za kč. br. [katastarska čestica] put od 924m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je bila u društvenom vlasništvu u općoj uporabi, dok je u vlasništvo Grada Osijeka (Z-3972/1996) prešla na temelju Djelomične odluke Vlade Republike Hrvatske, Klasa:940-01/96-01/41 od 20. travnja 1996. kao imovina bivše Općine Osijek.

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je parcelu u [adresa] koja je u naravi bila oranica, kupio temeljem kupoprodajnog ugovora od 03. travnja 1973. od prodavatelja ČH i ĐH, koja se parcela proteže sve do pruge, ogradio ju i sagradio kuću 1977., a nakon useljenja 1980. na jednom dijelu od 59m² na kraju parcele je sagradio šupu, koja se nalazila unutar ograđene kupljene parcele. Tu šupu je legalizirao u postupku pokrenutim 2013. i tada je saznao da taj sporni dio nije u njegovom vlasništvu. Kako je stupio u posjed kupljene nekretnine 1973. kao i spornog dijela od 59m², od kada je na istoj u mirnom i neprekinutom posjedu i na kojoj je odmah po useljenju sagradio šupu, te Grad Osijek nije bio u posjedu tog dijela, a niti ga je pozivao da preda taj dio ili mu dao do znanja da taj dio nije u njegovom vlasništvu, smatra da je stekao vlasništvo dosjelošću na tih 59m², koje posjeduje u mirnom posjedu od 1973. pa sve do danas. Tek je završetkom legalizacije šupe na spornom dijelu u 2018. godini saznao primitkom rješenja o izvedenom stanju sve detalje vezane za sporni dio parcele.

14. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

15. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

16. Naime, cijeneći izvedene dokaze sud je utvrdio da su kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] susjedne čestice, da se kčbr. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu tuženika, položajno nalazi iza kč. br. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu tužitelja, da je je kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 67, zgrada i dvor [adresa]², a kč. br. [katastarska čestica] od 59m² u naravi izgrađeno zemljište od 18m² i dvorište od 41², ukupno od 59m², da je na kč. br. [katastarska čestica] tužitelj izgradio objekt koji je legalizirao u postupku koji je pokrenuo 2013. godine (tijekom kojeg je iz kč. br. [katastarska čestica] nastala kčbr. [katastarska čestica] od 59m²). Nadalje, da je kčbr. [katastarska čestica] sa društvenog vlasništva prešla u vlasništvo tuženika 1996. kao imovina bivše Općine Osijek, te da Grad Osijek nije bio u posjedu predmetne kč. br. [katastarska čestica], odnosno kč. br. [katastarska čestica]. od 1973., jer da je bio u posjedu ili pokušao ući u posjed, to bi tužitelj nedvojbeno znao, jer je 1973. ogradio predmetnu parcelu, pa bi pristup bio isključivo kroz njegovo dvorište.

17. Tužitelj svoj zahtjev temelji na dosijedanju tvrdeći da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.).

18. Naime, odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka

19. Odredbom čl. 11. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, propisano je da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik. Posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

20. Odredbom članka 18. st. 1., 2., 3. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

21. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je za stjecanje vlasništva dosjelošću potreban zakonit, istinit i pošten posjed nekretnine (redovna dosjelost) ili barem pošten posjed nekretnine (izvanredna dosjelost).

22. Tužitelj tvrdi da je njegov posjed kvalificiran, odnosno da je zakonit, istinit i pošten. Tvrdi da je posjed zakonit, jer je vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem pravnog posla, tj. Kupoprodajnog ugovora od 1973. i 1985. Zakonitost posjeda kao pretpostavku stjecanja prava vlasništva na nekretnini na temelju dosjelosti, dužan je dokazati tužitelj.

23. Cijeneći sadržaj Kupoprodajnog ugovora od 03. travnja 1973. i od 12. prosinca 1985., sud je utvrdio da je tužitelj kao kupac od ČH kao prodavatelja dana 03. travnja 1973. kupio isključivo ½ dijela kč. br. [katastarska čestica] u površini od 270m², a od prodavatelja ĐH dana 12. prosinca 1985. drugu ½ dijela kčbr. [katastarska čestica] i time postao vlasnik cijele kč. br. [katastarska čestica] od 270m², dok iz navedenih kupoprodajnih ugovora od 1973. i 1985. godine nije vidljivo da bi istima bio obuhvaćen i sporni dio kčbr. [katastarska čestica] (kasnije kč. br. [katastarska čestica]) u površini od 59m², a niti je tužitelj ikakvim dokazima potkrijepio svoje tvrdnje da su mu prodavatelji prilikom prodaje kč. br. [katastarska čestica] od 270m² pokazali da mu pripada i dio od 59m², a niti su isti bili vlasnici navedenog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već je ta kč.br. bila u društvenom vlasništvu u općoj uporabi, a od 1996. godine u vlasništvu Grada Osijeka. Naime, u kupoprodajnim ugovorima nije niti opisno navedeno da je predmet kupoprodaje i nešto drugo osim kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica u površini od 270m², a koja je površina bila jasno definirana u kupoprodajnim ugovorima, dok je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana kao društveno vlasništvo u općoj uporabi, upisana kao put, pa sud ne smatra istinitom tvrdnju tužitelja da nije znao da mu predmetni dio kč. br. [katastarska čestica]. (odnosno 2043/2 od 59m²) nije prodan zajedno sa kč. br. [katastarska čestica] od 270m². Pogotovo stoga jer nakon što je tužitelj sagradio kuću 1977. i kupljenu kč. br. [katastarska čestica] uknjižio u naravi kao kuća br. 67, zgrada i dvor [adresa]², odmah nakon toga je sagradio i objekt na dijelu parcele od 59m². Stoga sud smatra da tužitelj nije dokazao da je 1973. i 1985. kupio i dio parcele od 59m², jer tako što nije navedeno u kupoprodajnim ugovorima, a niti je navedeno da tužitelj kupuje uz kčbr. [katastarska čestica] od 270m² i npr. dio do pruge od 59m² ili dio iza kč. br. [katastarska čestica] u površini od 59m² i sl., a niti je tužitelj dokazao da su mu prodavatelji pokazali da mu prodaju upravo i taj sporni dio od 59m², te po mišljenu suda, on sada ne može tvrditi da je predmetnim kupoprodajnim ugovorima kupio više nego što je u istima navedeno i točno definirano u površini od 270m², odnosno da je kupio i sporni dio u površini od 59m², sada kčbr. [katastarska čestica], koja u stvari predstavlja izgrađeno zemljište i dvorište u selu od ukupno 59m². Pored navedenog, tužitelj ničim nije dokazano niti da su prednici tužitelja bili u posjedu upravo spornog dijela kč.br. od 59m², već je to bila u naravi oranica kako stoji u ugovoru iz 1985., na kojoj je tužitelj nakon kupoprodaje sagradio kuću i uknjižio se kao vlasnikom kuće br. 67, zgrade i dvor [adresa]², nakon izgradnje 1977., odnosno useljenja 1980. godine.

24. Zakonitost posjeda kao pretpostavku stjecanja prava vlasništva na nekretnini na temelju dosjelosti, dužan je dokazati tužitelj. Iako je tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdio da ima zakonit posjed, dakle valjani pravni temelj za posjedovanje (Kupoprodajni ugovor od 03.04.1973. i Kupoprodajnu ugovor od 12.12.1985.), navedeno ne proizlazi iz stanja spisa, jer niti iz Kupoprodajnog ugovora od 03. travnja 1973., a niti iz Kupoprodajnog ugovora od 12. prosinca 1985., ne proizlazi da je tužitelj kupio spornu nekretninu od 59m². Stoga, kako tužitelj po mišljenju suda ne raspolaže ugovorom o kupoprodaji kojim bi dokazao da je stekao vlasništvo i kč. br. [katastarska čestica] od 59m² uz vlasništvo kupljene kč. br. [katastarska čestica] od 270m², to isti nije dokazao da ima valjani pravni temelj posjedovanja i da mu je posjed zakonit, u smislu odredbe čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojim je propisano da propisano da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Dakle, kako tužiteljev posjed nije zakonit u smislu odredbe čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, to posjed nije niti kvalificiran, pa tužitelj ne može steći pravo vlasništva na temelju redovne dosjelosti.

25. U odnosu na stjecanje prava vlasništva na temelju izvanredne dosjelosti, nužno je da je posjed stjecatelja barem pošten u smislu odredbe čl. 18. st. 3. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojim je propisano da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, te se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Dakle, poštenje tužitelja se predmnijeva. Tuženik navodi da je tužitelj u vrijeme kada je stekao predmetni posjed mogao znati, odnosno imao je dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed k. č. br. [katastarska čestica] (sada kč. br. [katastarska čestica]), s obzirom na okolnost da je ista bila upisana kao društveno vlasništvo, odnosno Grad Osijek je bio upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik sporne čestice 1996., a površina i broj čestice koju je tužitelj nesporno kupio, bila je jasno i precizno definirana ugovorom o kupoprodaji. Kao što je navedeno, u kupoprodajnim ugovorima je jasno navedena površina kupljene kč.br., a tom površinom nije obuhvaćeno i 59m², da na kč. br. [katastarska čestica] (sada 2043/2) nisu bili uknjiženi kao vlasnici prednici tužitelja, da je tužitelj nakon kupnje kč. br. [katastarska čestica] sagradio kuću 1977. i uselio u nju 1980. i već tada sagradio i objekt na spornoj površini od 59m², da se uknjižio na kč. br. [katastarska čestica] kao vlasnik kuće br. 67, zgrada i dvor u [adresa] od 270m², pa stoga nije ni logično, ni životno, a ni uvjerljivo, da tužitelj prilikom izgradnje kuće nije saznao da parcela od 59m², nije obuhvaćena površinom od 270m² i da se ne nalazi se u njegovom vlasništvu. Tužitelj je primjenom obične pažnje mogao provjeriti stanje nekretnine koju kupuje i tko je vlasnik dijela kč.br. koji nije obuhvaćen kupoprodajnim ugovorima, a mogao je i izmjeriti površinu kupljene parcele, a što je vjerojatno i učinio 1977. godine prilikom izgradnje kuće na parceli od 270m², kada je morao saznati da dio od 59m², nije kupio. Slijedom navedenog, sud zaključuje da tužitelj prilikom stupanja u posjed nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva, nije bio pošten, već je isti kupio samo kč. br. [katastarska čestica] od 270m², ali ne i dio nekadašnje kčbr. [katastarska čestica] u površini od 59m², a sada kčbr. [katastarska čestica] od 59m², koja se nalazi iza kupljene parcele. Činjenica što tuženik nije osporavao tužitelju pravo na posjed, nikada ga ometao u posjedu ili pozivao da preda posjed, ne utječe na tužiteljevo poštenje, jer kako je navedeno, isti je morao znati da mu taj dio parcele ne pripada, odnosno da taj dio nije kupio kupoprodajnim ugovorom iz 1973. i 1985. godine.

26. Slijedom navedenog, kako je sud zaključio da tužiteljev posjed nije pošten, to nije ispunjen uvjet za stjecanje prava vlasništva temeljem, ni redovne, a ni izvanredne dosjelosti, pa se stoga nije ni upuštao u ocjenjivanje utvrđenja prava vlasništva nekretnine stečenog na temelju dosjelosti u odnosu na duljinu trajanja posjeda, već je odlučio kao pod I. izreke.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

29. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška od 240,58 eura, osnovan je u do iznosa od 187,50 eura i sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćnici odvjetnici na na ročištu za glavnu raspravu održano dana 04. ožujka 2025. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9.t.1.) i obračunatog PDV-a od 37,50 eura (Tbr. 46.) i u skladu je s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) i u skladu je s odredbom čl. 151. st. 1. i 2., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1.-4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

30. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe na odgovor na tužbu od 53,08 eura, jer tu pristojbu tuženik nije platio, te obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, sukladno čl. 4. točki 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018., 51/2023.), pa obzirom da tuženik nije platio pristojbu na odgovor na tužbu u ovom sporu koji nije pravomoćno okončan, odlučeno je kao pod III. izreke.

U Osijeku, 03. travnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćnici tužitelja

2.Punomoćnici tuženika