REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ž 5

Poslovni broj: Us I-101/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom sporu tužiteljice ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi priznavanja prava na jednokratnu naknadu, 3. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II- 551-06/24-08/84, URBROJ: 524-15-01/2-24-2 od 15. listopada 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovan postupak, u kojem ponovljenom postupku je dužan i obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju ove odluke.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-06/24-08/84, URBROJ: 524-15-01/2-24-2 od 15. listopada 2024. u točki 1. izreke poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pula- Pola, KLASA: UP/I-551-06/24-02/268, URBROJ: 139-069-08-26-24-5 od 18. lipnja 2024., dok je u točki 2. izreke rješenja odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na jednokratnu naknadu kao neosnovan.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-06/24-08/84, URBROJ: 524-15-01/2-24-2 od 15. listopada 2024. tužiteljica je podnijela tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 17. siječnja 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela da je u siječnju podnijela prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznavanje prava na jednokratnu naknadu, da je već 1111 puta djelatnicima prvostupanjskog tijela objasnila da nema pravo na majčinu mirovinu pa je predložila da se u ovom upravnom sporu zakaže ročište na koje će se pozvati tužiteljica, dok iz sadržaja tužbe proizlazi kako tužiteljica predlaže da se poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 13. ožujka 2025. naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja pa je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

4. U ovom upravnom sporu 3. travnja 2025. održano je ročište za raspravu u u odsutnosti uredno pozvanih stranaka na temelju članka 91. stavak 3. u svezi člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) čime je strankama data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužiteljica 29. siječnja 2024. podnijela prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznavanje prava na jednokratnu naknadu te je postupajući po zahtjevu tužiteljice izvršen uvid u aplikaciju socijalna skrb, a 12. travnja 2024. donesen je zaključak kojim se tužiteljicu pozvalo na nadopunu zahtjeva na način da dostavi stanje i promet za otvorene, a ne blokirane račune za posljednjih šest mjeseci i to račun broj IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren 26. travnja 2004. na ime SV, a također da tužiteljica dostavi potvrdu nadležne službe za zapošljavanje o tome je li u evidenciji nezaposlenih osoba, kao i podatke s osobne iskaznice od kada do kada vrijedi te broj osobne iskaznice, sve u roku od osam dana od dana primitka zaključka, a u protivnom tužiteljica je upozorena da ukoliko ne postupi po navedenim, da će se donijeti rješenje o obustavi postupka. Utvrđeno je, da je postupajući po navedenom zaključku prvostupanjskog tijela od 12. travnja 2024. tužiteljica 18. lipnja 2024. navela kako nema punomoć za tuđi račun odnosno račun svoje majke SV, da je tužiteljica neudata i da se prvostupanjsko tijelo obrati banci da joj izdaju promet s tuđeg bankovnog računa pa ga će tužiteljica dostaviti prvostupanjskom tijelu, dok vezano za potvrdu nadležne službe za zapošljavanje istaknula je, da se prijavljivala pred više od 20 godina i da su joj rekli da se nema više što prijaviti, jer poslove koje oni dobiju stave na oglasnu ploču. Utvrđeno je, da je tužiteljica dostavila presliku osobne iskaznice iz koje proizlazi da vrijedi do 28. prosinca 2028., a broj osobne iskaznice je 118154885, nakon čega je prvostupanjskim rješenjem od 18. lipnja 2024. obustavljen postupak za priznavanje prava na jednokratnu naknadu kućanstvu ŽV s prebivalištem na adresi [adresa], pokrenutom na zahtjev tužiteljice, uz obrazloženje da tužiteljica nije dostavila dokumentaciju koja je zaključkom prvostupanjskog tijela tražena, slijedom čega je pozivom na odredbu članka 46. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP) prvostupanjsko tijelo obustavilo postupak za priznavanje prava na jednokratnu naknadu kućanstva tužiteljice. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 18. lipnja 2024. tužiteljica izjavila tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 15. listopada 2024. na način da je u točki 1. izreke poništeno prvostupanjsko rješenje od 18. lipnja 2024., a u točki 2. izreke odbijen je zahtjev za priznavanje prava na jednokratnu naknadu kućanstvu tužiteljice kao neosnovan, uz obrazloženje da nije sporno kako tužiteljica nije u potpunosti postupila po zaključku prvostupanjskog tijela, odnosno da je od traženih dokaza dostavila samo presliku osobne iskaznice, dok ostale zatražene dokaze nije dostavila, čime da je postupila suprotno odredbi članka 47. stavak 4. ZUP-a i stavku 4. citiranog članka 47. ZUP-a, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo je trebalo odbiti zahtjev tužiteljice, a ne obustaviti postupak pozivom na odredbu članka 46. ZUP-a. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika, tužiteljica pokrenula upravni spor koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan iz niže obrazloženog razloga.

7. Naime, u predmetnom upravnom sporu nije sporno da tužiteljica nije u potpunosti postupila po zaključku prvostupanjskog tijela od 12. travnja 2024., jer nije dostavila promet za otvoren, a ne blokiran račun za posljednjih šest mjeseci broj IBAN:

[broj bankovnog računa] otvoren 26. travnja 2004. na ime osobe SV te nije dostavila potvrdu nadležne službe za zapošljavanje o tome nalazi li se u evidenciji nezaposlenih osoba, dok je tužiteljica dostavila presliku osobne iskaznice preslikanu s prednje i zadnje strane, iz koje se vidi od kada i do kada vrijedi, kao i broj osobne iskaznice.

8. Vezano za dostavu prometa po računu otvorenog na ime SV tužiteljica je u podnesku od 18. lipnja 2024. dostavljenom prvostupanjskom tijelu navela kako nema punomoć za tuđi, odnosno majčin račun, da je podnositelj zahtjeva za jednokratnu naknadu tužiteljica ŽV, a ne njezina majka i da do izvoda po računu bez punomoći majke ne može doći.

9. U toj situaciji prvostupanjsko tijelo je trebalo samo pribaviti promet po računu broj IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren 26. travnja 2004. na ime SV za potrebe rješavanja ove upravne stvari (priznavanja prava na jednokratnu naknadu), jer je prvostupanjsko tijelo obaviješteno od strane tužiteljice da nema punomoć na računu svoje majke i da joj banka tražene podatke iz tog razloga neće izdati, a također je prvostupanjsko tijelo trebalo zatražiti podatak od nadležne službe za zapošljavanje o tome je li tužiteljica u evidenciji nezaposlenih osoba, a potom cijeneći dokaze koje je prvostupanjsko tijelo pribavilo, zajedno s dokazima koje je sam tužiteljica dostavila utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na jednokratnu naknadu.

10. Stoga kako niti tuženik u žalbenom postupku nije ispravio navedeni propust prvostupanjskog tijela te zatražio potrebne podatke kako bi mogao odlučiti o zahtjevu tužiteljice, to je na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a valjalo poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovan postupak, kako bi pribavio podatke koji mu nedostaju radi donošenja odluke o zahtjevu tužiteljice za priznavanje prava na jednokratnu naknadu.

11. Stoga će tuženik vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda, u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, postupiti sukladno obrazloženome, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novo i zakonito rješenje, koje će u cijelosti biti sastavljeno u skladu s odredbom članka 98., a njegovo obrazloženje u skladu sa odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a.

U Rijeci 3. travnja 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

DNA:

- tužiteljici ŽV iz [adresa]

- tuženiku Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78