REPUBLIKA HRVATSKA

P-1621/2018-64

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja FD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Fuštin, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika ZD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Bukić, odvjetnica u Šibeniku, radi naknade izgubljene dobiti i naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 17. veljače 2025. u nazočnosti stranaka s punomoćnicima, na ročištu za objavu presude održanom 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev i sudi:

Tuženi LD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je platiti tužitelju FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.846,10 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1. srpnja 2018. do isplate, i to po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, a kojim je tužitelj tražio da se tuženiku naloži da mu plati daljnji iznos od 21.842,27 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1. srpnja 2018. do isplate.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u visini od 1.688,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje od donošenja ove presude (3. travnja 2025.) do isplate teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, dok se odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu od 2.812,00 EUR s uvećanjem za pripadajuće zakonske zatezne kamate počev od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj sudu 24. srpnja 2018. naveo da se tuženik na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog 4. svibnja 2012. s ocem stranaka TD uknjižio kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je od sklapanja tog ugovora tu česticu posjedovao i njome se koristio kao vlasnik, a njega isključio iz posjeda iste, sve to unatoč činjenici što je znao da mu je otac tu nekretninu još ranije darovao, a u svezi čega i da se vodila parnica pred ovim sudom pod posl. br. P-417/2015 koja da je pravomoćno okončana na način da je utvrđeno da je on vlasnik navedene nekretnine i ujedno ovlašten na postizanje preuknjižbe tog prava u zemljišnim knjigama glede te nekretnine upisom na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika. Nadalje je naveo da je tuženik u razdoblju od proljeća 2015. do ljeta 2018. gospodario predmetnom nekretninom kao vlasnik na način i da je koristio s namjenom tzv. suhog veza i većem broju korisnika pružao takvu uslugu, a sve sukladno specificiranim pojedinačnim uslugama suhog veza, te tako ostvario dobit u visini od 16.700,00 EUR, a koji iznos da je zapravo trebao pripasti njemu kao izmakla dobit. Osim toga, da mu je posjedovanjem predmetne nekretnine od 19. srpnja 2015. do podnošenja tužbe i činjenjem prouzročio štetu u vidu uništenja odnosno oštećenja različitih poljoprivrednih kultura, opreme i drugih stvari u ukupnoj visini od 34.900,00 kuna tj. 4.632,03 EUR, a što da je prijavljivao policiji, te što da je tuženik i priznao navodeći da je isto poduzimao na nekretnini u svom vlasništvu, s tim da je i sam tuženik u predmetu ovog suda br. Psp-42/2018 naveo da se tijekom razdoblja spornog i u ovoj parnici bavio iznajmljivanjem, servisiranjem i čuvanjem plovila. Slijedom istaknutih činjeničnih navoda, tužitelj je ustao zahtjevom kojim je tražio da se tužitelju naloži da mu isplati iznos od 158,480,00 kuna tj. 21.033,91 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate počev od 1. srpnja 2018. do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu opirao istoj i njome stavljenom zahtjevu, i to kako u pogledu osnova istog, tako i njegove visine, navodeći da nije on tijekom razdoblja navedenog u tužbi bio posjednik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već upravo tužitelj, a što da uostalom proizlazi iz pravomoćnog rješenja ovog suda br. Psp- 44/15 od 18. svibnja 2017. kojim je utvrđeno da su se stranke i ove parnice nalazile u suposjedu naprijed navedene nekretnine, kao i da on nije tužitelja isključio od dotadašnjeg posjeda rečene nekretnine ili mu bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti glede iste, jednako kao i iz svjedočkog iskaza ovdje tužitelja danog u predmetu ovog suda br. Psp-62/15. Naveo je i da tužitelja ne pripada zatražena izmakla korist jer se po redovitom tijeku stvari nije mogao zakonito baviti djelatnošću suhog veza budući da ne spada u krug osoba iz članka 87. stavak 1. u svezi članka 5. stavak 1. Zakona o pružanju usluga u turizmu ("Narodne novine" 130/17., 25/19., 98/19., 42/20. i 70/21.), pa tako niti osnovano očekivati da bi na zakonom predviđen način ostvarivao dobit od djelatnosti suhog veza na predmetnoj nekretnini, slijedom čega da mu niti ne pripada naknada štete zbog izgubljene dobiti po tom osnovu. Suviše toga, da se djelatnost odlaganja brodova ne može na zakonit način obavljati na zemljištu unutar naseljenog mjesta odnosno između stambenih objekata, s tim da je Grad Vodice ujedno odbio suglasnost na obavljanje djelatnosti odlagališta brodova na području na kojem je položena i predmetna nekretnina. Ujedno je naveo da po tužitelju ničim nije dokazano da bi pretrpio običnu štetu koja bi mu nastala uništenjem i oštećenjem nasada i stvari položenih na predmetnoj nekretnini. Slijedom navedenog, predložio je da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan i istom naloži da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom u sudu 8. lipnja 2022. preinačio tužbu na način da je pored do tada postojećeg zahtjeva stavio i zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 20.000,00 kuna tj. 2.654,46 EUR na ime uništenja od strane tuženika ekološkog vrta površine 50 m2 sa 60 sadnica krastavaca, rajčica i paprika. Naveo je i da je tuženik u izjavi danoj Carinskoj upravi 5. travnja 2013. naveo da je „brodove čuvao uz određenu naknadu“, kao i da isto proizlazi i iz tvrdnji ovdje tuženika isticanih u predmetima ovog suda br. Psp-42/2018 i P-1347/2018.

4. Tuženik se opirao naprijed citiranoj preinaci tužbe, podredno ističući prigovor zastare kako u svezi preinačenog dijela tužbe, tako i glede ranije stavljenog potraživanja, međutim, koju preinaku tužbe je sud dopustio rješenjem donesenim na pripremnom ročištu održanom 20. rujna 2022. smatrajući je svrsishodnom za konačno rješenje spornih odnosa između stranaka (članak 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Naveo je i da u konkretnom slučaju nisu ispunjenje zakonom propisane pretpostavke njegove odštetne odgovornosti. Nadalje je naveo da mu je rješenjem Carinske uprave od 5. srpnja 2017. zabranjeno obavljanje djelatnosti smještaja i čuvanja prijevoznih sredstava, servisiranja plovila i brodskih motora, i to na prostoru njegove kuće i okućnice katastarskih oznaka kat. čest. [katastarska čestica] ZGR i kat. čest. [katastarska čestica] odnosno kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a koje da nemaju nikakve veze s predmetnom tužbom, te na kojim nekretninama da je djelatnost odlaganja brodova zabranjena, slijedom čega da tužitelj ne može osnovano zahtijevati izgubljenu dobit od zabranjene djelatnosti budući da bi i njemu takva djelatnost bila zabranjena. Naveo je i da je pretpostavka priznavanja prava nekoj osobi na naknadu izmakle koristi, između ostalog, postojanje objektivne vjerojatnosti da bi oštećenik zaista stekao dobit da nije bio u tome spriječen, a koja vjerojatnost da u konkretnom slučaju ne egzistira, s tim da se tužitelj na svojoj parceli nikada nije bavio, a niti je imao namjeru baviti se djelatnošću suhog veza, tim prije jer se tijekom cijelog spornog razdoblja nalazio u suposjedu predmetne nekretnine bez da je iskazao namjeru u rečenom smislu.

5. Tužitelj je, pak, u nastavku postupka naveo da rješenje kojim je tuženiku zabranjeno obavljanje djelatnosti čuvanja brodova nije doneseno iz razloga što je djelatnost obavljana na određenim nekretninama, već isključivo iz razloga što se tuženik bavio istom, a da to nije registrirao kod nadležnih tijela, iz čega da proizlazi da je takvu djelatnost bilo moguće obavljati na predmetnoj nekretnini, s tim da je on mogao legalno i na zakonit način obavljati tu djelatnost kao vlasnik tvrtke „INOX-BRAMAR“ d.o.o. koja se između ostalog bavila „uslugom smještaja, održavanja i servisa plovila i motornih jahti“, a koju djelatnost da je mogao proširiti i na predmetnu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te u čemu da je bio spriječen radnjama tuženika. Naveo je i da je bio nasilno i potpuno isključen iz posjeda predmetne nekretnine, a svaki pokušaj konzumiranja vlasništva i posjeda da je završavao nasilnim uklanjanjem i uništavanjem njegove imovine, te što da je uostalom također predmet ove tužbe, s tim da je takvo ponašanje tuženika kulminiralo kad je nasrnuo na njega traktorom s ciljem da ga pregazi, i to iz razloga što je postavio mali okrugli stol i dvije stolice na travnjak ispred vlastite kuće, te koje ponašanje tuženika da je u konačnici rezultiralo osuđujućom presudom prema ovdje tuženiku u kaznenom predmetu ovog suda br. K-31/2018. Zaključno je naveo da se pravo na naknadu izmakle koristi priznaje se pod dvjema pretpostavkama, i to da je postojala namjera stjecanja koristi koja se zbog štetnikovog postupka izjalovila, što je u ovom slučaju jasno s obzirom da je upravo tužiteljeva/oštećenikova tvrtka bila registrirana za obavljanje predmetne djelatnost, kao i da je postojala objektivna vjerojatnost da bi oštećenik zaista stekao dobitak da nije bio u tome spriječen, a što da proizlazi iz same činjenice da je tuženik stekao dobitak baveći se istom djelatnošću.

6. Tuženik je u očitovanju na naprijed istaknute navode tužitelja naveo kako osporava da bi on uništavao stabla i predmete kako se to navodi u tužbi, a niti da je isto dokazano po tužitelju. Ujedno je naveo da je tijekom spornog razdoblja bio uknjiženi vlasnik predmetne nekretnine glede koje da je kao takav mogao poduzimati što ga je volja, ako time ne ugrožava druge, kao i da je u spornom periodu upravo tužitelj čupao sadnice iz predmetnog zemljišta tada u njegovom vlasništvu, i to 16. studenog 2016. kada da je iščupao četiri sadnice masline i jednu sadnicu mandarine, a zbog čega da je i podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja, a koja prijava da je odbačena zbog bagatelnosti djela, međutim, u svezi s kojom tužitelj nije osporio počinjenje prijavljenog djela, dakle, da je tužitelj kao nevlasnik (vlasnik je postao tek uknjižbom 21. kolovoza 2018.) radio štetu njemu, kao tadašnjem vlasniku predmetne nekretnine. Naveo je i da tužitelj neosnovano traži da se na osnovu satelitske snimke predmetne čestice utvrđuje vrsta i vrijednost stabala, a što je objektivno nemoguće utvrđivati na opisani način, te se isto moglo utvrđivati jedino na terenu, i to neposrednim pregledom pojedinog stabla, te u svezi čega da je trebao biti proveden postupak osiguranja dokaza, međutim, koji postupak da nije proveden.

7. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda za k. o. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 15. travnja 2024., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku ED, dipl. ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., [adresa] od 21. svibnja 2024., nalaza i mišljenja Anke Verović, dipl. ing. poljoprivrede, stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu od 15. lipnja 2024. i pisane dopune istih od 1. rujna 2024. odnosno usmene dopune istih dane na ročištu za glavnu raspravu održanom 14. studenog 2024., zapisnika o ispitivanju osobe Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Carinarnice Split od 5. travnja 2013., tužbe podnesene 14. kolovoza 2015. u predmetu ovog suda br. Psp-44/15, rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku od 20. siječnja 2017., Urbanističkog plana uređenja naselja Prvić Šepurine i Prvić Luka od 15. ožujka 2017., rješenja ovog suda br. 8 Psp-44/2015 od 18. svibnja 2017. s prilogom (skicom mjesta očevida izrađenom za potrebe navedenog postupka) i drugostupanjskom odlukom donesenom u tom postupku (rješenjem Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2202/2017 od 6. prosinca 2017.), rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Šibenik od 5. srpnja 2017. i drugostupanjske odluke donesene u tom predmetu (rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak od 16. studenog 2018.), Cjenika suhog veza tvrtke FRED BOBEK d.o.o. važećeg od 1. kolovoza 2017. i izvatka iz sudskog registra za navedenu tvrtku od 26. rujna 2018., presude Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-369/2018-4 od 6. lipnja 2018., odgovora Grada Vodica od 15. veljače 2019., rješenja Ureda državne uprave u Šibensko- kninskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove od 12. studenog 2019., dopisa Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Šibensko-kninske, Postaje pomorske policije Šibenik od 6. rujna 2022. s prilozima (kazenom prijavom i izvješćima), potvrde Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Šibenik od 13. rujna 2022. s grafičkim prikazom, dopisa Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Šibenik, Odjela za pravne poslove od 5. listopada 2022., zapisnika ovog suda br. P-2178/2021 od 13. prosinca 2022., ponude tvrtke CIB TRADE d.o.o. od 9. srpnja 2024., letka tvrtke INOX-BRAMAR d.o.o., spisa predmeta ovog suda br. P- 583/2018 (ranije P-764/2014) i br. Psp-62/2015, uvida u spise predmeta ovog suda br. O-1221/2012, P-417/2015, K-31/2018, Psp-42/2018 i P-1347/2018, spisa predmeta Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u [adresa] br. KLASA: 471-01/17-13/163, fotografija lica mjesta dostavljenih u spis predmeta po tužitelju, iskaza stranaka te iskaza svjedoka DD, ĐD, PD i ID, dok je sud odustao od saslušanja po prijedlogu tužitelja svjedokinje CD, a to stoga jer je ista unatoč upozorenju suda da se udalji na primjerenu udaljenost do davanja svog iskaza slušala iskazivanja preostalih saslušanih svjedoka. Ujedno je odbijen prijedlog tužitelja da se vještaku agronomu u ovom postupku naloži „usklađenje“ vještačenja na način da procijeni vrijednost pojedine uništene imovine (stabala, voćaka i opreme okućnice) imajući u vidu dekorativnu i uporabnu vrijednost iste, a to stoga jer vještak agronom nije ovlašten za davanje tražene procjene, odnosno prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza traženjem od Pomorske policije ispisa poziva i audio snimki poziva u svezi dojava tužitelja u razdoblju 2013. - 2018., te prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza saslušanjem u svojstvu svjedoka ŠD, pripadnika Pomorske policije (sve kraj ocjene suda da se izvođenje navedenih dokaza ukazuje suvišnim kraj rezultata u postupku provedenih dokaza). Suviše toga, nije uzeto u obzir izvješće Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Šibensko-kninske, Postaje pomorske policije Šibenik od 19. listopada 2017., a to stoga jer je navedena isprava dostavljena po tužitelju nakon zaključenja prethodnog postupka, dok tužitelj niti ne tvrdi da bez svoje krivnje nije mogao predložiti izvođenje tog dokaza prije zaključenja prethodnog postupka (članak 299. stavak 3. ZPP).

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. U ovoj pravnoj stvari sporni su kako osnov tako i visina postavljenog zahtjeva tužitelja za isplatu naknade štete, i to kako zahtjeva za isplatu izmakle dobiti koju bi ostvario korištenjem predmetne nekretnine na način da bi na istu uz naknadu primao plovila na suhi vez, tako i zahtjeva za naknadu obične štete prouzročene mu uništenjem i oštećenjem nasada i stvari položenih na predmetnoj nekretnini, a u svezi čega tužitelj tvrdi da bi isto bilo učinjeno po tužitelju.

10. Analizom u postupku provedenih materijalnih dokaza proizlazi kako slijedi:

- da su u zemljišnim knjigama ovog suda kao suvlasnici predmetne kat. čest. [katastarska čestica] upisani Marko, F i ND, sinovi ovdje tužitelja, svaki za po 1/3 dijela, a koji upis je postignut koncem 2019. na temelju ugovora o darovanju sklopljenog s ovdje tužiteljem, sve uz istovremeni izbris istog prava s imena ovdje tužitelja koji je kao vlasnik za cijelo rečene nekretnine upisan 2018. na temelju presude ovog suda br. P-417/2015 od 1. ožujka 2018. (kojom je utvrđeno da je ovdje tužitelj vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i isti ovlašten na preuknjižbu prava vlasništva glede te nekretnine upisom na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, s tim da iz obrazloženja drugostupanjske odluke donesene u tom predmetu proizlazi da je ovdje tuženik za postojanje ugovora o darovanju kojim je zajednički pravni prednik stranaka raspolagao predmetnom nekretninom u korist ovdje tužitelja znao još od vremena pokretanja te parnice, a koja je počela teći prije nego je ovdje tuženik sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s ocem, a predmetom kojeg je bila i predmetna nekretnina), sve uz istovremeno brisanje tog prava s imena ovdje tuženika koji je kao vlasnik za cijelo iste upisan 2012. na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog s ocem,

- očevidom provedenim u ovoj pravnoj stvari 15. travnja 2024. uz sudjelovanje vještaka mjernika (radi katastarske identifikacije predmetne nekretnine i utvrđivanja stanja na terenu) i vještaka agronoma (radi utvrđivanja stanja na terenu i procjene vrijednosti oštećenih i uništenih poljoprivrednih kultura koje su se prije zaticale na predmetnoj nekretnini) utvrđen je po kazivanju tužitelja postojeći i raniji položaj oštećenih i uništenih poljoprivrednih kultura na predmetnoj parceli, a kako je to uostalom i prikazano na skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe ove parnice po vještaku mjerniku ED, dipl. ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., [adresa] od 21. svibnja 2024., te je po vještaku agronomu Anki Verović, dipl. ing. poljoprivrede, stalnom sudskom vještaku za poljoprivredu, nalazom i mišljenjem od 15. lipnja 2024. i pisanom dopunom istih od 1. rujna 2024. odnosno usmenom dopunom danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 14. studenog 2024., izvršena procjena vrijednosti oštećenih i uništenih poljoprivrednih kultura u ukupnoj visini od 1.633,10 EUR, a sukladno kojima proizlazi kako slijedi:

- da su očevidom provedenim u ovoj parnici na predmetnoj parceli zatečeni dva grma šipka (nara) i dva stabla smokve koja su se obnovila i izrasla nakon njihovog uništenja, zatim, da se sukladno tvrdnjama tužitelja na toj nekretnini nalazilo i stablo bajama starosti 50 godina, dva stabla šljive i dva stabla trešnje starosti 13 godina, po jedno stablo smokve petrovke, breskve, višnje, šipka i grm aronije starosti 13 godina, 4 sadnice breskve, sadnice jedne nektarine, jedne jabuke i jedne višnje, tri Yucca palme, malo stablo paulovnije te deset keramičkih tegli zasađenih pelargonijama (điranima),

- da se procjena vrijednosti oštećenih stabala, odnosno stabala koja su se ponovno obnovila i izrasla (dva grma šipka i dva stabla smokve) računa kao izmakla dobit zbog izostanka uroda za period od sedam godina koliko je potrebno da obnovljena stabla dođu ponovno na rod, kao i da se za poljoprivredne kulture koje su trajno uništene procjena vrijednosti nastale štete računa kao izmakla dobit zbog izostanka uroda za period od sedam godina uvećana za troškove nabave sadnog materijala, gnojiva, zaštitnih sredstava te drugog repromaterijala,

- da za navedene poljoprivredne kulture, osim navoda tužitelja, nema nikakvih drugih materijalnih dokaza o njihovom stupnju razvoja, zdravstvenom stanju, razgranatosti i rodnosti u trenutku štetnog događaja, zbog čega se procjena istih izvršila na temelju prosječnih prinosa i prosječnih cijena na tržištu, i to sve kako slijedi:

- dva grma šipka (nara) starosti 13 godina, koja su se obnovila i ponovno izrasla, kod prosječnog prinosa od 2,5 kg/grmu i pri prosječnoj cijeni od 2,00 EUR/kg za period od sedam godina, procijenjena su po jednom šipku na iznos od 35,00 EUR, odnosno ukupno 70,00 EUR,

- sva stabla smokve starosti 30 godina koja su se obnovila i ponovno izrasla, kod prosječnog prinosa od 10 kg/stablu i pri prosječnoj cijeni od 1,40 EUR/kg za period od sedam godina procijenjeno je po jednom stablu smokve na iznos od 98,00

EUR, odnosno ukupno 196,00 EUR,

- jedno stablo bajama starosti 50 godina koje je uništeno, kod prosječnog prinosa od 20 kg/stablu pri prosječnoj cijeni od 3,00 EUR/kg bajama u ljusci za period od sedam godina procijenjeno je u iznosu od 420,00 EUR tj. uvećano za troškove nabave sadnice i sadnje 435,00 EUR,

- dva stabla trešnje starosti 13 godina koja su uništena, kod prosječnog prinosa od 6 kg/stablu pri prosječnoj cijeni od 2,50 EUR/kg za period od sedam godina procijenjena su po jednom stablu trešnje na iznos od 105,00 EUR uvećano za nabavu sadnica prosječno 7,00 EUR i troškove sadnje koji se procjenjuju na iznos od 5,00

EUR, odnosno ukupno 234,00 EUR,

- dva stabla šljive starosti 13 godina koja su uništena, kod prosječnog prinosa od 6 kg/stablu pri prosječnoj cijeni od 1,50 EUR/kg za period od sedam godina procijenjena su po jednom stablu šljive na iznos od 63,00 EUR uvećano za nabavu sadnica prosječno 7,00 EUR i troškove sadnje koji se procjenjuju na iznos od 5,00

EUR, odnosno ukupno 150,00 EUR,

- jedno stablo breskve starosti 13 godina koje je uništeno, kod prosječnog prinosa od 7 kg/stablu pri prosječnoj cijeni od 1,50 EUR/kg ploda breskve za period od sedam godina procijenjeno je na iznos od 73,50 EUR uvećano za nabavu sadnice prosječno 7,00 EUR i troškove sadnje koji se procjenjuju na iznos od 5,00 EUR tj. ukupno 85,50 EUR,

- jedno stablo višnje starosti 13 godina koje je uništeno, kod prosječnog prinosa od 5 kg/stablu pri prosječnoj cijeni od 2,00 EUR/kg ploda višnje za period od sedam godina procijenjeno je na iznos od 70,00 EUR uvećano za nabavu sadnice prosječno 7,00 EUR i troškove sadnje koji se procjenjuju na iznos od 5,00 EUR tj. ukupno 82,00 EUR,

- jedno stablo smokve starosti 13 godina koje je uništeno, kod prosječnog prinosa od 7 kg/stablu pri prosječnoj cijeni od 1,40 EUR/kg ploda smokve za period od sedam godina procijenjeno je na iznos od 68,60 EUR uvećano za nabavu sadnice prosječno 7,00 EUR i troškove sadnje koji se procjenjuju na iznos od 5,00 EUR tj. ukupno 80,60 EUR,

- jedan grm šipka starosti 13 godina koji je uništen, kod prosječnog prinosa od 2,5 kg/grmu pri prosječnoj cijeni od 2,00 EUR/kg ploda šipka za period od sedam godina procijenjeno je na iznos od 35,00 EUR uvećano za nabavu sadnice prosječno 5,00 EUR i troškove sadnje koji se procjenjuju na iznos od 5,00 EUR tj. ukupno 45,00 EUR,

- jedan grm aronije starosti 13 godina koji je uništen, kod prosječnog prinosa od 0,80 kg/grmu pri prosječnoj cijeni od 1,40 EUR/kg ploda aronije za period od sedam godina procijenjeno je na iznos od 12,00 EUR uvećano za nabavu sadnice prosječno 4,00 EUR i troškove sadnje koji se procjenjuju na iznos od 4,00 EUR, tj. ukupno 20,00 EUR,

- četiri sadnice breskve, jedna sadnica nektarine, jedna sadnica jabuke i jedna sadnica višnje, procijenjene su jednoj sadnici na iznos od 12,00 EUR (trošak nabave sadnica i trošak sadnje), što za sedam sadnica iznosi 84,00 EUR,

- jedno malo stablo paulovnije (uzima se u obzir nabava sadnice, prosječna cijena 10,00 EUR/sadnici i trošak sadnje 5,00 EUR/sadnici, izmakle dobiti nema), procijenjeno je na iznos od 15,00 EUR,

- tri Yucca palme (uzima se u obzir nabava sadnice, prosječna cijena 15,00 EUR/sadnici i trošak sadnje 5,00 EUR/sadnici, izmakle dobiti nema), procijenjene su na iznos od 12,00 EUR po jednoj palmi tj. 36,00 EUR,

- deset keramičkih tegli sa zasađenom pelargonijom (điranom), pri prosječnoj cijeni keramičke tegle od 6,00 EUR i prosječnoj cijeni sadnice pelargonije od 2,00 EUR, te trošak sadnje po jednoj tegli od 2,00 EUR iznosi 10,00 EUR po jednoj tegli tj. ukupno 100,00 EUR,

- procjena opreme vrta: vrtni geotekstil 100g/m2 za površinu od cca 50 m2 povrtnjaka procijenjeno je na iznos 50,00 EUR; računalo za navodnjavanje vrta od 50 m2 procijenjeno je na iznos od 60,00 EUR; vrtno crijevo na koje se priključuju bočna crijeva u dužini od 15 m procijenjeni su na iznos 25,00 EUR; spojnica za glavno crijevo te spojnice za bočna crijeva vrta od 50 m2 procijenjeni su na iznos 70,00 EUR; vrtno crijevo za navodnjavanje u dužini od 50,00 metara procijenjeno je na iznos od 8,00

EUR tj. sveukupno 213,00 EUR,

- izmakla dobit za poljoprivredne kulture zasađene u vrtu nije prikazana iz razloga što nema podataka kada je vrt uništen, što se u tom trenutku nalazilo zasađeno, koliko se toga uspjelo pobrati, a koliko je ostalo neobranog povrća koje bi trebalo procijeniti kao stvarnu štetu, odnosno izmaklu dobit. Poljoprivredne kulture, u ovom slučaju, su sezonske povrtlarske kulture i uglavnom se uzgajaju u dva sezonska ciklusa (proljetno-ljetni i jesensko-zimski), a u skladu s pravilima struke, procjena vrijednosti povrtlarskih kultura, odnosno izmakla dobit vrši se samo za one sezonske kulture koje su se nalazile zasađene u trenutku nastanka štete i to na način da se točno utvrdi koliko se povrtnih kultura uspjelo pobrati prije nastanka štete, odnosno koliko je kultura ostalo neobrano te procijeniti njihov prinos kako bi se izvršila procjena nastale štete kroz izmaklu dobit,

- da je tuženik u izjavi danoj na zapisnik o ispitivanju osobe Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Carinarnice Split od 5. travnja 2013. naveo da je zatečene brodove držao na suhom vezu uz naknadu u novcu ili naturi,

- da je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku od 20. siječnja 2017. odbačena kaznena prijava ovdje tužitelja podnesena protiv ovdje tuženika zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari (čupanja sadnica maslina i mandarine), sve to unatoč ostvarenju obilježja tog djela, a kraj činjenice niskog stupnja počiniteljeve krivnje i nepostojanja posljedica tog djela ili su iste neznatne, zbog čega da ne postoji potreba za kažnjavanjem počinitelja,

- iz Urbanističkog plana uređenja naselja [adresa] i [adresa] od 15. ožujka 2017. nije bilo moguće utvrditi činjenice ili okolnosti relevantne za ovaj postupak,

- da je rješenjem ovog suda br. 8 Psp-44/2015 od 18. svibnja 2017. odbijen kao neosnovan zahtjev i ovdje tužitelja stavljen i protiv ovdje tuženika kojim je zahtijevao posjedovnu zaštitu glede predmetne nekretnine uslijed parkiranja traktora, uklanjanja dijela žičane ograde te postavljanjem plastičnog broda i dva traktora na predmetnoj nekretnini, a sve kraj zaključka suda da i ovdje tužitelj opisanim postupanjem i ovdje tuženika nije zasmetan u suposjedu predmetne nekretnine budući da nije bio u potpunosti isključen ili u bitnom ograničen u dotadašnjem izvršavanju posjeda glede te nekretnine,

- da je pravomoćnim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Šibenik od 5. srpnja 2017. ovdje tuženiku zabranjeno obavljanje djelatnosti smještaja i čuvanja prijevoznih sredstava te servisiranja plovila i brodskih motora na prostoru njegove kuće i okućnice, i to nakon provedenog nadzora kojim je utvrđeno da se na licu mjesta zatiču dva plovila i pet brodskih motora u vlasništvu tuženika te 11 plovila i šest izvanbrodskih motora u vlasništvu drugih osoba,

- da cijena suhog veza tvrtke FRED BOBEK d.o.o. prema Cjeniku važećem od 1. kolovoza 2017. iznosi, ovisno o dužini plovila, 425,00 - 995,00 EUR godišnje (nenatkriveni prostor),

- da je odgovorom Grada Vodica od 15. veljače 2019. obrtu „ [obrt]“ u vlasništvu MD odbijena suglasnost za obavljanje djelatnosti „odlagališta brodova“ na kat. čest. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a sve kraj činjenice da se takva djelatnost može obavljati u „industrijskoj zoni“, a ne unutar naseljenog mjesta (između stambenih objekata) kao u konkretnom slučaju,

- da je rješenjem Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove od 12. studenog 2019. tuženik upisan u Evidenciju odobrenja za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja i davanja u zakup (leasing) plovnih prijevoznih sredstava te popravka i održavanja brodova i čamaca za razonodu i sport,

- iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Šibensko-kninske, Postaje pomorske policije Šibenik od 6. rujna 2022. s prilozima (kazenom prijavom i izvješćima) proizlazi da je protiv ovdje tuženika podnesena kaznena prijava zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje na štetu ovdje tužitelja, te ovdje tuženik konačno osuđen zbog počinjenja tog kaznenog djela na štetu ovdje tužitelja pravomoćnom presudom donesenom u predmetu ovog suda br. K- 31/2018; da je ovdje tužitelj 17. studenog 2015. prijavio oštećenje stabala na njegovoj nekretnini od strane ovdje tuženika (i to ukupno 14 stabala: stablo bajama, dva stabla šipka, stablo smokve, dva stabla šljive, četiri mladice i stablo višnje, stablo aronije i stablo paulovnije), te nestanak 10 m3 kamena za gradnju, 5 m2 zemlje, oplate za ogradni zid, 10 ukrasnih tegla za cvijeće i raznog ukrasno bilje, a što je ovdje tuženik potvrdio navodeći da je isto poduzimao prilikom čišćenja terena na nekretnini u svom zemljišnoknjižnom vlasništvu, kao i da je osobno posadio rečena stabla; da je ovdje tužitelj 4. srpnja 2017. prijavio da je ovdje tuženik njegovu ljuljačku izrađenu od inoxa odvukao na otpad, a što je ovdje tuženik potvrdio navodeći da je ljuljačku uklonio budući da se zaticala na njegovom zemljištu i da mu je smetala prilikom košnje trave,

- iz potvrde Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Šibenik od 13. rujna 2022. s grafičkim prikazom proizlazi da je zgradi katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] položenoj u Ulici V naselja Prvić Šepurine određen kućni broj 28,

- dopisom Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Šibenik, Odjela za pravne poslove od 5. listopada 2022. sud je obaviješten o vlasnicima ukupno osam brodova označenima u tužbi, i to u razdoblju 2015. - 2018., a među kojima se navode VD, LD i ČD (ŠB 5706), ĆD (ŠB 5739), GD i LD (ŠB 6665), VD i LD (ŠB 5708), FDZ i LD (ŠB 5803), AD (ŠB 4822), VD (PG 844) te LD (do 2014., VD 1309), s tim da je LD kao (su)vlasnik navedenih brodova upisan od 2017.,

- zapisnik ovog suda br. P-2178/2021 od 13. prosinca 2022. nije posebno analiziran jer isti nije relevantan za ovu parnicu,

- iz ponude tvrtke CIB TRADE d.o.o. od 9. srpnja 2024. proizlazi da cijena palme Phoenix Canariensis HTR 230 iznosi 3.450,00 EUR,

- na fotografijama priležećima spisu predmeta prikazano je ranije stanje stvari na predmetnoj nekretnini u smislu zasađenih poljoprivrednih kultura i stvari položenih na istoj, a kako to uostalom tužitelj i tvrdi u tužbi,

- iz nedatiranog letka tvrtke INOX-BRAMAR d.o.o. sa sjedištem u [adresa] proizlazi da se navedena tvrtka bavi djelatnošću pružanja usluga smještaja (suhog veza), održavanja i servisa plovila i motornih jahti,

- u predmetu ovog suda br. P-583/2018 (ranije P-764/2014) donesena je pravomoćna presuda kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev ovdje tužitelja i DD stavljen protiv ovdje tuženika kojim su tražili da se utvrdi ništetnim ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između oca stranaka TD i ovdje tuženika 4. svibnja 2012. te da je uknjižba vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] ZGR, sve k. o. [katastarska općina], pravno nevaljana i naloži uspostava zemljišnoknjižnog stanja postojećeg prije provedbe tom ugovora u zemljišnim knjigama za navedene nekretnine, podredno da se raskine taj ugovor i naloži uspostava zemljišnoknjižnog stanja postojećeg prije provedbe tog ugovora u zemljišnim knjigama,

- u predmetu ovog suda br. Psp-62/2015 doneseno je pravomoćno rješenje kojim je zbog prekluzije odbačena tužba tužitelja DD protiv ovdje tuženika u svezi smetanja posjeda koje bi bilo počinjeno glede kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- spisi predmeta ovog suda br. O-1221/2012, Psp-42/2018 i P-1347/2018 nisu posebno analizirani kraj ocjene ovog suda da se isti ukazuju irelevantnima za ocjenu osnovanosti postavljenog zahtjeva tužitelja.

11. Suviše toga, analizom u postupku provedenih personalnih dokaza proizlazi kako slijedi:

- tužitelj je u svom iskazu naveo da su nekretninski problemi između stranaka započeli nekoliko mjeseci pred smrt njihovog oca; da je predmetnu nekretninu otac njemu darovao, kao i da se 2012. odlučio uknjižiti na istu putem ishođenja odluke u odgovarajućem sudskom postupku i u tom smislu podnio po njegovom očekivanju formalnu tužbu, unatoč čemu da mu je tuženik osporavao vlasništvo nad darovanom mu nekretninom; da su se nakon očeve smrti problemi intenzivirali, kao i da je tuženik poduzimao različite radnje kako bi njega i brata im Z odnosno njihove obitelji istjerao s lica mjesta, pa da je u tom smislu znao bacati uginule ptice i mačke u bazen položen na njegovoj nekretnini te bi se pas tuženika znao nekontrolirano kretati po njegovoj parceli; da je tuženik često manevrirao brodovima koje je dovodio na suhi vez na njegovu nekretninu, a radilo se o 7 - 10 brodova, a osim toga da je na njegovoj parceli ujedno parkirao dva svoja traktora uz pomoć kojih da je manevrirao brodovima položenima na suhom vezu; da je tuženik na njegovoj okućnici uništio 14 različitih stabala od kojih da je tek stablo masline djelomično uništeno, potom, ljuljačku položenu na njegovoj okućnici da je bacio na mjesni otpad, uništavao opremu vrta i bazena, te ujedno uništio sušilo postavljeno u sklopu njegove okućnice, panj i tegle s cvijećem koje je postavila njegova supruga, a ujedno vršio i iskop dijela njegovog terena i s lica mjesta uklonio 8 paleta građevinskog kamena; da se dio navedenih stabala na licu mjesta zaticao od ranije, primjerice stablo bajama i dvije smokve, dok da je ostale nasade osobno posadio nakon stjecanja predmetne nekretnine odnosno gradnje kuće na istoj koja je dovršena 2003.; da je tuženik potonje navedeno poduzimao u njegovoj izočnosti, s tim da su ga o pojedinim postupanjima obavještavali susjedi, od kojih da su najbliži ID i CD, navodeći da LD uništava stvari odnosno nasade položene na njegovoj okućnici; da je tuženik na opisani način najintenzivnije postupao u razdoblju tijekom kojeg je zbog potrebe posla boravio u [adresa] odakle da se vratio nakon 3-4 dana, a nakon čega da je ostao zatečen količinom primijenjenog nasilja od strane tuženika; da su se brodovi na njegovoj okućnici po tuženiku odlagali na suhi vez tijekom 5 - 6 godina, i to tijekom cijele godine, s tim da je takvo postupanje tijekom ljeta bilo intenzivnije i poduzeto po njegovoj procjeni i radi njegovog uznemiravanja odnosno uznemiravanja njegovih gostiju tijekom boravka istih na njegovom posjedu; da je tuženika osobno uočavao kako manevrira brodovima položenima na njegovoj parceli, s tim da od istog nije tražio da prestane s navedenim postupanjem budući da su bili u narušenim odnosima; da je u svezi s potonje navedenim kontaktirao vlasnike navedenih brodova; da je tuženik znao upravljajući traktorom isto činiti na način da je imao namjeru naletjeti na njegovu suprugu odnosno na njega, s tim da je u svezi potonjeg vođen kazneni postupak protiv tuženika u kojem je isti osuđen; da poznaje svjedoka PD kojeg da on i prijatelji nazivaju lažnim svjedokom, a sve kraj činjenice da u jednom sudskom predmetu izjavljuje jedno, a u drugom sudskom postupku različito od toga, sve kako bi pogodovao tuženiku; da se na predmetnu parcelu uknjižio u lipnju 2018., a do kada da je kao vlasnik iste bio upisan tuženik, i to počev od 2012., iako je imao saznanja o darovnom ugovoru sklopljenom između oca stranaka i njega u svezi navedene nekretnine; da je protiv tuženika vodio posjedovnu parnicu u svezi smetanja izvršenog traktorom na predmetnoj nekretnini, a u kojem postupku da je utvrđeno da su bili suposjednici te nekretnine; da je tuženik svakodnevno tijekom sezone premještao brodove primljene na suhi vez te ih odlagao kako na njegovoj okućnici tako i na parceli položenoj iznad očeve kuće,

- tuženik je saslušan tijekom postupka naveo da je do narušenja odnosa između njega i braće došlo 2007., i to kada da ih je zatekao u bolnici kod oca kojeg da su željeli što prije otpremiti u bolnicu u Kninu, a gdje da se zapravo šalju osobe na palijativnu skrb odnosno nepovratno, sve kako bi se dočepali očeve imovine; da su navedeni loši odnosi kulminirali 2009. odnosno 2010. kada da je zatražio od tužitelja da ishodi posebni vodovodni priključak za njegovu nekretninu, a budući da je bio priključen na priključak objekta u kojem je njihov otac ranije živio; da je navedeno traženje okončano na način da je tužitelj ocu platio priključak i dalje ostao priključen na jednak način te u svezi čega da su se stvarali veliki troškovi koje da je u početku plaćao a naknadno isto odbijao činiti, s tim da sve potonje navedeno predstavlja obrazac ponašanja tužitelja i brata mu Z prema njemu; da se otac stranaka protivio uknjižbi tužitelja na predmetnoj nekretnini, unatoč čemu da je tužitelj konačno uspio u toj parnici te se upisao kao vlasnik predmetne nekretnine 2018., a do kojeg vremena da je on bio upisan kao vlasnik iste; da je do donošenja prvostupanjske odluke u navedenoj parnici 2017. iz usluge i bez naknade pohranjivao kako svoje brodove tako i brodove prijatelja iz Hrvatske i inozemstva i na dijelu terena koji danas predstavlja tužiteljevo vlasništvo, a od kojeg vremena da je prestao na bilo kakav način koristiti tu nekretninu; da ne odgovara istini da bi uništavao nasade i stvari s okućnice danas u vlasništvu tužitelja, a budući da je još od 1987. obrađivao navedenu okućnicu te je u maniri dobrog gospodarstvenika čistio primjerice od palih stabala, drače, odnosno divljih šljiva kojih da se zaticalo oko stotinu; da je od stjecanja vlasništva nad predmetnom nekretninom odnosno nakon uknjižbe na istu u svibnju 2012. pa do otprilike tjedan dana nakon očeve smrti (otac je preminuo **.**.2012.) poduzimao opisano čišćenje terena, dok da je nakon toga isključivo kosio tu nekretninu; da je uočio tužitelja kako osobno čupa sadnice mandarina s predmetnog terena koje da je on posadio, a čemu da je bila nazočna i njegova punomoćnica; da je u svezi lažno predstavljenog primanja brodova na suhi vez uz naknadu bio obavljen carinski nadzor u svezi s kojim da je prijava u konačnici odbačena; da je za ugovor o darovanju kojeg je tužitelj sklopio s ocem saznao primitkom tužbe u parnici vođenoj između tužitelja i njega o kojoj da je ranije iskazivao, s tim da se ne sjeća kada je taj ugovor sklopljen; da je otac za života kazivao o tome kome je od djece što ostavio na način da je naveo da je svakom od sinova dao terene jednake površine, dok da nije govorio o tome da bi 1.800 m2 okućnice dao tužitelju, odnosno da je kazivao da nije postupio na taj način; da nije posjekao 14 stabala kako to tužitelj neutemeljeno tvrdi u tužbi; da je inox ljuljačku koja se spominje u tužbi odnio na smetlište, jednako kao i sušilo budući da su bili položeni na način da ga onemogućavaju u košenju trave na predmetu spora tada u njegovom vlasništvu; da je i 8 paleta građevinskog kamena premjestio s predmeta spora na način da ga je položio na javnoj površini, a uz griblju s predmetnom parcelom, i to također iz razloga da može nesmetano kositi travu; da nije bacio tegle s cvijećem s predmetnog terena,

- svjedok DD, brat stranaka, u svom je iskazu naveo da je do studenog 2022. bio vlasnik nekretnine, u naravi kuće s okućnicom, položene u susjedstvu predmeta spora, kao i da je dolazeći na lice mjesta uočavao kako pojedina stabla i stvari nestaju s predmetne nekretnine, i to na način da su se primjerice do određenog dana na terenu zaticala stablo badema, šipka, smokve, šljive i dr. koja narednog dana ili nekoliko dana potom više nije bilo, a osim toga da su se s gornje strane zaticala dva stabla trešnje koja da su stalno bila na rodu za razliku od njegovog stabla trešnje; da je imao prilike uočiti i da je s lica mjesta nestala ljuljačka izrađena od inoxa, guma odnosno plastična cijev kojom se uz pomoć pumpe bazen tužitelja punio morem te na koncu sezone praznio; da je imao prilike čuti da je mještanin ĐD ugradio inox od navedene ljuljačke na svoj brod; da je na dijelu predmetne nekretnine uz danas betonirani put prema moru zatekao iskop dubine 0,7 - 0,8 m te širine cca 1 m, a u koji iskop da je bačeno ranije odloženo kamenje, a radilo se o grubo tesanom kamenu kupljenom ili darovanom od OD, a nakon što je isti kupio kuću u [adresa] te mu je taj kamen smetao, s tim da je i on od ĆD kupio gredice za krov; da se brod koji se i danas zatiče na licu mjesta, i to manja jedrilica žute boje, do konca 2018. zaticao na njegovoj parceli, s tim da je tu jedrilicu znao viđati i izvan nekretnine tužitelja na način kao da je izvaljena s nekretnine tužitelja; da su se počev od 2013. ili 2014. pa narednih 5 godina na tužiteljevoj parceli zaticali traktori odnosno plovila njemu poznatih osoba, a o čemu da ima saznanja kao osoba zaposlena u Carinskom uredu Šibenik, pa da se tako jedan od traktora zelene boje zaticao u blizini ranije njegove nekretnine, dok da se zaticao i drugi manji traktor s prikolicom sive boje koji je izvorno bio njegov traktor kojeg da je dao tuženiku u vrijeme kada su bili u dobrim odnosima, sve na ime učinjene mu usluge; da su se na predmetnoj parceli na suhom vezu zaticala plovila vlasnika UD (mađarski državljanin), VD (slovenski državljanin), L i RD (koji da su bili vlasnici jet-skija), AD, potom, tuženikov katamaran te još jedan plavi gliserić kojeg da je darovao tuženiku; da se u svezi pohranjivanja navedenih plovila u vlasništvu drugih osoba plaćala naknada bilo u novcu, bilo u naturi, a što da mu je poznato kraj činjenice da se kod Carinskog ureda Šibenik vodio prekršajni postupak čiji ishod da mu nije poznat; da osobno nije bio u prilici vidjeti tko bi oštećivao naprijed navedena stabla ili uklanjao odnosno oštećivao pobrojane stvari, ali da je na takav način glede stabala i stvari na ranije njegovoj parceli to radio tuženik; da je tuženik počev od 2000. ostao bez posla i prihoda te je živio kod roditelja, kao i da mu je on uputio vlasnika plovila - gumenjaka marke Marlin čiji je vlasnik bio iz Pirovca koje da je odloženo na tada očevu mu parcelu, iako da niti u to vrijeme tuženik nije imao prijavljenu odgovarajuću djelatnost; da je na predmetnoj parceli uočavao i vrt veličine cca 50 m2 na kojem su bile sađene različite kulture - paprike, rajčice, krastavci, jagode, s tim da je i taj vrt nakon godinu do dvije dana bio uništen; da je oštećivanje stvari odnosno nasada vršeno počev od 2013. odnosno nedugo nakon očeve smrti, te je isto trajalo do konca 2018.; da se tuženik bio knjižio na predmetnu parcelu dok da je tužitelj uspio dobiti parnicu u svezi vlasništva na toj parceli 2018., sve to unatoč činjenici što su svi znali da je riječ o parceli u vlasništvu tužitelja; da se ne može točno očitovati o tome kada su pobrojana stabla i stvari točno oštećeni i uklonjeni s lica mjesta, ali svakako unutar potonje navedenog razdoblja; da je i osobno imao spor s tuženikom u svezi smetanja posjeda, ali da je ubrzo odustao od te parnice budući da je bio prekludiran u ostvarivanju sudske zaštite svog posjeda, a nakon čega da ga više nije bila briga u svezi tog smetanja poduzetog na tada njegovoj parceli stečenoj darovanjem od oca; da je objekt sada u vlasništvu tuženika s okućnicom udaljen cca 30 m od tužiteljeve nekretnine i nekretnine ranije u njegovom vlasništvu; da su plovila o kojima je iskazivao tijekom carinskog nadzora zatečena na parceli danas u vlasništvu tuženika, odnosno na okućnici potonje navedenog objekta; da je tužitelj u razdoblju 2015. - 2018. bio u posjedu predmetne parcele u čemu da ga je tuženik učestalo smetao,

- svjedok ĐD je u bitnom naveo da je prije cca 5-6 godina na glavnoj rivi s odgovarajuće strane otoka Prvića, i to na mjestu gdje se odlaže smeće tj. krupni otpad, uočio odbačeni materijal od inoxa, s tim da nije bio u prilici zaključiti koje je namjene bio, ali se svakako ukazivao kao kvalitetan materijal te dio kojeg da je ugradio u svoju brodicu; da mu je tuženik naknadno kazao da je on bacio navedeni materijal; da otprilike godinu dana nakon što je navedeni materijal ugradio u svoj brod više ne priča s tuženikom, i to nakon što da je u njegov ugostiteljski obrt došao bez gotovine želeći platiti karticom, iako je mogao znati da ne prima kartice, zbog čega da mu je kazao da ne mora ništa platiti i da napusti ugostiteljski obrt,

- svjedok PD, u prijateljskim odnosima sa strankama, u svom je iskazu naveo da od 1995. ili 1996. svake godine pristupa na lice mjesta; da su sada pok. otac stranaka, jednako kao i stranke ovog postupka odnosno brat im Z koristili predmetnu nekretninu te da se iz njihovih postupanja nije dalo naslutiti da bi među njima bilo kakvih sporova; u svezi stabala koja se zatiču na predmetnoj parceli je kazao da priroda nekad da a nekad uzme, odnosno da nam nekad nešto rodi bolje, a nekad da se stablo osuši; da su se na predmetu spora zaticali manji traktor, trajleri, prikolice i plovila od kojih da su neka plovila predstavljala vlasništvo članova obitelji DD, a neka vlasništvo drugih osoba - tuženikovih prijatelja koji bi na njihovu zamolbu ta plovila pohranio na suhi vez na predmetnoj parceli ili na susjednoj parceli, s tim da je na predmetnoj parceli odjednom najviše vidio jedan manji i dva veća broda; da je tuženiku pomagao u izvlačenju plovila na suhi vez i to kada bi se zatekao na licu mjesta, a kada da bi tuženika znao pitati u svezi plovila položenih na predmetnoj parceli te u svezi čega da mu je tuženik kazivao da je riječ o plovilima koja se tu imaju zaticati nekoliko dana, s tim da se nelogičnim ukazuje da bi se navedeni brodovi na predmetnoj parceli zaticali duže vremena, primjerice ispod stabla murve, budući da bi se u tom slučaju onečistila; da nije uočavao da bi itko od članova obitelji pilao stabla ili grane s predmetne parcele, ali da je tuženik znao kositi tj. uređivati predmetnu parcelu, a što da mu se nije ukazivalo spornim; da su se plovila koja je pomogao izvući na suhi vez smještala na okućnicu tuženikovog objekta, a gdje bi se zaticala tijekom cijele godine; da je sudjelovao i u izvlačenju brodova na predmetnu parcelu, a u koje vrijeme da se tužitelj zaticao sa svojom obitelji na terasi svog objekta te tim prigodama nije reagirao na navedeno postupanje; s tim da se isto odnosilo na razdoblje 2015. - 2018.; da je imao prilike uočiti kako djeca tužitelja, a kako mu je to kazao tuženik, premještaju manju jedrilicu žute boje i odlažu je na dio predmetne parcele,

- svjedok ID je saslušan tijekom postupka naveo da mu je kao prvom susjedu poznato da se predmetna parcela od vremena izgradnje kuće tužitelja nalazila u njegovom posjedu, kao i da je tuženik na tu parcelu počev od smrti oca počeo odlagati na suhi vez veći broj plovila (cca 5-6), dok se još veći broj plovila zaticao na tuženikovoj okućnici, tako da se radilo o ukupno 20-ak brodova čiji su mu vlasnici poznati; da s navedenim osobama nije komunicirao, ali da mu je kraj činjenice vršenja carinske inspekcije na licu mjesta u više navrata poznato da se opisano postupanje tuženika obavljalo kao neregistrirana djelatnost uz naknadu, s tim da nije bio u prilici vidjeti da bi navedene osobe vršile kakvu isplatu tuženiku; da je cijelo naprijed navedeno razdoblje tužitelja držao vlasnikom predmetne parcele, kao i da za razliku od tužitelja osobno ne bi trpio navedeno tuženikovo postupanje; da je uočavao tuženika kako pila stabla smokvi s predmetne parcele, zatim, veći broj šipaka, stablo višnje, te stablo mendule; da se iza kuće tužitelja zaticao vrt na kojem su se sadile različite povrtne kulture, a glede kojeg da je naknadno ustanovio da više ne postoji na licu mjesta; da su se na licu mjesta znali zaticati traktor i trajleri; da je tužitelj obrtnik te da je kao takav na predmetnoj parceli izradio ulazna vrata i ljuljačku, dok da se ne sjeća da li je čega drugog sličnog bilo na terenu; da je od ĐD čuo da je materijal od inoxa zatekao kod mjesta za odlaganje krupnog otpada te ga upotrijebio za svoju korist, a radilo se o materijalu od kojeg je ljuljačka bila izrađena; da je uočio kako tuženik s dijela predmetne parcele, i to bliže kući tužitelja, odnosi škarpu odnosno čistu zemlju, u svezi s čim da misli da je tu zemlju nabacivao na svoj teren kako bi ga poravnao; da se neposredno uz današnji asfaltirani put prema moru koji je sastavni dio predmetne parcele zaticao po tužitelju posloženi obrađeni kamen kojeg da je tuženik većim dijelom ubacio u iskop kojeg je prethodno sačinio i polio betonom (što je i uočeno tijekom očevida provedenog u ovoj pravnoj stvari), dok da je dio istog iznio van predmetne parcele; da je prije nekoliko godina bio u prilici gledati snimku s Google maps-a na kojem su vidljivi stabla, grmovi i dr. položeno na predmetnoj parceli; da je uklanjanje stabala s lica mjesta tuženik vršio svakako nakon očeve mu smrti, moguće 2013., kao i da je to sve učinjeno u nekoliko dana ili mjesec dana, kao i da su malo kasnije tj. prije 5-6 godina, odbačeni ili odvezeni kamen i zemlja s predmetne parcele.

12. Analizom i ocjenom u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je zaključka da se zahtjev tužitelja ukazuju djelomično osnovanim.

13. Naime, polazeći od navoda tužitelja istaknutih u činjeničnom supstratu i tijekom postupka, proizlazi da tužitelj u ovoj parnici, između ostalog, potražuje naknadu štete, i to izmakle koristi (izgubljene dobiti) koju bi ostvario korištenjem predmetne nekretnine u svrhu pružanja usluga smještaja brodova na tzv. suhom vezu uz naknadu, sve u smislu odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) - kojom je propisano da je šteta, između ostalog, umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist), odnosno članka 1089. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a kojima je propisano da oštećenik, između ostalog, ima pravo na naknadu izmakle koristi (stavak 1.), kao i da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

14. Kako iz rezultata u postupku provedenih dokaza ne proizlazi da se tužitelj djelatnošću pružanja usluga smještaja brodova na tzv. suhom vezu na predmetnoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bavio prije razdoblja spornog u ovoj parnici (proljeće 2015. - ljeto 2018.), a niti nakon tog razdoblja, to po tužitelju tijekom postupka, a polazeći od subjektivnih prilika tužitelja sagledanih u postojećim objektivnim okolnostima tijekom naprijed navedenog razdoblja, ničim nije dokazao da bi uopće mogao osnovano očekivati dobitak na kojeg ukazuje u tužbi prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima (od naknade na ime pruženih usluga smještaja brodova na suhom vezu na predmetnoj nekretnini), a čije bi ostvarenje bilo spriječeno radnjom tužitelja, s tim da valja navesti i da iz rezultata u postupku provedenih dokaza proizlazi da se tužitelj nalazio makar u suposjedu predmetne nekretnine tijekom spornog razdoblja, kao i da isti niti tijekom tog razdoblja nije na predmetnoj parceli pružao usluge smještaja brodova na suhom vezu, iako je to mogao učiniti makar na dijelu predmetne nekretnine koji nije bio obuhvaćen spornim radnjama tuženika.

15. Stoga je zahtjev tužitelja u dijelu kojim je tražio da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 123.580,00 kuna tj. 16.401,88 EUR na ime naknade štete - izmakle koristi uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate počev od 1. srpnja 2018. valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan i presuditi kao u odgovarajućem dijelu točke II. izreke.

16. Suviše, glede preostalog dijela zahtjeva tužitelja, i to na ime naknade obične štete nastale tužitelju uništenjem i oštećenjem nasada i stvari položenih na predmetnoj nekretnini od strane tuženika, sud je sljedećih utvrđenja i zaključaka:

- da je upravo tuženik uništio i oštetio nasade i stvari položene na predmetnoj nekretnini, a kako to i proizlazi iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka DD i ID, prvih susjeda stranaka tijekom spornog razdoblja, kao i izjave samog tuženika danog policiji (u svezi s čim se ističe da se irelevantnom ukazuje činjenica da bi tuženik isto poduzimao za vrijeme dok je on bio upisan kao vlasnik te nekretnine, a to stoga jer je isti znao da tužitelj protiv njega još od ranije vodi postupak u svezi utvrđenja prava vlasništva glede predmetne nekretnine, a u kojem postupku je konačno i uspio), kao i da je isto počinjeno sredinom studenog 2015., a što je tužitelj prijavio policiji 17. studenog 2015., slijedom čega je tužba u odgovarajućem dijelu, suprotno stajalištu tuženika, podnesena u zastarnim rokovima (subjektivnom i objektivnom) propisanima člankom 230. stavcima 1. i 2. ZOO,

- da je u postupku provedenim agronomskim vještačenjem, koje ovaj sud, suprotno stajalištu tuženika, ocjenjuje jasnim, objektivnim i danim u skladu s pravilima agronomske struke, utvrđeno da vrijednost uništenih i oštećenih nasada i opreme (i to: dva grma šipka /nara/ starosti 13 godina, koja su se obnovila i ponovno izrasla, dva stabla smokve starosti 30 godina koja su se obnovila i ponovno izrasla, jedno stablo bajama starosti 50 godina, dva stabla trešnje starosti 13 godina, dva stabla šljive starosti 13 godina koja su uništena, jedno stablo breskve starosti 13 godina, jedno stablo višnje starosti 13 godina, jedno stablo smokve starosti 13 godina, jedan grm šipka starosti 13 godina, jedan grm aronije starosti 13 godina, četiri sadnice breskve, jedna sadnica nektarine, jedna sadnica jabuke i jedna sadnica višnje, jedno malo stablo paulovnije, tri Yucca palme, deset keramičkih tegli sa zasađenom pelargonijom /điranom/, te oprema vrta) ukupno iznosi 1.846,10 EUR, slijedom čega je zahtjevu tužitelja glede potraživane naknade obične štete valjalo djelomično udovoljiti i presuditi kao pod točkom I. izreke, u svezi s kojom odlukom se ističe da je na suđeni iznos obične imovinske štete dosuđena i potraživana pripadajuća zakonska zatezna kamata počev od 1. srpnja 2018. (budući je ista zapravo dospjela još u studenom 2015., članak 1086. ZOO) do isplate, dok je zahtjev tužitelja za naknadu štete na ime uništenja i oštećenja naprijed navedenih nasada i opreme u preostalom dijelu, jednako kao i zahtjev tužitelja za naknadu obične štete na ime uništenja, oštećenja ili otuđenja 8 paleta klesanog kamena, 5 m3 plodne zemlje, cijevi i filtera bazena, inox sušila za rublje, panja za cijepanje drva, inox ljuljačke i plastičnog stola u cijelosti, a polazeći od činjenice da je tuženik tijekom postupka osporavao osnov i visinu postavljenog zahtjeva, te unatoč zaključku ovog suda da je upravo tuženik uništio, oštetio odnosno odnio tužiteljeve stvari položene na predmetnoj nekretnini, valjalo odbiti kao neosnovan i presuditi kao u preostalom dijelu točke II. izreke, a to stoga jer po tužitelju tijekom postupka nije predloženo izvođenje relevantnih dokaza na temelju kojih bi bilo moguće utvrditi visinu štete u rečenom dijelu, a koju je tužitelj u tužbi odredio paušalno.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavak 2. i članka 155. stavaka 1. i 2. ZPP.

17.1. Uspjeh stranaka u ovoj parnici sud utvrđuje u visini od 28,90% (uspjeh tužitelja, ovo polazeći od činjenice da tužitelj nije uspio u cijelosti glede dijela tužbenog zahtjeva koji se tiče naknade izmakle koristi (na koji dio zahtjeva otpada 50% /ne/uspjeha, dok je glede dijela zahtjeva na ime naknade obične štete uspio s osnovom u cijelosti /na što otpada 25% uspjeha/, te s visinom zahtjeva 3,90%), odnosno u visini od 71,10 % (uspjeh tuženika), slijedom čega je tužitelj u obvezi nadoknaditi tuženiku prouzročeni mu opravdani parnični trošak u visini od 42,20%.

17.2. Tuženik je stavio zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog mu zastupanjem po odvjetnici u ovom postupku, i to za sastav odgovora na tužbu, za sastav podnesaka od 13.07.2022., 19.09.2022. i 29.07.2024., te za zastupanje na ročištima održanima 27.02.2020., 20.09.2022., 15.04.2024., 24.07.2024. i 17.02.2025. u visini od po 500,00 EUR za svaku radnju, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14.-ispravak, 107/15., 37/22. i 126/22., odnosno „Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa).

17.3. Sud je kao opravdane troškove tuženika prouzročene mu zastupanjem po odvjetnici u ovoj parnici, polazeći pritom od vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u visini od 23.688,37 EUR i stavljenog troškovnika, cijenio:

- sastav odgovora na tužbu u visini od 250 bodova (Tbr. 8. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), sastav podnesaka od 13.07.2022. i 19.09.2022. u visini od po 250 bodova za svaki (Tbr. 8. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), te zastupanje na ročištima održanima 27.02.2020., 20.09.2022., 15.04.2024. (očevid), 24.07.2024. i 17.02.2025. u visini od po 250 bodova za svako (Tbr. 9. točke 1. i 7. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), odnosno ukupno 2.000 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 4.000,00 EUR.

17.4. Nasuprot tome, neosnovanim je ocijenjen zahtjev tuženika za nadoknadu troška za kojeg tvrdi da mu je prouzročen sastavom po odvjetnici podneska od 29.07.2024., a to stoga jer spisu ne prileži podnesak tuženika od navedenog dana.

17.5. Slijedom navedenog, ukupni opravdani troškovi prouzročeni tuženiku ovom parnicom iznose 4.000,00 EUR tj. razmjerno uspjehu postignutom u parnici - 1.688,00 EUR, zbog čega je tužitelju valjalo naložiti da tuženiku nadoknadi rečeni iznos na ime prouzročenog mu parničnog troška uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO, dok je kao neosnovan odbijen zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u daljnjem potraživanom iznosu od 2.812,00 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate, te o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom III. izreke.

Šibenik, 3. travnja 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- strankama, po punomoćnicima