Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžm-3/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom ŽM, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi maloljetnog ŽM podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Km-3/2024. od 26. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba maloljetnog ŽM kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 26. studenog 2024. broj Km-3/2024. maloljetni ŽM proglašen je krivim, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavaka 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude te mu je na temelju članka 28. i članka 10. stavak 2. točka 11. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje ZSM/11.) za počinjeno kazneno djelo izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora i odgojna mjera – posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni psiho-socijalni tretman u savjetovalištu za mlade.
2. Na temelju članka 28. stavka 2. ZSM/11. maloljetnom ŽM može se naknadno izreći maloljetnički zatvor ako za vrijeme provjeravanja od 2 godine počini novo kazneno djelo i ako se protivi provođenju odgojne mjere – posebne obveze.
3. Na temelju članka 10. stavaka 5. i 6. ZSM/11. izrečena posebna obveza može trajati najdulje do jedne godine, a sud je može naknadno izmijeniti ili obustaviti.
4. Na temelju članka 10. stavak 10. ZSM/11. maloljetnik se upozorava da zbog skrivljenog neispunjavanja obveze može biti upućen u disciplinski centar.
5. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM/11. troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
6. Protiv navedene presude žalbu je podnio maloljetni ŽM putem branitelja odvjetnika Milka Križanovića, odvjetnika u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se "maloljetnik oslobodi optužbe ili pak da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz odgovarajuću uputu u pogledu relevantnih dokaza i obveze obrazlaganja razloga presude".
7. Odgovor na žalbu nije podnesen.
8. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.) bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
9. Žalba maloljetnika nije osnovana.
10. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. maloljetnik navodi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da su navedeni razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. To iz razloga jer je sud prvog stupnja propustio dati dostatne i relevantne razloge o neprihvatljivosti obrane maloljetnika te svjedoka (ne navodeći kojih) predloženih od strane obrane kao i o "razlozima iz kojih utvrđuje da prezentirani dokazi korespondiraju sa sadržajem optužbe".
11. Suprotno žalbenim navodima maloljetnika nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju se upire u žalbi, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi navedeni u presudi nisu nejasni niti u znatnoj mjeri proturječni. Naime, prvostupanjski sud je naznačio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je maloljetnik počinio kazneno djelo kako je to opisano u izreci pobijane presude, a potom je i obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. Obrazlažući ovu žalbenu osnovu optuženik sadržajno osporava pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
12. Suprotno žalbenim navodima maloljetnika činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno jer su provođenjem svih radnji tijekom postupka i to osim ispitivanja žrtve i svjedoka izvedeni i drugi dokazi, pročitana i pregledana materijalna dokumentacija i to; prijava spolnog zlostavljanja Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež od 20. lipnja 2022., medicinska dokumentacija za žrtvu, oproštajna pisma, izvješće stručne savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, specijalistički nalaz Centra za djecu, adolescente i roditelje na ime VM, nalaz i mišljenje psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja žrtve te ostala dokumentacija. Iz navedenog proizlazi da je maloljetnik počinio kazneno djelo što je prvostupanjski sud ispravno naveo u obrazloženju pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Zbog toga činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno pa nisu osnovani žalbeni navodi u tom pravcu.
12.1. Suprotno žalbenim navodima maloljetnika kada navodi da ne postoji relevantna medicinska dokumentacija pa ni prijava žrtve podnijeta policiji, za istaknuti je da u spisu postoji relevantna medicinska dokumentacija za žrtvu BM kao i prijava spolnog zlostavljanja Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež. Suprotno žalbenim navodima maloljetnika da nije životno i logično da žrtva koja se boji maloljetnika s njime nastavlja komunicirati preko WhatsApp-a, za istaknuti je da to ne znači da maloljetnik nije počinio kazneno djelo za koje se tereti jer je i sama žrtva prilikom iskazivanja pojasnila da je nakon predmetnog događaja procesuirala sve u glavi i pokušala je da sve što se dogodilo potisnuti i ne razmišljati pa zato da to nikad nije spomenula. Naime, žrtva je iskazivala da je analizirala vezu s maloljetnikom kao i kritični dan te je shvatila što joj je maloljetnik napravio tog dana. Osim toga, provedenim psihijatrijskim -psihologijskim vještačenjem žrtve, vještaci su utvrdili da kod žrtve izostaje pokušaj glume i naglašavanja potresenosti kako bi kod promatrača ostavila dojam psihičke patnje kakva se očekuje kod izlaganja takvih sadržaja, te su zaključili da o događaju iskazuje zrelo s distancom i emocionalno prorađeno te događaj iznosi logičkim slijedom. Ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 14.5. obrazloženja naveo da je nesporno da motiv žrtve nije bilo neosnovano napakostiti maloljetniku jer djelo nije niti namjeravala prijaviti i da nije bilo ozbiljnog pokušaja suicida kada su sporna pisma pa tako i ono u kojem je među ostalima majci povjerila da je od prvog dečka odnosno maloljetnog počinitelja bila silovana, došla do liječnika psihijatra koji su pisma proslijedili policiji. Zato je ispravno prvostupanjski sud zaključio da je iskaz žrtve istinit i da se inkriminirani događaj upravo dogodio kako ga je žrtva i opisala.
12.2. Nije osnovan navod maloljetnika da se osuđujuća presuda temelji isključivo i jedino na iskazu žrtve i njezine majke. Naime osim medicinske dokumentacije, postoje i drugi materijalni (a prethodno navedeni) te su ispitani i drugi svjedoci. Naime, tijekom postupka ispitani su svjedoci Ž i IM koji su djed i baka maloljetnika, čiji su iskazi prihvaćeni samo u dijelu koji se odnosi na dolazak maloljetnika po završetku školske godine u [adresa], dok u ostalom dijelu nisu prihvaćeni kao istiniti, jer su suprotni iskazu maloljetnika, to u onom dijelu koji se odnosi na završetak školske godine u lipnju 2020. kada je maloljetnik iz [adresa] otišao u [adresa] na nekoliko dana. Nadalje, ispitani su svjedoci V, MM i UM čiji su iskazi ocijenjeni kao pristrani s obzirom da je UM blizak sa maloljetnikom te je očito da je svojim iskazivanjem nastojao pomoći maloljetniku u otklanjanju kaznenopravne odgovornosti, što je sve ispravno prvostupanjski sud naveo pod točkom 11.2. obrazloženja pobijane presude, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Također su tijekom postupka ispitani i svjedoci KM i ŠM, maloljetnikovi ujak i ujna, čije iskaze je prvostupanjski sud samo djelomično prihvatio kao istinite i vjerodostojne i to u dijelu u kojem su opisali maloljetnika kao osobu dok uredno izvršava sve svoje obaveze, dok su u ostalom dijelu njihovi iskazi ocijenjeni nevjerodostojnima i neistinitima, što je sve prvostupanjski sud ispravno obrazložio pod točkom 12.3. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Upravo stoga, suprotno istaknutim žalbenim navodima činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno kako maloljetnik navodi u žalbi.
13. Iako se maloljetnik žali na odluku o kazni, to ničim ne obrazlaže, a kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika, odnosno u ovom slučaju maloljetnika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni ovaj drugostupanjski sud se i na to osvrnuo. Naime, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani maloljetnog počinitelja, te mu je kao olakotnim cijenjeno da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, da odrasta u uređenom obiteljskom okruženju, uredno izvršava sve svoje školske i ostale obaveze te do sada nije imao probleme u ponašanju pa se ponašanje maloljetnika kojim je ostvario obilježja inkriminiranog kaznenog djela može smatrati isključivo ekscesnim u njegovom do tada urednom i primjernom ponašanju, cijeneći i držanje maloljetnika na raspravi. Ipak , u obzir je uzeta izražena grubost kod počinjenja kaznenog djela, koja okolnost je povezana sa činjenicom da je maloljetnik djelo počinio prema osobi s kojom je u to vrijeme bio blizak, u intimnoj vezi, kao i posljedice kaznenog djela na žrtvu BM koja je zbog proživljenog traumatičnog iskustva pokušala izvršiti samoubojstvo. Sve navedeno opravdava izricanje kazne pridržaja maloljetničkog zatvora kao i izrečenu odgojnu mjeru – posebnu obvezu da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade. Maloljetniku se može sukladno članku 28. stavak 2 ZSM/11. naknadno izreći maloljetnički zatvor ako za vrijeme provjeravanja od 2 godine počini novo kazneno djelo i ako se protivi provođenju odgojne mjere - posebne obveze koja može trajati najdulje do jedne godine, a sud je može naknadno izmijeniti ili obustaviti sve sukladno članku 10. stavcima 5. i 6. ZSM/11. Također je sukladno članku 10. stavak 10. ZSM/11. maloljetnik upozoren da zbog skrivljenog neispunjavanja obaveze može biti upućen u disciplinski centar. Upravo zbog iznesenoga maloljetnika se može adekvatno odvratiti od daljnjeg činjenja kaznenih djela. Prvostupanjski sud je posebno cijenio maloljetnikovu dob u vrijeme počinjenja kaznenog djela, kada je imao 16 godina, te da je u trenutku donošenja prvostupanjske presude imao 20 godina, kao i njegovu psihofizičku razvijenost i osobine, težinu i narav počinjenog kaznenog djela, pobude i okolnosti u kojima je djelo počinio, ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, ali i njegove osobne i obiteljske prilike. Zato je prvostupanjski sud osnovano ocijenio da će se postići svrha maloljetničkih sankcija pridržavanjem izricanja maloljetničkog zatvora, uz odgojnu mjeru da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade, a sve kako bi se utjecalo na maloljetnika da shvati zabranjenost svojeg ponašanja, ali i razvija odgovornost i suzdrži se od nasilnog ponašanja. Upravo ovakvom maloljetničkom sankcijom utjecat će se i na druge da ne čine kaznena djela, odnosno ostvariti će se opća svrha maloljetničkih sankcija kako u vidu individualne tako i generalne prevencije, ali i pružanje daljnje brige pomoći i nadzora u postupku sazrijevanja maloljetnika i razvoja njegove cjelokupne ličnosti te će se kroz rad s maloljetnikom nadalje utjecati na njegovo buduće ponašanje i istovremeno ga usmjeriti k pozitivnim vrijednostima.
14. Kako u konkretnom slučaju žalba optuženika nije osnovana, a nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavaka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, donesena je odluka kao u izreci, a sve na temelju članka 482. ZKP/08.
U Zagrebu 3. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
