Pr-267/2024-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Sumiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matulić Sumić & partneri d.o.o., Split, protiv tuženika Ana-Kamen-Projekt d.o.o., OIB: 36431589961, Cesta pape Ivana Pavla II 19, Kaštel Sućurac, zastupanog po punomoćniku Josipu Reljiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljice uz punomoćnika, objavljene dana 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Ana-Kamen-Projekt d.o.o., OIB: 36431589961, Cesta pape Ivana Pavla II 19, Kaštel Sućurac, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljici NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 3.311,69 EUR na ime razlike bruto plaće za razdoblje od ožujka 2023. godine do listopada 2023. godine s pripadajućim zateznim kamatama, bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, koje teku:

- na iznos od 857,24 EUR od 16. travnja 2023. godine

- na iznos od 583,53 EUR od 16. svibnja 2023. godine

- na iznos od 311,82 EUR od 16. lipnja 2023. godine

- na iznos od 311,82 EUR od 16. srpnja 2023. godine

- na iznos od 311,82 EUR od 16. kolovoza 2023. godine

- na iznos od 311,82 EUR od 16. rujna 2023. godine

- na iznos od 311,82 EUR od 16. listopada 2023. godine

- na iznos od 311,82 EUR od 16. studenog 2023. godine pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena,

- iznos od 1.094,48 EUR na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor u trajanju od 17 dana za 2022. godinu i iznos od 317,60 EUR na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor u trajanju od 5 dana za 2023. godinu, sve s pripadajućim zateznim kamatama koje na te iznose teku od 16. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena,

- iznos od 617,85 EUR na ime potraživanja s osnova konto kartice gotovinske nabave sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. ožujka 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.“

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima na ime razlike bruto plaće, u dijelu zahtjeva za isplatu zatetnih kamata na pojedine mjesečne iznose razlike bruto plaće tekuće od 1-og do 15-og u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznose naknada za neiskorišteni godišnji odmor tekuće od 13.3.2023. do 15.4.2023., i u dijelu više zatraženog na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2023. godinu u iznosu od 952,21 EUR (do iznosa od 1.269,81 EUR na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2023.).

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.269,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 12.3.2024. navodi da je 15.2.2021. s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto administrativnog referenta te 25.2.2022. Aneks Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kojim je zasnovan radni odnos na radnom mjestu pod nazivom asistent direktora. Ugovor o radu da joj je je otkazan Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13.3.2023. povodom kojeg je pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-291/2023 vođen i u korist tužiteljice pravomoćno okončan postupak radi poništenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Presudom Županijskog suda u Osijeku Gž- R- 406/2023 od 18.1.2024. da je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je utvrđena nezakonitim i nedopuštenim Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme te da je naloženo tužiteljicu vratiti na radno mjesto asistenta direktora.

1.1.Tužiteljica ističe da prema odredbi čl. 95. st. 3. Zakona o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Tužiteljica da je nakon nezakonite Odluke o izvanrednom otkazu, u travnju 2023. godine sklopila ugovor o radu s Hotel Trogir d.o.o. s koje osnove je primala plaću te pa potražuje iznose razlike plaće koju bi ostvarivala da nezakonita Odluka nije donesena u ukupnom iznosu od 3.319,95 EUR bruto, a za razdoblje od ožujka 2023. do listopada 2023. sve sa zateznom kamarom tekućom na svaki pojedini di iznosa od prvog dna u idućem mjesecu do isplate. Tužiteljica potražuje i isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2022. godinu i 2023. godinu, u ukupnom iznosu od 2.590,94 EUR. Nadalje, tužiteljica da je svojim novcem vršila gotovinske nabave za tuženika, koji računi da su odobreni od strane tuženika no tužiteljici iznosi da nisu refundirani na bankovni račun. Sukladno tome, tužiteljica potražuje iznos od 617,85 EUR na ime potraživanja s osnova konto kartice sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 13.3.2023., odnosno od odluke o otkazu do isplate. Dakle, tužiteljica tužbom traži da joj tuženik po utuženim osnovama isplati ukupan iznos od 6.528.74 EUR.

2. U odgovoru na tužbu od 23.4.2024. tuženik pod točkom I i II ističe činjenice i predlaže dokaze koji su u svezi postupka koji se pred ovim sudom pravomoćno okončao pod brojem Pr-291/2023., dakle nisu u vezi s ovim postupkom i nisu od utjecaja na ovaj postupak. Naime, sud je pribavio navedeni spis, pročitao ga i utvrdio da se taj postupak vodio između istih stranaka i da je pravomoćno okončan na način da je utvrđeno da je odluka o izvanrednom otkazu od 13.3.2023. nedopuštena te je naloženo tuženiku da vrati tužiteljicu na rad na radno mjesto asistenta direktora. U točki III odgovora na tužbu tuženik ističe da tužiteljica ne ostvaruje nikakva prava na teret tuženika, budući da je u razdoblju od travnja 2023. godine zaposlena na drugom radnom mjestu – kod poslodavca Hotel Trogir d.o.o., a slijedom čega su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Nadalje, navodi tuženik da se radi o "res iudicata"– pravomoćno presuđenoj stvari (čl. 333. st. 2. ZPP).

2.1. Prigovor tuženika da se radi o presuđenoj stvari nije osnovan s obzirom je sud naprijed naveo o čemu se odlučivalo u postupku br. Pr-291/2023. Dakle, radilo se o postupku u kojem se odlučivalo o dopuštenosti odluke o otkazu, dok se u ovom postupku odlučuje o zahtjevu tužiteljice za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme prekida rada, naknade za neiskorišteni godišnji odmor i isplate na ime refundacije troška.

2.2. Nadalje, tuženik je mišljenja da bi tužiteljici na temelju odredbe čl. 95. st. 1. ZR-a pripala razlika naknade plaće samo za razdoblje u kojem nije radila, a to da je nepunih mjesec dana, od ožujka 2023. godine do travnja 2023. godine kada se ponovno zaposlila kod drugog poslodavca, Hotel Trogir d.o.o. U odnosu na potraživanje isplate za neiskorišteni godišnji odmor, tuženik ističe kako je i za navedeno nastupila prekluzija sukladno odredbama članka 125. ZR-a, a sve i da nije, tužiteljica da ničim ne navodi na temelju čega potražuje navedene iznose, kao što niti dostavlja dokaze za svoje tvrdnje čime da su navodi i zahtjevi tužiteljice o navedenom, osim što su prekludirani, nadasve paušalni i nedokazani.

2.3. Prigovor prekluzije nije osnovan s obzirom radnik prema odredbučl. 133. st. 3. ZR-a u slučaju zahtjeva za isplatu nekog novčanog potraživanja od poslodavca, ne mora prije podnošenja tužbe zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Nadalje, tužiteljica u ovom postupku ne traži naknadu štete radi sudskog raskida ugovora o radu iz. čl. 125. st. 1. ZR-a niti traži sudski raskid ugovora o radu, nego traži, a kako je to naprijed navedeno, isplatu razlike naknade plaće, naknade za neiskorišteni godišnji odmor i isplate na ime refundacije troška. Zahtjev za sudski raskid ugovora o radu nisu postavili ni tužitelj ni tuženik, ni u ovom postupku ni u postupku koji se vodio pod brojem Pr-291/2023.

2.4. Tuženik navodi da tužiteljica ničim ne dokazuje da je vršila gotovinske nabave za tuženika na način i u iznosu kako to tužbom tvrdi. Osim toga, tužiteljica da niti ne dostavlja dokaz da su takvi računi odobreni od strane tuženika, o čemu da bi zasigurno trebala imati pisani trag.

3.Tužiteljica je nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 3.10.2024. konačno postavila tužbeni zahtjev na način da je za razdoblje od ožujka 2023. do listopada 2023. zatražila isplatu razlike naknade plaće u ukupnom iznosu od 3.311,69 EUR, isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2022. i 2023. u iznosu od 2.364,29 EUR-a te isplatu na ime potraživanja s osnova konto kartice gotovinske nabave u Iznosu od 617,85 EUR.Dakle, tužiteljica sada traži da joj tuženik po utuženim osnova isplati ukupan iznos od 6.293,83 EUR, čime je tužbe preinačena jer je postojeći zahtjev povećan (čl. 191. st. 1. ZPP). Tako preinačena tužba dostavljena je tuženiku, koji se na preinaku nije očitovao, a sud ju je dopustio na temelju čl. 190. st. 2. ZPP jer je preinaka učinjena nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem što znači, da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem Konto kartice, obračunskih isprava, pročitana je spisu druga priložena dokumentacija, pročitan je spis koji se pred ovim sudom vodio pod brojem Pr-291/2023, saslušana je tužiteljica u svojstvu parnične stranke te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Anti Mrčela.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike bruto plaće za razdoblje od ožujka 2023. do listopada 2023. u ukupnom iznosu od 3.311,69 EUR, zahtjev za isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2022. u trajanju od 17 dana u iznosu od 1.094,48 EUR i za neiskorišteni godišnji odmor za 2023. u trajanju od 20 dana u iznosu od 1.269,81 EUR, ukupno 2.364,29 EUR-a i zahtjev za isplatu na ime potraživanja s osnova konto kartice gotovinske nabave u iznosu od 617,85 EUR, ili sve ukupno 6.293,83 EUR.

7. Provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da je tužiteljici Odlukom tuženika od 13.3.2023. izvanredno otkazan ugovor o radu, a koja Odlika je presudom ovog suda br. Pr-291/2023-11 od 17.11.2023. utvrđena nedopuštenom i naloženo je tuženiku da vrati tužiteljicu u roku od 8 dna na posao i to, na poslove radnog mjesta asistenta direktora. Prvostupanjsa sudska odluka potvrđena je presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž R-406/2023-2 od 18.1.1014.

8. Tužiteljica traži da joj tuženik isplati naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca jer je odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom pa tužiteljica ima pravo na naknadu plaće na temelju odredbe čl. 95. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, u tekstu ZR).

8.1. Nije u pravu tuženik kada navodi da bi tužiteljica eventualno imala pravo na naknadu plaće dok se nije zaposlila u drugog poslodavca. Navedeno stoga, što radnik ima pravo na naknadu one plaće koju bi primio kod poslodavca da otkaza nije bilo. Dakle, ukoliko se radnik zaposlio kod drugog poslodavca, tada ima pravo na razliku onog što bi primila da otkaza nije bilo i onoga što je primila kod drugog poslodavca.

8.2. Stalni sudski vještak za financije i računovodstvo Ante Mrčela, podnio je pisani nalaz i mišljenje 1.10.2014., koje sud prihvaća kao jasno, potpuno i neproturječno dokumentaciji u spisu i iz kojeg proizlazi da za tužiteljicu razlika bruto plaće u utuženom razdoblju, od ožujka 2023. do listopada 2023., sve u odnosu na plaće koje bi primala da je radila kod tuženika u navedenom razdoblju, umanjeno za plaće koje je tužiteljica ostvarila u istom razdoblju radeći kod Hotela Trogir d.o.o., iznosi ukupno 3.311,69 EUR, a kako to proizlazi iz Tablice br. 2. Vještva.

8.3. Kako je tužiteljica zatražila da joj tuženik isplati iznos od 3.311,69 EUR na ime razlike bruto plaće za utuženo razdoblje u iznosu utvrđenom od strane vještaka, valjalo je u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan.

8.4. Tužiteljici je na pojedine mjesečne iznose razlike bruto plaće dosuđna zatezna kamata na temelju odredbe 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO), ali tekuća od 16-og u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, a ne od 1-og u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, sve na temelju odredbe čl. 92. st. 2. ZR-a. Stoga je tužbeni zahtjev u dijelu više zatražene zatezne kamate tekuće na pojedine mjesečne iznose razlike naknade plaće tekuće od 1-og do 15-og u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, odbijen kao neosnovan.

8.5. Nadalje, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 177/2004., 73/2008., 80/2010., 114/2011., 22/2012., 144/2012., 43/2013., 120/2013., 125/2013., 148/2013., 83/2014., 143/2014., 136/15. dalje u tekstu:ZPD-a) predujam poreza na dohodak obračuna, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD-a i to prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i st. 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 95/2005., 96/2006., 68/2007., 146/2008., 2/2009., 146/2009., 123/2010., 137/2011., 61/2012., 79/2013., 160/2013., 157/2014. i 137/2015., dalje u tekstu: Pravilnika) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a i umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica). Obračunani predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika). Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirezu porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom plaće i naknade plaće, što znači da do trenutka isplate plaće i naknade plaće, nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto naknadi plaće valjalo odbiti kao neosnovan.

9. Tužiteljica traži da joj tuženik isplati naknadu za 17 dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2022. u iznosu od 1.094,48 EUR i za 20 dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2023. godinu u iznosu od 1.269,81 EUR, ukupno 2.364,29 EUR.

9.1. Članak 82. st. 1. ZR-a propisuje da je u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Naknada iz stavka 1. tog članka određuje se razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora (stavak 2.).

9.2. Nije sporno da je tužiteljici ugovor o radu izvanredno otkazan 13.3.2023. Iz iskaza tužiteljice saslušane na ročištu od 5.3.2025. proizlazi da je tužiteljica dok je radila kod tuženika imala pravo na 20 dana godišnjeg odmora, od čega joj je za 2022. Ostalo neiskorišteno 17 dana godišnjeg odmora. Sudski vještak Ante Mrčela obračunao je naknadu za navedene dane neiskorištenog godišnjeg odmora, na način da je u obračun uzeo prosječne ostvarene tri bruto plaće tužiteljice kod tuženika prije mjeseca srpnja 2022 (od travnja do lipnja 2022.), dobivena je vrijednost bruto satnice od 8,05 EUR (Tablica br. 3. Vještva) koja je pomnožena s 136 sati (17 dana x 8 sati = 136) pa se dobije iznos od 1.094,48 EUR-a, a koliko je tužiteljica zatražila na ime naknade za 17 dana neiskorištenog godišnjeg odmora pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan. Prema mišljenju suda, tužiteljici zatezna kamata na taj iznos pripada na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a i to od 16.4.2023. jer joj je radni odnos kod tuženika presato 13.3.2023. pa je tuženik tužiteljici primanja iz radnog odnosa bio dužan isplatiti do 15.4.2023.,a kada je dospijeće novčanog potraživanja tužiteljice pa kamata na temelju odredbe čl. 92. st. 2. ZR-a teće od prvog idućeg dana, od 16.4.2023., a ne od 13.3.2023. kako je to tužiteljica neosnovano zatražila. Stoga je tužbeni zahtjev u dijelu više zatražene zatezne kamate tekuće na iznos naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2022. tekuće od 13.3.2023. do 15.4.2023., odbijen kao neosnovan.

9.3. Tužiteljica traži da joj tuženik ispati naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 20 dana za 2023. godinu. Međutim, tužiteljici je kod tuženika radni odnos prestao 13.3.2023., a čl. 78. st. 2. ZR-a propisuje da radnik, radnik kojem prestaje radni odnos, za tu kalendarsku godinu ostvaruje pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora. Dakle, tužiteljica za 2023. ne ostavruje pravo na naknadu za 20 dana godišnjeg odmora već naknadu za 5 dana godišnjeg odmora, što je sud utvrdio analognom primjenom odredbe čl. 78. st. 1. ZR-a koji propisuje da se razmjerni dio utvrđuje u trajanju od jedne dvanaestine godišnjeg odmora iz članka 77. stavaka 1. i 2. tog Zakona, za svaki mjesec trajanja radnog odnosa.

9.3.1. Sudski vještak Ante Mrčela dobio je vrijednost bruto satnice od 7,94 EUR (Tablica br. 4. Vještva) na način da je u obračun uzeo prosječne ostvarene tri bruto plaće tužiteljice kod tuženika prije mjeseca veljače 2023. (od studenog 2022 do siječja 2023.), koju je sud pomnožio s 40 sati (5 dana x 8 sati = 40) pa se dobije iznos od 317,60 EUR-a, koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 5 dana u 2023. godini, dakle, u tom dijelu tužbeni zahtjev je prihvaćen kao osnovan dok je u dijelu više zatraženog na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2023. godinu u iznosu od 952,21 EUR (do iznosa od 1.269,81 EUR) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Tužiteljici na taj iznos pripada zatezna kamata na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a i to, od 16.4.2023. jer joj je radni odnos kod tuženika presato 13.3.2023. pa je tuženik tužiteljici primanja iz radnog odnosa bio dužan isplatiti do 15.4.2023., a kada je dospijeće novčanog potraživanja tužiteljice pa kamata na temelju odredbe čl. 92. st. 2. ZR-a teće od prvog idućeg dana, od 16.4.2023., a ne od 13.3.2023. kako je to tužiteljica neosnovano zatražila. Stoga je tužbeni zahtjev u dijelu više zatražene zatezne kamate tekuće na iznos naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2023. tekuće od 13.3.2023. do 15.4.2023., odbijen kao neosnovan.

10. Što se tiče zahtjeva tužiteljice za isplatu na ime potraživanja s osnova konto kartice gotovinske nabave u iznosu od 617,85 EUR, tužiteljica saslušana u svojstvu parnične stranke na ročištu od 5.3.2025. istakla je da je dok je bila u radnom odnosu kod tuženika, uz prethodni usmeni dogovor s direktorom otišla u knjižaru i za potrebe firme kupila primjerice toner ili wc papir u dućanu te da bi to kupila od svojih novaca, a nakon toga da bi račun donijela natrag u firmu, da se radilo o računu R1, da bi račun račun predala direktoru na odobrenje i potpis, kopirala bi ga, original da bi išao knjigovođi, a kopija da bi ostajala u firmi u registratoru. Naime, da su imali registratore u firmi za gotovinsku nabavu po djelatnicima i po datumima. Ponekad da bi se događalo da djelatnici nešto kupe svojim novcem za potrebe firme pa ukoliko je direktor ili netko izvan firme, da ne bi čekali da se direktor vrati već da bi uz njegovo usmeno odobrenje navedeno kupili. Jednom mjesečno kada bi se isplaćivala plaća, da bi dobili isplatu i za gotovinske naplate i obično da bi to na računu od isplate bilo zavedeno kao "obračun od gotovinske naknade". Međutim, tužiteljici da po tom osnovu nije sve isplaćeno pa da stoga navedeno potražuje u ovom postupku. Iskaz tužiteljice je suglasan sadržaju Konto kartice priložene spisu (list 4-5) iz koje proizlazi da tuženik duguje tužiteljici po osnovi gotovinske nabave iznos od 4.655,16 kn (617,85 EUR) za razdoblje od 1.1.2022. do 31.12.2022. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan te je naloženo tuženiku da navedeni iznos isplati tužiteljici, zajedno s zateznom kamatom na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a, u ovom slučaju tekućom od 13.3.2023. kako je to tužiteljica zatražila, iako bi tužiteljici pripadalo pravo na zateznu kamatu tekuću na taj iznos najmanje od 16.1.2023., s obzirom se traži o potraživanju iz razdoblja od 1.1.2022. do 31.12.2022., ali kako sud odlučuje u granicama zahtjeva stranke (čl. 2. st. 1. ZPP-a), valjalo je zateznu kamatu dosuditi kao tekuću od 13.3.2023. pa do isplate.

11. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u tekstu ZPP). Uspjeh tužiteljice u konkretnom slučaju valjalo je cijeniti u omjeru od 87,5% (90% osnov + 85% visina = 175 : 2 = 87,5%), a uspjeh tuženika u omjeru od 12,5% (prilikom odmjeravanja uspjeha tužiteljice u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, sud je imao na umu da je tužbeni zahtjev priznat kao osnovan za ukupan iznos od 5.341,62 EUR, a odbijen za iznos od 952,21 EUR). Tužiteljici nakon prebijanja s omjerom uspjeha tuženika valja priznati 75% od ukupnog troška.

11.1. Tužiteljici je u skladu s popisanim troškom (list 323 i 339 spisa) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) određen trošak kako slijedi: za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje po punomoćniku na ročištima od 16.9.2024., 11.11.2024., 5.3.2025. - za svaki 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 3.10.2024. - 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što zbrojeno daje 500 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 1.250,00 eura, od čega tužiteljici valja priznati 75% pa se dobije 937,50 eura, a na koji iznos je trebalo zbrojiti iznos od 332,00 eura na ime troška vještačenja pa se dobije ukupno 1.269,50 eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška. Tužiteljica nema pravo na trošak sudske pristojbe jer joj taj trošak nije nastao, s obzirom se radi o sporu u vezi s ostvarivanjem prava iz radnog odnosa u kojem je radnik oslobođen od plaćanja sudske pristojbe (čl. 11. st. 1. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine" br. 118/18, 51/23).

11.2. Tužiteljici pripadaju i zatražene zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 3. travnja 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis