REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: 86 K-477/2012-93
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D U
Općinski sud u Zadru, po sucu Davoru Dubravici, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Lucije Prtenjače kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I-okrivljenice UM i II-okrivljenika UM, zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i dr. Kaznenog zakona (»Narodne novine« br. 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11 – dalje: KZ/97), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva Zadar (dalje: ODO Zadar) broj K- DO-1245/11, zaprimljene kod ovoga suda 18. travnja 2012., nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 1. travnja 2025, dana 3. travnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. – dalje: ZKP)
I-okrivljenica UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1987. u Požegi, kćer RM, državljanka Republike Hrvatske, razvedena, majka dvoje djece, nepoznata prebivališta i boravišta, neosuđivana,
i
II-okrivljenik AM, OIB: [osobni identifikacijski broj] , sin U, rođen **.**.1986. u [adresa], nepoznata prebivališta i boravišta, državljanin [adresa], otac dvoje djece, osuđivan,
k r i v i s u
što su zajedno u razdoblju od točno neutvrđenog dana početkom mjeseca ožujka do 8. ožujka 2011. u Zadru, temeljem zajedničkog dogovora u nakani da za trgovačko društvo Voda-zdravlje d.o.o. Tišina Kaptolska, ostvare nepripadnu materijalnu korist dogovorili poslovnu suradnju sa Trgovačkim društvom Neos d.o.o. Zadar na način da je II. okr. AM ovlaštenom predstavniku Trgovačkog društva Neos d.o.o. MM neistinito naveo kako će mu TD Voda - zdravlje d.o.o., čija je direktorica njegova supruga I. okr. UM prodati tone PVC granulata za iznos od 19.680,00 kuna te nakon avansne uplate u kratkom roku robu isporučiti, iako je stvarna namjera bila novac zadržati bez isporuke ugovorene robe, nakon čega je predstavnika oštećenika uputio na svoju suprugu I. okr. UM, koja je potom kao direktorica Trgovačkog društva Voda - zdravlje d.o.o. dana 8. ožujka izdala ponudu s rokom isporuke robe do 14. ožujka 2011., pa kada je predstavnik oštećenika dana 10. ožujka 2011. avansno uplatio na račun TD Voda - zdravlje d.o.o. 19.680,00 kuna, robu nisu isporučili već su novac zadržali, te tako na štetu TD Neos d.o.o., pribavili korist za TD Voda - zdravlje d.o.o. u narečenom iznosu od 19.680,00 kuna,
dakle, I. okrivljena UM kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu lažnim prikazivanjem činjenica dovela nekoga u zabludu i time ga navela da ovaj na štetu svoje imovine što učini, a II. okrivljeni AM drugom s namjerom pomogao da kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu lažnim prikazivanjem činjenica dovede nekoga u zabludu i time ga navede da ovaj na štetu svoje imovine što učini,
čime su I. i II. okrivljeni počinili kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja i to I. okr. UM prijevarom u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po čl. 293. st. 1. KZ/97, a II. okrivljeni AM prijevarom u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po čl. 293. st. 1. u svezi čl. 38. KZ/97.
II. Na temelju čl. 293. st. 1. KZ/97 I-okrivljenici UM se
i z r i č e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI
te se prema I-okrivljenici UM na temelju odredbe čl. 67. st. 1., 2. i 3. KZ/97 primjenjuje
UVJETNA OSUDA
kojom se određuje da se ovako određena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko I- okrivljenica UM u vremenu provjeravanju od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju čl. 293. st. 1. u svezi čl. 38. KZ/97 II-okrivljenom UM se
i z r i č e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE
IV. Prihvaća se imovinskopravni zahtjev stečajne upraviteljice tvrtke Neos d.o.o. od 11. rujna 2018. u iznosu od 2.611,98 EUR-a (dvije tisuće šesto jedanaest eura i devedeset osam centi) te se nalaže I-okrivljenici UM isplatiti navedeni iznos u stečajnu masu trgovačkog društva NEOS d.o.o. za proizvodnju, preradu i promet plastičnih masa u stečaju, OIB: 99364785575.
V. Na temelju čl. 149. st. 4. ZKP/08 nalaže I-okrivljenici UM i II-okrivljeniku UM snositi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) svaki, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude u korist sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je dana 15. rujna 2010. sudu dostavilo optužni prijedlog broj K-DO-1245/11 protiv I. okrivljenika UM i II. okrivljenice UM tereteći ih za učin kaznenog djela iz čl 293. 1. i dr. KZ/97.
2. Budući je TD Voda-zdravlje d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 3. studenog 2015. brisano iz sudskog registra, ODO Zadar je odustalo od kaznenog progona protiv III-okrivljene pravne osobe 3. travnja 2018.
3. I-okrivljenici UM I II-okrivljeniku UM se u ovom kaznenom postupku sudilo u odsutnosti nakon što je doneseno rješenje broj Kv-234/12 I Kv-34/2025 pa se stoga presumira da isti osporavaju osnovanost optužnice.
4. I-okrivljenica je ispitana na raspravi 3. travnja 2018. (l.s.139) kad je u svoju obranu navela a ona nije ništa znala o poslovanju firme koju je zapravo vodio njezin tadašnji suprug i koji je tražio da to formalno bude na njoj, odnosno da ona bude navedena kao vlasnica firme, a nije uopće niti znala za firmu iz Zadra (Neos), već je za tu firmu saznala tek kada je došlo do ovog kaznenog postupka. Ona je pristala na ovakvu situaciju budući da su II. optuženik i ona bili u braku te je smatrala da neće biti nikakvih problema u vezi s tim. Ne zna što bi više rekla. Ona je u ožujku 2011. bila zaokupljena svojim djetetom koje je tek tada bilo rođeno (rođenje je bilo u devetom mjesecu 2010. godine) i oporavljala se od posljedica prometne nezgode koju je imala u 2010. godini. Koliko ona zna, njezin suprug je u to vrijeme bio u Bosni, no ne zna točnu adresu. U Bosni je bio iz razloga što je pobjegao iz Hrvatske kako bi izbjegao izvršenje kazne zatvora te napominje da je i tjeralica bila raspisana. U međuvremenu se razvela od supruga i živi u [adresa] zajedno sa djecom. Što se tiče eventualnih kontaktiranja sa suprugom tijekom 2011. godine, iskazuje da je toga možda bilo, no rijetko telefonski. Na pitanje je li suprug imao dokumentaciju i žigove tvrtke, iskazuje da je on imao sve. MM joj nije poznat. Nije nikada kontaktirala s nikim iz tvrtke Neos. Isto tako nije slala ni ponude društvu Voda – Zdravlje. Nije joj poznata ponuda koja joj se predočuje iz lista 12 iz spisa. Na pitanje kako objašnjava da je navedeno da je ona sastavila ponudu, iskazuje da je tako njezin suprug stalno postupao. Ne zna zašto bi MM eventualno tvrdio da je ona telefonski s njim razgovarala, ostaje kod toga da ona ne poznaje tu osobu. Tek kasnije je pokrenula brakorazvodnu parnicu, negdje 2016. godine. Na pitanje je li živjela sa svojim suprugom tada u Bosni, iskazuje da ga je tamo posjećivala vodeći djecu. Na pitanje kako objašnjava da su navodno policijski službenici utvrdili da ona ne živi na adresi u [adresa], iskazuje da je riječ o adresi roditelja II. optuženog te je ona naprotiv živjela u [adresa] kod svojih roditelja, no ne zna kada točno, s time da zna da je 2011. već bila u [adresa] kod roditelja. Nije smatrala potrebnim prijaviti da boravi na toj adresi, a podaci o njezinim roditeljima i njihovoj adresi već su navedeni onog dana kada je davala svoje podatke. Nekada je bila i kod svog rođaka, pri čemu napominje da je njezin bivši muž bio nasilna osoba i tukao ju je te je nekad slao svoje dečke da to obave kada je bio u Bosni. Misli da nije svom suprugu dala neku punomoć za zastupanje trgovačkog društva koje je osnovano na njezino ime. Kada je firma bila u počecima, bili su u dobrim odnosima pa je njezin suprug na taj način došao do pečata i dokumentacije firme. Ne zna zašto nije na svoje ime vodio tu firmu. Ona je preuzela u Sisku pečate i dokumentaciju firme, no odmah je do toga došao njezin suprug. Ne zna kada je firma osnovana, tj. koje godine, a oni su preuzeli tu firmu od bivšeg vlasnika. Moguće da je to preuzeto od ŠM. Nije joj poznat ZM. Ne zna tko je CM. Kada su se muž i ona razišli, tražila je od muža da ona više nema ništa s tom firmom, no ne sjeća se kada su se suprug i ona razišli. Ona ne zna ništa o gašenju firme, samo je rekla bivšem suprugu da ne želi više imati ništa s tim. Nikad je nisu kontaktirali vjerovnici, pa tako niti iz firme Neos. Ne zna je li firma imala zaposlenih djelatnika, niti je li njezin suprug bio prijavljen u tom smislu. Ne zna je li imao još kakvih trgovačkih društava u kojima je radio. Na pitanje od čega su tada živjeli, iskazuje da su ih većinom roditelji pomagali. Nekad je i njezin tadašnji suprug donosio novac. Već četiri godine nema nikakvih poruka ni kontakata između nje i njezinog bivšeg supruga. Ona je djecu dovodila suprugu u Gradišku u Bosni gdje je on bio podstanar, no ne zna na kojoj je on sada adresi. Ne zna je li društvo Voda – Zdravlje imalo knjigovođu, a nitko joj nije donosio dokumentaciju na potpis. Misli da nije bila prijavljena u radnom odnosu u odnosu na predmetnu firmu. Ne zna kada je točno njezin suprug otišao iz RH, možda je to bilo negdje 2009. godine. Ona je imala porodiljnu naknadu kao nezaposlena osoba i to tako da je to trajalo godinu dana. Ona je u odnosu na predmetnu firmu potpisala samo ovu dokumentaciju prilikom preuzimanja firme i kasnije više ništa. Odnosi između nje i njezinog bivšeg supruga pokvarili su se negdje od kraja 2010. godine na 2011. godinu budući da je njezin suprug bio nasilan. Bio je i ranije nasilan, ali mu je pružala priliku da se popravi. Ne zna zbog čega je bio nasilan. Ne zna zbog čega se odlučilo preuzeti predmetnu firmu, njoj je samo njezin suprug rekao da treba potpisati neke papire kako bi on mogao početi raditi. Na pitanje jesu li postojale zapreke da to bude na njegovom imenu, iskazuje da već u to vrijeme nije bio u Hrvatskoj i bojao se uhićenja za slučaj da dođe u Hrvatsku te je htio da firma može dalje poslovati za slučaj da on bude uhićen. Kada je rekla u ranijem dijelu iskaza da je on odmah preuzeo dokumentaciju iz automobila, mislila je na događaj koji se dogodio u Bosni budući da je ona išla u Bosnu kod tadašnjeg supruga. Ona ne zna tko je eventualno pomagao njezinom suprugu u vezi s predmetnom firmom, pretpostavlja da je imao takve osobe budući da je za to vrijeme bio u Bosni. Ona je za ovaj postupak saznala kada se trebala zaposliti te je prilikom traženja potvrde u sudu saznala da se protiv nje vodi ovaj kazneni postupak. Ona je pročitala robu koja se spominje u optužnici, no ta roba joj nije poznata (od ranije). Njoj nije poznato je li došao kakav novčani iznos na račun predmetne firme. Nije vršila nikakve uplate niti preuzimala isplate u odnosu na taj račun. Ne sjeća se da bi dala punomoć u odnosu na taj račun, ali dopušta tu mogućnost i pretpostavlja da je on imao pristup računu.
5. U dokaznom postupku pročitani su ponuda broj 2/3/10 od 8. ožujka 2011. (l.s. 7,12), platni nalog (l.s. 8,13), opomena pred tužbu od 7. travnja 2011. (l.s. 9,14), dopis od 14. lipnja 2011. (l.s. 10), e-mail od 07. travnja 2011. (l.s. 15), podaci o stanju računa TD Voda- zdravlje d.o.o. (l.s. 17), izvod računa (l.s. 23), izvadak iz sudskog registra (l.s. 38-42), dokumentacija iz sudskog registra (l.s. 115-119), rješenje Trgovačkog suda u Zadru broj St-76/2017 (l.s. 121-122), podnesak oštećenika (l.s. 149), dokumentacija Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostava Sisak (l.s. 165-166), dokumentacija HZMO-a (l.s. 167), dokumentacija Zagrebačke banke d.d. (l.s. 170-173), zapisnik o ispitivanju svjedoka MM (l.s. 31-33, 147-148), zapisnik o ispitivanju svjedoka FM (l.s.143).
5. Svjedok MM je u svom iskazu (l.s.31-33) 9. siječnja 2012. godine naveo da je komercijalni direktor Trgovačkog društva Neos d.o.o. Zadar koja tvrtka se bavi izradom PVC profila te koristi reciklat PVC materijala kao sirovinu. U mjesecu kolovozu 2010. stupio je u kontakt s osobom ŽM, koji ga je povezao s AM radi nabave traženog sirovinskog materijala. S R je tada dogovorio kupnju materijala od trgovačkog društva Signoplast d.o.o. u količini od 4 tone. Roba mu je, sukladno dogovoru, isporučena, ali je zbog izrazito loše kvalitete vratio 1 tonu, dok je preostalu količinu, uz obračunati rabat od 15 %, platio. Početkom ožujka 2011., ponovno je stupio u kontakt s AM radi kupnje istog repromaterijala, no ovaj put mu je R rekao kako sada ima vlastitu tvrtku koja se bavi prodajom samljevenog PVC materijala, koji pribavlja skupljanjem PVC otpada. Usmeno su dogovorili da će mu Josipova tvrtka prodati 4 tone materijala po cijeni od 4,00 kune po kilogramu s PDV-om. Kako je bio nezadovoljan prijašnjom isporukom, odnosno kvalitetom robe, rekao je R da će mu robu platiti nakon dostave. R na to nije pristao, već je zahtijevao avansnu uplatu. Zbog žurbe, komercijalni direktor je pristao na Josipove uvjete. R ga je tada uputio na svoju suprugu UM, direktoricu TD Voda-zdravlje d.o.o. Svjedok je telefonski kontaktirao s gospođom R, koja mu je obećala poslati ponudu. Više puta su komunicirali putem e-maila. R mu je poslala jednu ponudu, ali je on tražio da se u ponudi precizira točan datum isporuke, te da se tvrtka obveže zamijeniti neispravnu količinu materijala ili vratiti novac u roku od 15 dana, ukoliko isporučena roba ne bude kvalitetna. R je prihvatila uvjete i poslala mu ponudu 8. ožujka 2011., koju je predao odvjetniku. Iako je bilo dogovoreno da mu robu isporuče u kratkom roku, to se nije dogodilo, unatoč tome što je avansno na račun njihove tvrtke uplatio 19.680,00 kuna. Telefonski je kontaktirao UM, koji mu je rekao da im je kamion u kvaru i da će mu uskoro isporučiti robu. R mu je ostavio broj telefona navodnog vozača. Svjedok je kontaktirao osobu na tom broju, koja se predstavila kao vozač, rekavši da je kamion na putu iz [adresa] prema Zadru ostao u kvaru i da čeka pretovar. Međutim, ni nakon toga roba nije dostavljena, pa je nakon nekoliko dana ponovno nazvao vozača kamiona. Osoba koja mu se javila na telefon, na njegovo pitanje o robi, odgovorila je da nema pojma o čemu priča. Ponovno je kontaktirao UM, prvo tražeći isporuku robe, a potom povrat novca, ali mu je R odgovorio da nema financijska sredstva zbog blokade računa Trgovačkog društva. Komercijalni direktor je tada putem firme Laus d.o.o. zatražio stanje računa TD Voda-zdravlje i izvijestili su ga da račun nije blokiran. Nakon nekoliko mjeseci od inkriminiranog događaja, nazvao je UM i rekao mu da će doći, bez obzira gdje se nalazio, kako bi mu vratio avansno uplaćen novac. R je rekao da je na putu prema Zadru i da će se navečer sastati, no nije se pojavio. Shvativši da je prevaren, komercijalni direktor je putem svog odvjetnika podnio kaznenu prijavu.
6. Ispitan na raspravi 11. rujna 2018. (l.s.147-148) naveo je da je negdje 2010. i 2011. godine postojala poslovna suradnja između tvrtke Neos d.o.o. i SM s kojim je uspostavio kontakt, no ne sjeća se preko koga je do toga došlo. Do suradnje je došlo jer se AM bavio sakupljanjem PVC otpada, odnosno otpadaka koji se melju, a on bi A dovozio taj otpadni materijal te bi mu oni za to plaćali. U jednom trenutku došlo je do plaćanja od 16.000,00 kuna uvećano za PDV, a to se upravo odnosi na predmetnu prijevaru budući da roba nikada nije bila isporučena. Napominje da je upravo kontaktirao sa spomenutom muškom osobom, a primijetio je da prema dokumentaciji proizlazi kako je vlasnica tvrtke UM odnosno prema memorandumu. Ta suradnja nije dugo trajala jer je ubrzo došlo do spomenute prijevare. On je u Neosu bio komercijalni direktor, dok je vlasnik bio FM. Misli da nije bilo kontaktiranja sa ženskom osobom, barem ne oko poslovnih dogovora. To je bilo plaćeno putem Internet bankarstva, tako da je M platio iznos prije nego što je roba bila isporučena, no na kraju nije došlo do isporuke robe. Ponavlja da s AM nije dogovarao nikakve poslove, samo s muškom osobom. Sjeća se da je nešto putem e-maila bilo poslano od UM, no ne zna je li to ona slala, a odnosilo se na slanje njihove ponude. Sada se prisjeća da je razgovarao s AM koji mu je obećao poslati robu, ali to je bilo samo jednom pa je inzistirao na tome da se navedu detalji isporuke i slično, pri čemu ističe da su tada već bili sumnjivi, no nije bilo puno izbora jer takve robe na tržištu nije bilo. Ne sjeća se je li neka roba već bila isporučena, a ako to nije bio prvi posao s njima, onda je to bio drugi ili maksimalno treći. Do spomenute sumnjivosti došlo je zbog intuicije, odnosno imalo se u vidu kakve se osobe bave sakupljanjem takve robe, ali nije bilo baš izbora jer je uvjet bio da se odmah isplati predmetni novčani iznos pa se nije išlo na to da roba bude plaćena tek nakon što bude isporučena, odnosno primljena. Ne sjeća se je li bilo definirano, niti u kojem roku, da će roba biti isporučena. Kada roba nije isporučena, pokušao je stupiti u kontakt, no dolazilo je do izgovora u smislu da je kamion u kvaru i da je pukla guma te se ujedno obećavalo da će to biti izvršeno „sutra“, a to je uvijek govorio AM, odnosno muška osoba. Misli da je tu osobu jednom i vidio, u smislu da su se sastali u Ražancu prije ovog posla, no nije siguran. Vjerojatno su izgovori o kamionu ili gumi bili lažni. Zaključio je da se radi o prijevari jer roba nije dovezena. Na pitanje je li došlo do kakvog kontakta ili da je odbijao kontakte, iskazuje da je jednom rekao da će prolaziti kroz Dalmaciju i da će onda navratiti, na što mu je on rekao da je spreman navratiti gdje god da se on nalazi, no ne sjeća se što mu je na to odgovorio, ali nakon toga su prestali svi kontakti. Tvrtka Neos je u to vrijeme uredno isplaćivala plaće, premda je bila opterećena s dosta kredita, što je njegov odgovor na pitanje o financijskom stanju tvrtke u to vrijeme. Nakon toga je došlo do predstečajnog i stečajnog postupka tvrtke. Imajući u vidu o kakvim se iznosima radilo, može odgovoriti da ovaj iznos o kojem je riječ u ovom postupku nije bitno utjecao na pokretanje stečaja, odnosno predstečaja, niti na poslovanje tvrtke. Naime, tvrtka je bila opterećena s dva kredita, od kojih je svaki iznosio oko milijun eura. Ništa od robe nije isporučeno. Plaćeno je oko 20.000,00 kuna, budući da je plaćen i iznos PDV-a. Ne sjeća se je li mu se ženska osoba s kojom je telefonski razgovarao predstavila imenom, te ne može biti siguran je li to doista bila UM. GM bila je komercijalistica navedene tvrtke, ali ne zna bi li ona imala kakvih saznanja o ovom slučaju. Ne zna je li ona kontaktirala s AM. To je njegov odgovor na pitanje postoji li još osoba koja bi imala saznanja o ovom slučaju osim spomenutog FM. Nije mu poznata osoba po imenu NM. Ne sjeća se je li došlo do parničnog postupka u kojem bi se M namirio od SM ili njegove tvrtke. Ne sjeća se koliko je kontakata bilo s AM nakon što roba nije isporučena i koliko je dugo to trajalo, te je li se razgovaralo o mogućnosti da novac bude vraćen i što je eventualno odgovoreno u vezi s tim.
7. Svjedok FM, u svom iskazu naveo je da se događaj o kojem treba svjedočiti zbio davno te može samo ukratko reći da je njemu, kao tadašnjem zaposleniku Neos d.o.o., poznato da je došlo do avansiranja robe, odnosno da je roba naručena od Voda – Zdravlje d.o.o., ali unatoč plaćenom iznosu od otprilike 20.000,00 kuna, robu nikada nisu vidjeli. Sve su mu te okolnosti poznate iz pričanja MM, koji je u to vrijeme obnašao funkciju komercijalnog direktora u Neos d.o.o. Zna da se kontaktiralo s muškom osobom iz Voda – Zdravlje d.o.o., po imenu AM, i da je vođen sudski postupak u kojem je presuđeno u korist Neos d.o.o., ali su ipak morali platiti sudske troškove. Sve se to događalo otprilike 2010. ili 2011. godine. Radilo se o recikliranom materijalu koji je trebao poslužiti za ponovnu upotrebu, a MM bi trebalo pitati na koji način se došlo do ove firme. Ne zna je li MM imao kontakt s još nekim iz te tvrtke, a bilo je zbunjujuće radi li se o R ili SM. Jednom je u firmi bila muška osoba, pa zbog toga navodi da je riječ o muškoj osobi. Zna da je MM jednom izjavio kako su te osobe otišle u Bosnu i da će biti teško naplatiti dug. Suradnja je trebala biti dugoročna, a novac je uplaćen preko računa. Na predračunu bi trebalo provjeriti što je navedeno kao rok isporuke robe. Na pitanje je li bilo govora o razlozima za neisporuku robe, odgovara da se sjeća kako se obećavalo da će roba uskoro biti isporučena. MM danas živi i radi u Zadru. On je u Neos d.o.o. obnašao funkciju direktora, odnosno odgovorne osobe, od 2007. godine do početka 2018. godine. Ne zna je li taj iznos odgovarao tržišnoj cijeni. Koliko mu je poznato, isključivo je MM kontaktirao s osobama iz Voda – Zdravlje d.o.o. u vezi predmetnog posla. Zapravo, radilo se o samo jednoj osobi, i to spomenutom R, a MM bi trebalo pitati je li kontakt ostvaren telefonski ili su se nalazili osobno.
8. Iz ponude broj 2/3/10 od 8. ožujka 2011. (l.s. 12) razvidno je da je istu sastavila UM.
9. Iz opomene pred tužbu od 7. travnja 2011. (l.s. 9,14) razvidno je da se ista tvrtki šalje na primatelja “ R.
10. Iz izvoda računa tvrtke Neos d.o.o. (l.s. 23) razvidno je da po ponudi br 02/03/2010 tvtki Voda-zdravlje d.o.o. uplaćeno 19.680,00 kuna.
11. Iz izvadka iz sudskog registra za tvrtku Voda-zdravlje d.o.o. (l.s. 38-42,115-119) razvidno je da je osnivač i član društva I-okrivljenica i da je I-okr. prestala biti direktor društva 21. listopada 2011., dok je iz izvadka s stanjem na 1. ožujka 2011. razvidno da je član društva i osoba ovlaštena za zastupanje I-okrivljenica UM.
12. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zadru broj St-76/2017 (l.s. 121-122) razvidno je da je 19. siječnja 2018. otvoren stečajni postupak nad dužnikom Neos d.o.o.
13. Iz dokumentacije Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostava Sisak (l.s. 165- 166) razvidna je prijava poreza na dobit za tvrtku Voda-zdravlje d.o.o. za 2010. godinu i da su prihodi u toj godini bili 61.159,21 kuna a rashodi 25.952,92 kuna, dok prijavu za 2011. nisu dostavili.
14. Iz dokumentacije HZMO-a (l.s. 167) navode da I-okrivljenica nije bila prijavljena u TD Voda-zdravlje d.o.o.
15. Iz dokumentacije Zagrebačke banke d.d. (l.s. 170-173) razvidno da je osoba koja je bila ovlaštena postupati po računu TD Voda-zdravlje d.o.o. bila I-okrivljenica UM i to od 9. 11. 2010. do 2. 7. 2013. Iz prometa po računu tvrtke razvidno je da je ista zaprimila uplatu tvrtke Neos d.o.o. 10. ožujka 2011. Također evidentiran je niz isplata prema UM.
16. Analizom svakog dokaza pojedinačno i dovodeći iste u međusobnu vezu i sud je utvrdio da su I-okrivljenica UM i II-okrivljenik AM počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret.
17. Nesporno je da je I-okrivljenica UM bila direktor i osnivač TD Voda-zdravlje d.o.o. Nisu uvjerljivi njeni navodi da nije imala ništa s poslovanjem tvrtke te da je sve vodio njen suprug koji da je od 2009. u bijegu jer suprotno proizlazi iz provedenih dokaza. Naime, iz bankovne dokumentacije razvidno je da je I-okrivljenica bila jedini ovlašteni potpisnik i da je ona učestalo tijekom 2011. s računa tvrtke podizala sredstva na ime pozajmice i putnih troškova, što ukazuje da je itekako bila uključena u poslovanje tvrtke i da nisu točni njeni navodi da s tvrtkom nije imala nikakve veze i da nije vršila nikakve radnje po računu tvrtke.
18. Nadalje iz provedenog dokaznog postupka razvidno je da je I-okr. poslala ponudu tvrtki Neos d.o.o. i bila u pismenoj i telefonskoj komunikaciji s tom tvrtkom, a da je II- okrivljenik i osobno dolazio na razgovore. To proizlazi iz pročitane dokumentacije kao i iskaza svjedoka MM koji je sud uvažio kao i istinit i uvjerljiv, a nepodudarenosti između prvog i drugog iskaza pripisuje velikom proteku vremena pri davanju drugog iskaza. Iz provedenih dokaza je razvidno da iskaz I-okrivljenice nije istinit jer je njen suprug tijekom 2011. s tvrtkom Neos osobno pregovarao u ime tvrtke Voda- zdravlje kojoj je bila direktorica i raspolagala računima, pa ne može biti istinita njena tvrdnja da s navedenim od 2009. nije imala kontakta i da je bio u Bosni u bijegu. Iz svega navedenog u ovoj i prethodnoj točki Sud smatra da je takva obrana okrivljenice UM dana u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti pa je nije uvažio.
19. II-okrivljenik je s predstavnikom tvrtke Neos d.o.o. dogovorio poslovnu suradnju za isporuku ugovorene robe, a koju je kao odgovorna osoba tvrtke Voda-zdravlje d.o.o. provela I-okrivljenica, koju robu ni nisu namjeravali isporučiti iako je avansno plaćena, već zadržati novac. Tvrtka u vlasništvu I-okrivljenice je od oštećenog društva više put pozivana da ispuni obvezu, ista nije ispunjena, I-okrivljena se na navedene dopise oglušila, a II- okrivljenik je lažno obećavao da će se ista ispuniti čime je održavao oštećenika u zabludi, da bi se potom prestao javljati i nestao. Kroz ispis bankovnog računa razvidno je da je tvrtka Voda-zdravlje d.o.o. tijekom 2011. godine zaprimala uplate od više tvrtki, pa i jednu u iznosu od 20.418,00 kuna i da nije bilo u blokadi, ali nije oštećenom društvu umjesto dogovorene sirovine, vratilo uplaćeni avans, pa makar nit dio. Umjesto toga I-okrivljenica je sebi isplaćivala putni trošak na relaciji [adresa] – [adresa] 7. travnja 2011, a odmah isti dan nakon uplate oštećenika od 19.680,00 kuna, 10.000,00 kuna je isplaćeno kao pozajmica a 10.000,00 kuna kao materijalni troškovi. Sve navedeno jasno ukazuje da su I i II okrivljenici od početka postupali s prijevarnom namjerom. I i II okrivljenici su djelo počinili kao supočinitelji, na temelju zajedničkog dogovora, a svaki od njih je svojim postupanjem bitno doprinio tome da se djelo izvrši upravo na način na koji su ga oni zamislili počiniti, s time da je radnja II okrivljenika bila oštećenika uvjeriti da će tvrtka kojoj je njegova supruga vlasnik i direktor isporučiti ugovorenu sirovinu ako joj se unaprijed plati, i oštećenika je održavao u toj zabludi lažno navodeći da je roba na putu ili da je tvrtka u blokadi, a što nije bilo istina, što se prema shvaćanju sudske prakse svakako smatra bitnim doprinosom.
20. Da se radilo o građansko-pravnom odnosu, a ne o ostvarenju obilježja ovog kaznenog djela tada bi se zasigurno okrivljenici javili i pregovarali o nekakvom povratu duga ili obročnoj otplati duga ili o eventualno novoj odgodi isporuke ali upravo ovakvo ponašanje okrivljenika koji se naprosto oglušili na pozive oštećenika i njihovog punomoćnika, a II- okrivljeni i napustio teritorij Republike Hrvatske, te se više nikada nije vratio, ukazuje na činjenicu da su okrivljenici postupali s prijevarnom namjerom i da se ovdje radi o ostvarenju svih zakonskih obilježja kaznenog djela za koje ih se tereti, a ne o građanskopravnom odnosu.
21. Analizom svega navedenog, sud je nedvojbeno utvrdio da su I-okr- i II-okr. postupali kao supočinitelji, postupajući pritom sa izravnom namjerom počinili kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po čl. 293. st. 1. a u odnosu na II. okrivljenog UM u svezi s čl. 38. KZ/97.
22. Nakon počinjenja kaznenih djela je stupio na snagu Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22., 114/23., 36/24 u daljnjem tekstu: KZ/11) te je utvrđeno postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. KZ/97 sa kaznenim djelom iz čl. 247. st. 1. KZ/11, ali kako su za ova kaznena djela propisane iste kazne, te sud nije utvrdio da bi KZ/11 bio blaži za okrivljenike in concreto, to je prema istima primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela.
23. Prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije sud je I-okrivljenoj UM kao olakotnim cijenio njenu neosuđivanost dok otegotnih nije našao. Stoga je imajući u vidu sve naprijed nabrojane okolnosti sud I-okrivljenici izrekao kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, te joj je izrečena uvjetna osuda na način da se ova kazna neće izvršiti ako okrivljenica u roku provjeravanja od tri godine ne počini drugo kazneno djelo. Ova je kazna primjerena obliku krivnje, pogibeljnosti ovog kaznenog djela kao i prouzročenim posljedicama a istom će se ostvariti svrha kažnjavanja, te će se utjecati kako na okrivljenicu tako i na sve druge građane da ne čine kaznena djela i da poštuju pravni poredak RH.
24. Prilikom odmjeravanja kazne II-okrivljeniku UM sud je kao otegotnim cijenio činjenicu da je okrivljenik višestruki počinitelj kaznenih djela, prvenstveno protiv imovine i to u velikom broju za isto kazneno djelo kao i što mu se ovdje stavlja na teret. Njegova ranija osuđivanost ne može se cijeniti kao izdvojeno postupanje, eksces ili eventualno nepromišljenost. Dapače, upravo suprotno, razvidno je da je okrivljenik počinitelj kaznenih djela u kontinuitetu, a i da je u činjenju kaznenih djela bio iznimno uporan i očito je da si činjenjem kaznenih djela pribavljao sredstva za život. I ponašanje nakon počinjenja ovog djela tj. naknadna kažnjavanost ukazuju da okrivljenik nije popravio svoje ponašanje nego da je nastavio vršiti kaznena djela pri čemu je iskazao naročitu upornost. Posebno olakotnih okolnosti sud nije našao. Stoga, u konkretnom slučaju nema uvjeta za izricanje uvjetne osude, jer je po ocjeni suda samo zatvorska kazna dostatna da bi se njome postigla i ostvarila svrha kažnjavanja. Imajući u vidu sve naprijed nabrojane okolnosti sud II-okrivljeniku HM izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine smatrajući da je ova je kazna primjerena obliku krivnje, pogibeljnosti ovog kaznenog djela kao i prouzročenim posljedicama a istom će se ostvariti svrha kažnjavanja, te će se utjecati kako na I okrivljenika tako i na sve druge građane da ne čine kaznena djela i da poštuju pravni poredak RH.
25. Sud je na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 prihvatio imovinskopravni zahtjev stečajne upraviteljice oštećene pravne osobe Neos d.o.o. u iznosu od 2.611,98 eura podnesen11. rujna 2018. jer je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je za taj iznos I- okrivljenica oštetila oštećenu pravnu osobu. Iako je tijekom postupka utvrđeno da je počinjenjem kaznenog djela iz članka 293. stavak 1. KZ/97 protupravnu imovinsku korist steklo TD Voda-zdravljed.o.o., a ne I-okrivljenica kao direktor društva, sud je ipak naložio upravo njoj da oštećeniku isplati dosuđeni iznos imovinskopravnog zahtjeva. Naime, zakonskom odredbom članka 252. stavak 5. Zakona o trgovačkim društvima propisano je da član uprave društva odgovara za štetu vjerovnicima toga društva, a koji svoja potraživanja ne mogu podmiriti od društva i ako član uprave društva grubo povrijedi dužnost urednog i savjesnog gospodarenja. Kako je iz povijesnog izvatka iz Sudskog registra utvrđeno da je društvo Voda-zdravlje d.o.o. u međuvremenu brisano, dakle, prestalo je pravno postojati, kao i da u odnosu na ovo društvo nije utvrđeno postojanje pravnog sljednika te je stoga jasno da oštećeno trgovačko društvo svoju tražbinu neće moći naplatiti od društva Voda-zdravlje d.o.o. pa kako je I-okrivljena tempore criminis bila jedini direktor tog društva, to upravo ona sukladno citiranoj odredbi članka 252. stavak 5. Zakona o trgovačkim društvima odgovara za štetu koju je konkretno pretrpjelo oštećeno trgovačko društvu i to stoga što je radnjama za koje je proglašena krivom upravo u svojstvu koje je tempore criminis imala grubo povrijedila dužnost urednog i savjesnog gospodarenja (a koje je stajalište zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci KZZ-42/10 od 6. listopada 2010.). Budući je Trgovački sud u Zadru brisao subjekt pod nazivom NEOS d.o.o. za proizvodnju, preradu i promet plastičnih masa u stečaju dana 19.08.2022 rješenjem Tt-22/4484-2, to je naloženo isplatiti navedeni iznos u stečajnu masu navedenog trgovačkog društva NEOS d.o.o.
26. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. ZKP/08 I-okrivljenica UM i II- okrivljeni AM obvezni su naknaditi paušalni trošak ovog kaznenog postupka u iznosu od 50,00 eura, svaki, koji paušalni trošak je odmjeren sukladno kriterijima trajanja i složenosti postupka.
Zadar, 3. travnja 2025.
Sudac
Davor Dubravica
POUKA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
DNA:
1. ODO Zadar, na broj K-DO-1245/11
2. Branitelj I-okr. Davor Ukalović, odvjetnik iz Zadra
3. Branitelj II-okr. Luka Šimićević, odvjetnik iz Zadra
4. Opunomoćenica oštećenika Ivanka Bosotina, odvjetnica iz Zadra
5. U spis
