Poslovni broj: Povrv-182/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice – specijalista II, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnica Željka Pokupec, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnica MI, dipl. iur., zaposlenik tuženika, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 03. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Suzane Serda-Pavlović iz Zagreba, Maksimirska 38, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 1107/2023 od dana 12. prosinca 2023. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 227,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 71,46 EUR od 01.06.2023. godine do isplate,

- na iznos od 156,36 EUR od 27.09.2023. godine do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Suzane Serda-Pavlović iz Zagreba, Maksimirska 38, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1107/2023 od dana 12. prosinca 2023. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,19 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2023. godine do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 162,96 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. travnja 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao neosnovan tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,19 EUR za period od 12.12.2023.g. do 03.04.2025.g., kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je kod javnog bilježnika dana 30. rujna 2023. godine ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 227,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od slijedećeg dana iza dana dospijeća svakog pojedinog računa kako to proizlazi iz ovršnog prijedloga do isplate, kao i troškove ovršnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Suzana Serda-Pavlović donijela rješenje o ovrsi, poslovni broj: UPP/OS- Ovrv-1107/2023 dana 12. prosinca 2023.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu jer je evidentno kako dostavljeni Izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe ovrhovoditelja, pa temeljem takvog Izvoda ovrhovoditelja koji je nepotpun i nepodoban za određivanje ovrhe, javni bilježnik nije niti mogao donijeti predmetno rješenje o ovrsi. Predmetno rješenje o ovrsi ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu OZ), prvenstveno u pogledu naznake tražbine koja se ostvaruje kao i drugih podataka potrebnih za provedbu ovrhe u odnosu na što se posebno ističe kako spisu nisu priloženi računi koji su navedeni u presliku Izvoda iz ovrhovoditeljevih poslovnih knjiga na koje se ovrhovoditelj poziva, a iz kojih računa bi proizlazilo na koga oni glase odnosno, tko je u njima naveden kao korisnik ovrhovoditeljeve usluge te bi kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Navodi da naznaka nekretnine na koju se odnosi predmetna tražbina nije jasno određena, niti su priloženi dokumenti koji su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga, temeljem kojih je doneseno rješenje o ovrsi a iz kojih bi proizlazilo na koga oni glase odnosno, tko je u njima naveden kao korisnik tužiteljeve usluge te bi kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Opreza radi, ukazuje se na činjenicu kako uz prijedlog za ovrhu ne prileže relevantni dokazi iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija tuženika pa time i sama osnovanost predmetne tražbine. Slijedom navedenog, nema pravnog osnova temeljem koje bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi. Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi gornji broj i odbaciti prijedlog za ovrhu, a podredno staviti izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuti provedene radnje te postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br.: Povrv-182/2024 od 26.07.2024.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1107/2023 od 12.12.2023.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješenju ovog suda od 26.07.2024.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.

6. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe da cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, navodeći da je tužitelj bio dužan dostaviti ugovor iz kojeg proizlazi utužena obveza , odnosno dužan je iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je tužitelj priložio samo račune kojima je obračunato utuženo potraživanje, a iz kojih ne proizlazi odlučna činjenica postojanja ugovornog odnosa, a obzirom je člankom 5. st. 5. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (novine , broj 100/2022) propisano da se ugovori kojima se uređuju odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže sklapaju u pisanom obliku. Nadalje ističe sa se utuženi računi odnose na razdoblje od kada je predmetni stan u posjedu Grada Zagreba kao prazan, te stoga u njemu sigurno nije bilo potrošnje električne energije. Navodi da nije sporno da je tuženik vlasnik stana na adresi [adresa], ali kao što je i vidljivo iz dostavljene dokumentacije, utuženi računi nisu dostavljani ovdje tuženiku na adresu sjedišta, već na adresu [adresa], pa za iste tuženik nije znao, niti im je mogao prigovoriti, napomenuvši da je stan od preuzimanja do danas prazan i nekorišten (u lošem stanju neisplativ za uređenje). HEP- ODS d.o.o. je u dva navrata najavljivao isključenje stana sa električne mreže na zahtjev opskrbljivača ( ovdje tužitelja), no isto nikad nije uslijedilo. Također upire na činjenicu da je stan prazan tužitelju nije mogla ostati nepoznata zato jer je o istome očito obaviješten budući da raspolaže zapisnikom o preuzimanju stana od 31.01.2023. godine, koji je priložio podnesku, ali i zato jer je dužan očitati stanje brojila na kraju obračunskog razdoblja. Nadalje ističe da su računi kreirani na temelju procjena, iako je tužitelj po isteku određenog vremenskog razdoblja trebao napraviti obračun potrošnje temeljem očitanog stanja pa bi tek temeljem tako ispostavljenog računa tuženik eventualno bio u obvezi platiti . Iz dostavljenih dokaza razvidno je da za relevantno razdoblje tužitelj nije izvršio očitanje stvarne potrošnje električne energije, već je izvršio procjenu potrošnje. Tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da je nastupila bilo koja od okolnosti na temelju kojih bi postojalo pravo procjene potrošnje električne energije (umjesto obračuna stvarne potrošnje), a nije dokazao niti kolika je bila stvarna potrošnja u utuženom razdoblju. Podredno se napominje i da tužitelj nije niti dokazao prema kojim je parametrima izvršena procjena potrošnje električne energije, a za što je bilo potrebno dokazati kolika je bila potrošnja električne energije u prethodnom obračunskom razdoblju, slijedom čega tuženik nije dužan niti tužitelj ima osnovu za naplatiti od tuženika uslugu koja mu nije isporučena jer u utuženom razdoblju u predmetnom stanu nije bilo potrošnje električne energije. Rečeno je lako ustanoviti te se, ukoliko tužitelj i dalje nastavi inzistirati na potraživanju, predlaže provođenje sudskog očevida na licu mjesta kojom prilikom bi se očitalo brojilo. Alternativno, isto je moguće postići zajedničkim uredovanjem djelatnika HEP-ODS d.o.o.-a i nadležnog gradskog upravnog tijela tuženika. Isto tako, naglašava se da računi nisu dokaz iz kojega bi proizlazila kako osnova tako i visina utužene tražbine , već su samo poziv na plaćanje odnosno na ispunjenje obveze . Naime , iako izvadak iz poslovnih knjiga i računi predstavljaju vjerodostojne isprave, ne radi se o javnim ispravama sukladno čl . 230 . ZPP-a jer je riječ o privatnim jednostranim ispravama koje, same po sebi, nisu dostatne za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga (list 8 spisa), karticu analitičkog knjigovodstva (list 25-27 spisa), prijepis utuženog računa (list 29-38 spisa), presliku zapisnika o preuzimanju stana od 31.01.2023.g. (list 39-40 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP). Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Prvotno valja istaknuti je sud uvidom u izvod iz poslovnih knjiga i utuženi račun utvrdio da se potraživanje tužitelja odnosi na platež iznosa od 227,82 eura za stambeni prostor na adresi u [adresa], po osnovi računa izdanog na ime tuženika za period od 01.02.2023.g. do 30.04.2023.g. s dospijećem plaćanja na dan 31.05.2023.g. Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepis utuženog računa, sud svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koje se isprave veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.

9. U odnosu na prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu navodi se da je sud utvrdio da je isti neosnovan jer su prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi sastavljeni u skladu sa zakonom. Uz prijedlog za ovrhu priložen je izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava. Odredbom čl. 31.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava. St. 2. istog članka određeno je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

10. Uvidom u prijepis računa i izvod iz poslovnih knjiga nedvojbeno je utvrđeno postojanje duga za utuženo razdoblje, ujedno je utvrđeno da je kao krajnji kupac evidentiran tuženik, da su iznosi i datumi dospijeća s utuženih računa identični onima na izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja, a na koji način je sud utvrdio postojanje neplaćene tražbine tužitelja, iznos duga, kao i tijek zateznih kamata tekućih od idućeg dana od dana dospijeća pojedinog utuženog računa pa sve do isplate.

11. Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepis utuženog razdoblja, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom iste predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koje se isprave veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.

12. Sud je ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, odnosno pasivne legitimacije na strani tuženika, obzirom na činjenicu da tužitelj nije dokazao činjenicu postojanja ugovornog odnosa u smislu čl. 5. st. 5. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (novine , broj 100/2022) koja propisuje da se ugovori kojima se uređuju odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže sklapaju u pisanom obliku.

13. Naime, odredba čl. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), propisuje da je obveznik plaćanja cijene komunalne usluge za pruženu komunalnu uslugu vlasnik nekretnine ili korisnik nekretnine.

14. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 45/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO),u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema čl.10.st.1. ZOO.-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenik, odnosno pažnja dobrog domaćina).

15. Stoga, kako je tuženik sam tijekom postupka priznao činjenicu da je imenovani vlasnik prostora na adresi u [adresa] kako nije ničim dokazao da je podnosio prigovore na utužene račune iz kojih bi proizlazilo da nije obveznik plaćanja za predmetni prostor (niti se je pozvao na predmetnu činjenicu) u smislu odredbe članka 73. Pravilnika za korištenje mreže i opskrbu električne energije (NN 100/22; u daljnjem tekstu: Pravilnik) temeljem koje je tuženik mogao pisanim putem tužitelju osporiti djelomično ili u cijelosti račune, u roku 15 dana od dana izdavanja računa, kako je to navedeno i na svakom računu (str. 2.) pod stavkom „Reklamacije računa“, slijedom čega sud smatra da okolnost što tužitelj nije dostavio pisani ugovor zaključen između stranaka, i prema ocjeni ovog suda, u predmetnom slučaju nije od značaja za meritum spora. To ne samo zbog naprijed citiranih zakonskih odredbe već i s obzirom na odredbu čl. 294. ZOO/05, kojom je propisano je da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

16. Dakle, tuženik je kod tužitelja nesporno evidentiran kao krajnji kupac električne energije, dok se krajnjim kupcem električne energije u smislu odredbe čl. 3. st. 2. toč. 40. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21) smatra kupac koji kupuje električnu energiju, slijedom čega postoji obveza tuženika na podmirenje utuženog dugovanja.

17. Nadalje, sud je ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor da nije zaprimio utužene račune koji temelji na činjenici da utuženi računi nisu dostavljani ovdje tuženiku na adresu sjedišta, već na adresu [adresa], pa za iste tuženik nije znao, niti im je mogao prigovoriti. Naime, općepoznata je činjenica da se računi za komunalne usluge dostavljaju poštom, i to običnom pošiljkom njihovim pretplatnicima na adresu u kojoj se nalazi prostor na koje se odnose režijski troškovi, pa u tom slučaju tužitelj niti ne može dokazati primitak računa od strane tuženika. U slučaju da tuženik nije zaprimio utužene račune jer isti nisu dostavljani na adresu njegova sjedišta, sud ističe da je tada njegova obveza kao krajnjeg potrošača javiti tužitelju da se računi odašiljaju na adresu njegovog sjedišta, a ne na adresu prostora. Također je bila obaveza tuženika utvrditi kod tužitelja da li postoji kakvo nepodmireno dugovanje za koji nije primio račun, a imajući u vidu da je riječ o kontinuiranim mjesečnim obvezama za komunalnu uslugu potrošnje električne energije za koje se odašilju računi mjesečno, odnosno kvartalno te je trebao znati za postojanje konkretne obveze prema tužitelju, obzirom da je isti obveznik plaćanja za potrošnju električne energije za stan koji je predmet ovog postupka. Predmetnu obvezu propisuje i čl. 72 Pravilnika u stavcima 5 i 6 koji određuju da ako krajnji kupac s mjesečnim obračunskim razdobljem u roku od 15 dana po isteku obračunskog razdoblja ne zaprimi račun iz članka 69. ovih Općih uvjeta, o tome će bez odgađanja obavijestiti operatora sustava i/ili opskrbljivača, koji će mu izdati presliku računa bez naknade. Ako krajnji kupac s polugodišnjim obračunskim razdobljem u roku od 30 dana po isteku obračunskog razdoblja ne zaprimi račun iz članka 71. ovih Općih uvjeta, o tome će bez odgađanja obavijestiti opskrbljivača, koji će mu izdati presliku računa bez naknade.

18. U odnosu na tuženikov prigovor da tužitelj za utuženo razdoblje tužitelj nije izvršio očitanje stvarne potrošnje električne energije, već je izvršio procjenu potrošnje, sud je izvršio uvid u prijepis utuženog računa.

19. Uvidom u prijepis utuženog računa sud je utvrdio da se isti odnosi na obračunski period od 01.02.2023.g. do 30.04.2023.g. te je iz stavke obračun potrošnje utvrđeno da su u navedenom periodu izvršene procjene potrošnje te su izdane akontacijske rate za period od 01.02.2023.g. do 30.04.2023.g., kako to tvrdi tuženik. Sud je stoga primijenio odredbe Pravilnika koji se odnose na izdavanje mjesečnih novčanih obveza (akontacijskih rata).

20. Sukladno čl. 4 Pravilnika mjesečna novčana obveza krajnjeg kupca iz kategorije kućanstvo s polugodišnjim obračunskim razdobljem (u daljnjem tekstu: mjesečna novčana obveza) predstavlja iznos mjesečne novčane obveze krajnjeg kupca iz kategorije kućanstvo određen na temelju predviđene mjesečne potrošnje električne energije krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem. Nadalje, čl. 64 Pravilnika određuje da je korisnik mreže dužan omogućiti ovlaštenoj osobi operatora distribucijskog sustava iz članka 63. ovih Općih uvjeta očitanje stanja brojila. Ako ovlaštena osoba operatora distribucijskog sustava iz članka 63. ovih Općih uvjeta nije mogla očitati stanje brojila zbog nemogućnosti pristupa obračunskom mjernom mjestu, dužna je korisnika mreže o tome obavijestiti pisanim putem, a korisnik mreže dužan je, u roku navedenom u obavijesti ovlaštene osobe operatora distribucijskog sustava, dostaviti operatoru distribucijskog sustava očitanje stanja brojila. U slučaju nemogućnosti očitanja stanja brojila, a korisnik mreže nije dostavio očitanje stanja brojila u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, operator sustava će procijeniti potrošnju i/ili proizvodnju korisnika mreže u skladu s člankom 66. ovih Općih uvjeta.

21. Članak 66 Pravilnika nadalje propisuje da će operator sustava procijeniti potrošnju i/ili proizvodnju električne energije krajnjeg kupca, aktivnog kupca, proizvođača ili operatora skladišta energije: u slučaju nemogućnosti očitanja stanja brojila, ako krajnji kupac iz članka 65. stavka 3. ovih Općih uvjeta samostalno ili putem opskrbljivača ne dostavi operatoru distribucijskog sustava očitanje stanja brojila u roku te u formatu i na način iz članka 65. stavka 3. ovih Općih uvjeta, ako krajnji kupac ne dostavi očitanje stanja brojila u skladu s člankom 84. ovih Općih uvjeta ili ako očitanje stanja brojila koje je dostavio krajnji kupac u skladu s člankom 84. ovih Općih uvjeta odstupa za više od 30% u odnosu na prvo isto obračunsko razdoblje iz prethodnih godina. Procijenjena potrošnja i/ili proizvodnja za krajnjeg kupca s mjesečnim obračunskim razdobljem ili aktivnog kupca ili proizvođača ili operatora skladišta energije određuje se na temelju potrošnje i/ili proizvodnje u prethodnom mjesečnom obračunskom razdoblju. Za obračunsko mjerno mjesto krajnjeg kupca u tarifnom modelu s tarifnim elementom obračunske vršne radne snage, ako se količina isporučene električne energije i snage ne može utvrditi na temelju registriranih podataka iz brojila, obračunska vršna radna snaga određuje se prema prvom dostupnom prethodnom odgovarajućem obračunskom razdoblju u kojem je vršna radna snaga iz članka 75. stavka 1. izmjerena. Iznimno od stavka 2. ovoga članka, u slučaju iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka, procijenjena potrošnja za krajnjeg kupca iz članka 65. stavka 3. ovih Općih uvjeta određuje se na temelju zadnjeg dostavljenog očitanja stanja brojila. Procijenjena potrošnja za krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem jednaka je predviđenoj potrošnji određenoj na temelju članka 67. ovih Općih uvjeta. Iznimno od stavka 4. ovoga članka, u slučaju iz stavka 1. podstavka 3. ovoga članka, potrošnja za krajnjeg kupca s polugodišnjim obračunskim razdobljem, u svrhu razgraničenja potrošnje prilikom obračuna električne energije, procjenjuje se za razdoblje od početka tekućeg polugodišnjeg obračunskog razdoblja do datuma primjene novih tarifnih stavki i/ili ostalih naknada.

22. Nadalje, članak 106. Pravilnika određuje da će operator sustava nakon prethodne obavijesti, kao krajnju mjeru, privremeno obustaviti isporuku električne energije krajnjem kupcu ako: krajnji kupac onemogućava pristup priključku. obračunskom mjernom mjestu i mjernoj opremi.

2 3. Primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi, sud je ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor da je tužitelj po isteku određenog vremenskog razdoblja trebao napraviti obračun potrošnje temeljem očitanog stanja pa bi tek temeljem tako ispostavljenog računa tuženik eventualno bio u obvezi platiti te da je tužitelj znao i morao znati da je stan prazan. Naime, sam tuženik je tijekom postupka isticao kako je prostor bio prazan u utuženom periodu, a koja je činjenica vidljiva i iz samog zapisnika o primopredaji stana koja prileži spisu. Kako je sud analizom provedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da je predmetni stambeni prostor bio prazan, i to prema navodima samog tuženika, to sud nedvojbeno nalazi da nije bilo moguće izvršiti očitanje električnog brojila u utuženom razdoblju. No navedena okolnost ne može ići na štetu tužitelja, već je o istome trebao brinuti tuženik koji je kao krajnji kupac dužan i u obvezi omogućiti očitanje brojila.

24. Kako iz stanja spisa nesporno proizlazi da tuženik nije omogućio očitanje brojila za predmetni stan, niti je tuženik dokazao da je dostavio tužitelju podatke o očitanom brojilu (a niti se pozvao na isto), sud nalazi da je obračun potrošnje električne energije po procijenjenoj potrošnji izvršen u skladu s odredbama Pravilnika i važećim tarifnim stavkama te je nedvojbeno utvrđena visina naknade obračunate za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepisa utuženog računa u smislu odredbi čl. 64., čl. 66 i čl. 69. Pravilnika.

25. Temeljem svega ranije navedenog, a kako tuženik do zaključenja glavne rasprave nije podastro sudu nikakve dokaze u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojih bi proizlazilo da je podmirio sporno potraživanje, dok je tužitelj za razliku od tuženika dostavio sudu izvod iz poslovnih knjiga i karticu analitičkog knjigovodstva kao dokaz neplaćenog dugovanja, to je sud neprijeporno utvrdio da je tuženik sukladno citiranim zakonskim odredbama u obvezi platiti navedeni iznos za isporučenu električnu energiju za utuženo razdoblje u sveukupnom iznosu od 227,82 eura sa pripadajućom zateznom kamatom, te je stoga valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi za predmetni iznos i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

26. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Slijedom iznijetoga, to je tužitelj pravilno potraživao platež zatezne kamate kako to proizlazi iz točke I izreke presude. Visina stope zatezne kamate određena je po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27. Tužitelju je priznat nastali trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a. Trošak se odnosi na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05) te na trošak određen važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr. 11 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak ovršnog postupka odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu temeljem Tbr 7 toč.1 u iznosu od 49,75 eura uvećan za 25% PDV-a, predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura uvećan za 25% PDV-a, i ostatak naknade u iznosu od 10,00 eura uvećan za 25% PDV-a, što ukupno iznosi 87,19 eura. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi od 12.12.2023.g. koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, slijedom čega je o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom. Naime, kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku Su- IV-204/17 od 02. lipnja 2017., Županijski sud u Splitu Gž-976/17, Županijski sud u Varaždinu Gž-1370/17, Gž-1505/17, Županijski sud u Dubrovniku Gž-566/16 i dr.).

28. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podneska od 21.10.2024.g. u vrijednosti od 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 50,00 eura, što uvećano za 25 PDV-a ukupno iznosi 62,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), što uz dodijeljen ovršni trošak od 87,19 eura, sveukupan trošak postupka iznosi 162,96 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki III izreke presude u odnosu na trošak postupka.

29. Kako tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na ovršni trošak počev od presuđenja, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,19 eura za period od 12.12.2023.g. do 03.04.2025.g. te je odlučeno kao u točci IV izreke presude.

30. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu, 03. travnja 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. tuženiku

U Zagrebu, 03. travnja 2025. godine