REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA

48260 KRIŽEVCI

Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14

Poslovni broj: P-694/2019-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima po sucu Miroslavu Lovrekoviću, u pravnoj stvari tužitelja VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić odvjetnicima iz [adresa], protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnicima Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri odvjetnicima iz Zagreba, radi ništetnosti i dr., nakon javne i glavne rasprave zaključene 27. veljače 2025. godine, u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 3. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 5102089875 sklopljenog između tužitelja VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, dana 20.10.2004. godine, a potvrđenog dana 25.listopada 2004. godine kod Javnog bilježnika Nataše Jelić Veršić iz Križevaca pod posl. brojem OU-450/2004 godine dijelu u kojemu je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika te u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. II Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, da tužitelju VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnova valutne klauzule u ukupnom iznosu od 22.041,01 kuna/2.925,34 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća svakog pojedinog obroka, po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a koja kamata teče kako slijedi:

-na iznos od 24,70 kn / 3,28 EUR od dana 26.11.2004. godine do potpune isplate;

-na iznos od 18,82 kn / 2,50 EUR od dana 22.12.2004. godine do potpune isplate;

-na iznos od 10,94 kn / 1,45 EUR od dana 10.02.2009. godine do potpune isplate;

-na iznos od 40,73 kn / 5,41 EUR od dana 09.03.2009. godine do potpune isplate;

-na iznos od 19,77 kn / 2,62 EUR od dana 08.04.2009. godine do potpune isplate;

-na iznos od 16,57 kn / 2,20 EUR od dana 12.01.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 36,86 kn / 4,89 EUR od dana 09.03.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 29,17 kn / 3,87 EUR od dana 09.04.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 61,91 kn / 8,22 EUR od dana 10.05.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 86,85 kn / 11,53 EUR od dana 10.06.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 124,43 kn / 16,51 EUR od dana 07.07.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 140,83 kn / 18,69 EUR od dana 11.08.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 136,50 kn / 18,12 EUR od dana 09.09.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 265,36 kn / 35,22 EUR od dana 11.10.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 179,61 kn / 23,84 EUR od dana 10.11.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 204,10 kn / 27,09 EUR od dana 10.12.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 265,19 kn / 35,20 EUR od dana 12.01.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 288,53 kn / 38,29 EUR od dana 14.02.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 243,59 kn / 32,33 EUR od dana 10.03.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 249,63 kn / 33,13 EUR od dana 11.04.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 250,76 kn / 33,28 EUR od dana 11.05.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 325,38 kn / 43,19 EUR od dana 09.06.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 372,40 kn / 49,43 EUR od dana 11.07.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 475,32 kn / 63,09 EUR od dana 10.08.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 542,75 kn / 72,04 EUR od dana 09.09.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 371,09 kn / 49,25 EUR od dana 07.10.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 352,94 kn / 46,84 EUR od dana 10.11.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 352,01 kn / 46,72 EUR od dana 09.12.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 357,57 kn / 47,46 EUR od dana 11.01.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 394,19 kn / 52,32 EUR od dana 09.02.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 408,29 kn / 54,19 EUR od dana 09.03.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 411,69 kn / 54,64 EUR od dana 09.03.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 397,85 kn / 52,80 EUR od dana 06.04.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 405,01 kn / 53,75 EUR od dana 10.05.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 414,96 kn / 55,07 EUR od dana 12.06.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 402,02 kn / 53,36 EUR od dana 19.07.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 402,31 kn / 53,40 EUR od dana 09.08.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 379,65 kn / 50,39 EUR od dana 10.09.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 380,11 kn / 50,45 EUR od dana 10.10.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 398,23 kn / 52,85 EUR od dana 14.11.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 398,45 kn / 52,88 EUR od dana 12.12.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 384,89 kn / 51,08 EUR od dana 11.02.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 382,70 kn / 50,79 EUR od dana 18.03.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 398,22 kn / 52,85 EUR od dana 11.04.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 369,95 kn / 49,10 EUR od dana 13.05.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 351,48 kn / 46,65 EUR od dana 11.06.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 345,71 kn / 45,88 EUR od dana 10.07.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 353,28 kn / 46,89 EUR od dana 09.08.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 364,81 kn / 48,42 EUR od dana 11.09.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 375,86 kn / 49,89 EUR od dana 10.10.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 386,90 kn / 51,35 EUR od dana 11.11.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 394,80 kn / 52,40 EUR od dana 11.12.2013. godine do potpune isplate;

-na iznos od 344,67 kn / 45,75 EUR od dana 15.01.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 329,70 kn / 43,76 EUR od dana 15.01.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 346,60 kn / 46,00 EUR od dana 11.02.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 352,43 kn / 46,78 EUR od dana 12.03.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 351,40 kn / 46,64 EUR od dana 10.04.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 345,91 kn / 45,91 EUR od dana 12.05.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 347,05 kn / 46,06 EUR od dana 11.07.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 357,74 kn / 47,48 EUR od dana 12.08.2012. godine do potpune isplate;

-na iznos od 357,92 kn / 47,50 EUR od dana 12.09.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 358,76 kn / 47,62 EUR od dana 10.10.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 375,74 kn / 49,87 EUR od dana 11.11.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 378,59 kn / 50,25 EUR od dana 12.12.2014. godine do potpune isplate;

-na iznos od 380,29 kn / 50,47 EUR od dana 12.01.2015. godine do potpune isplate;

-na iznos od 381,22 kn / 50,60 EUR od dana 01.03.2015. godine do potpune isplate;

-na iznos od 381,22 kn / 50,60 EUR od dana 01.04.2015. godine do potpune isplate;

-na iznos od 381,22 kn / 50,60 EUR od dana 01.05.2015. godine do potpune isplate;

-na iznos od 381,22 kn / 50,60 EUR od dana 01.06.2015. godine do potpune isplate;

-na iznos od 381,22 kn / 50,60 EUR od dana 01.07.2015. godine do potpune isplate;

-na iznos od 381,22 kn / 50,60 EUR od dana 01.08.2015. godine do potpune isplate;

-na iznos od 381,22 kn / 50,60 EUR od dana 01.09.2015. godine do potpune isplate; u roku od 15 dana

III Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, da tužitelju VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope u ukupnom iznosu od 1.471,01 kuna/ 195,24 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća svakog pojedinog obroka, po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a koja kamata teče kako slijedi:

-na iznos od 8,48 kn / 1,13 EUR od dana 11.12.2007. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,38 kn / 1,11 EUR od dana 10.01.2008. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,54 kn / 1,13 EUR od dana 11.02.2008. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,63 kn / 1,15 EUR od dana 11.03.2008. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,81 kn / 1,17 EUR od dana 10.04.2008. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,68 kn / 1,15 EUR od dana 14.05.2008. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,45 kn / 1,12 EUR od dana 11.06.2008. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,56 kn / 1,14 EUR od dana 10.07.2008. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,46 kn / 1,12 EUR od dana 13.08.2008. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,43 kn / 1,12 EUR od dana 10.09.2008. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,47 kn / 1,12 EUR od dana 07.10.2008. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,71 kn / 1,16 EUR od dana 11.11.2008. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,94 kn / 1,19 EUR od dana 10.12.2008. godine do potpune isplate;

-na iznos od 8,75 kn / 1,16 EUR od dana 13.01.2009. godine do potpune isplate;

-na iznos od 9,28 kn / 1,23 EUR od dana 10.02.2009. godine do potpune isplate;

-na iznos od 62,53 kn / 8,30 EUR od dana 09.03.2009. godine do potpune isplate;

-na iznos od 64,08 kn / 8,50 EUR od dana 08.04.2009. godine do potpune isplate;

-na iznos od 61,96 kn / 8,22 EUR od dana 11.05.2009. godine do potpune isplate;

-na iznos od 61,68 kn / 8,19 EUR od dana 08.06.2009. godine do potpune isplate;

-na iznos od 61,17 kn / 8,12 EUR od dana 09.07.2009. godine do potpune isplate;

-na iznos od 61,30 kn / 8,14 EUR od dana 14.08.2009. godine do potpune isplate;

-na iznos od 60,55 kn / 8,04 EUR od dana 09.09.2009. godine do potpune isplate;

-na iznos od 61,35 kn / 8,14 EUR od dana 12.10.2009. godine do potpune isplate;

-na iznos od 60,53 kn / 8,03 EUR od dana 10.11.2009. godine do potpune isplate;

-na iznos od 60,96 kn / 8,09 EUR od dana 08.12.2009. godine do potpune isplate;

-na iznos od 61,06 kn / 8,10 EUR od dana 12.01.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 62,54 kn / 8,30 EUR od dana 09.03.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 62,93 kn / 8,35 EUR od dana 09.04.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 64,28 kn / 8,53 EUR od dana 10.05.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 65,19 kn / 8,65 EUR od dana 10.06.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 66,61 kn / 8,84 EUR od dana 07.07.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 68,18 kn / 9,05 EUR od dana 11.08.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 65,86 kn / 8,74 EUR od dana 09.09.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 29,93 kn / 3,97 EUR od dana 11.10.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 28,77 kn / 3,82 EUR od dana 10.11.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 28,95 kn / 3,84 EUR od dana 10.12.2010. godine do potpune isplate;

-na iznos od 29,86 kn / 3,96 EUR od dana 12.01.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 31,18 kn / 4,14 EUR od dana 14.02.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 29,75 kn / 3,95 EUR od dana 10.03.2011. godine do potpune isplate;

-na iznos od 30,24 kn / 4,01 EUR od dana 11.04.2011. godine do potpune isplate; u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, da tužitelju VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos za koji je temeljem Dodatka ugovora o kreditu broj 5102089875 i konverzije kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR uvećana glavnica u visini od 15.821,68 kuna/2.099,90 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana 30.09.2015. godine pa potpune isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan prigovor radi prebijanja tuženika koji glasi: " Stoga, ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu broj 5102089875 od dana 20. listopada 2004. godine, tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od kn 4.328,27 odnosno EUR 574,48 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 0,79 izraženo u EUR 0,11 od 28.01.2005. pa do isplate,

- kn 4,49 izraženo u EUR 0,60 od 26.02.2005. pa do isplate,

- kn 21,00 izraženo u EUR 2,79 od 26.03.2005. pa do isplate,

- kn 36,09 izraženo u EUR 4,79 od 29.04.2005. pa do isplate,

- kn 44,90 izraženo u EUR 5,96 od 28.05.2005. pa do isplate,

- kn 53,94 izraženo u EUR 7,16 od 28.06.2005. pa do isplate,

- kn 56,25 izraženo u EUR 7,47 od 28.07.2005. pa do isplate,

- kn 61,75 izraženo u EUR 8,20 od 30.08.2005. pa do isplate,

- kn 39,75 izraženo u EUR 5,28 od 29.09.2005. pa do isplate,

- kn 37,74 izraženo u EUR 5,01 od 29.10.2005. pa do isplate,

- kn 38,13 izraženo u EUR 5,06 od 29.11.2005. pa do isplate,

- kn 38,00 izraženo u EUR 5,04 od 23.12.2005. pa do isplate,

- kn 43,49 izraženo u EUR 5,77 od 23.12.2005. pa do isplate,

- kn 43,58 izraženo u EUR 5,78 od 28.01.2005. pa do isplate,

- kn 64,55 izraženo u EUR 8,57 od 28.02.2006. pa do isplate,

- kn 73,84 izraženo u EUR 9,80 od 31.03.2006. pa do isplate,

- kn 81,81 izraženo u EUR 10,86 od 28.04.2006. pa do isplate,

- kn 75,38 izraženo u EUR 10,00 od 31.05.2006. pa do isplate,

- kn 74,38 izraženo u EUR 9,87 od 30.06.2006. pa do isplate,

- kn 80,94 izraženo u EUR 10,74 od 28.07.2006. pa do isplate,

- kn 80,36 izraženo u EUR 10,67 od 09.09.2006. pa do isplate,

- kn 76,56 izraženo u EUR 10,16 od 07.10.2006. pa do isplate,

- kn 80,62 izraženo u EUR 10,70 od 09.11.2006. pa do isplate,

- kn 83,54 izraženo u EUR 11,09 od 13.12.2006. pa do isplate,

- kn 65,31 izraženo u EUR 8,67 od 10.01.2007. pa do isplate,

- kn 99,00 izraženo u EUR 13,14 od 10.02.2007. pa do isplate,

- kn 101,43 izraženo u EUR 13,46 od 09.03.2007. pa do isplate,

- kn 99,24 izraženo u EUR 13,17 od 06.04.2007. pa do isplate,

- kn 115,12 izraženo u EUR 15,28 od 10.05.2007. pa do isplate,

- kn 132,77 izraženo u EUR 17,62 od 09.06.2007. pa do isplate,

- kn 133,32 izraženo u EUR 17,69 od 10.07.2007. pa do isplate,

- kn 149,38 izraženo u EUR 19,83 od 07.08.2007. pa do isplate,

- kn 140,13 izraženo u EUR 18,60 od 11.09.2007. pa do isplate,

- kn 129,18 izraženo u EUR 17,15 od 13.10.2007. pa do isplate,

- kn 158,57 izraženo u EUR 21,05 od 31.10.2007. pa do isplate,

- kn 128,00 izraženo u EUR 16,99 od 15.11.2007. pa do isplate,

- kn 141,34 izraženo u EUR 18,76 od 12.12.2007. pa do isplate,

- kn 120,59 izraženo u EUR 16,00 od 11.01.2008. pa do isplate,

- kn 104,40 izraženo u EUR 13,86 od 12.02.2008. pa do isplate,

- kn 79,18 izraženo u EUR 10,51 od 12.03.2008. pa do isplate,

- kn 91,16 izraženo u EUR 12,10 od 11.04.2008. pa do isplate,

- kn 124,03 izraženo u EUR 16,46 od 15.05.2008. pa do isplate,

- kn 118,01 izraženo u EUR 15,66 od 12.06.2008. pa do isplate,

- kn 126,10 izraženo u EUR 16,74 od 11.07.2008. pa do isplate,

- kn 134,00 izraženo u EUR 17,78 od 14.08.2008. pa do isplate,

- kn 130,74 izraženo u EUR 17,35 od 11.09.2008. pa do isplate,

- kn 105,01 izraženo u EUR 13,94 od 08.10.2008. pa do isplate,

- kn 67,59 izraženo u EUR 8,97 od 12.11.2008. pa do isplate,

- kn 70,67 izraženo u EUR 9,38 od 11.12.2008. pa do isplate,

- kn 33,91 izraženo u EUR 4,50 od 14.01.2009. pa do isplate,

- kn 1,36 izraženo u EUR 0,18 od 12.05.2009. pa do isplate,

- kn 12,61 izraženo u EUR 1,67 od 09.06.2009. pa do isplate,

- kn 13,29 izraženo u EUR 1,76 od 10.07.2009. pa do isplate,

- kn 27,32 izraženo u EUR 3,63 od 15.08.2009. pa do isplate,

- kn 14,47 izraženo u EUR 1,92 od 10.09.2009. pa do isplate,

- kn 28,90 izraženo u EUR 3,84 od 13.10.2009. pa do isplate,

- kn 21,69 izraženo u EUR 2,88 od 11.11.2009. pa do isplate,

- kn 18,57 izraženo u EUR 2,46 od 09.12.2009. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

VI Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, da tužitelju VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.322,39 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 3. travnja 2025. godine pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a, sve to roku od 15 dana.

VI Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio dana 07. lipnja 2019. godine tužbu u kojoj navodi da je sa tuženom bankom sklopio 2004. g. Ugovor o kreditu broj 5102089875, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 54.308,88 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. Rok otplate kredita je bio u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 308,02 CHF. Predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena je kamatna stopa u visini od 5.49% godišnje, promjenjiva. Tužitelj napominje kako u trenutku sastava ove tužbe nije u posjedu ugovora o kreditu već da informacije o sklopljenom kreditu crpi iz jedine dokumentacije koju ima - izračun konverzije kredita slijedom čega si pridržava pravo činjenični opis tužbe uskladiti sa podacima iz sklopljenog ugovora, a nakon što tuženik isti po nalogu suda dostavi. Predmetni kredit tužitelj je otplaćivao u mjesečnim anuitetima te je glede predmetnog kredita između parničnih stranaka sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN 102/2015). Unatoč sklopljenom Dodatku ugovora i izvršenoj konverziji, tužitelj ističe kako ima opravdan pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, a postojanje kojeg pravnog interesa u ovakvim identičnim slučajevima je utvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. broj Rev-2868/18-2 od dana 12.02.2019.godine. Glede samog postupka provedbe konverzije tužiteljevog kredita, ukazuje se na presudu suda Europske unije, posl. broj C-118/17 od 14.03.2019. godine u predmetu NU / ERSTE BANK HUNGARY ZRT. U navedenoj presudi sud utvrdio kako se članak 6. stavak 1. Direktive 93/13/EZ, mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati kao nikada nije postojala te ne može imati učinka na potrošača s posljedicom ponovne uspostave situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji. Sama činjenica da su neke ugovorne odredbe proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Dodatno, provedenom konverzijom kredita a što tužitelj utvrđuje temeljem trenutno jedine dostupne dokumentacije, izračuna konverzije, tuženik je tužitelja zadužio za dodatan iznos od 1.220,28 EUR koji je utvrđen kao manjak (negativni iznos preplate) po konverziji. Navedeno utvrđenje manjka po provedenoj konverziji samo potvrđuje da provedenom konverzijom potrošač nije obeštećen u odnosu na ništetnost ugovorene promjenjive kamatne stope te valutne klauzule u valuti švicarski franak, u skladu sa važećim pravom Europske unije te pravomoćnim sudskim odlukama, kako domaćih tako i sudova Europske unije. Tuženik je tijekom otplate kredita višekratno mijenjao visinu kamatne stopu, i to na način da je promjena kamatne stope vršena temeljem jednostrane odluke tuženika. Tužitelj napominje kako u trenutku sastava ove tužbe nije u posjedu dokumentacije iz koje bi bila vidljiva promjena kamatne stope kao niti detaljna specifikacija uplata po kreditu. Međutim, tužitelj je osobno dana 28.05.2019. godine podnio molbu tuženiku putem e mail poruke za dostavom dokumentacije, a isto to je učinio i putem punomoćnika dana 07.06.2019. godine. Unatoč tome, tuženik do dana podnošenja ove tužbe nije tužitelju dostavio traženu dokumentaciju. Zbog navedenog, tužitelj je primoran sukladno odredbama čl. 186.b. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a) moliti i predložiti sudu da sud naloži tuženiku da u spis sudskog predmeta dostavi svu dokumentaciju koju nije želio, odnosno koju je propustio uredno dostaviti tužitelju. Tužitelj tako predlaže da se pribave za kredita broj 5102089875: ugovor o kreditu sa svim aneksima, otplatni plan predmetnog kredita, pregled kamatnih stopa vezanih uz predmetni Ugovor o kreditu i kretanja visine istih kamatnih stopa kroz razdoblje otplate kredita, knjigovodstvena kartica s pregledom svih uplata po predmetnom kreditu kao i ostale kreditne dokumentacije potrebne za izračun iznosa koje je tuženik stekao bez osnove. Po dostavi svih traženih podataka i dokumentacije, tužitelj predlaže sukladno odredbama čl. 186.b. ZPP-a, provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u svrhu utvrđenja visine iznosa koji je tuženik, stekao bez osnove, a uslijed jednostrane promjene kamatnih stopa i ugovaranja otplate kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak. Nakon provedbe navedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, tužitelj će sukladno odredbama čl. 186.b ZPP-a postaviti točan, određen i precizan tužbeni zahtjev. Imajući sve prethodno navedeno u vidu, tužitelj naznačuje kao vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznos od 10.000,01 kuna, ali samo i isključivo u svrhu utvrđenja visine sudske pristojbe. Stvarni i točan iznos vrijednosti predmeta spora tužitelj će naznačiti po dostavi kreditne dokumentacije od tuženika te po izvršenom izračunu od strane sudskog vještaka kada će znati stvarni iznos onog što je tuženik stekao bez osnove, a sve sukladno odredbama čl.186.b. ZPP-a. Tužitelj podnosi ovu tužbu iz razloga što smatra da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu. Zbog navedenog, tužitelj smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu. Napominje se da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene i pravomoćno presudom Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04.07.2013. godine donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž- 7129/13-4 od 13.06.2014. god. u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5.,

6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14-02 od 09.04.2015. god., a i Vrhovni sud RH je dana 20.03.2018. svojom revizijskom odlukom br. Rev-2245/17-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 god. u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014. godine (presuda VTS-a donijeta 13.06.2014.), kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe (str. 7. do 10.). Nadalje, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih ovdje tuženik Erste& Steiermärkische bank u razdoblju od 01. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te ZOO-a. Na sporni pravni posao se primjenjuje i Zakon o zaštiti potrošača (2003, dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Konkretno, tužitelj se poziva na odredbe čl. 81. do 87. ZZP-a koje određuju pojmove nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Odredbom članka 83. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da se prilikom ocjene je li neka odredba poštena ili nije uzima u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe. Također je člankom 87. istog zakona propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Odredbe Ugovora o kreditu u dijelu gdje je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima su nepoštene ugovorne odredbe, a to budući da je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između tužitelja i tuženika, tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi. Valutna klauzula je zaštitna klauzula koja služi zaštiti vjerovnika od gubitka vrijednosti novca, odnosno ista se ugovara da bi vjerovnik u trenutku povrata pozajmljenog iznosa dobio, pored ugovorenih kamata, i jednaku vrijednost glavnice koju je inicijalno dao dužniku. Prema tome, svrha valutne klauzule kao zaštitne klauzule je u tome da djeluje u situaciji kada se promijeni vrijednost novca (kune) naznačene na novčanicama (nominalna vrijednost) u odnosu na stvarnu kupovnu moć novca (kune) kao mjerila njegove vrijednosti. Hrvatska narodna banka monetarnom politikom štiti tečaj kune o odnosu na euro, tako da kuna u odnosu na euro u zadnjih deset godina nije pretrpjela značajniji pad. Inflacija je neznatna (uzevši u obzir koliko je porastao tečaj CHF u odnosu na euro). Dakle, tijekom otplatnog perioda spornog ugovora došlo je do aprecijacije švicarskog franka koji je porastao u odnosu na euro, a to se odrazilo i na tečaj kune u odnosu na franak, iako je kuna u odnosu na euro ostala u istom odnosu. Banka kao trgovac u konkretnom pravnom poslu raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, međutim tužitelj kao potrošač nije imao mogućnosti niti kapaciteta da uvidi sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz istog proistekle. Dapače, prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla, banka je sporni "kreditni proizvod" sa valutnom klauzulom u CHF prikazala kao povoljniji te je tužitelj, postupajući sa povjerenjem prema kreditnoj instituciji, prihvatio tako prezentirane činjenice kao točne. Pritom tuženik nije transparentno prikazao niti izračune kamatnih stopa u kreditima vezanim za valutu EUR, tako da tuženik nije imao na raspolaganju sve informacije na temelju kojih bi mogao procijeniti koji je i zašto kredit uistinu povoljniji te je i na taj način uvjeren da pristane na valutnu klauzulu u valuti za koju se kasnije, suprotno uvjeravanjima tuženika, pokazala kao rizičnija. Važno je naglasiti da je tuženik svoje "kreditne proizvode" prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene proizvode i nije ostavio mogućnost da se pregovara o pojedinačnim ugovornim odredbama. Dužnost je tuženika, koja proizlazi iz odredbi o potrošačkom kreditiranju koje su sadržane u Zakonu o zaštiti potrošača, bila je da potrošaču, ovdje tužitelju, u pisanom obliku da sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja, kao i sve druge podatke koji su potrebni da bi potrošač donio informiranu odluku. Također, dužnost je tuženika bila da prije sklapanja ugovora tužitelju pruži odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućila da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama, i njegovoj financijskoj situaciji i pojasniti mu bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja. Svi ovi bitni podaci su trebali biti sadržani u Ugovoru o kreditu. Ova obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Na ovakvo ponašanje u poslovnoj praksi tuženik je obvezan i samim načelima obveznog prava, a to su načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava, i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani. Dakle, tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu a zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama, nije raspolagao sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donio informiranu odluku. Nadalje, tužitelj smatra da je primjena valutne klauzule u švicarskom franku, a prema naprijed navedenom, u trenutku u kojem nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune, svakako nepoštena i nedopuštena, jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije franka u odnosu na euro, dakle protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena te o kojoj mogućnosti tužitelj nije bio unaprijed upozoren, a što mu direktno uzrokuje štetu (zajedno sa nepoštenom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi, o kojoj se izlaže u nastavku). Stjecanje ekstra profita do kojeg je tuženik došao kombinacijom valutne klauzule u švicarskom franku te promjenjive kamatne stope koja je ugovorena protivno zakonu da bi tijekom otplatnog perioda isključivo rasla, nije dopušteno u potrošačkim kreditima. Dakle, tužitelj je bio obvezan vratiti pozajmljeni iznos uvećan za ugovorene kamate, a zbog nezakonite primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, tuženik je na štetu tužitelja stekao nezakonitu korist u vidu ekstra profita. Nedopuštenom i nepoštenom primjenom valutne klauzule izražene u CHF tuženik je stekao bez osnove iznos koji će tužitelj točno i određeno naznačiti nakon što tuženik dostavi cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, te nakon što se provede financijsko- knjigovodstveno vještačenje, a sve sukladno odredbama čl. 186.b. ZPP-a. Ugovor o kreditu broj 5102089875 tužitelj i tuženik su sklopili kao na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Svi ugovori tuženika su sastavljeni na istim obrascima za sve korisnike kredita, i nitko od klijenata tuženika nije imao mogućnosti ugovoriti bilo što osim gotovog banakarskog "proizvoda". Na taj način je ugovorena promjenjivost kamatne stope a koja kamatna stopa se mijenja sukladno odluci tuženika. Zbog činjenice da tužitelj nije u posjedu ugovora o kreditu isti nije u mogućnosti citirati predmetnu ugovornu odredbu o promjenjivosti kamatne stope, međutim i iz otplatnog plana je vidljivo da je kamatna stopa promjenjiva te će isto biti i vidljivo iz samog ugovora o kreditu nakon što tuženik isti po nalogu suda dostavi u spis. Odredbama Zakona o zaštiti potrošača (2003) (dalje: ZZP) propisano je da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također odredbama članka 82. ZZP- a utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su:

-odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga,

-odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca,

-odredba kojom se potrošačima nameću određene obveze a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je, kako je ranije navedeno, ništetna. Odredbama članka 270. ZOO-a propisano je da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a odredbama članka 272. ZOO-a propisano je da je činidba odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu - naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana nekoliko puta a što će također biti vidljivo iz dokumentacije koju će tuženik po nalogu Suda dostaviti a koje povećanje kamatne stope je u konačnici rezultiralo značajnim porastom rate kredita, a točan iznos koji je tužitelj preplatio, odnosno koji je tuženik stekao bez osnove, tužitelj će utvrditi i navesti po provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenje, a sve iz razloga navedenih u ovoj tužbi. S obzirom da su ranije citiranim pravomoćnim presudama VTS-a utvrđene ništetnosti ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003.-31.12.2008. g., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.04.2004. -31.12.2008., to je tuženik sukladno čl. 323. ZOO-a (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111. i čl. 1115. ZOO- a. Također, člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) propisano je: „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“ Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09): „…Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača…obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika….” (sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN 41/14 i 110/15). Stoga, vodeći se citiranim odredbama Zakona, tužitelj ovom tužbom potražuje od tuženika preplaćene iznose koje je tuženik stekao bez osnove, visina kojih će se utvrditi sukladno odredbama čl. 186.b. ZPP-a. Slijedom gore navedenih pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu gdje je presuđeno u korist potrošača, tužitelj temelji svoju tužbu te traži da sud utvrdi da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102089875 od 20. 10. 2004. u dijelu u kojemu je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci tuženika te u dijelu u kojemu je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te naloži isplata pretplaćenog iznosa s osnove tečajnih razlika i razlika s osnove promjenjive kamatne stope, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana uplate svakog pojedinog iznosa. Potražuje trošak.

2. U odgovoru na tužbu od 8. kolovoza 2019. godine tuženik ističe da osporava u cijelosti osnovanost, a podredno i visinu tužbenog zahtjeva nakon što tužitelj isti postavi određeno. U pogledu konverzije kredita smatra da su tim Aneksom parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu. Tvrdi da su sukladno odredbi čl. 19. toč. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o konverziji prilikom konverzije kredita uzeti u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni do tada radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF te su navedeni cjelokupni iznosi pretvoreni u eur i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a sukladno odredbi čl. 19. c. st. 1. toč. 3. istog Zakona pri izračunu konverzije uzeta je valuta kredita i tijek kamatnih stopa kako za CHF kredit, tako i za EUR kredit. Ukratko postupak konverzije proveden je na način da je utvrđen iznos glavnice, definirana je kamatna stopa te kreiran novi otplatni plan za novi eurski kredit. Iznosi koji su uplaćivani u korist partije kredita preračunati su u eure po tečaju na dan uplate. U odgovoru se poziva na različita stajališta sudova u drugim državama, poziva se i na presudu Županijskih sudova RH. Smatra tuženik da je prvenstveno postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF, odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio informiran i obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli, a uz to je tužitelj i profitirao ugovaranjem oročenog depozita. Tuženik opširno u odgovoru daje teoretska stajališta u pogledu valutne klauzule i promjena kamatnih stopa, osporava da bi za tužitelja nastala bilo kakova šteta te čak stavlja i prigovor prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 4.179,80 kuna kada je bio tečaj CHF niži od početnog tečaja, ali i s osnove razlike potplaćenih i povlaštenih anuiteta s osnove razlike u kamati koja iznosi 2.251,75 CHF sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Potražuje trošak.

3. Tužitelj je podneskom od 31. listopada 2022. specificirao tužbeni zahtjev, odnosno isti uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, pa u kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva potražuje isplatu s osnove preplate zbog promjene tečaja CHF-a i promjenjive kamatne stope kroz razdoblja otplate kredita ukupan iznos od 3.120,58 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom te isplatu iznosa od 2.099,90 eura eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime uvećanja glavnice kredita provedbom konverzije.

4. Tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u dopise, e- mail korespodenciju, obavijesti, izračun konverzije /list 7-13/, ugovor o kreditu, dopisi, ugovor o aneksu kredita, izračun konverzije, specifikacija uplata, sudska praksa, letci tuženika, priopćenja za javnost, /list 29-137/, sporazum o osiguranju, ugovori, otplatni plan, izvod iz računa list /144-193/, sudska praksa list /224-344, 582-596, 646-658/, saslušanje svjedoka VUK /566/, saslušanje tužitelja /566-567 i 681- 682/ te je provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku za ekonomiju, računovodstvo i financije HU iz [adresa] nalaz/65-621/, dopuna nalaza /663-676/ te iskaz /660/.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13,, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP) sud je utvrdio da je specificirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa s osnove preplate zbog promjene tečaja CHF-a i ugovorene promjenjive kamatne stope, te utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607- 5102089875 od 20. 10. 2004. sklopljenog između tužitelja i tuženika koje se odnose na valutnu klauzulu i ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu te Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102089875 zaključen u Križevima 19.01.2016.

7. Među strankama je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, jer je tuženik istaknuo prigovor zastare, činjenicu da je kredit konvertiran, prigovor da tužitelj nije potrošač i prigovor prijeboja. Sporno je među parničnim strankama da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. oznake P-1401/12, Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., presuda Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015., kao i presuda i rješenje Vrhovnog suda RH Rev-2221/18-11 od 03. rujna 2019., te da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe i da li tužitelj ima pravo na obeštećenje obzirom da je sklopljen Aneks broj 1 Ugovora odnosno izvršena je konverzija tog kredita u valutu EUR, da li je osnovan prigovor zastare i prigovor prijeboja s osnova tvz. negativnih razlika.

8. Iz Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102089875 od 20. 10. 2004. (list 29-30 spisa) proizlazi da su isti sklopili ovdje tužitelj i tuženik te je istim kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 54.308,88 CHF, da je ugovoren Stambeni kredit za kupnju nekretnine, da je rok otplate kredita 30 godina, odnosno da se kredit otplaćuje u 360 mjesečnih anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti 308,02 CHF, obračunatih po srednjem tečaju banke tuženika, na dan plaćanja, zatim da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 5,490% godišnje. Člankom 8. navedenog Ugovora propisano je da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke kreditora.

9. Iz Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102089875 od 16. siječnja 2016.

/33-35/ proizlazi da sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita se utvrđuje da će se temeljem ovog Aneksa promijeniti broj partije kredita te će ista glasiti 5114125903, otplata obveza po kreditu iz osnovnog ugovora u CHF je umjesto uz valutu CHF vezana uz valutu EUR te se korisnik kredita obvezuje obveze iz osnovnog ugovora u CHF podmirivati prema srednjem tečaju HNB za EUR na dan podmirenja, primjenjuju se kamatna stopa koju banka primjenjuje na kredite s valutnom klauzulom vezanom uz valutu EUR, da s osnova obveze iz osnovnog ugovora u CHF nedospjela glavnica kredita iznosi 43.115,19 CHF, da na dan naveden u zaglavlju Aneksa manjak uplaćenog iznosa iznosi 1.023,27 EUR, da od dana stupanja od na snagu Aneksa visina promjenjive kamatne stope iznosi zbroj šestomjesečnog EU RIBOR-a i 5,112 postotna boda godišnje zaokruženo na tri decimale, da obveza na dan potpisa Aneksa iznosi ukupno 30.333,30 EUR, da se utvrđuje iznos anuiteta koji je korisnik kredita obvezan otplaćivati za vrijeme važenja Aneksa u iznosu od 210,12 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za EUR na dan podmirenja, da je banka korisniku kredita i ostalim potpisnicima uručila novi otplatni plan, da svi instrumenti osiguranja sklopljeni odnosno izdani temeljem i u svezi s osnovnim ugovorom ostaju na snazi u cijelosti, da korisnik kredita i drugi potpisnici izričito prihvaćaju opće uvjete poslovanja banke tuženika.

10. Iz obavijesti o izračunu konverzije, Obračuna, Obrasca za prihvat Izračuna konverzije, /36-43/ u bitnom proizlazi da glavnica isplaćenog kredita na dan 30. 09. 2015. po usporednom kreditu s valutnom klauzulom iznosi 29.614,63 eura/ 43.115,19 CHF, da na dan 30.09.2015. glavnica kredita s valutnom klauzulom u CHF iznosi 300.977,31 kuna i usporenog kredita s valutnom klauzulom u EUR iznosi 226.021,17 kuna, da pretplata iznosi -1.220,28 eura, te iznos nove redovne obveze sa valutnom klauzulom u EUR na dan 30.09.2015. iznosi 228,45 eura.

11. Sadržaj ostalih isprava u spisu među strankama nije bio sporan te se posebno ne izlaže.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka HU, dipl. oec. od 29. 09. 2022.

/65-621/, proizlazi da temeljem vještačkog zadatka da se slijedom priložene dokumentacije dodatno izračuna i utvrdi da li je tužitelj u cijelosti sklapanjem predmetnog Dodatka ugovora obeštećen odnosno ukoliko nije koliki mu iznos pripada, a uzevši u obzir ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, da se izračun konverzije temelji na odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te vještačenjem utvrđena visina preplaćene obveze zbog ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule prema kojoj se otplata kredita veže uz valutu CHF po Ugovoru o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102089875 od 20. 10. 2004. ukupna pretplata anuiteta za tečajnu razliku i za kamatnu stopu (koja ne uključuje razdoblja primjene nižeg tečaja CHF od onog koji je bio na dan isplate kredita, niti razdoblja primjene niže stope od kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu) iznosi 23.512,02 kuna/3.120,58 eura, pretplata anuiteta za tečajnu razliku (koja ne uključuje razdoblja primjene nižeg tečaja CHF od onog koji je bio na dan isplate kredita) iznosi 22.041,01 kuna/2.925,34 eura, pretplata anuiteta za kamatnu stopu (koja ne uključuje razdoblja primjene niže stope od kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu) 1.471,01 kuna/195,24 eura. Također iz nalaza proizlazi da provedbom konverzije kredita uvećana obveza po kreditu za iznos od 15.821,68 kuna/2.0999,90 eura, dok negativne razlike zbog primjene tečaja CHF iznose 364,69 kuna/48,40 eura.

13. Iz iskaza vještaka HU, dipl. oec. na ročištu od 24. siječnja 2023. proizlazi da vještak u potpunosti ostaje pri svom pisanom nalazu i mišljenju od 26.09.2022. godine, odnosno tvrdnjama iznesenim u istom, izuzev u dijelu zaključka gdje su zasebno iskazane negativne razlike u tečaju, gdje joj se desila omaška u pisanju, a što je iz tablice vidljivo te iznos negativnih razlika u tečaju iznosi ukupno 4.328,27 kuna odnosno 574,48 eura onako kako to navodi tuženik u podnesku od 30.12.2022 godine, a zbroj istih je jasno vidljiv iz tabele br. 1. Nastavno na podnesak tuženika i na prigovor vezan uz razliku glavnice nakon konverzije ističe kako je metodologija izračuna razlike glavnice nakon konverzije poznata i do sada kao takva opće prihvaćena. Naime iz aneksa br. 1 Ugovora o kreditu jasno je vidljivo kako je nedospjela glavnica kredita na dana 30.09.2015. godine iznosila 43.115,19 CHF također iz aneksa br.1 Ugovora o kreditu vidljivo je kako je iznos preračunat u 29.614,63 Eura, odnosno u kunsku protuvrijednost prema srednjem tečaju HNB na dan 30.09.2015. godine. Iz navedenog je razvidno kako kreditor prilikom izračuna efekta konverzije nije primijenio tečaj CHF na dana isplate kredita, već tečaj po tečajnoj listi HNB važeći na dan 30.09.2015. g, a zbog čega je došlo do povećanja glavnice kredita za iznos od 15.821,68 kuna odnosno 2.099,90 Eura. Primjenom inicijalnog otplatnog plana ne možemo doći do stvarnog iznosa uvećanja glavnice u konverziji već isključivo samo primjenom iznosa navedenog u predmetnom Aneksu. Nastavno na podnesak tužitelja od 31.10.2022godine ističe kako prihvaća ručni izračun tužitelja onako kako je naveden u predmetnom podnesku, jer je do navedene razlike od 0,01 cent došlo iz razloga što se izračun putem sustava excel radi putem primjenjujuće kružne formule te prilikom preračuna dobivene pretplate u valutu Eur uz primjenu fiksnog tečaja konverzije dolazi do sitnih razlika u odnosu na čiste iznose primjenom ručnog kalkulatora. Na posebno pitanje tuženika potvrđuje da je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama. Potvrđuje da su sve uplate koje je tužitelj vršio od dana sklapanja kredita do konverzije uzete u obzir prilikom izračuna konverzije.

14. Iz dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka HU, dipl. oec. od 03. 02. 2023. kojim vještak sukladno raspravnom rješenju ispravlja pogreške iz nalaza i mišljenja od 29. 09. 2022., proizlazi da ukupna pretplata anuiteta za tečajnu razliku i za kamatnu stopu (koja ne uključuje razdoblja primjene nižeg tečaja CHF od onog koji je bio na dan isplate kredita, niti razdoblja primjene niže stope od kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu) iznosi 3.120,58 eura/ 23.512,02 kuna, pretplata anuiteta za tečajnu razliku (koja ne uključuje razdoblja primjene nižeg tečaja CHF od onog koji je bio na dan isplate kredita) iznosi 2.925,34 eura/22.041,01 kuna, pretplata anuiteta za kamatnu stopu (koja ne uključuje razdoblja primjene niže stope od kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu) iznosi 195,24 eura/ 1.471,01 kuna, da je provedbom konverzije kredita uvećana obveza po kreditu za iznos od 2.099,90 eura/15.821,68 kuna, dok negativne razlike zbog primjene tečaja CHF iznose 574,48 eura/4.328,27 kuna.

15. Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka, jer je vještak pregledno prikazao sve korištene podatke i svoje izračune, precizno uputio na isprave koje je pri vještačenju koristio i analizirao, te jasno i nedvosmisleno, u skladu sa pravilima struke. Obzirom da sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva prihvaćen je nalaz i mišljenje vještaka i dopuna izračuna vještaka i ondje utvrđene iznose preplata po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, sve imajući u vidu da je sud stajališta kako učinak konverzije počinje danom 30.09.2015. i tada priznatom preplatom – onom koja je naznačena u Dodatku Ugovora o kreditu. Naime, sud je stajališta kako učinak konverzije počinje danom 30.09.2015. i tada priznatom preplatom – onom koja je naznačena u Dodatku Ugovora o kreditu od 5.01.2016., jer je to važeći akt između tužitelja i tuženika i istu treba uzeti kao relevantnu u ovom postupku jer je dan provedbe obračuna konverzije 30.09.2015.

16. Svjedok NUK saslušana kao svjedok na ročištu od 7. prosinca 2021. iskazivala je:

"Ja sam zaposlenica tuženika sada više ne radim u poslovnici u Križevcima, ali 2004. godine sam radila na radnom mjestu savjetnika za građanstvo. Tužitelja se sjećam, sjećam se da je trebao stambeni kredit za kupnju kuće od supruge i njene braće. U to vrijeme je bilo više takvih kredita odnosno bili su vezani za švicarske franke, za euro i dolar tako da je tužitelj imao mogućnost izabrati. On je izabrao švicarske franke. Što se tiče kamatne stope ukoliko je kredit bio vezan za švicarske franke kamatna stopa je bila najniža radilo se o promjenjivoj kamatnoj stopi. Znam da je tužitelj dolazio u više navrata nekih drugih detalja vezanih za sklapanje tog ugovora se ne mogu sjetiti. Tko je konkretno pisao tekst ugovora ne znam, ugovor provjeravaju naši pravnici. Ja se ne mogu sjetiti da li je bilo kakvih pregovaranja s tužiteljem vezano za sadržaj samog ugovora odnosno da li je tužitelj imao kakvih zahtjeva vezano za taj ugovor. Kada je došlo do konverzije mi smo klijete pozivali pripremili smo im izračun i tekst ugovora. Na posebno pitanje pun. tužitelja odgovaram da mu ja nisam tumačila pojedine odredbe ugovora, ugovor je mu je protumačen po javnom bilježniku. Ja nisam znala da postoje neki rizici vezani za sklapanje ugovora o švicarskim francima niti sam to mogla onda posebno tužitelju tumačiti. Detalja samih vezanih za konverziju se ne sjećam. Na posebno pitanje punomoćnice tuženika kao i kod ostalih ugovora o kreditu tako i kod ugovora vezanih za CHF objasnila sam klijentima da tečaj može biti promjenjiv, da anuitet ovisi o kretanju tečaja, objasnila sam da je kamata promjenjiva i da se mijenja odlukom banke, na to nemamo utjecaja niti ja niti druga strana. Mi smo klijentima davali letke sa obavijestima o kreditima što je bilo konkretno te godine sadržano u tim letcima ja se ne sjećam. Svaka valuta za koju je bio vezan kredit imala je svoj letak. Općenito kada je klijet došao s namjerom da podigne stambeni kredit ja sam mu ponudila kredite u svim valutama koje sam imala na raspolaganju. Klijenti su se za kredite vezane za švicarske franke odlučivali zbog najniže kamate.

17. Sud je uglavnom prihvatio iskaz svjedoka koji je jasan, životan i logičan, ali nije od značaja za donošenje odluke u ovom postupku, jer se svjedok ne sjeća da li je bilo kakvih pregovaranja prilikom sklapanja ugovora, odnosno da li je tužitelj imao kakvih zahtjeva vezano za taj ugovor, dok nije prihvatio iskaz u dijelu u kojem je svjedok navela "da je kamata promjenjiva i da se mijenja odlukom banke, na to nemamo utjecaja niti ja niti druga strana" jer upravo iz samog iskaza proizlazi da se kamata mijenja upravo odlukom druge strane, odnosno banke tuženika.

18. Tužitelj ŽU saslušan kao stranka na ročištu od 7. prosinca 2021. i

3. travnja 2025. iskazivao je:

"Ja sam dugogodišnji klijet Erste banke i bilo je logično da se obratim toj banci kada mi je trebao kredit za kupnju kuće. Službenica banke koja je sada saslušana kao svjedok mi je ponudila kredite vezane za razne valute, ali mi je naglasila da su najpovoljniji krediti vezani za švicarske franke. Nije me upozoravala da bi moglo tijekom otplate doći do znanijeg porasta tečaja švicarskog franka vjerujem da to ni ona u tom trenutku nije znala. Znao sam da je kamata promjenjiva, ali nisam znao na koji način će se kamata mijenjati i da će to biti neki veliki rast kamate. Anuiteti su u početku bili oko 1.400,00 kuna, a kroz godine su narasli do 1.850,00 do 1.900,00 kuna točno se ne sjećam. Kredit će odobren na rok od 30 godina. Banka je pripremila ugovor dakle ja nisam utjecao na sadržaj tog ugovora s time da sam s nekim osnovnim stvarima bio upoznat kao što je visina kredita, visina anuiteta, da je vezan uz CHF i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Javni bilježnik je čitao Ugovor o kreditu s time da nije posebno ništa objašnjavao, a niti sam ja postavljao pitanja. U to vrijeme se nije mogao dići stambeni kredit u kunama svi krediti su bili vezani uz stranu valutu s time da je ovo bio u to vrijeme najpovoljniji kredit jer je bila najmanja kamata. Što se tiče konverzije dobio sam obavijest od banke, da li sam dobio nekakav izračun ne sjećam se ponuđen mi je aneks sa novim kamatama, kredit je bio vezan uz EUR s time da sam morao još nešto platiti odnosno oko 1.000,00 EUR. I ovaj ugovor kao i prvi je bio pripremljen i ja sam ga potpisao. Na posebno pitanje punomoćnice odgovaram da mi službenica prilikom sklapanja prvog ugovora nije objašnjavala na koji način će se mijenjati kamatna stopa odnosno koji parametri će se primjenjivati. O valuti CHF nismo posebno razgovarali osim da je to u tom trenutku najpovoljniji kredit. Nikakvih letaka se ne sjećam ne sjećam se da sam dobio bilo kakav letak za bilo kakav kredit. Naravno da sam bio obaviješten i da mi je bilo jasno da visina anuiteta ovisi o CHF. Bio sam svjestan da anuitet može rasti ali nisam očekivao takav rast. Ja sam znao što znači valutna klauzula ali ponavljam svi stambeni krediti su bili vezani u to vrijeme uz valutnu klauzulu i nije bilo druge mogućnosti, odnosno ja govorim konkretno za Erste banku dok se u druge banke nisam niti išao interesirati. Ponavljam da su mi bili ponuđeni krediti vezani za druge valute EURO i dolar ali mi je bilo rečeno da mi se ovaj kredit najbolje isplati. Nakon ovog kredita podigao sam kasnije još jedan kredit potrošački vezan za EURO. Nisam vlasnik trgovačkog društva ni obrta ne bavim se poduzetničkom aktivnošću. U vrijeme podizanja kredita bio sam u radnom odnosu u javnoj ustanovi, sada sam u državnoj službi. Nisam prigovarao banci kada je došlo do porasta anuiteta jer sam znao da od toga ne bi bilo koristi. Ja sam prije potpisivanja ugovora pročitao ugovor, možda ga nisam pročitao temeljito, ali sam ga pročitao, i javni bilježnik mi ga je čitao. Napominjem da sam od 2023. godine vlasnik obrta za sportsku poduku, ali u vrijeme podizanja kredita nisam imao nikakvi obrt, kao što sam već iskazao".

19. Sud je prihvatio iskaz tužitelja jer je isti životan, logičan, uvjerljiv i u skladu s materijalnim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka.

20. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine je odbio revizije I-VII-tuženika kao neosnovane.

21. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13 – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

22. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u odnosu na tuženika je utvrđeno između ostalog da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Taj dio odluke je Visoki trgovački sud potvrdio svojom odlukom br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

23. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

24. Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

25. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost valutne klauzule sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do rasta valute ništetne.

26. Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između tužitelja i tuženika tuženik propustio informirati tužitelja u cijelosti o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti tijekom pregovora a i kasnije u svezi sa zaključenjem samog Ugovora o kreditu, te je ista odredba o valutnoj klauzuli korištena protivno svrsi zbog koje je zakonom valutna klauzula predviđena, pa je samim time izazvala neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o valutnoj klauzuli predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

27. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.

28. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

29. Navedene odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli koje čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju nisu objašnjeni rizici ugovaranja takve valutne klauzule, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, te tužitelju kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate i valutne klauzule ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102089875 od 20. 10. 2004. u dijelu u kojemu je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak CHF i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sve kako je odlučeno u toč. I. izreke ove presude.

30. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit po osnovi povećanja valute i povećanja promjenjive kamatne stope. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa valute kredita zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

31. Ocjenu dopuštenosti tužbe, odnosno pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran, svoje mišljenje je dao Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Ovo iz razloga što sklapanjem Dodatka nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima. Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, a sve navedeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja, odnosno dopune vještačenja vještaka HU, dipl. oec. 32. Sud ovdje ukazuje i na presudu Europskog suda u predmetu broj: C- 452/18 (Iberacija Banco SA od 09.07.2020.) a u kojoj se ističe kako članak 6. Stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05.04.1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti tako da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelja usluga i tog potrošača kojim se potonji odriče učinaka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da je to odricanje rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača što je na nacionalnom sudu da provjeri – dakle činjenica da je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu – konverzija ne znači da su se istim potrošači odrekli sudske zaštite ili prava kojih imaju po prvotno sklopljenom ugovoru o kreditu u CHF.

33. Stoga sud smatra kako je tuženik temeljem članaka 29. st. 2. i čl. 323. st. 1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, dužan tužitelju vratiti preplaćeni iznos s osnova valutne klauzule od 2.925,34 eura/2.925,34 kune te preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope od 195,24 eura/1.471,01 kuna, kao i iznos za koji provedbom konverzije kredita uvećana obveza tužitelja po kreditu, odnosno iznos od 2.099,90 eura/15.821,68 kuna.

34. Tuženik je istakao i prigovor zastare, a sud je stajališta kako taj prigovor nije osnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u odluci Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je bilo 13.06.2014. godine. Tužba u ovom predmetu je podnesena 7. lipnja 2019. godine pa nije protekao rok zastare od pet godina.

35. Tijekom postupka sud je utvrdio da je tuženik, predmetnim Ugovorom o kreditu, povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, dalje : ZZP). Pregovori stranaka, prije sklapanja Ugovora, sveli su se samo na podatak o visini rate kredita i trajanju otplate kredita. Tuženik nije na valjan i razumljiv način objasnio tečaj valute, odnosno mijenjanje istog u kojoj je kredit odobren – švicarski franak-CHF, tijekom trajanja otplate kredita. Tužitelj, kao građanin sa prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja nije mogao predvidjeti da će rata, koja joj je predočena prije sklapanja ugovora, porasti više od ugovorenog, i to u nekoliko navrata. S druge strane, tuženik kao bankar, je trebao upozoriti tužitelja i na te okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati. Kako je utvrđeno da je tuženik, temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, dužan ju je vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (članak 1111. ZOO-a). Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO-a). Tako tuženik treba vrati tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom o visini stope zatezne kamate i člankom 29. ZOO-a. Također, tuženik je obvezan tužitelju vratiti i iznos za koji provedbom konverzije kredita uvećana obveza tužitelja po kreditu, odnosno iznos od 2.099,90 eura/15.821,68 kuna.

36. Zbog navedenoga sud je udovoljio tužbenom zahtjevu i presudio je kao u toč. II., III. i III. izreke ove presude.

37. Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su ugovorne odredbe iz predmetnog Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102089875 od 20. 10. 2004. koje govore o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi zaključenog između stranaka na način na koje su koncipirane u istom suprotne načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe, te su ništetne u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva slijedom čega u smislu članka 323. stavak 1. istog zakona je tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.

38. Presudom suda EU C118/17 (slučaj NU) utvrđeno je da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom izvršena potpuna restitucija, a nakon provedenog vještačenja sud je utvrdio da nije, te je očigledan pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe.

39. Konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa Ugovora između tužitelja i tuženika je izvršena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, međutim isto ne znači da je tužitelj potpuno obeštećen, jer naime, ta konverzija nije od značaja za ovdje postavljeni predmetni tužbeni zahtjev jer niti odredbama navedenog zakona, a niti Aneksom Ugovora koji su potpisali tužitelj i tuženik izrijekom nije naveden način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je u istima regulirano kako bi se trebala riješiti tada eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a niti ništetnost valutne klauzule vezane za CHF. Kako je i vidljivo iz samog Dodatka ugovora o kreditu istim nije ugovarano ništa vezano uz eventualni povrat preplaćenih novčanih iznosa na temelju ništetne valutne klauzule vezane uz CHF i promjenjive kamatne stope. Nadalje, sud je stajališta da sukladno nalazu i mišljenju vještaka HU, dipl. oec., tužitelj ima pravo na novčano potraživanje izvršene preplate nastale temeljem ništetnih odredbi ugovora.

40. Ovaj sud smatra, a uvažavajući iznesene stavove Suda Europske unije da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom Ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osnovom nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli tužitelj je preplatio iznos od sveukupno 3.120,58 eura/23.512,02 kuna, a što nije otklonjeno predmetnim Aneksom, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos. Dakle, sklapanjem Aneksa nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu, odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju u vidu preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule. Čak naprotiv, provedbom konverzije kredita uvećana obveza tužitelja po kreditu za iznos od 2.099,90 eura/15.821,68 kuna.

41. Ovakav stav zauzela je i novija praksa županijskih sudova u odlukama Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-2011/2019-2 od 04. siječnja 2021., Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-1338/2020-4 od 27. siječnja 2021., Županijskog suda u Rijeci broj:Gž-2614/2019-2 od 23. veljače 2021., Županijskog suda u Splitu broj:Gž- 400/2021-2 od 24. ožujka 2021., te Županijskog suda u Velikoj Gorici broj:Gž- 906/2021 od 13.09.2021.).

42. Tuženik je tijekom postupka isticao prigovor kako tužitelj nije potrošač prema Zakonu o zaštiti potrošača. Takav prigovor tuženika nije osnovan obzirom da se sukladno čl. 4 Zakona o zaštiti potrošača potrošačem smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je tijekom postupka utvrđeno da je namjena predmetnog Ugovora o kreditu, bila kupnje kuće u kojoj tužitelj i danas živi sa svojom obitelji, a tužitelj u vrijeme ugovaranja i tijekom otplate kredita, nije bio vlasnik obrta, niti trgovačkog društva.

43. Također, nije osnovan ni istaknuti prigovor radi prebijanja tuženika u iznosu od 574,48 eura/ 4.328,27 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta, na ime u razdoblja primjene nižeg tečaja CHF od onog koji je bio na dan isplate kredita, koji tuženik pogrešno naziva u odgovoru na tužbu i podnesku od 2. siječnja 2023. prigovorom radi prijeboja. Naime, tužitelj kao stranka ugovora nije odgovoran za ništetnost navedenih odredbi već je upravo suprotno tužena kao kreditor povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Prema mišljenju suda iz odredbe članka 81. stavak 1. ZZP-a ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ostvarivao pravo na povrat u smislu članka 323. stavak 1. ZOO-a jer se odredba članka 81. stavak 1. ZZP-a odnosi samo na potrošače. Ukoliko bi tuženik eventualno samoinicijativno snizio tečaj, znači da je dao potrošaču popust u određenom anuitetu, te takvo što nije bilo nepošteno, niti je u tužbi prigovarano na knjiženja anuiteta s popustom. Sud smatra da je potrebno je da tuženik ima neku postojeću tražbinu prema tužitelju. Ovdje to nije slučaj jer u naravi ne postoji nikakva tuženikova tražbina prema tužitelju, a naročito ne neka koja bi bila kompenzibilna. Stoga je niti sam sud ne može utvrditi. Ako je u određenom periodu otplate kredita banka primijenila niži tečaj(u odnosu na početni), ne postoji odgovornost potrošača tj. tužitelja. Tu nema protupravnosti na strani potrošača, niti nepoštenog stjecanja. Pravomoćno presuđenje iz kolektivnih presuda da je ništetna jednostrana promjenjivost kamatne stope i ugovaranje CHF valute, djeluje jednosmjerno u cilju zaštite potrošača od nepoštenog postupanja banaka (čl. 502 c Zakona o parničnom postupku), a ne u cilju zaštite banke, zbog čega je valjalo odbiti kao neosnovan izjavljeni prigovor radi prebijanja tužitelja u odnosu na isplatu razlike između anuiteta obračunatih po početnom tečaju CHF spram kune u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i plaćenih anuiteta obračunatih po nižem tečaju u odnosu na taj početni tečaj. Iz navedenog je valjalo navedeni prigovor radi prebijanja odbiti kao neosnovan.

44. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP-a. Pri izračunu parničnog troška sud smatra da pri izračunu nagrade odvjetniku treba primijeniti odredbu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o odvjetničkom trošku, a ne odredbu koja je bila na snazi u vrijeme kada su odvjetničke radnje poduzete, pa tužitelj koji u ovoj parnici uspio u cijelosti, osnovano od tuženika potražuje trošak parničnog postupka koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) i Zakonu o sudskim pristojbama (NN br. 26/03 (pročišćeni tekst), 125/11, 112/12 i 157/13, dalje ZSP) odnosi na trošak sastava tužbe u vrijednosti 100 bodova (Tbr.7. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 27. studenog 2019. u vrijednosti 100 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 20. srpnja 2021. u vrijednosti 100 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 17. ožujka 2022. u vrijednosti 100 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 31. listopada 2022. u vrijednosti 100 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 14. veljače 2023. u vrijednosti 25 bodova (Tbr.8. t.4. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu 11. prosinca 2019. (Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 9. rujna 2021. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 7. prosinca 2021. u vrijednosti od 50 bodova (Tbr.9. t.2. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 24. siječnja 2023. u vrijednosti od 50 bodova (Tbr.9. t.2. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 4. veljače 2025. godine u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 27. veljače 2025. godine u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT),trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u vrijednosti od 50 bodova (Tbr. 9. t.3. i 54 OT), što iznosi 1175 bodova x 2,00 EUR/bod, odnosno 2.350,00 eura, trošak PDV 25% u vrijednosti od 587,50 eura, dakle 2.937,50 eura, trošak knjigovodstvo- financijskog vještačenja u iznosu od 331,80 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, tako da ukupan trošak tužitelja iznosi 3.322,39 eura. Ovaj trošak tužitelju je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 3. travnja 2025. godine pa do plateža.

45. Nije osnovan zahtjev tužitelja za trošak sastava molbe za dostavu dokumentacije u iznosu od 25 bodova plus PDV, jer sud isti nije smatrao potrebnim za vođenje ove parnice, kao niti zahtjev za naknadu troška za sastav podnesaka od 14. veljače 2023. u visini od preko 25 bodova plus PDV svaki, u smislu odredbe tbr. 8. t. 1. OT. u ukupnom iznosu od 250 eura.

46. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Križevcima, 3. travnja 2025.

Sudac

Miroslav Lovreković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).