Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1314/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Sušilović i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Pulić, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženice PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Teo Ranić, odvjetnik iz Rijeke, radi iseljenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 10. lipnja 2024., poslovni broj P-2847/2017-118, u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Rijeci od 10. lipnja 2024., poslovni broj P-2847/2017-118 potvrđuje u dosuđujućem dijelu pod toč.I., II. i III. izreke.

II. Žalba tužitelja i tuženice se uvažava i ukida odluka o trošku pod toč. V. izreke, te u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

III. O zahtjevu tužitelja i tuženice za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je :

"I Nalaže se tuženoj PL da tužitelju FL preda u posjed slobodan od osoba i stvari dio nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označena kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća, garaža, šterna i dvorište ukupne površine 351 m2, a koji u naravi predstavlja stan u prizemlju površine oko 40 m2.

II Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 422,40 eura

(četristodvadesetdvaeuraičetrdesetcenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 211,20 EUR od 01. studenog 2017. godine do isplate,

- na iznos od 211,20 EUR od 01. prosinca 2017. godine do isplate,

po stopi koja se do 31.12.2022.g. obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 223,07 eur (dvijestodvadesettrieuraisedamcenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- na iznos od 4,49 EUR od 14. ožujka 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,83 EUR od 23. kolovoza 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,19 EUR od 23. kolovoza 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,31 EUR od 23. kolovoza 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,60 EUR od 23. kolovoza 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,73 EUR od 23. kolovoza 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,95 EUR od 12. prosinca 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,10 EUR od 12. prosinca 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,31 EUR od 12. prosinca 2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,41 EUR od 17. travnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,31 EUR od 17. travnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,34 EUR od 17. travnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,19 EUR od 23. srpnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,35 EUR od 23. srpnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,48 EUR od 23. srpnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,28 EUR od 23. srpnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,72 EUR od 23. srpnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,72 EUR od 23. srpnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,71 EUR od 18. prosinca 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,72 EUR od 18. prosinca 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,87 EUR od 18. prosinca 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,18 EUR od 18. prosinca 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,18 EUR od 18. prosinca 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,68 EUR od 22. travnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,72 EUR od 22. travnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,27 EUR od 22. travnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,57 EUR od 22. travnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,87 EUR od 20. studenog 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,42 EUR od 20. studenog 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,27 EUR od 20. studenog 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,57 EUR od 12. prosinca 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,57 EUR od 12. prosinca 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,94 EUR od 17. ožujka 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,60 EUR od 17. ožujka 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,97 EUR od 17. ožujka 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,41 EUR od 20. travnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,59 EUR od 20. travnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,87 EUR od 28. svibnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,12 EUR od 28. svibnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR od 28. svibnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,55 EUR od 15. prosinca 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,42 EUR od 15. prosinca 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,57 EUR od 15. prosinca 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,42 EUR od 15. prosinca 2016. godine pa do isplate,

- za iznos od 4,02 EUR od 21. veljače 2017. godine pa do isplate,

- za iznos od 3,11 EUR od 21. veljače 2017. godine pa do isplate,

- za iznos od 3,03 EUR od 21. veljače 2017. godine pa do isplate,

- za iznos od 2,97 EUR od 29. ožujka 2017. godine pa do isplate,

- za iznos od 3,27 EUR od 29. ožujka 2017. godine pa do isplate,

- za iznos od 2,95 EUR od 29. ožujka 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,27 EUR od 20. svibnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,49 EUR od 23. kolovoza 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,49 EUR od 23. kolovoza 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,21 EUR od 30. rujna 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,03 EUR od 15. studenog 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,64 EUR od 15. studenog 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,59 EUR od 15. studenog 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,43 EUR od 15. studenog 2017. godine pa do isplate,

do isplate po stopi od 14% godišnje za razdoblje do 30.06.2011.g., za razdoblje od 01.07.2011.g do 31. srpnja 2015.g. po stopi obračunatoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015.g. do 31.12.2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. IV U preostalom dijelu za iznos od 12.937,47 eur (odnosno za razliku do zatraženog iznosa od 13.359,87 eur u točci II) te za iznos od 1,48 eur zatraženog točkom III, tužbeni zahtjev se odbija.

V Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je :

“ Dopušta se preinaka tužbe.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj u odluci o troškovima parničnog postupka pod toč. V. izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u odluci o trošku pod toč. V. izreke preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

2.1. Presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica u dosuđujućem dijelu pod toč. I., II. i III. izreke, te u odluci o troškovima parničnog postupka pod toč. V. izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženice djelomično osnovana.

5. Nasuprot žalbenim navodima tuženice prvostupanjska presuda sadržava valjane razloge o odlučnim činjenicama i u istima nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed dijela nekretnine, i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji u naravi predstavlja stan u prizemlju površine 40 m2, uz isplatu naknade na ime korištenja tog dijela nekretnine od strane tuženice za razdoblje od prosinca 2012. do prosinca 2017., te isplatu dijela iznosa računa za RI-stan d.o.o. koje je tužitelj platio u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 01. studenog 2017.

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, garaža, šterna i dvorište ukupne površine 351 m2,

- da je presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-865/14 od 23. prosinca 2015., pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženice protiv ovdje tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica], izdvajanja dijela kuće koja se nalazi na navedenoj kč.br., u naravi stana u prizemlju cca 40 m2, te za utvrđenje da je, ovdje tuženica, vlasnica iste, kao i utvrđenja da ostavinu iza pok. ML čini nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], umanjena za izdvojeni dio u ½ dijela, te da se njezinim nasljednicima proglašavaju na temelju zakona suprug ostaviteljice u 1/3 dijela, sin u 1/3 dijela, te ovdje tuženica u 1/3 dijela,

- da je presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2037/17 odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženice protiv ovdje tužitelja, a za utvrđenje da je dosjelošću stekla pravo vlasništva na dijelu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi stan u prizemlju ukupne površine 38,89 m2, koji se sastoji od dvije sobe, dva hodnika, kupaonice i kuhinje, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-974/16 od 8. veljače 2017.,

-da iz iskaza tuženice proizlazi da je za postojanje darovnog ugovora saznala na ostavinskoj raspravi iza majke, a iz stanja spisa proizlazi da je ostavinski postupak iza majke vođen 2008.,

- da tuženica stan u prizemlju ne želi predati u posjed tužitelju, te isti još uvijek drži u posjedu, a tužitelj nema ključeve stana,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Celestine Bolić proizlazi da mjesečna visina najma za studeni i prosinac 2017. iznosi 230,41 EUR-a (tužitelj tužbom potražuje iznos od 211,20 EUR-a mjesečno),

-da je tuženica bila nazočna očevidu i nije omogućila uređujućem sucu i stalnom sudskom vještaku ulazak u stan u prizemlju, a vještak je u nalazu naveo da je za usporedbu koristio usporedne stanove iz susjedne općine u kojoj su građevine starije, a naselje manje atraktivno, upravo iz razloga što je vanjskim pregledom nekretnine utvrdio da je ista vidno bez investicijskog i tekućeg održavanja, te da je katastarska općina [katastarska općina], u kojoj se predmetni stan nalazi, uglavnom novo naselje sa vrjednijim i novijim stanovima, te kao takvi nisu mogli biti predmetom usporedbe sa stanom koji koristi tuženica,

- da iz dostavljenog pregleda zaduženja za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 1. ožujka 2017., proizlazi da je isto izdao Ri-Stan d.o.o. na ime objedinjene naplate troškova stanovanja za zgradu na adresi [adresa], na ime obveznika LL, stan 3., da su isti naplaćeni od 1. veljače 2013. do 24. studenog 2017., te da je tužitelj podmirio ukupan iznos od 2.044,55 EUR-a/15.404,67 kn (tužbom potražuje iznos koji odgovara omjeru od 11% svakog pojedinog plaćenog računa),

8. Temeljem navedenih utvrđenih odlučnih činjenica stav je prvostupanjskog suda da tuženica tijekom postupka nije dokazala da ima pravo koje ju ovlašćuje na posjedovanje dijela tužiteljeve nekretnine, odnosno pravo na posjed iste, te da stoga osnovano tužitelj, kao vlasnik nekretnine, zahtjeva od tužene predaju dijela nekretnine, konkretno stana u prizemlju površine 40 m2, te da su o prigovorima tuženice koje je isticala u postupku kao razlog iz kojeg odbija predaju stvari vlasniku, ovdje tužitelju, donesene pravomoćne presude iz kojih da proizlazi kako su prigovori (tamo tužbeni zahtjevi) tuženice neosnovani. Također, smatrajući da je tuženica postala nepošteni posjednik primitkom opomene pred pokretanje sudskog postupka, odnosno od studenog 2017., stav je prvostupanjskog suda i da je dužna tužitelju, kao vlasniku, naknaditi sve koristi koje je imala za vrijeme svojega posjedovanja, a koja korist da se sastoji od iznosa koji bi tuženica bila dužna plaćati da je nekretninu iznajmila za studeni i prosinac 2017. Uz navedeno, stav je prvostupanjskog suda i da je tuženica dužna snositi troškove stanovanja koje je u cijelosti platio tužitelj, jer da je u razdoblju na koje se odnose računi za usluge bila pošteni korisnik nekretnine, te je koristila i uslugu odvoza komunalnog otpada, kao što je i trošila vodu, te da je kao takva dužna i participirati u troškovima koje je u cijelosti platio tužitelj.

8.1.Također, sud prvog stupnja, uvažavajući nalaz i mišljenje, te dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, djelomično usvaja tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 422,40 EUR-a na ime najamnine za studeni i prosinac 2017., s pripadajućim zateznim kamatama, pri čemu ocjenjuje neosnovanim istaknuti prigovor zastare tuženice, a osim navedenog djelomično usvaja i tužbeni zahtjev na ime troškova režija u iznosu od 223,07 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 -u daljnjem tekstu: ZVDSP) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je odredbom čl. 162. st. 1. ZVDSP-a propisano da vlasnik mora, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu, a odredbom čl. 162. st.1. ZVDSP-a propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

10.Razmatrajući žalbene navode tuženice ovaj sud je stava da je temeljem pravilno utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tužitelj tijekom postupka dokazao da je vlasnik nekretnine, da se ista nalazi u posjedu tuženice, te da tuženica nema pravo koje ju ovlašćuje na posjedovanje. Naime, tijekom postupka je pravilno utvrđeno da su svi prigovori tuženice odbijeni donošenjem pravomoćnih sudskih odluka, a u odnosu na navode da je tužitelj krivotvorio potpis na darovnom ugovoru, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tuženica isto nije dokazala, te da nije pružila niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da ima pravo koje ju ovlašćuje na posjedovanje dijela tužiteljeve nekretnine, odnosno pravo na posjed iste, slijedom čega je, a temeljem čl. 161. st. 1. ZVDSP-a, pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za predaju nekretnine u posjed.

11. Nadalje, odredbom čl. 18. st. 3. ZVDSP-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

11.1. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. studenoga 2013. zauzeto je pravno shvaćanje:

"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."

11.2. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZVDSP-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Nepošteni posjednik tuđe stvari stvar mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (čl. 165. st. 1. ZVDSP-a). Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana (čl. 165. st. 2. ZVDSP-a).

12. U konkretnom slučaju, ovaj sud smatra kako se tuženicu ne može smatrati poštenim posjednikom do primitka opomene pred tužbu, odnosno do primitka tužbe, jer iz stanja spisa proizlazi da je za postojanje darovnog ugovora saznala najranije 2008., a svakako u vrijeme primitka presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-865/14 od 23. prosinca 2015., kojom je pravomoćno odbijen njezin tužbeni zahtjev protiv ovdje tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju nekretnine, jer je u tom trenutku, po stavu ovog suda, saznala da joj pravo na posjed ne pripada, te kako je tuženica nepoštena posjednica i prije studenog 2017., u obvezi je isplatiti tužitelju korist koju je imala za vrijeme posjedovanja za studeni i prosinac 2017., a temeljem čl. 165. st. 1. ZVDSP-a. Iako se radi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda o poštenju tuženice i pogrešnom pravnom pristupu prvostupanjskog suda, ovaj sud nije preinačavao prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu jer se protiv toga dijela žalila samo tuženica (čl. 374. ZPP-a).

12.1. S obzirom na navedeno, valjalo je u navedenom dijelu odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu, pri čemu se ističe da je sud prvog stupnja pravilno otklonio istaknuti prigovor zastare pozivajući se na odredbu čl. 165. st. 2. ZVDSP-a, jer je nekretnina i nadalje u posjedu tuženice, te je pravilno djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i to za ukupan iznos od 422,40 EUR-a za studeni i prosinac 2017. s pripadajućim zateznim kamatama primjenom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015-dalje u tekstu: ZOO).

13. Odredbom čl. 1119. ZOO-a propisano je da tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

13.1. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom čl. 205. st. 2. Zakona o vodama (NN 153/09), čl. 93. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN NN 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15) i čl. 14. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (NN 153/09, 90/11, 56/13, 154/14, 119/15, 120/16, 127/17, 66/119), a u skladu s odredbom čl. 1119 ZOO-a, obvezao tuženicu na isplatu iznosa od 223,07 EUR-a na ime troškova stanovanja u omjeru od 11%, a koje je u cijelosti platio tužitelj, budući da je u razdoblju na koje se odnose računi za usluge tuženica bila korisnica nekretnine, te je kao takva dužna i participirati u navedenim troškovima koje je u cijelosti platio tužitelj. Pri tome je sud prvog stupnja za navedeno dao jasne i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te je pravilno dosudio i zatezne kamate na dosuđene iznose od dospijeća do dana isplate, temeljem čl. 29. ZOO-a. Žaliteljici valja ukazati i da bi tužitelj imao pravo potraživati iznos koji predstavlja 25% plaćenih iznosa, kako pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud, jer je nekretnina stambene površine 160 m2, a tuženica koristi 40 m2.

14. Međutim, osnovano tužitelj i tuženica osporavaju odluku o troškovima postupka.

15. Naime, pravilno tužitelj upire u žalbi da sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke o troškovima nije vodio računa o činjenici da je tuženica tijekom postupka osporavala i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, kao i da je tužitelj u tužbi postavio tri zahtjeva, te da je pri odlučivanju o troškovima trebalo uzeti u obzir njegov ukupan omjer uspjeha u sporu, odnosno pravilno žalitelji upiru u žalbama da je nepravilan stav prvostupanjskog suda da svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka.

16. Kako je prvostupanjski sud propustio pravilno cijeniti kvalitativni i kvantitativni uspjeh stranaka u postupku, odnosno omjer uspjeha stranaka u sporu, to su osnovane žalbe tužitelja i tuženice u dijelu u kojem pobijaju odluku o trošku postupka.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženice te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod I.,II. i III. izreke.

18. Također, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja i tuženice i ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. V. izreke.

19. U nastavku postupka sud prvog stupnja će, a radi donošenja pravilne i zakonite odluke, pri odlučivanju o troškovima postupka, cijeniti žalbene navode, kvalitativni i kvantitativni omjer uspjeha stranaka u sporu, odnosno omjer uspjeha stranaka u sporu, uzimajući u obzir i da je tužitelj postavio tri zahtjeva, te potom donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku o troškovima postupka.

20. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 368. st.1. i 2. ZPP-a odlučeno je kao pod I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a odlučeno kao pod II. izreke.

21. Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod III. izreke.

22. U nepobijanom dijelu (toč. IV. izreke presude i rješenje), prvostupanjska presuda i rješenje ostaju neizmijenjeni.

Osijek, 3. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša