Poslovni broj: Usž-4443/24-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Maistra d.d sa sjedištem u [adresa], OIB: 25190869349, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB:95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Puli, Pula, Rovinjska 2, radi donošenja rješenja o utvrđenju prava vlasništva na turističkom zemljištu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovnog broja: Us I-1363/2023-8 od 23. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovnog broja: Us I-1363/2023-8 od 23. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, KLASA: UP/I-940-01/22-06/73, URBROJ: 531-09-2- 1-1/1-23-8 od 15. svibnja 2023., kojim je prekinut postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja, radi donošenja rješenja o utvrđenju prava vlasništva na turističkom zemljištu za lokaciju turističko naselje Amarin (ranije TN Monsena) u k. o. [katastarska općina], do pravomoćnosti rješenja o utvrđenju granice pomorskog dobra, za navedeno područje (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Tužitelj je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga, pozivajući se na odredbu članka 52. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP), smatrajući da tuženik nije postupio po citiranoj odredbi zakona. To stoga što mu dopis upućen od tuženika i očitovanje do trenutka donošenja rješenja nije dostavljen, pa se tužitelj nije mogao očitovati. Sud pogrešno smatra da na zakonitost osporenog rješenja tuženika ne utječe navedena okolnost da tužitelju prije donošenja rješenja nije dostavljen podnesak radi očitovanja obzirom da mu je ta mogućnost omogućena u upravnom sporu. Tuženik se u obrazloženju poziva na odredbu članka 5. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj: 153/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19. -dalje: ZPDML). Međutim, 2023. godine stupio je na snagu novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj: 83/23.) koji u uvodnim odredbama, u članku 10. stavak 10. izričito propisuje da "u postupku dodjele koncesije ili drugog prava kao i u postupku inspekcijskog nadzora, nadležno tijelo će, po potrebi kao prethodno pitanje, samo riješiti je li neka nekretnina pomorsko dobro", što se ne uzima u obzir pri donošenju odluke. Kako je Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2023. godine donesen nakon Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj 50/20. -dalje: ZNGZ) te predstavlja lex posterior, a u odnosu na materiju pomorskog dobra i lex specialis, tužitelj smatra da je njegovim stupanjem na snagu prešutno prestao važiti članak 8. stavak 2. ZNGZ-a, te da umjesto njega treba primijeniti članak 10. stavak 10. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2023. godine. Dodatno smatra da je tuženik, time što je prije poduzimanja bilo koje druge radnje koja bi vodila donošenju rješenja prekinuo upravni postupak za donošenje rješenja o utvrđivanju prava vlasništvu na turističkom zemljištu na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja za predmetnu lokaciju k. o. [katastarska općina], postupio protivno načelima upravnog postupka, posebno načelu učinkovitosti i ekonomičnosti iz članka 10. ZUP-a. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu, uz naknadu troškova spora.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. - dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog kojeg bi pobijana presuda bila nezakonita. Pri tome je prvostupanjski sud za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa te pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporenom presudom potvrđena pravilnost i zakonitost rješenja tuženika, kojim rješenjem je tuženik prekinuo postupak donošenja rješenja o utvrđivanju prava vlasništva na turističkom zemljištu na kojem je izgrađeno turističko naselje Amarin, [adresa], iz razloga što nije utvrđena granica pomorskog dobra, niti je započet takav postupak radi utvrđivanja navedene granice, a što i proizlazi iz očitovanja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva od 28. travnja 2023. Nadalje, glede prigovora tužitelja da mu navedeno očitovanje nije dostavljeno, prema ocjeni ovog Suda time nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, obzirom da je sadržaj navedenog očitovanja naveden u obrazloženju osporenog rješenja tuženika protiv kojeg je tužitelj pokrenuo upravni spor.
7. Prvostupanjski sud se u obrazloženju osporene presude pozvao na odredbu članka 8. stavka 2. ZNGZ kojim je propisano da ministarstvo kod donošenja rješenja o utvrđivanju prava vlasništva na turističkom zemljištu na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja rješava i sva prethodna pravna pitanja bez čijeg rješavanja nije moguće riješiti predmetnu stvar, osim utvrđivanja granice pomorskog dobra. Pritom treba reći da je odredbom članka 5. stavak 2. ZPDML-a propisano da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva, ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Odredbom članka 14. stavak 1. istog Zakona propisano je da granicu pomorskog dobra utvrđuje Povjerenstvo za granice ministarstva nadležnog za poslove pomorstva, na prijedlog Županijskog povjerenstva za granice.
8. S obzirom na naprijed citirane odredbe zakona, proizlazi da utvrđivanje granice pomorskog dobra predstavlja prethodno pitanje, obzirom da bez rješavanja tog pitanja nije moguće voditi postupak donošenja rješenja u konkretnoj upravnoj stvari, čije rješavanje nije u nadležnosti tuženika, a tijekom upravnog postupka je neprijeporno utvrđeno da za navedeno područje granica pomorskog dobra nije utvrđena. Stoga je prvostupanjski sud zakonito potvrdio rješenje tuženika kojim je prekinut postupak donošenja rješenja u konkretnoj upravnoj stvari do pravomoćnosti rješenja o utvrđenju granice pomorskog dobra u k. o. [katastarska općina] za područje lokacije turističkog naselja Amarin.
9. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je tuženik pravilno primijenio odredbu članka 55. stavak 2. ZUP-a.
10. Kako tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Valjalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu tužitelja.
U Zagrebu, 3. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
