Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-935/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sudaca mr. sc. Krunoslava Barana, predsjednika vijeća, izvjestiteljice Vesne Bjelousov i članice vijeća, i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja UF iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Ivan Poličić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta, Zagreb, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni br. P-1410/2023-10 od 24. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava se kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-

1410/2023-10 od 24. travnja 2024. godine:

a) potvrđuje u odluci o glavnoj stvari u pobijanim točkama I. i II. izreke, b) uvažava u odluci o trošku postupka i rješava:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju umjesto dosuđenog iznosa od 879,64 eura trošak postupka u iznosu od 826,55 eura sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od presuđenja 24. travnja 2024. godine do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je u ugovoru o kreditu od 20.10.2006. godine, [broj], zaključenom između tužitelja UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i davatelja osiguranja i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora

- ništetna odredba čl. 2. u dijelu kojim je regulirano "... promjenjiva, u

skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora ....";

- ništetna odredba čl. 7. u dijelu kojim je regulirano "... u kunskoj

protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan

dospijeća ....".

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznosu od 1.524,24 € / 11.484,35 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN35/05) (uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena) do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 78/15, 114/22, 156/22) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:

na iznos kn na iznos od

6,72 € 31.10.2008.

9,03 € 31.12.2008.

10,68 € 02.02.2009.

11,43 € 28.02.2009.

9,37 € 31.03.2009.

9,76 € 30.04.2009.

6,60 € 01.06.2009.

4,28 € 30.06.2009.

5,00 € 03.08.2009.

6,12 € 31.08.2009.

6,01 € 30.09.2009

4 78€ 31.10.2009.

7,10 € 30.11.2009.

8,97 € 31.12.2009.

11,62 € 31.01.2010.

11,01 € 28.02.2010.

14,61 € 31.03.2010.

13,92 € 30.04.2010.

15,25 € 31.05.2010.

26,77 € 30.06.2010.

24,40 € 31.07.2010.

31,64 € 31.08.2010.

29,14 € 30.09.2010.

25,12 € 31.10.2010.

33,61 € 30.11.2010

44,41€ 31.12.2010.

36,76 € 31.01.2011.

39,45 € 28.02.2011.

35,51 € 01.04.2011.

36,64 € 30.04.2011.

51,13 € 31.05.2011.

52,54€ 30.06.2011.

64,64 € 31.07.2011.

58,42 € 31.08.2011

51,62 € 30.09.2011.

50,89 € 31.10.2011.

50,37 € 30.11.2011.

53,61 € 31.12.2011.

56,44 € 31.01.2012.

56,82 € 29.02.2012

54,86 € 31.03.2012.

56,18 € 30.04.2012.

57,09 € 31.05.2012.

55,57 € 30.06.2012

55,97 € 31.07.2012.

54,83 € 31.08.2012.

52,36 € 30.09.2012.

55,19 € 24.10.2012.

godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 879,64 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN35/05, 78/15, 114/22, 156/22) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje ZPP). Predložila je uvažiti njenu žalbu, uz dosudu troška tog podneska.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana u odluci o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u odluci o trošku postupka.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da je donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP-a, na koju tužena osnovano ukazuje žalbenim navodima. Ovo iz razloga jer presuda nema u svemu razloga o odlučnim činjenicama, a dijelom su dani razlozi nejasni. Navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka otklonjiva je primjenom čl. 373. a ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi promjene tečaja vezanog uz valutu CHF, te zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok po toj osnovi ne traži vraćanje preplaćenih iznosa.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da su stranke dana 20. listopada 2006. godine sklopile ugovor o kreditu na iznos od 15.813,38 CHF.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio i da je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF i promjenjiva kamatna stopa, te da je tužiteljica zbog promjene tečaja platila veći iznos u otplatnom razdoblju od 1.524,24 eura, s tim da između parničnih stranaka i nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

10. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva kada je utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula.

11. Prvostupanjska presuda u skladu je s presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i koja je u odnosu na kamatnu stopu potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.

12. Pobijana presuda u skladu je s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je utvrđeno da su banke, među kojima i tužena, u navedenim razdobljima povrijedile interes i prava potrošača korisnika kredita, koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, ugovaranjem valute uz koju je glavnica vezana za švicarski franak, a što je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03.) i to člancima 81., 82. i 90., te Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 89/09. i 133/09.) i to čl. 96. i 97. Radi se o ugovorima koje je unaprijed formulirala tužena, dok tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj.

13. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe na osnovi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, a sud je vezan za utvrđenja iz te parnice, dakle, propisan je direktan učinak na pojedinačno pokrenute postupke potrošača.

14. Tužena banka nije na transparentan način obavijestila potrošača o riziku promjene vezane za valutu CHF. Stoga je pravilno primijenjena odredba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05.), jer je zbog promjene tečaja prešao dio imovine tužiteljice na tuženu, bez pravne osnove. Na taj način potrošač se dovodi u položaj u kojem je bio prije sklapanja ugovora koji sadrži nepoštene odredbe, a koje ga ne obvezuju. Nepoštena je i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer ne sadrži parametre na osnovi kojih bi se moglo utvrditi njeno kretanje, odnosno promjena.

15. Tužitelj ima status potrošača u smislu čl. 3. ZZP-a jer je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koja nije namijenjena poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a prema rezultatima postupka proizlazi da je tužitelj predmetni ugovor sklopio kao fizička osoba u cilju kupnje vozila.

16. Neosnovano se žalbenim navodima ističe da je tužitelj bio upozoren na odredbu ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pored činjenice da to nije učinjeno na jasan i transparentan način. Na tužitelja se proteže učinak pravomoćne presude u postupku zaštite kolektivnih interesa u odnosu na nepoštene odredbe o kojima se nije pregovaralo. Teret dokaza da je stranci dana valjana obavijest je na banci, a tužena na osnovi izvedenih dokaza nije dokazala drugačije činjenično stanje, tako da za tužitelja vrijede utvrđenja iz predmeta kolektivne zaštite.

17. S tim u vezi valja navesti i da je tužena tijekom postupka predlagala saslušanje javnog bilježnika. Međutim, javni bilježnik ne može iskazivati o predugovornoj fazi sklapanja ugovora.

18. Neosnovani su žalbeni prigovori da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno, jer je to nedvojbeno, ali ništetnost ugovorenih odredbi utvrđena je, ne iz razloga što takve ugovorne odredbe nisu dopuštene, nego što nisu jasne i razumljive prosječnom potrošaču.

19. Neosnovan je i prigovor zastare, jer prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su- IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 2. ožujka 2023. godine, a presuda u postupku kolektivne zaštite postala je pravomoćna dana 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu, tako da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

20. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu do primjene dolazi odredba čl. 328. ZOO-a, prema kojoj se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

21. Neosnovano tužena osporava tijek zatezne kamate na pojedine iznose od dana njihova plaćanja. Ovo iz razloga jer je tužena nesavjestan stjecatelj, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli utvrđene ništetnim, to je kamata pravilno dosuđena od dana izvršene uplate svakog mjesečnog obroka kao dana stjecanja.

22. Neosnovani su žalbeni razlozi da se u ovoj pravnoj stvari radi o zabrani koja je manjeg značaja. Ovo iz razloga jer je podnesen veći broj tužbi iz iste pravne osnove, tako da se ne može raditi o zabrani koja je manjeg značaja, jer se radi o javnom interesu.

23. Tužena osnovano osporava odluku o trošku postupka u dijelu u kojem je tužitelju priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura.

24. Ovo iz razloga jer je tužitelju presuda dostavljena 24. travnja 2024. godine putem e-oglasne ploče suda.

25. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 51/23.) objavljen je dana 12. svibnja 2023. godine, a prema čl. 13. tog Zakona stupio je na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama.

26. Prema čl. 6. tog Zakona od sudskih pristojbi oslobođeni su potrošači u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

27. Stoga, kako je tužitelj prvostupanjsku presudu primio nakon stupanja na snagu tog Zakona, odluku o trošku valjalo je preinačiti, tako da je dosuđeni iznos umanjen za iznos sudske pristojbe na presudu od 53,09 eura.

28. Na osnovi izloženog, žalba tužene odbija se kao neosnovana na odluku o glavnoj stvari, te je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanim točkama I. i II. izreke, na temelju čl. 373. a ZPP-a, a uvažena je u odluci o trošku postupka koja je preinačena na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

28. Odbijen je zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe, jer je tužena uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, na osnovi čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 5. ZPP-a.

Osijek, 3. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran