Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-601/2024-4

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća te suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Sušiloviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Sava osiguranje d.d, Podružnica Hrvatska za osiguranje, Zagreb, Savska cesta 144a, OIB: 45237012600, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-655/2021-11 od 11. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-655/2021-11 od 11. ožujka 2024. u pobijanim točkama I. i III. izreke presude.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.939,42 eur sa zateznim kamatama od 11.listopada 2020. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 712,05 eur sa pripadajućim kamatama.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.204,25 eur sa zateznim kamatama od 11.ožujka 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana."

2. Protiv usvajajućeg dijela te presude (točka I. izreke), kao i protiv dijela presude kojim mu je naloženo naknaditi troškove parničnog postupka (točka III. izreke), žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bila počinjena koja od bitnih povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

6. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete kao posljedice štetnog događaja od 27. ožujka 2020. kada je tužitelj doživio prometnu nesreću u kojoj je nastradao kao biciklist, a za nastanak koje je odgovoran vozač osobnog automobila koji je osiguranik tuženika.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, postojanje štetnog događaja i odgovornost tuženika kao i činjenica da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 1.858,12 eur/14.000,00 kn s osnova neimovinske štete i imovinske štete, u svezi štetnog događaja.

9. Sporna je visina dosuđene neimovinske štete te je sporna ocjena utvrđenog doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja.

10. U pogledu dinamike nastanka štetnog događaja, sudara bicikla kojeg je vozio tužitelj i vozila koje je vozio osiguranik tuženika, sud prvog stupnja izvršio je uvid u spis Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: K-68/21, a u kojem se nalazi nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića, budući su se stranke suglasile kako se navedeno prometno vještačenje može koristiti u predmetnom parničnom postupku.

10.1. Iz navedenog prometnog vještačenja proizlazi kako je u trenutku prometne nezgode vozilo osiguranika tuženika naletilo svojim prednjim lijevim vrhom na prednji kotač bicikla tužitelja koji se kretao u suprotnom pravcu te je uslijed kontakta tužitelj bio nabačen na lijevu stranu prednjeg vjetrobranskog stakla vozila. Do sudara je došlo na zamišljenoj desnoj polovici kolnika za pravac kretanja tužitelja odnosno vozilo osiguranika tuženika se u trenutku naleta na bicikl nalazilo u potpunosti na njemu lijevoj polovici kolnika, dok se tužitelj s biciklom kretao za oko 1,3 m ulijevo od desnog ruba kolnika. Mišljenje je vještaka kako do prometne nezgode ne bi došlo u situaciji da se osiguranik tuženika svojim vozilom kretao po njegovoj desnoj polovici kolnika, a do prometne nezgode ne bi došlo i da se tužitelj kao biciklist kretao potpuno uz svoj desni rub kolnika, jer bi vozilo prošlo pokraj njega bez kontakta.

10.2. Obzirom na utvrđenu činjenicu kako tužitelj nije upravljao biciklom potpuno uz svoj desni rub kolnika, ali i kako iz njegovog iskaza proizlazi da u trenutku štetnog događaja nije nosio kacigu, prvostupanjski sud je utvrdio kako je tužitelj suodgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 10%.

11. Suprotno stajalištima tuženika u žalbi, koja dovode u pitanje zaključak prvostupanjskog suda o omjeru tužiteljevog doprinosa nastanku štete (dovodi u pitanje prenisko utvrđen omjer tužiteljevog doprinosa), ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđeni omjer od 10%, a koji je utvrdio i prvostupanjski sud.

12. Naime, utvrđenja suda prvog stupnja utemeljena su na provedenim dokazima, kao i na nalazu i mišljenju vještaka prometne struke, a koje tuženik ne može sada u žalbenom postupku analizirati i tumačiti samo njegove pojedine dijelove. Ovo posebno iz razloga jer tuženik zanemaruje kako je do prometne nezgode došlo uslijed činjenice što je njegov osiguranik, kao vozač automobila, u potpunosti prešao na suprotnu stranu kolnika te je navedeno postupanje dovelo do nastanka štetnog događaja. Dakle, navedena radnja osiguranika tuženika je uzrokovala nastanak štetnog događaja, dok je okolnost što se tužitelj biciklom nije kretao potpuno uz svoj desni rub, utvrđena u smislu izbjegavanja štetnog događaja, a tu okolnost ne može se promatrati kao isključivi razlog nastanka prometne nezgode, kako to smatra tuženik te sud ponavlja kako je prometna nezgoda nastala zbog prelaska osiguranika tuženika vozilom, u potpunosti, na suprotnu stranu kolnika.

12.1. Stoga je i prvostupanjski sud, ocjenjujući nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, a koji su stranke prihvatile i nisu ga dovodile u dvojbu, pravilno utvrdio doprinos tužitelja vlastitoj šteti u omjeru od 10%.

13. Nadalje, prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Igora Stipančića, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje glave, udarno-dernu ranu čeono-tjemeno-sljepoočno desno, prijelom poprečnog nastavka sedmog vratnog kralješka s desne strane, prijelom poprečnog nastavka prvog prsnog kralješka s desne strane, natučenje prsnog koša, prijelom prvog rebra s desne strane, prijelom prvog i drugog rebra s lijeve strane, natučenje lijevog koljena i ranu iznad lijevog koljena, a da se radi o ozljedama koje je mogao zadobiti u konkretnoj dinamici ozljeđivanja. Temeljem medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja vještak je zaključio kako su navedene ozljede ostavile trajne posljedice koje smanjuju životnu aktivnost tužitelja u omjeru od 15% do 17%.

14. Također, iz navedenog nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski je sud utvrdio i da je tužitelj zbog štetnog događaja pretrpio primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremeno tjelesnog ozljeđivanja, koji je bio intenzivan i kratkotrajan, a sekundarni strah kao posljedicu tjelesne ozljede jakog intenziteta i isti je trajao od tri dana, srednjeg intenziteta oko 10 dana i manjeg intenziteta oko mjesec dana, dok je povremeni strah u obliku brige za svoje zdravlje imao oko 4 mjeseca. Bol jakog intenziteta trpio je oko 5 dana, srednjeg intenziteta oko 15 dana, a manjeg intenziteta još oko 8 tjedana sveukupno, a povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u trajanju od 3 mjeseca i to 3 sata na dan zbog mirovanja i nošenja ovratnika, s tim da se tužitelj oko 2,5 mjeseca teško kretao i koristio šaku. Potom je još trebao pomoć u ukupnom trajanju od 6 tjedana i to tri puta tjedno po 2 sata, zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora. Naruženje zbog opisanih ožiljaka je manjeg stupnja.

15. Nadalje, što proizlazi iz očitovanja vještaka na primjedbe tuženika, vještak je utvrdio kako je zadatak vještačenja bio ocijeniti koje ozljede je tužitelj zadobio prilikom štetnog događaja te ocijeniti smanjenje životne aktivnosti po toj osnovi te da je prilikom kliničkog pregleda tužitelja dobio podatak kako je isti 1995. pretrpio tešku traumu glave zbog koje je bio podvrgnut operaciji te ima uleknuće od 3 cm u području čeono-sljepoočnog dijela glave poradi tog ranijeg ozljeđivanja.

15.1. Nakon što je na traženje tuženika uz sudski spis dostavljen zdravstveni karton tužitelja, vještak je potvrdio kako u istome postoje podaci o ozljedi glave u vidu prijeloma lubanje iz 1995. Međutim, iz zdravstvenog kartona ne proizlazi da je tužitelj liječen vezano za vratnu i prsnu kralježnicu, odnosno prijelome sedmog vratnog kralješka i prvog prsnog kralješka, kao niti u vezi prijeloma rebara, a koje ozljede je zadobio u štetnom događaju pa stoga nema elemenata za promjenu ranijeg nalaza i mišljenja, kao što je vještak otklonio i primjedbe da je uslijed činjenice što je tužitelj stradao u dobi od 62 godine trebao cijeniti njegovu dob i degenerativne promjene u svezi pogoršanja zdravstvenog stanja.

16. Tuženik žalbenim navodima i nadalje prigovara zaključcima medicinskog vještaka, međutim, iz stanja spisa prvostupanjskog suda ne proizlazi da je tuženik predložio izvođenje dokaza po drugom vještaku, te suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je vještak tijekom prvostupanjskog postupka otklonio sve prigovore tuženika u svezi prethodno utvrđenih okolnosti ozljeda tužitelja nastalih u štetnom događaju, budući se vještak rukovodio cjelokupnom medicinskom dokumentacijom tužitelja i podacima zdravstvenog kartona, kao što je uzeo u obzir dob tužitelja prilikom stradavanja te činjenicu postojanja ranije ozljede glave. Navodi vještaka putem kojih ukazuje kako na strani tužitelja nije bilo ranijih predispozicija u svezi ozljeda koje je dobio prilikom štetnog događaja su prihvatljivi i ovom drugostupanjskom sudu kao životni i logični, kao što je odgovarajuće utvrđen omjer smanjenja životnih aktivnosti tužitelja, kao posljedice štetnog događaja te tuženik isto osporava uopćeno, fokusirajući se isključivo na dob tužitelja u trenutku štetnog događaja, a koje stajalište ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća kao osnovano.

17. Slijedom navedenih činjenica i utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio da je tužitelj navedene ozljede zadobio uslijed prometne nesreće za koju je odgovoran osiguranik tuženika, uz utvrđenu suodgovornost tužitelja, odnosno da postoji pasivna legitimacija tuženika i uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete zbog čega je tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju.

18. Pri tome je prvostupanjski sud zaključio i to da težina ozljeda i okolnosti konkretnog slučaja, opravdavaju dosudu naknade štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te s osnova tuđe pomoći i njege zbog čega je, pozivom na odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – dalje u tekstu: ZOO) u vezi sa člankom 1046. ZOO-a, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kako je to određeno u izreci presude.

19. Prvostupanjski je sud tužitelju priznao po osnovu pretrpljene neimovinske štete s osnova fizičkih bolova i straha, naruženja i smanjenja životnih aktivnosti, a uzimajući u obzir da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti te prava na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 8.759,71 eur, dok je tužitelju, s naslova tuđe njege i pomoći prvostupanjski sud priznao iznos od 1.015,33 eur.

20. S obzirom da je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđena suodgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja od ukupno 10% i kako je tuženik tužitelju isplatio iznos od 1.858,12 eur/14.000,00 kn po osnovi neimovinske i imovinske štete, prvostupanjski je sud tužitelju s osnova neimovinske i imovinske štete dosudio iznos od 6.939,42 eur.

21. Suprotno žalbenim navodima tuženika, a uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu kao i sve okolnosti slučaja, a osobito težinu zadobivenih ozljeda, dužinu i nelagodnosti liječenja, pretrpljeni strah, bolove, naruženost i smanjenje životnih aktivnosti te uzimajući u obzir i Orijentacijske kriterije za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete (utvrđenima na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5), prema stavu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno odmjerio visinu pravičnog iznosa naknade neimovinske štete.

22. Odluka o troškovima postupka je pravilna (članak 154. stavak 1. ZPP), a koju tuženik u žalbi samo uopćeno osporava.

23. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu te je temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove odluke.

Osijek, 3. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš