Poslovni broj: Usž-3161/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Mirjane Čačić , predsjednice vijeća , Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner , članica vijeća , te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja Istraživač doo , Nuštar , Križnog puta 151A , kojega zastupa opunomoćenica Hana Lukić Hob , odvjetnica u Vinkovicima , B. Jelačića 12 , protiv tuženika Državnog inspektorata , Područnog ureda Rijeka , Službe građevinske inspekcije , Ispostave Pazin , Pazin , Prolaz Frana Matejčića 8 , radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-387/2023-12 od 24. svibnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.
pretpostavljam da je
I Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-387/2023-12 od 24. svibnja 2024.
II Poništava se rješenje Državnog inspektorata , Područnog ureda Rijeka , Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu , KLASA: UP/I-362-02/18- 02/403 , URBROJ: 443-02-02-17-23-58 od 27. ožujka 2023.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknade trošak ovog spora u ukupnom iznosu od 3.750,00 Eura u roku od 60 dana od primitka ove presude. IV U preostalom dijelu se zahtjev tužitelja za naknadu troška spora odbija. V Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka II izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: UsI-387/2023-12 od 24. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda (točkom I izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/18- 02/403, URBROJ: 443-02-02-17-23-58 od 27. ožujka 2023. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora. Rješenjem prvostupanjskog suda, točkom I izreke, je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe te je točkom II izreke odbijen prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere kojom se zabranjuje tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika da rješenje tuženika od 27. ožujka 2023. dostavi Financijskoj agenciji ili trećoj osobi radi provedbe ovrhe. Navedenim rješenjem tuženika utvrđeno je da je 3. rujna 2018. postalo izvršno rješenje, KLASA: UP/I-362-02/18-02/403, URBROJ: 531-07-1-3-1-18-1 od 29. ožujka 2018. kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 150 dana od zaprimanja rješenja ukloni izvedenu nadogradnju četvrte etaže (3. kat) detaljno opisanu u izreci tog rješenja, izvedenu bez građevinske dozvole na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] unutar građevinskog područja turističke namjene T1. Također je utvrđeno da tužitelj nije uklonio predmetnu rekonstrukciju ni nakon donošenja rješenja o uklanjanju, a ni nakon tri izrečene novčane kazne pa se odgovorna osoba tužitelja, ĐĐ prisiljava na uklanjanje izricanjem četvrte novčane kazne od 39.816,84 €.
2. Tužitelj u žalbi protiv prvostupanjske presude i rješenja u bitnom navodi da nije vidljivo na čemu sud temelji svoju odluku. Naime, presuda nije potpuna u smislu odredbe članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima pa je ista nepotpuna i donesena uz bitne povrede pravila sudskog postupka. Ističe da je u konkretnom slučaju ĐĐ prestao biti zastupnik društva dva dana nakon donošenja rješenja o izricanju novčane kazne te prije nego mu je isto dostavljeno. Ističe da isti nije bio odgovorna osoba tužitelja u vrijeme donošenja rješenja kojim je izrečena novčana kazna. Upućuje na presudu Visokog prekršajnog suda RH, poslovni broj: Jž-2649/2019 od 1. lipnja 2022. prema kojoj u tom konkretnom predmetu nije bilo utvrđeno da su konkretnom prokurom kao vrstom trgovačke punomoći određeni poslovi povjereni prokuristu te je odgovornost za propuste vezana uz činjenicu da je određenoj osobi povjereno obavljanje tih konkretnih poslova, a ako to ne proizlazi iz prokure ili internih akata odgovoran je direktor društva. Upućuje na presudu Visokog prekršajnog suda, poslovni broj: Jž-1201/2019 od 28. srpnja 2021. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijena optužba u odnosu na drugookrivljenog kao odgovornu osobu, a koji je bio upisan kao prokurist. Nadalje, rješenjem tog suda, poslovni broj: Ppž-6175/21 od 1. ožujka 2023. prihvaćena je žalba okrivljenika kao odgovorne osobe te je ukinuta prvostupanjska presuda uz obrazloženje da je za utvrđenje ima li prokurist ovlaštenja i odgovornost neophodno izvršiti uvid u konkretnu prokuru. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Revr-556/17 od 16. siječnja 2018. izraženo je shvaćanje da je prokura trgovačka punomoć te da prokurist prema propisu o trgovačkim društvima nije ovlašten voditi poslove poslodavca, već je punomoćnik trgovačkog društva s ograničenim ovlastima. Smatra da Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.-dalje: ZUP) ne daje ovlast tuženiku odnosno sudu da bez podloge u materijalnom pravu samoinicijativno proširuje pojam odgovorne osobe. Smatra da je prvostupanjski sud trebao primjenom Zakona o trgovačkim društvima te na temelju podataka iz sudskog registra utvrditi direktora kao odgovornu osobu i poništiti rješenje tuženika. Neutemeljeno je i neobrazloženo odbijanje tužiteljevih dokaznih prijedloga. Izostalo je preciziranje koja pitanja sud smatra spornim između stranaka. Posebno osporava rješenje o odbijanju prijedloga za određivanje odgodnog učinka tužbe. Naime, zbog navedenog iznosa novčane kazne bila bi ugrožena egzistencija svake fizičke osobe, a isti je otac malodobnog djeteta i uzdržava suprugu. Njegovim saslušanjem bili bi utvrđeni razmjeri teško nadoknadive štete, a što je sud propustio utvrditi. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti presudu i rješenje suda tako da se poništi rješenje tuženika, da se odgodi pravni učinak i izvršenje rješenja tuženika, a tuženika obveže na podmirenje cjelokupnih troškova postupka odnosno eventualno ukinuti osporavanu presudu i rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak i odluku. Traži trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12.,152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud, time što je odbio tužbeni zahtjev, povrijedio zakon na štetu tužitelja.
6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, kojim je ĐĐ izrečena novčana kazna jer tužitelj, pravna osoba koja je investitor bespravne gradnje, nije izvršila izvršno rješenje o uklanjanju. Pritom je prvostupanjski sud prihvatio kao nesporno da je novčana kazna izrečena ĐĐ s obzirom da je bio u svojstvu prokuriste trgovačkog društva - obveznika izvršenja rješenja o uklanjanju, zbog pogrešnog pravnog stava da se prokurist smatra odgovornom osobom u pravnoj osobi, a koji stav je prvostupanjski sud nekritički prihvatio i proširio pojam prokure iz Zakona o trgovačkim društvima na ovlasti zakonskog zastupnika pravne osobe to jest na ovlasti uprave društva/direktora, koji jesu ovlaštene osobe u smislu članka 142. stavka 2. ZUP-a, jer su jedini zakonski zastupnici društva, dok je prokurist opunomoćenik trgovačkog društva, čija ovlaštenja na zastupanje društva proizlaze iz ovlasti navedenih u toj trgovačkoj punomoći.
7. Prema tome, osoba prokurište, bez ocjene ovlaštenja koje je prema trgovačkoj punomoći imala u vrijeme izvršnosti rješenja o uklanjanju, ne može se smatrati odgovornom osobom iz članka 142. stavka 2. ZUP-a pa se presuda, kao i rješenje tuženika ocjenjuju nezakonitim zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Žalba protiv rješenja o prijedlogu za određivanje odgodnog učinka tužbe, samostalno nije dopuštena, ali se u praksi ovog suda ostvarenost osporavanja takvog rješenja razmatra žalbom o glavnim stvarima. U konkretnom slučaju, Sud nije našao nezakonitosti rješenja iz članka 26. ZUS-a , jer je prvostupanjski sud u okviru svojih vlasti pravilno ocijenio da određivanje odgodnog učinka nije u javnom interesu, a uvjeti iz ovog članka moraju biti ispunjeni kumulativno, što se ovdje nije dogodilo.
9. Žalba u dijelu koji se odnosi na točku II izreke rješenja prvostupanjskog suda (privremena mjera), osim što je nakon ovosudne odluke bespredmetna, nije osnovana, jer tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da ima ikakvu tražbinu prema tuženiku koju bi radi određivanja nenadoknadive štete trebalo zaštititi.
10. Tužitelj je zatražio naknadu troška zastupanja po odvjetniku za sastav tužbe, dva obrazložena podneska, pristup raspravi, materijalni trošak i za sastav žalbe. Ovaj sud nalazi opravdanim trošak za sastav tužbe i pristup ročištu te za sastav žalbe, dok se trošak sastava dvaju podnesaka Sud ne nalazi troškom nužnim i opravdanim za zaštitu interesa tužitelja u ovom sporu. Zatražena naknada za materijalni trošak također nema opravdanja jer taj trošak ne ulazi u troškove koji se u sporu naknađuju, niti je njihova visina i opravdanost na koji način dokazana. Dosuđeni trošak dužan je naknaditi tuženik , temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a .
11. Zbog svega navedenog Sud je, pozivom na odredbu članka 74. stavak 2. i članka 79. stavak 4. ZUS-a , odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 3. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
