Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Pr-41/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja BĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Banović, Fosić, Margić i Staničić d.o.o, u Zagrebu, protiv tuženika KD Autotrolej d.o.o., Rijeka, Školjić 15, OIB: 19081493664, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. ožujka 2025. u prisutnosti odvjetnika Tina Matije Staničića, punomoćnika tužitelja i odvjetnika Sandra Lukića, punomoćnika tuženika, javno objavivši, 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KD Autotrolej d.o.o., Rijeka, Školjić 15, OIB: 19081493664, isplatiti tužitelju BĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.213,72 EUR bruto, s pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 22,11 EUR, od 16. svibnja 2016. pa do isplate;

- na iznos od 208,65 EUR, od 16. studenog 2016. pa do isplate;

- na iznos od 158,47 EUR, od 16. svibnja 2017. pa do isplate;

- na iznos od 302,86 EUR, od 16. kolovoza 2017. pa do isplate;

- na iznos od 131,32 EUR, od 16. srpnja 2018. pa do isplate;

- na iznos od 42,05 EUR, od 16. rujna 2018. pa do isplate;

- na iznos od 81,24 EUR, od 16. listopada 2018. pa do isplate;

- na iznos od 243,21 EUR, od 16. ožujka 2019. pa do isplate;

- na iznos od 27,62 EUR, od 16. travnja 2019. pa do isplate;

- na iznos od 252,40 EUR, od 16. kolovoza 2019. pa do isplate;

- na iznos od 255,69 EUR, od 16. siječnja 2020. pa do isplate;

- na iznos od 144,28 EUR, od 16. travnja 2020. pa do isplate;

- na iznos od 299,83 EUR, od 16. svibnja 2020. pa do isplate;

- na iznos od 27,17 EUR, od 16. kolovoza 2020. pa do isplate;

- na iznos od 9,78 EUR, od 16. srpnja 2021. pa do isplate;

- na iznos od 7,04 EUR, od 16. kolovoza 2021. pa do isplate;

po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nakon 1. siječnja 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. godine za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.842,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude (3. travnja 2025.) pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (iznad 1.842,00 eura, a do zatraženih 3.600,00 eura) zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 1.750,00 eura odbija se u cijelosti, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 8. veljače 2022. navodi da je radnik tuženika, zaposlen na radnom mjestu „vozač autobusa‘‘, da je i član Sindikata vozača i prometnih radnika Autotrolej –Rijeka, da je taj Sindikat 2020. utvrdio da tuženik na pogrješan način obračunava radnicima vozačima autobusa naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, da je Sindikat nakon provedene analize načina obračuna naknada za korištenje godišnjeg odmora radnicima utvrdio je da tuženik poslodavac obračun vrši na način da se prosjek svih primanja ostvarenih u tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora podijeli s brojem odrađenih sati u tim mjesecima, kako bi se izračunala satnica naknade plaće za godišnji odmor. Budući da kod tuženika radnici vozači autobusa imaju velik broj prekovremenih radnih sati, ovaj način obračuna naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora da je rezultirao umanjenjem iznosa na koji radnici imaju pravo. Tvrdi da bi poslodavac pravilno obračunao radniku naknadu za vrijeme korištenje godišnjeg odmora, da bi morao prosjek svih primanja koja je radnik ostvario u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem koristi godišnji odmor podijeliti s brojem radnih sati onog mjeseca u kojemu radnik koristi godišnji odmor te na taj način izračunati satnicu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Navedeno da proizlazi i iz odredbe članka 81. Zakona o radu koja propisuje da za vrijeme korištenje godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Također je i odredbom članka 37. stavka 1. Kolektivnog ugovora za radnike KD Autotrolej d.o.o. da je propisano da se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora utvrđuje u visini prosječne mjesečne plaće radnika u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Stoga da je tuženik sa sindikatima koji djeluju kod njega potpisao Sporazum od 12. svibnja 2021. u kojemu je utvrđen ovaj propust tuženika. Ujedno da je odredbom članka 5. ugovoreno da će tuženik sa svakim pojedinim radnikom pokušati sklopiti pojedinačnu nagodbu radi ispravka utvrđenog propusta. Nadalje, da mu se tuženik obratio s prijedlogom nagodbe o isplati razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, međutim ponuđeno za njega da nije prihvatljivo. Naime, tuženik mu je ponudio ukupan iznos od 8.646,77 kuna bruto za čitavo razdoblje od 2016. do 2020. Tužitelj tvrdi da prema svojem znanju, da je imao daleko veći broj prekovremenih sati odrađenih tijekom spornog razdoblja te da bi iznos razlike između naknade plaće na koju ima pravo u odnosu na iznos razlike naknade plaće koju mu je ponudio tuženik trebao biti povoljniji. Osim toga, ponuđenom nagodbom da bi se odrekao prava na zakonsku zateznu kamatu, a što mu nije prihvatljivo. Ukazuje da ne raspolaže potrebnim podacima potrebnim za precizan izračun razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Podnosi stupnjevitu tužbu i manifestacijski zahtjev te u tom smislu primarno predlaže da se naloži tuženiku dostavu podataka o plaći koje mu je isplaćivao u utuženom periodu (članak 186.b st.3. ZPP-a). Potom predlaže donošenje presude, u kojoj će tužbeni zahtjev postaviti nakon postave po tuženiku relevantnih podataka i prema nalazu te mišljenju vještaka. Potražuje trošak postupka sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnovanosti osnove i u pogledu tvrdnji oko visine, da nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe u smislu čl. 186 b Zakona o parničnom postupku. Tužitelj da nije dokazao postojanje bilo koje od zakonom predviđenih okolnosti za podnošenje stupnjevite tužbe u smislu čl. 186 b ZPP- a da bi se po tom zahtjevu moglo uopće postupati. Nadalje, osporava da bi njegovo postupanje u pogledu obračuna naknade plaće bilo nezakonito, da je naknadu plaće za vrijeme bolovanja radnicima obračunavao na način kako je to predviđeno čl. 95 st.5. Zakona o radu, a da je istovjetnoj odredbi u svim drugim aktima poslodavca. Prema tome, da nije sporno da radnici imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u iznosu prosječne plaće isplaćene u posljednja tri mjeseca. Tvrdi da je obračun obavljen na taj način, međutim, da je uočeno da su se potkrale greške u računovodstvu koje obavlja obračun, pa je nakon toga i zaključen Sporazum sa Sindikatima i to upravo onaj koji je dostavio tužitelj, dakle, Nagodbe radi isplate razlike naknade za godišnji odmor od dana 12. svibnja 2021.g. Temeljem uvjeta i načina obračuna radnicima da su dostavljene Nagodbe radi isplate razlike, tužitelj da je isti odbio, pa se posve nepotrebno i iz samo tužitelju poznatih razloga vodi ovaj postupak. Temeljem obračuna koji je prihvaćen u Sporazumu tužitelju da je ponuđeno plaćanje razlike na što on nije pristao. Ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom.

3. Nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja, te sukladno nalazu i mišljenju Marina Rameše, dipl.oec., stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev u podnesku od 31. listopada 2024. (stranica 188 spisa) o kojemu je sud odlučivao.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom i čitanjem cjelokupne dokumentacije priležeće spisu i to; Sporazuma o isplati razlike naknade plaće za godišnji odmor od 12.5.2021. (str. 6 i 7 spisa), izvatka iz Kolektivnog ugovora za KD Autotrolej d.o.o. (stranica 8 spisa), prijedloga Nagodbe o isplati razlike naknade za godišnji odmor (str. 9 i 10), platnih lista za tužitelja od siječnja 2016. do 8.2.2022. (str. od 31 do 166 spisa), rekapitulacije obračuna isplaćenih tužitelju naknada plaća za godišnji odmor u istom razdoblju (str. 30 spisa). Saslušani se na ročištu 22. travnja 2024. svjedok PĐ (str. 173 i 174) i tužitelj (str. 174 spisa). Proveden je i dokaz financijskim vještačenjem po Marinu Rameši, dipl.oec., stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije čiji nalaz i mišljenje su sadržani u spisu (str. 182 do 185 spisa).

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u periodu od siječnja 2016. do 8. veljače 2022.

6. Po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud zaključuje da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

7. Nesporno je među strankama da je tužitelj bio u utuženom razdoblju tuženikov radnik na radnom mjestu vozač autobusa. Također, nema spora da su tuženik, sa strane poslodavca, i predstavnici tri sindikata (Sindikat vozača i prometnih radnika Autotrolej – Rijeka, Sindikat Primorsko-goranskih komunalaca i Samostalni sindikat radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske) zaključili 12. svibnja 2021. Sporazum o isplati razlike naknade plaće za godišnji odmor, te da se pravni učinci tog Sporazuma primjenjuju i na tužitelja, i da je Nagodbu o isplati razlike naknade za godišnji odmor (str. 9 i 10 spisa) kao dokument potpisao samo tuženik, ali ne i tužitelj.

8. Sporno je, je li tuženik tužitelju pravilno izračunao, i isplatio za sporni period, naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora na koje tužitelj ima pravo, a koje pravo i poslodavac u ovom sporu priznaje da mu pripada.

9. Svjedok PĐ u iskazu navodi da je zaposlenik tuženika od 2009. kontinuirano, da mu je tužitelj radni kolega. Ovaj svjedok je potvrdio da je jedan od potpisnika, na strani sindikata, Sporazuma o isplati razlike naknade za godišnji odmor od 12.5.2021. U odnosu na Članak 1. gdje se navodi pojam „prosjek svih primanja od tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora“ ističe da se to odnosi na sva bruto, a ne neto primanja. U odnosu na u Članku 2 “broj redovnih radnih sati mjeseca“ naveo je da taj broj ovisi o broju radnih dana u pojedinom mjesecu, a kada se gleda samo radni dan tada je broj redovnih radnih sati 8 za svakog radnika. U odnosu na Članak 5 Sporazuma gdje je ugovoreno utvrđivanje razlike naknade za godišnji odmor naveo je da je taj obračun radila firma Poslovni sustavi d.o.o., a oni da su sestrinska firma od tuženika.

10. Tužitelj IĐ u iskazu ističe da kod tuženika radi 10-tak godina, da je član Sindikata vozača i prometnih radnika Autotrolej Rijeka, da je prije podnošenja tužbe bilo razgovora u kuloarima drugih radnika da postoji određeni problemi u smislu isplate naknade plaće za korištenje godišnjem odmora u nižem iznosu nego što bi radnicima pripadao a također i vezano uz pogrešno obračunavanja postotka radniku koji pripada po osnovi prodanih voznih karata putnicima u autobusu. U odnosu na navedeno da ima saznanja da su neki od kolega radnika išli u računovodstvo firme te da su tamo neposredno riješili svoje probleme u smislu isplate im nižih novčanih iznosa od onog što im pripada.

11. Na iskaze svjedoka PĐ i tužitelja nije bilo primjedbi.

12. Odredbom članka 81. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19; nadalje: ZR) regulirano je za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Člankom 37. stavkom 1. Kolektivnog ugovora za radnike KD Autotrolej d.o.o. (str. 8 spisa) ugovoreno je da se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora određuje u visini prosječne mjesečne plaće radnika u prethodna 3 (tri) mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.

13. Pored toga, u Sporazum o isplati razlike naknade plaće za godišnji odmor od 12.5.2021. (dalje u tekstu: Sporazum) i to u članku 1. je, među strankama potpisnicama tog dokumenta, utvrđeno kako se utvrđivala naknada za odmor radnicima tuženika u razdoblju od 2016 – 2020. godine. U članku 2. Sporazuma, stranke Istog su suglasno utvrdile da je ispravan način obračuna naknade za godišnji odmor da se prosjek mjesečne plaće u bruto iznosu u tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora (uključujući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), podijeli s brojem redovnih radnih sati mjeseca u kojem se koristi godišnji odmor da bi se dobila satnica naknade za godišnji odmor za mjesec u kojem se radnik nalazi na godišnjem odmoru. Nadalje, člankom 3. Sporazuma stipuliranao je da poslodavac i sindikati utvrđuju da se primjenom obračuna iz članka 2. Sporazuma dijelu radnika treba isplatiti razlika naknade za godišnji odmor, pa zaključuju Sporazum kako bi se definirali način obračuna i dinamika isplate razlike naknade za godišnji odmor za razdoblje 2016 - 2020. Prema članku 4. Sporazuma, radnicima će se obračunati razlika naknade za godišnji odmor na način da će ta naknada biti obračunata sukladno članku 2. Sporazuma.

14. Obzirom je tuženik ponudio tužitelju sklapanje Nagodbe o isplati razlike naknade za godišnji odmor (tuženik je i potpisao taj dokument) slijedi logičan zaključak da se tužitelj nalazi među onim radnicima kojima se treba isplatiti razlika naknade za godišnji odmor i da to time tuženik niti nije sporio. Osim toga, samo pravo koje pripada tužitelju na isplatu razlike naknade za godišnji odmor (one svote koja mu je bila isplaćena u odnosu na onaj iznos koji mu pripada), između ostalog, slijedi i iz Članka 2. Sporazuma. Taj članak sadrži i metodu, tj. «formulu» koja predstavlja, kako stranke sporazuma navode «ispravan način obračuna naknade za godišnji odmor», pa iz toga proizlazi i slijedeći logičan zaključak da onaj drugačiji (prethodni) obračun, koji je naveden u Članku 1. Sporazuma, nije bio ispravan.

15. Prema tome, sporno je bilo i trebalo je utvrditi postoji li na strani tužitelja razlika u iznosu naknade za godišnji odmor koja je mu eventualno ostala neisplaćena primjenom načina obračuna reguliranog Člankom 2. Sporazuma. Iz tog razloga provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Marinu Rameši, sa zadatkom da se utvrditi iznos razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora koju je ostvario tužitelj u odnosnu na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora koju je tužitelj trebao ostvariti, u razdoblju od 1. siječnja 2016. do podnošenja tužbe (8. veljače 2022.), iskazano po mjesecima, te da pri tome koristi način obračuna iz članka 2. Sporazuma o isplati razlike naknade za godišnji odmor od 12. svibnja 2021.

16. U nalazu i mišljenju predmetni vještak je izračunao, temeljem podataka u spisu dostavljenih po tuženiku, obračun naknade za godišnji odmor za tužitelja za razdoblje od siječnja 2016. do veljače 2022. koju bi tužitelj imao sukladno Sporazumu, te je u Tablici 1. prikazao po mjesecima svote razlike manje isplaćene naknade u utuženom periodu, a što prema parametrima iz Sporazuma iznosi ukupno 2.213,72 eura.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Marina Rameše iz Kastava jer je sačinjen detaljno, stručno, u skladu s dokumentacijom u spisu i postavljenim vještaku zadatkom u ovom postupku. Uz to, niti stranke nisu imale primjedbi na metodologiju izračuna, odnosno na njegov sadržaj.

18. Argumentaciju iznesu po tuženiku u postupku sud nije prihvatio. Isticanja tuženika u odgovoru na tužbu vezano uz obračun naknade plaće radnicima za vrijeme bolovanja je irelevantno obzirom na predmet ovog spora. Navode o potkradanju greške u računovodstvu prilikom obračuna tuženik ničim nije dokazao (dostavom odgovarajućih isprava u tom smislu u spis). Iako je očito da je upravo tuženik ponudio tužitelju sklapanje Nagodbe (koju je samo tuženik i potpisao), pasivna strana ovog spora nije dostavila u ovom postupku ispravu – izvršeni obračun (taj dokument se navodi u Članku 4. Nagodbe) iz kojeg bi bilo razvidno kojom metodom izračuna je poslodavac došao do ukupnog iznosa pripadajuće tužitelju razlike naknade za godišnji odmor od 2016 do 2020. u iznosu od baš 8.646,77 kuna bruto. Prigovor tuženika da nisu bili ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe, također sud ne smatra osnovanim. Naime, tužitelj je u tužbi eksplicitno naveo da ne raspolaže s podacima potrebnim za precizan izračun (dakle, iznosi negativnu činjenicu), dok s druge strane tuženik ničim nije dokazao (pozitivnu činjenicu) da je tužitelju i prije pokretanja ove parnice dostavio svu dokumentaciju (istovremeno ili periodično) koju je po nalogu suda dostavio u spis, i koja je potom bila korištena za provođenje financijskog vještačenja. Završno, niti tuženikov prigovor zastare nije pravno utemeljen. S tim u vezi, sud prihvaća tvrdnju tužitelja (podnesak od 8.9.2022. – str. 22 spisa) da je iz Sporazuma razvidno da je tuženik priznao tražbinu radnika za razdoblje od 2016. i nadalje (u tom smislu Članak 3.) pa stoga u primjenu dolazi odredba članka 220. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u nastavku: ZOO) kojim je normirano da pisano priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare. Prema stavu ovog suda, takav oblik priznanja da bi proizvodio pravne učinke ne mora nužno biti sastavljen kao jednostrani pisani akt ovlaštenog pravnog subjekta (dužnika), već može biti sadržan i kao sastavni dio nekog drugog dokumenta (odnosno da iz njega proizlazi) kojeg je ovaj potpisao, kao npr. što je to konkretno bio predmetni Sporazum.

19. Sumirajući sve navedeno, ocjenom cjelokupne dokazne građe te primjenom sadržaja Sporazuma na pravnu poziciju tužitelja, te prihvaćajući i sadržaj obračuna izrađenog u predmetnom nalazu i mišljenju vještaka, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja.

20. Uz to, nužno je ukazati, da prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15, u daljnjem tekstu: ZPD-a) predujam poreza na dohodak obračuna, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPB-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno čl. 61. st. 1. i st. 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15., u daljnjem tekstu: Pravilnika) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9 i čl. 16. st. 2. ZBP-a i umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica). Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika). Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirezu porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate zaostale razlike u plaći / naknadi plaće po sudskoj presudi) nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Prema tome, i u dijelu kojim se izuzima od plaćanja svota zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima razlike plaće, tužbeni zahtjev je pravilno postavljen, pa je stoga odlučeno sadržajem dispozitiva presude (točka I).

21. Tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos glavnice pripada zatražena zatezna kamata od dospijeća, s obzirom se plaća i naknada plaće isplaćuju najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a. Odluka o zateznim kamatama pravni izvor ima u odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je prema članku 29. stavci 2. i 8. ZOO-a do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. prema članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 114/22) i članku 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 156/22) kojima je noveliran članak 29. stavci 2. i 8. ZOO-a. Odlučivanje o zateznim kamata podrazumijeva primjenu materijalnog prava.

22. Odluka o trošku (točka II izreke) temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1., u vezi s čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, ostvareni potpuni uspjeh tužitelja te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, dalje: Tarifa) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. Prema Tbr. 52. stavku 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Slijedom navedenog, tužitelju su priznati zatraženi troškovi zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima prema troškovniku od 27.3.2025. (str. 198 spisa) i to za; sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), obrazloženog podneska od 8.9.2022. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zatim zastupanje na ročištima 13.4.2023., 9.1.2024., 22.4.2024. i 28.3.2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), svaka od ukupno šest (6) radnji po 200,00 eura, dakle 1.200,00 eura, zatim pripadajući PDV od 25% na prethodne stavke u iznosu od 300,00 eura (Tbr. 46. Tarife), kao i 342,00 eura za provedeno financijsko vještačenje, a taj trošak bio je potreban za vođenje parnice jer je tuženik osporavao i visinu zahtjeva (čl. 155. st.1. ZPP-a), dakle sveukupno 1.842,00 eura.

23. U preostalom dijelu zahtijevani trošak nije priznat, pa tako ni trošak podnesaka (sve požurnice) od 10.5.2022., 28.6.2022., 3.3.2023., 17.10.2023., 27.6.2024. i 2.10.2024. obzirom njihov sastav nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st.1. ZPP-a), dok podnesak od 4.11.2024. niti nije sadržan u spisu ovog predmeta. Za vještačenje je tužitelj predujmio svotu od 350,00 eura, dok je trošak istog iznosio 342,00 eura (rješenje od 19.11.2024. – str. 191 spisa). Prema tome, preostala neiskorištena razlika od 8,00 eura ne ulazi u parnični trošak te će taj iznos odmah po donošenju ove presude biti vraćen tužitelju.

24. Na priznati parnični trošak dosuđena je zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a te čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 114/22) i čl. 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 156/22).

25. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 328. st.2., u vezi s čl. 433. ZPP-a).

26. Budući je tuženik spor izgubio u odnosu na njega nema osnove za primjenom odredaba članaka 154. i čl. 155. ZPP-a pa je zato odlučeno sadržajem točke III izreke.

U Rijeci 3. travnja 2025.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju – po pun. - e.Komunikacijom

- tuženiku - po pun. - e.Komunikacijom