Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-11/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LČ, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog LČ podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Kzd-10/2024. od 29. studenog 2023. u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice, optuženog LČ i branitelja Vedrana Ivankovića, odvjetnika u Zagrebu,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog LČ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kzd-10/2024. od 29. studenog 2024. optuženi LČ proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta u pokušaju iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. i u vezi članka 34. KZ/11. i kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude. Optuženom LČ utvrđene su kazne zatvora za teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta u pokušaju na temelju članka 166. stavak 1. KZ/11. u trajanju od četiri godine, a na temelju članka 158. stavak 2. KZ/11. za kazneno djelo spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina u trajanju od dvije godine pa je optuženi LČ na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) dijete RČ zastupana po zakonskoj zastupnici OČ je upućena u parnicu s imovinskopravnim zahtjevom.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6., 7. i 8. ZKP/08. optuženi LČ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500 eura kao nužne izdatke i nagradu postavljenog branitelja te nužne izdatke i nagradu opunomoćenice žrtve koji iznosi će biti određeni posebnim rješenjem sve u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi LČ zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti optuženog LČ putem video linka iz Zatvora u Zagrebu i branitelja optuženika Vedrana Ivankovića, odvjetnika u Zagrebu dok uredno pozvani državni odvjetnik nije pristupio na sjednicu pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.

6. Žalba nije osnovana.

6.1. Nije u pravu žalitelj, optuženik, da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude i odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a neosnovano smatra i da je počinjena povreda odredbe članka 9. stavak 1. ZKP/08., jer sud nije s jednakom pažnjom ispitivao i utvrdio činjenice koje terete optuženog i koje mu idu u korist.

6.2. Naime, iako se navodi osnova pobijanja presude, bitne povrede odredaba kaznenog postupka ona se kasnije ne obrazlaže već se samo navodi zakonski tekst povrede, a kako je navedeno u članku 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. kao i obvezu suda prema članku 9. ZKP/08.

6.3. Suprotno navodima žaliteljima sud je u kaznenom postupku s jednakom pažnjom ispitivao i utvrđivao činjenice koje terete optuženika i koje mu idu u korist, jer je tijekom postupka osim analize obrane optuženika tijekom dokaznog postupka upravo u suglasnosti stranaka reproducirao snimku ispitivanja djeteta žrtve RČ, a u svojstvu svjedoka ispitao HČ i OČ te je pročitana i razgledana materijalna dokumentacija, dopis od 5. studenog 2024., nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima za maloljetnu RČ, nalaz i mišljenje psihologa za maloljetnu RČ te je izvršen uvid u kaznenu i prekršajnu evidenciju za optuženika. Točno je da je odbijen dokazni prijedlog obrane da se provede psihijatrijsko vještačenje djeteta žrtve no isto je obrazloženo u točci 4.3. iz čega proizlazi da je činjenično stanje bilo u dostatnoj mjeri utvrđeno pa nije bilo potrebno provođenje psihijatrijskog vještačenja djeteta.

6.4. Ujedno, izreka presude je jasna i logična i odgovara razlozima koji su navedeni u obrazloženju presude, a niti postoji proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o danim iskazima. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka kako se navodi u žalbi optuženika, a pobijana presuda je ispitana na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi optuženik ističe da se nije trebalo utvrditi da je žrtva govorila istinu te da je trebalo provesti dokazni prijedlog psihijatrijsko vještačenje žrtve, jer sud nije mogao utvrditi da li žrtva trpi bilo kakve posljedice "ponašanja optuženika prema njoj".

8. Ujedno, time bi se izvršila i kontrola nalaza i mišljenja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

9. Prvostupanjski sud je osnovano prihvatio iskaz djevojčice RČ kao vjerodostojan jer je isti i potvrđen iskazom svjedokinje HČ koja je navela da je djevojčica bila vesela, voljela se igrati i da nije uočila da bi bila sklona laganju.

9.1. Majka djeteta joj je ispričala što joj je RČ govorila o tome kako se ponašao optuženik. Također, iz iskaza svjedokinje OČ, majke žrtve RČ proizlazi da je RČ simpatična, vedra, vesela, otvorena djevojčica koja voli nogomet, nije primijetila da je sklona laganju te kada je djevojčica čula razgovor da je optuženik izbačen iz kuće i da mu je zabranjeno da se vrati počela plakati i ispričala kako ju je LČ dirao i što joj se sve dešavalo.

9.2. Također, iz medicinske dokumentacije na ime djeteta žrtve RČ koja je sačinjena u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba proizlazi da je dijete RČ uključena u psihologijsku podršku i obradu zbog sumnje na izloženost spolnom zlostavljanju gdje je postavljena dijagnoza reakcije na stres, spolno i emocionalno problematično ponašanje i zlostavljanje i dijagnoza problema sa osnovnom skupinom skrbnika. Kod djevojčice je zamijećena nelagoda i emocionalna uznemirenost, oslabljena kontrola emocija te su utvrđene stresne reakcije koje mogu ukazivati na uznemirenost povezanu sa spolnim iskustvom.

10. Osporavajući nepotpuno utvrđeno činjenično stanje optuženik sada u žalbi navodi da je trebalo saslušati MČ, baku bivše supruge u čijoj kući su živjeli. Iako tijekom postupka se optuženik uglavnom slagao sa prijedlozima državnog odvjetnika, opunomoćenika, oštećenika o dokazima koji se trebaju provesti te je samo predlagao da se sasluša svjedokinja HČ, a koja je i saslušana tijekom postupka. Optuženik bezuspješno pokušava učiniti nevjerodostojnim iskaz žrtve djevojčice za koju se navodi da je kao dijete otišla na more s optuženikom što bi bilo suprotno onome što je sama navodila da je osjećala strah od optuženika i nelagodu, međutim ne ispušta se iz vida da je djevojčica tada otišla s njima na more, ali ne samo sa optuženikom već i sa njegovom suprugom i da isto ne mora biti odraz toga da se dijete nije bojalo i nije osjećalo nelagodu već da je to bilo nagovoreno i od strane njezine majke kao i tadašnje supruge optuženika. Ne radi se o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju zato što nije provedeno vještačenje žrtve jer je djevojčica iskazivala i bila je jasna i logična pa nije bilo razloga da se vještači i utvrđuje njezina sposobnost iskazivanja tim više što iz medicinske dokumentacije proizlazi o kakvoj djevojčici se radi.

11. Optuženik u žalbi smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer se nije utvrđivalo zbog čega ga je njegova supruga izbacila u veljači 2023. u jutarnjim satima iz kuće te da su o tom njegovom izbacivanju znali i MČ i njezin brat kao i da je njegova supruga htjela raditi i izbivala je iz kuće zbog toga, a da je on čuvao dijete.

11.1. Međutim svi ovi navodi optuženika o razlozima zbog kojih ga je žrtva prijavila za počinjenje kaznenih djela su doista nelogični i neuvjerljivi iz razloga što je djevojčica s puno detalja opisivala radnje i ponašanje optuženika, a to je da je u razdoblju od lipnja do kolovoza 2022. u više navrata, kada je imala dvanaest godina, dirao ju po grudima i stražnjici te joj zavlačio ruke u gaćice i dirao rukom po spolovilu te da joj je u jednom navratu svukao hlače i gaće i pokušao spolni organ staviti u njen anus no kako je dijete RČ stisnula stražnjicu te uspjela pobjeći isto nije ostvario. Prijavljivanje supruge koja ga je izbacila iz kuće za fizičko i psihičko nasilje, a potom da je uzela pravo blagodati pa nije svjedočila se ne može dovesti u vezu utvrđenjem kaznenih djela koje je počinio na štetu djeteta RČ.

11.2. Iako se optuženik ne žali zbog odluke o kazni na temelju članka 478. ZKP/08. žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni pa je sud utvrđivao je li ispravno prvostupanjski sud utvrdio kazne zatvora, a potom osudio optuženog LČ na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci.

12. Prvostupanjski sud je uzeo u obzir da su kaznena djela počinjena s izravnom namjerom i rukovodio se svrhom kažnjavanja pa je uzeo u obzir otegotne i olakotne okolnosti tako da je otegotno cijenio da je žrtva dijete, član njegove šire obitelji, koje se brinulo o njegovom djetetu te time teško povrijedio emotivan odnos koji je ona imala prema njemu i njegovoj obitelji.

13. Posebno otegotno je cijenjeno da će ovakav postupak ostaviti trajni trag u životu djeteta žrtve, ali i svih ostalih članova obitelji te će biti značajno narušeni zdravlje i obiteljska dinamika. Olakotno je sud cijenio raniju neosuđivanost optuženika. Nadalje, prvostupanjski sud ispravno navodi da će ovakvom kaznom pokazati društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela te da se na taj način jača povjerenje građana u pravni poredak i koji će zasigurno djelovati na samog optuženika da ubuduće ne čini takva i druga kaznena djela, a istovremeno će se utjecati i na druge da razviju svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela. U obzir su uzete i sve osobine ličnosti optuženika koji je pri počinjenju kaznenih djela ignorirao dob žrtve, osjetljivost, te da bi, baš od članova obitelji pa i optuženika trebala imati podršku i zaštitu, što je ispravno obrazloženo pod točkom 14.2. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana.

14. S obzirom na izloženo, a ispitujući prvostupanjsku presudu na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. nisu pronađene povrede kaznenog zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je trebalo primjenom članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić