Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-653/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sudaca mr. sc. Krunoslava Barana, predsjednika vijeća, izvjestiteljice Vesne Bjelousov i članice vijeća, i sutkinje Jasne Bratek, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice – protutužene SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravne sljednice RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Željki Filipćić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Modrušan & Filipčić, Zagreb, protiv tuženog – protutužitelja LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Damir Medved odvjetnik iz Velike Gorice, radi isplate, rješavajući žalbu tuženog – protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-53/2021-6 od 29. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-53/2021-6 od 29. srpnja 2022.

II. Tuženom – protutužitelju ne dosuđuje se trošak žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Odbija se tuženik-protutužitelj LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa alternativno postavljenim protutužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se protutuženiku RU, Stjepanov, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10410 [adresa] da protutužitelju LU, Stjepanov, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] plati iznos od 17.070,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope koju plaća HNB uvećane za pet postotnih poena tekućim na iznos od 16.258.00 kn od 4. rujna 2013., a na iznos od 812,80 kn od 10. prosinca 2013. pa do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do dana naplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim na dosuđeni trošak parničnog postupka od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku-protutužitelju LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju-protutuženiku RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu 14.050,00 kuna (četrnaesttisućaipedesetkuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. srpnja 2022. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik – protutužitelj zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 159/23., dalje ZPP). Predložio je uvažiti njegovu žalbu, uz dosudu troška tog podneska.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.

6. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve raspoložive i po strankama predložene dokaze kojima je utvrdio relevantne pravne činjenice od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva. Za svoja stečena uvjerenja dao je jasne i logične razloge koje prihvaća i ovaj sud.

7. Pri tome je prvostupanjski sud, prema načelu otvorenog pravosuđenja, upozorio stranke na potrebu iznošenja činjenica i dokaza u smislu čl. 219. st. 1. u vezi sa čl. 7. st. 1. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tuženika – protutužitelja za isplatu iznosa od 17.070,80 kn od čega se iznos od 16.258,00 kn sa zateznom kamatom odnosi na povrat dijela kupoprodajne cijene, a iznos od 812,80 kn sa zateznom kamatom na povrat dijela plaćenog iznosa poreza na promet nekretnina, jer da površina kupljene nekretnine iznosi 251 čhv što je 903 m2, dok stvarna površina iznosi 536 m2, odnosno 367 m2 manje.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-1222/09 od 19. veljače 2010. godine naloženo tada tuženom RU zaključiti Ugovor o prodaji nekretnine, i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 251 čhv za cijenu od 40.000,00 kn.

10. Prvostupanjski sud pri tome nije prihvatio iskaz tuženika – protutužitelja da je prilikom sklapanja predugovora mjernik kojeg je on angažirao i izmjerio površinu predmetne nekretnine od 903 m2, jer za to nema nikakvih pisanih dokaza.

11. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda utemeljenim na priloženom spisu, poslovni broj: Ovr-779/2013 i stanju spisa proizlazi da je tuženik – protutužitelj uveden u posjed kč. br. [katastarska čestica], tako da su stranci, odnosno tada ovrhovoditelju LU pokazane lomne točke te nekretnine u odnosu na susjednu nekretninu, te su obilježene drvenim kolcima, a ovrhoviditelj na tako omeđenu nekretninu nije imao primjedbi, a niti je podnio žalbu.

12. Uvođenje u posjed dovršeno je 8. rujna 2014. godine, prema podacima iz katastarskog operata, odnosno prema površini od 536 m2, a u posjed nekretnine ovrhovoditelja je uveo mjernik ZU, kojeg je on i angažirao.

13. Pravilnom ocjenom dokaza, odnosno očitovanja mjernika ZU ([broj]) proizlazi da je pri uvođenju u posjed površine određena prema jedinom mogućem načinu, odnosno površini od 536 m2, iz katastarskog plana, s obzirom da se ta površina ne može proširiti u odnosu na susjedne nekretnine, a prema podacima iz zemljišne knjige od 903 m2.

14. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tada ovrhovoditelj LU podneskom od 13. listopada 2014. godine obavijestio ovršni sud da je od osobe koju je platio za izvođenje radova saznao da navedena nekretnina nema površinu od 903 m2, nego daleko manju.

15. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda utemeljenim na iskazu svjedoka VU, proizlazi da se tuženik – protutužitelj proširio na susjednu nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] samovoljno 2014. godine, a koja je bila u vlasništvu ĆU.

16. Prvostupanjski sud je utvrdio i da stranke u fazi dogovaranja kupoprodaje nekretnine nisu ugovorile cijenu po jednom metru kvadratnom, nego kupoprodajnu cijenu za cjelokupnu nekretninu u iznosu od 40.000,00 kn.

17. Pored toga, prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda i stanju spisa proizlazi da je predmetna nekretnina manje površine od 367 m2 od površine upisane u zemljišnoj knjizi, a to je ukupno 40,64 % ukupno manje površine.

18. Radi se o značajnom odstupanju od površine koja je ugovorena i koje nije moglo stranci ostati nezamijećeno pri uobičajenom pregledu predmeta kupoprodaje.

19. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se radi o materijalnom nedostatku iz čl. 401. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO), a za koje prodavatelj ne odgovara u smislu čl. 402. st. 2. tog Zakona, jer se smatra da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljiva osoba s prosječnim znanjem i iskustvom mogla lako opaziti pri uobičajenom pogledu stvari.

20. Prvostupanjski sud je cijenio iskaz tuženika – protutužitelja koji je naveo da je nekretninu pregledao mjernik kojeg je on izabrao i da su tom prilikom bile prisutne obje parnične stranke, slijedom čega je o takvim vidljivim nedostacima imao dužnost uočene nedostatke priopćiti prodavatelju odmah, a što nije učinio, niti je dokazao tijekom postupka drugačije, tako da je izgubio pravo koje bi mu pripadalo zbog nedostatka na stvari, u smislu čl. 403. st. 2. ZOO-a.

21. Nadalje, prvostupanjski sud je cijenio i pravnu situaciju u slučaju da pregledu stvari nisu bile prisutne obje ugovorne strane, a u kojem slučaju kupac ima dužnost obavijestiti prodavatelja o vidljivim nedostacima u roku od osam dana, a u tom roku tuženik – protutužitelj nije obavijestio prodavatelja niti nakon što je u navedenom ovršnom postupku uveden u posjed.

22. Neosnovano se žalbenim navodima ističe da iz pobijane presude nije vidljivo radi li se o vidljivim ili nevidljivim nedostacima na stvari, jer je prvostupanjski sud jasno i nedvosmisleno izveo pravni zaključak da se radi o nedostacima koji kupcu nisu mogli ostati nepoznati zbog odstupanja u površini, dakle o vidljivim nedostacima.

23. Osim toga, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i zaključio da na strani prodavatelja nema odgovornosti čak i da se radilo o skrivenim nedostacima na stvari, a što ovdje nije slučaj, upravo iz razloga što kupac nije prodavatelja uopće obavijestio o nedostacima, tako da je protekao i prekluzivni rok iz čl. 404. st. 1. ZOO- a.

24. Ostali žalbeni navodi tuženika – protutužitelja u bitnom se svode na isticanje drugačijeg i subjektivnog pravnog mišljenja i stoga nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari.

25. Odluka o trošku postupka pravilna je i zakonita, jer je utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP-a.

26. Žalbeni navodi tuženika – protutužitelja kojima na potrebu drugačije primjene čl. 154. ZPP-a, jer da se radi o djelomičnom uspjehu u sporu stranaka uzimajući u obzir utuženu površinu i stvarnu površinu predmetne nekretnine nemaju pravnog uporišta.

27. S obzirom da ne postoje žalbeni razlozi, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjska presuda na temelju čl. 368. st. 1., u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 3. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran