Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-9/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Zagrajski sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Sanje Sušilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Geocop d.o.o. Rovinj, 43. istarske divizije 35, OIB 11834717027, kojeg zastupa punomoćnica Vanesa Zandel Lončarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o. Pula, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1046/2023-34 od 16. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana a žalba tuženika se uvažava kao osnovana, pa se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno poslovni broj P-1046/2023-34 od 16. kolovoza 2024.:

a) potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. III. izreke,

b) preinačava u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Tuženik Geocop d.o.o. Rovinj, Istarske divizije 35, OIB: 11834717027, odgovoran je za štetu koja je nastala tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, zbog povrede na radu osiguranika HK u štetnom događaju od 05. travnja 2007. godine, a radi koje je rješenjem tužitelja br. 126827 od 23. veljače 2009. navedenom osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu.

II. Tuženik Geocop d.o.o. Rovinj, Istarske divizije 35, OIB: 11834717027, dužan je isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, svotu od 5.356,20 eura / 40.356,31 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak, u roku 15 dana."

c) preinačava u pobijanoj odluci o troškovima postupka pod toč. VI. izreke (pravilno toč. IV. izreke), tako da sada glasi:

Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623 da tuženiku Geocop d.o.o. Rovinj, 43. istarske divizije 35, OIB 11834717027 plati trošak postupka u iznosu od 6.000,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, roku 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623 da tuženiku Geocop d.o.o. Rovinj, 43. istarske divizije 35, OIB 11834717027 plati trošak žalbenog postupka u iznosu od 781,25 EUR u roku 15 dana.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Tuženik Geocop d.o.o. Rovinj, Istarske divizije 35, OIB: 11834717027, odgovoran je za štetu koja je nastala tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, zbog povrede na radu osiguranika HK u štetnom događaju od 05. travnja 2007. godine, a radi koje je rješenjem tužitelja br. 126827 od 23. veljače 2009. navedenom osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu.

II. Tuženik Geocop d.o.o. Rovinj, Istarske divizije 35, OIB: 11834717027, dužan je isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, svotu od 5.356,20 eura / 40.356,31 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak, u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva iz točke II. tužbe koji glasi:

"Tuženik Geocop d.o.o. Rovinj, Istarske divizije 35, OIB: 11834717027, dužan je isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, svotu od 6.617,86 eura / 49.862,27 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak, u roku 15 dana."

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenim žalbama pobijaju tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj presudu suda prvog stupnja pobija u odbijajućem dijelu pod toč. III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti kao osnovan. U žalbi osporava pravilnost odluke suda prvog stupnja o istaknutom prigovoru zastare jer da se u konkretnom slučaju treba primijeniti zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima.

2. 2. Tuženik presudu suda prvog stupnja pobija pod toč. I. izreke i u dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke, kao i odluku o troškovima postupka pod toč. VI. izreke (pravilno toč. IV. izreke) zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a tužitelja obveže na plaćanje troškova postupka tuženiku sa zateznom kamatom od dana donošenja presude suda prvog stupnja do isplate, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu. Posebno ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

3. Odgovor na žalbu tuženika podnio je tužitelj i istu osporava u cijelosti, te predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja i tuženika te navode tužitelja iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju priznavanjem prava na mirovinu osiguraniku HK zbog povrede na radu u štetnom događaju 5. travnja 2007. i isplatama mirovine u utuženom razdoblju, kao i zahtjev za isplatu utuženog iznosa po osnovi isplaćenih mirovina imenovanom osiguraniku.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja može se ispitati, tako da donošenjem iste sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Međutim, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo.

9. Prema obrazloženju suda prvog stupnja među strankama nije sporno:

- da je u štetnom događaju 5. travnja 2007. u kamenolomu "Vilanija" u Umagu osiguranik tužitelja HK pretrpio ozljedu na radu kao zaposlenik tvrtke Antenal d.o.o. Novigrad,

- da je zbog štetnog događaja obavljen inspekcijski nadzor poslovanja tvrtke Antenal d.o.o. Novigrad i sastavljen zapisnik 25. travnja 2007.,

- da je u kaznenom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Bujama-Buie pod poslovnim brojem K-237/07 pravomoćno oglašen krivim radnik tuženika KK kao odgovorna osoba za izvođenje bušačko-minerskih radova i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a na temelju odredbe čl. 67. Kaznenog zakona primijenjena je uvjetna osuda,

- da je tužitelj rješenjem od 23. veljače 2009. (broj spisa tužitelja 126827) osiguraniku HK kod kojeg je zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 26. lipnja 2008., a isplata je uspostavljena rješenjem od 2. travnja 2009. počevši od 25. ožujka 2009.,

- da je tužitelj isplaćivao utvrđene svote invalidske mirovine,

- da je poslodavac osiguranika tužitelja trgovačko društvo Antenal d.o.o. Novigrad 2. siječnja 2002. zaključio sa tuženikom Ugovor o izvođenju radova bušenja i miniranja na kamenolomu "Vilanija", kao i Anekse tom Ugovoru u kontinuitetu za razdoblje od 2003. pa nadalje i za razdoblje štetnog događaja,

- da je osiguranik tužitelja HK protiv svog poslodavca Antenal d.o.o. Novigrad pokrenuo parnični postupak radi naknade štete kod Općinskog suda u Bujama-Buie pod poslovnim brojem P-177/2010 koji je pravomoćno okončan tako da je HK odbijen sa zahtjevom naknade neimovinske i imovinske štete izazvane u štetnom događaju (presuda suda prvog stupnja potvrđena je presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-2959/2012 od 9. siječnja 2012.,

- da se kod Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie vodio parnični postupak pod poslovnim brojem Pn-24/2015 po tužbi tužitelja HK protiv tuženika Geocop d.o.o. Rovinj, radi naknade štete, u kojem je sud prvog stupnja presudom od 16. siječnja 2017. odbio tužbeni zahtjev, a u povodu žalbe HK Županijski sud u Slavonskom Brodu presudom poslovni broj Gž- 730/2017-2 od 12. rujna 2018. potvrdio presudu suda prvog stupnja,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-476/2019-2 od 23. kolovoza 2022. ukinuo presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 12. rujna 2018. i predmet vratio tom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje,

- da je Županijski sud u Slavonskom Brodu ukinuo odluku suda prvog stupnja od 16. siječnja 2017., a u ponovljenom postupku sud prvog stupnja donosi novu presudu poslovni broj P-915/2022-147 od 26. listopada 2023. kojom djelomično prihvaća tužbeni zahtjev.

10. Sud prvog stupnja navodi i to da je ovaj parnični postupak izdvojen iz predmeta koji se vodio kod Trgovačkog suda u Pazinu pod poslovnim brojem P-414/2020, a da je u tom predmetu taj Sud donio presudu 13. kolovoza 2021. kojom je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti (deklaratoran i kondemnatorni u visini od 14.753,13 kn) i da je ta presuda postala pravomoćna 24. kolovoza 2021.

11. Do formiranja ovog predmeta je došlo nakon što je Trgovački sud u Pazinu rješenjem od 24. studenog 2020. odbio preinaku tužbe kojom je tužitelj povećao tužbeni zahtjev (podnesak od 19. srpnja 2019.) i potraživao naknadu štete za razdoblje od 1. prosinca 2011. do 28. veljače 2019., a sud odredio da se u pogledu tog povećanog tužbenog zahtjeva formira novi spis pod novim brojem u kojem će se odlučiti o tužbi od 19. srpnja 2019. (zapravo preinačeni tužbeni zahtjev). Prednje je utvrđeno uvodom u eSpis jer je to bilo nužno radi utvrđivanja slijeda povezanih spisa.

11.1. Dakle, presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-414/2020-71 pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je Geocop d.o.o. Rovinj odgovoran za štetu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje a koja šteta da mu je nastala priznavanjem prava na invalidsku mirovinu osiguraniku HK zbog povrede na radu u štetnom događaju 5. travnja 2007. i isplatama mirovine, kao i kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 14.753,13 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2013. do isplate.

12. U ovom predmetu su dakle isti tužitelj i isti tuženik te isti zahtjev i to deklaratorni za utvrđenje da je tuženik odgovoran za štetu tužitelju zbog isplata invalidskih mirovina HK njegovom osiguraniku zbog povrede na radu iz istog štetnog događaja i kondemnatorni za isplatu, ali za drugo vremensko razdoblje od 2019. pa nadalje, s tim da je tužitelj prvotno utužio uglavničeni iznos sa zateznom kamatom a kasnije je podnescima potraživao pojedinačno isplaćene iznose mirovine sa zateznom kamatom ali u omjeru odgovornosti tuženika jer smatra da postoji podijeljena odgovornost njegovog osiguranika i ovdje tuženika.

13. Nadalje, sud prvog stupnja utvrdio je da se kod Općinskog suda u Pazinu vodio postupak pod poslovnim brojem Pn-67/2020 po tužbi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv tuženika KK koji je zaposlenik ovdje tuženika, po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao iz ovoga predmeta radi isplate iznosa od 103.847,11 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos 12.236,18 kuna teku od 17. lipnja 2019. do isplate, a na iznos 91.610,93 kuna od 24. siječnja 2020. do isplate, a koji iznos čine isplaćene invalidske mirovine HK za razdoblje od 1. prosinca 2011. do 29. siječnja 2019. kojom presudom je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

13.1. Izvršenim uvidom u eSpis aplikaciju utvrđeno je da je odlučujući po žalbi tužitelja Županijski sud u Vukovaru presudom poslovni broj Gž-428/2022-4 od 17. ožujka 2025. odbio žalbu tužitelja i potvrdio presudu suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev istog tužitelja kao u ovom premetu u odnosu na KK koji je zaposlenik ovdje tuženika.

14. Iz spisa proizlazi da je KK pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bujama-Buie poslovni broj K-237/2007 od 18. svibnja 2010. proglašen krivim što je 5. travnja 2007. oko 13,30 sati u kamenolomu "Vilanija" kao odgovorna osoba za izvođenje bušačko minerskih radova od strane izvođača trgovačkog društva Geocop d.o.o., olako držeći da štetne posljedice neće nastupiti, istom prilikom, protivno Planu bušenja i masovnog miniranja na kamenolomu "Vilanija" i sredstvima i protivno čl. 18. Pravilnika o mjerama zaštite pri rukovanju eksplozivnim sredstvima i miniranju u rudarstvu, izveo zvučne signale za miniranje s mjesta čija je udaljenost od mjesta miniranja i nasuprot minskog polja manja od 300 metara odnosno samo 202,55 metara, dopuštajući HK da napusti mjesto osiguranja broj 2 i da s njim bude na navedenoj poziciji, kojom prilikom je jedan kamen udario HK u predjelu ramena, zbog čega je zadobio ozljede teške naravi. Dakle, iz nehaja kao odgovorna osoba u rudniku nije postupao po propisima o mjerama zaštite na radu i time izazvao opasnost za život i tijela ljudi te je prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 3. u vezi s čl. 265. st. 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 113/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.), zbog čega je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a na temelju čl. 67. Kaznenog zakona prema njemu se primijenila uvjetna osuda. Presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kž 836/2010-2 od 18. svibnja 2011.

15. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-397/2019 od 17. srpnja 2020. po tužbi tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv tuženika KK radi naknade štete koju čine isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja HK iz istog štetnog događaja u iznosu od 14.753,13 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2012. do isplate, odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan (s tim da je tužba djelomično povučena za deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje da je odgovoran KK tužitelju za naknadu te štete). Ova presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3707/2020-2 od 15. ožujka 2021.

16. Sud prvog stupnja utvrdio je i to da je osiguranik tužitelja HK vodio postupak za naknadu neimovinske i imovinske štete protiv svog poslodavca Antenal d.o.o. Novigrad u kojem nije uspio, kao i da je vodio postupak radi naknade štete protiv ovdje tuženika Geocop d.o.o Rovinj u kojem je prvotno odbijen sa tužbenim zahtjevom a potom djelomično uspio, jer je Županijski sud u Slavonskom Brodu utvrdio da je Geocop d.o.o. Rovinj odgovoran HK kao poslodavac KK za naknadu neimovinske i imovinske štete, izgubljene zarade i rente do svibnja 2023. i to u omjeru od 40%, jer da je HK odgovoran za štetu 60%.

17. Sud prvog stupnja u pobijanoj presudi primjenjuje utvrđenja iz te presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu i zaključuje da je tuženik odgovoran u tom omjeru tužitelju za naknadu štete koju čine isplaćene invalidske mirovine HK.

18. Dakle, u odnosu na zaposlenika tuženika KK koji je štetnik iz navedenog štetnog događaja 2007. i koji je osuđen za počinjenje kaznenog djela (a u štetnom događaju HK doživio je povredu na radu) pravomoćno je presuđeno da nije odgovoran prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i to presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-397/2019 od 17. srpnja 2020. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3707/2020-2 od 15. ožujka 2021., kao i nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn-67/2020 od 27. travnja 2022.

19. Nadalje, u odnosu na tuženika, pravomoćno je presuđeno da nije odgovoran prema tužitelju za naknadu štete koju predstavljaju iznosi isplaćene invalidske mirovine HK za prvo utuženo razdoblje i iznos isplaćenih mirovina (presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-414/2020-71 od 13. kolovoza 2021. koja je postala pravomoćna 24. kolovoza 2021. odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je Geocop d.o.o. Rovinj odgovoran za štetu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje a koja šteta da mu je nastala priznavanjem prava na invalidsku mirovinu osiguraniku HK zbog povrede na radu u štetnom događaju 5. travnja 2007. i isplatama mirovine, kao i kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 14.753,13 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2013. do isplate), da bi u ovom postupku sud prvog stupnja utvrdio tuženikovu odgovornost za drugo razdoblje isplate tih mirovina istom osiguraniku tužitelja i obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa djelomično prihvaćajući tužbeni zahtjev kao osnovan a dio tužbenog zahtjeva odbija kao neosnovan jer je za dio tražbine nastupila zastara.

20. Iako se sud prvog stupnja poziva na mjerodavno pravo za konkretan spor i to odredbu čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 102/98., u daljnjem tekstu: ZMO/98) i odredbu čl. 162. st. 1. i 2. Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., u daljnjem tekstu: ZMO/13) kojima je izričito propisano da tužitelj ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila invalidnost osiguranika te da za štetu koju je uzrokovao radnik na radu odgovaraju radnik i njegov poslodavac solidarno, ipak ne navodi stavak 3. tih članaka koji glasi: "Za štetu iz stavka 1. ovoga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana. " (ZMO/13).

21. Međutim, tuženik se neosnovano poziva na postojanje razloga za oslobođenje od odgovornosti jer da nije poslodavac HK već je to trgovačko društvo Antenal d.o.o.

21.1. Tuženik je poslodavac KK koji je uzrokovao ozljedu na radu HK osiguranika tužitelja koja je posljedično dovela do priznavanja prava na invalidsku mirovinu i isplatu invalidske mirovine, pa je tuženik kao poslodavac štetnika solidarno odgovoran tužitelju za naknadu štete, osim ako ne postoje razlozi za njegovo oslobođenje od odgovornosti.

22. Odredbom st. 3. čl. 162. ZMO/13 propisano je da se poslodavac može osloboditi od odgovornosti za štetu ako dokaže da šteta nije nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu odnosno da je proveo propisane mjere zaštite na radu.

22.1. Iz Nalaza i mišljenja na vještaka Maura Ukušića od 7. travnja 2021. (listovi spisa 312 do 314, 487 do 489 i 597 do 599) proizlazi da je tuženik poduzeo sve propisane mjere zaštite na radu, tako da postoji razlog za oslobođenje od odgovornosti tuženika, prema navedenim mjerodavnim odredbama ZMO/98 i ZMO/13.

22.2. Naime, vještak je u Nalazu i mišljenju naveo da se štetni događaj u kojem je došlo do ozljeđivanje radnika HK dogodio 5. travnja 2007., prilikom masovnog miniranja u kamenolomu "Vilanija", trgovačkog društva ANTENAL d.o.o. nakon pet sati redovnog radnog vremena, na poslu osiguravanja minskog polja. Nadalje je naveo da "sukladno Pravilniku o mjerama zaštite pri rukovanju eksplozivnim sredstvima i miniranju u rudarstvu (SL 9/67 i 35/72) radnik HK je bio postavljen da osigurava područje miniranja. S obzirom da mu nije bio prvi put da radi na osiguranju miniranja, dobro je poznavao obveze koje proizlaze iz poslova osiguranja. Voditelj miniranja bila je tvrtka GEOCOP d.o.o. iz Rovinja, te njezin ovlašteni radnik KK. U svojstvu voditelja upravljao je svim procesima u poslu miniranja, a pogotovo u završnom dijelu provjere osiguranja u minskom polju i perimetru sigurnosti, te nakon toga upozorbu za početak miniranja, te nalog paliocu mina da se izvrši paljenje mina i miniranje, sve to adekvatnim zvučnim signalima, što u naravi predstavlja tri zvuka sirenom. Radnik HK neovlašteno je napustio mjesto osiguranja prije početka miniranja, odnosno aktiviranja mina, i približio se Voditelju miniranja KK, koji se nalazio unutar perimetra osiguranja, tj. nije bio na sigurnoj udaljenosti od područja miniranja što je dozvoljeno sukladno prije navedenom Pravilniku samo za Voditelja miniranja i palioca mina, te zatražio da li može gledati proces aktiviranja mina, odnosno miniranja. Voditelj miniranja mu je to dozvolio uz napomenu da se čuva dolijetanja kamenja iz područja miniranja. Nakon paljenja mina, jedan kamen je doletio iz zone miniranja i pogodio radnika HK u rame, te je tako došlo do štetnog događaja, teškog ozljeđivanja radnika."

22.3. U Mišljenju je vještak naveo da je voditelj miniranja KK trebao prekinuti miniranje u trenutku kada je uočio radnika HK, koji je napustio mjesto na kojem je osiguravao perimetar miniranja, trebao ga je vratiti na prijašnju poziciju i nakon što bi se uvjerio da je radnik na svom mjestu, nastaviti sa procesom miniranja. Proces miniranja ugrozio je HK jer se nije pridržavao odredbi navedenog Pravilnika o mjerama sigurnosti pri miniranju napustivši mjesto na koje je bio postavljen da bi osiguravao proces miniranja. Vještak je naveo i to da HK povjerene poslove nije izvršio sa dužnom pažnjom jer je obavezan i odgovoran poslove za koje je zadužen obavljati sa tim stupnjem pažnje i pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu.

22.4. Vještak je izričito naveo da je odgovornost za štetan događaj na upravljačkoj i rukovodećoj strukturi miniranja, međutim da su za to i snosili adekvatne konzekvence, ali i da postoji veliki doprinos nastanku štetnog događaja, a time i odgovornost za nastanak istog, HK "koji je svojim nepromišljenim i neodgovornim ponašanjem napuštanja mjesta osiguranja, stvorio uvjete da se štetni događaj desi."

22.5. Prilikom saslušanja vještak (u predmetu Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-414/2020 – u spisu zapisnik od 13. srpnja 2021.) je izjavio da je tuženik u cijelosti proveo propisane mjere zaštite na radu te da štetni događaj nije nastao zbog nekog propusta u mjerama zaštite na radu, a riječ je o mjerama koje su predviđene Pravilnikom o mjerama zaštite prije rukovanju eksplozivnim sredstvima i miniranju u rudarstvu; da je voditelj miniranja morao prije davanja signala za miniranje provjeriti sigurnosnu zonu, odnosno da se svi nalaze izvan zone miniranja; da je tuženik u cijelosti dobro pripremio miniranje te da je u Mišljenju naveo da je KK trebao prekinuti miniranje u trenutku kad je uočio radnika HK da je došao do njega, ali to naravno da je bio u mogućnosti, odnosno da do tada nije dao treći signal za miniranje.

23. Nadalje, iz kaznene presude poslovni broj K-237/07-16 od 18. svibnja 2010. proizlazi da je utvrđeno da je zaposlenik tuženika KK kazneno odgovoran i da je osuđen, jer da iz nehaja kao odgovorna osoba u rudniku nije postupao po propisima o mjerama zaštite na radu i time izazvao opasnost za život i tijela ljudi te je prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe (HK), čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 3. u vezi s čl. 265. st. 2. i 3. Kaznenog zakona.

23.1. KK je odgovorna osoba kod tuženika što proizlazi iz spisa (list spisa 48) u vezi poslovne suradnje tuženika i trgovačkog društva Antenal d.o.o. (list spisa 42 do 45).

23.2. Protiv tuženika kao poslodavca KK nije vođen kazneni postupak, dakle, isključivo je odgovoran KK kao zaposlenik tuženika za štetu koju je pretrpio oštećenik HK. Iako je sud vezan prema odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a za osuđujuću kaznenu presudu, navedena presuda se odnosi na KK, a ne na tuženika i neosnovano sud prvog stupnja zaključuje (pod toč. 12.3. obrazloženja presude) da zbog same činjenice da je šteta nastala radnjom zaposlenika tuženika da je tuženik odgovoran za štetu tužitelju. To odredbama članka ZMO/98 i ZMO/13 nije propisano.

24. Prema tome, iz utvrđenih činjenica o kaznenoj odgovornosti zaposlenika tuženika, sud prvog stupnja izveo je pogrešan zaključak o odgovornosti tuženika kao njegovog poslodavca, jer se kaznena presuda odnosi na KK a ne na tuženika koji je pravna osoba i protiv kojeg kazneni postupak nije niti vođen.

24.1. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika u vezi utvrđene odgovornosti tuženika neosnovano navodi da bi tuženik bio odgovoran zbog utvrđene kaznene odgovornosti njegovog zaposlenika. Točno je da je građansko pravna odgovornost šira od kazneno pravne odgovornosti, ali to ne znači da nekim automatizmom postoji građansko pravna odgovornost poslodavca ukoliko je njegov zaposlenik kazneno odgovoran i ukoliko je uslijed kaznenog djela zaposlenika prouzročena šteta oštećeniku. Tuženik kao poslodavac odgovara tužitelju solidarno sa zaposlenikom ukoliko ne postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti, kako je izričito propisano stavkom 3. članka 162. ZMO/13.

24.2. Zbog utvrđenog postojanja razloga za isključenje odgovornosti tuženika tužbeni zahtjev pod toč. I. i II. izreke pobijane presude suprotno zaključku suda prvog stupnja, nije osnovan, pa je presuda suda prvog stupnja preinačena tako da je tužbeni zahtjev pod toč. I. i II. izreke odbijen kao neosnovan.

25. Nadalje, što se tiče zaključka suda prvog stupnja i primjene trogodišnjeg roka zastare, a koji osporava tužitelj pobijajući žalbom odbijajući dio presude suda prvog stupnja pod toč. III. izreke, u parnicama koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje radi naknade štete kao u ovom predmetu (prema čl. 162. ZMO/13) primjenjuje se odredba čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) koju je primijenio i sud prvog stupnja. Stoga je žalba tužitelja kao neosnovana odbijena i presuda suda prvog stupnja potvrđena pod toč. III. izreke. Preinačavanjem presude suda prvog stupnja pod toč. III. izreke i uz pravilnu primjenu materijalnog prava u vezi s postojanjem razloga za oslobođenje od odgovornosti tuženika za štetu tužitelju o tužbenom zahtjevu jednako bi trebalo odlučiti, odnosno isti bi također bio odbijen kao neosnovan, zbog čega je u tom pobijanom dijelu presuda suda prvog stupnja potvrđena.

26. Preinačena je i odluka o troškovima postupka pod toč. IV. izreke koju sud prvog stupnja pogrešno označava toč. VI., jer je tuženik u cijelosti uspio u sporu.

26.1. Tuženiku su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu 500,00 EUR, za sastav podneska od 28. lipnja 2021. iznos od 500,00 EUR, za zastupanje na ročištu 6. srpnja 2021. iznos od 250,00 EUR, za sastav podneska od 21. rujna 2021. iznos od 500,00 EUR, za zastupanje na ročištima 8. listopada 2021. i 15. veljače 2022. iznos od 500,00 EUR za svako ročište, za sastav podneska od 24. lipnja 2022. iznos od 50,00 EUR, za zastupanje na ročištu 27. lipnja 2022. iznos od 500,00 EUR, za sastav podneska od 5. ožujka 2024. iznos od 500,00 EUR, za zastupanje na ročištima 13. ožujka i 2. srpnja 2024. iznos od 500,00 EUR za svako ročište, na koji ukupan iznos od 4.800,00 EUR na koji iznos je priznat i PDV po stopi od 25% što iznosi 1.200,00 EUR, a sveukupno 6.000,00 EUR, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

26.2. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer nije obveznik plaćanja te pristojbe, budući da tu pristojbu plaća tužitelj. Glede sudske pristojbe na odgovor na tužbu prema odredbi čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23., u daljnjem tekstu: ZSP) obveza plaćanja nastaje po pravomoćnom završetku spora za svaku stranku razmjerno uspjehu u sporu, pa tu pristojbu tuženik nije dužan platiti.

27. Stoga je odluka o troškovima postupka preinačena (pod toč. VI. Izreke, a pravilno toč. IV. izreke) tako da je tužitelj obvezan platiti tuženiku iznos od 6.000,00 EUR u roku od 15 dana na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP- a. Zatezna kamata dosuđena je na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

28. Tužitelju nije priznat trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, jer sa istom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a).

29. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 368. st. 2. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

Osijek, 3. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Anđela Bošković Rajković