Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-803/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Matei Begić, odvjetnice u Sisku, protiv tuženice OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Podružnica Sisak, Domovinskog rata 51, Split, zastupana po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti-isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-303/2020-17 od 18. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-303/2020-17 od 18. siječnja 2024. u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika kao osnovana te preinačuje odluka u trošku postupka u dosuđujućem dijelu pod točkom III. izreke, tako da se rješava:

„Nalaže se tuženici OTP banka Hrvatska d.d. OIB: 52508873833, sa sjedištem u Splitu, Domovinskog rata 61 da tužiteljici naknadni parnični trošak u iznosu 1.837,51 eura sa zateznom kamatom počevši od 18. siječnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referente stope za 3 % poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan od 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od petanaest dana, dok se za više dosuđeno do iznosa od 2.708,52 eura (za 871,01 eura) zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe točke 10. i točke 15. Ugovora o kreditu broj 55180/06 koji su 6. studenoga 2006. sklopili tužiteljica JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i prednik tuženice Societe Generale- Splitska banka d.d. (sada OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833) kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženoj OTP banka Hrvatska d.d., sa sjedištem u Splitu, Domovinskog rata 61,OIB:52508873833, da tužiteljici NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.472,841 eura / 18.630,10 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

- na iznos od 0,63 eura/ 4,75 kn počev od 10. prosinca 2006.

- na iznos od 1,29 eura/ 9,72 kn počev od 10. ožujka 2008.

- na iznos od 0,58 eura/ 4,34 kn počev od 10. listopada 2008.

- na iznos od 8,68 eura/ 65,39 kn počev od 10. studenog 2008.

- na iznos od 3,03 eura/ 22,82 kn počev od 10. prosinca 2008.

- na iznos od 12,31 eura/ 92,75 kn počev od 12. siječnja 2009.

- na iznos od 14,69 eura /110,67 kn počev od 10. veljače 2009.

- na iznos od 19,45 eura /146,57 kn počev od 10. ožujka 2009.

- na iznos od 11,91 eura /89,73 kn počev od 10. travnja 2009.

- na iznos od 12,00 eura /90,41 kn počev od 11. svibnja 2009.

- na iznos od 10,56 eura /79,53 kn počev od 10. lipnja 2009.

- na iznos od 11,53 eura /86,91 kn počev od 10. srpnja 2009.

- na iznos od 9,04 eura /68,14 kn počev od 10. kolovoza 2009.

- na iznos od 11,05 eura /83,24 kn počev od 10. rujna 2009.

- na iznos od 9,01 eura/ 67,85 kn počev od 12. listopada 2009.

- na iznos od 10,50 eura /79,12 kn počev od 10. studenog 2009.

- na iznos od 10,12 eura /76,27 kn počev od 10. prosinca 2009.

- na iznos od 14,46 eura /108,94 kn počev od 11. siječnja 2010.

- na iznos od 16,99 eura /127,98 kn počev od 10. veljače 2010.

- na iznos od 16,08 eura /121,17 kn počev od 10. ožujka 2010.

- na iznos od 19,27 eura /145,16 kn počev od 12. travnja 2010.

- na iznos od 22,24 eura /167,53 kn počev od 10. svibnja 2010.

- na iznos od 26,49 eura /199,56 kn počev od 10. lipnja 2010.

- na iznos od 30,43 eura /229,24 kn počev od 12. srpnja 2010.

- na iznos od 24,95 eura /187,95 kn počev od 10. kolovoza 2010.

- na iznos od 39,69 eura /299,05 kn počev od 10. rujna 2010.

- na iznos od 31,77 eura/239,39 kn počev od 11. listopada 2010.

- na iznos od 33,81 eura /254,76 kn počev od 10. studenog 2010.

- na iznos od 39,93 eura /300,86 kn počev od 10. prosinca 2010.

- na iznos od 49,00 eura /369,19 kn počev od 10. siječnja 2011.

- na iznos od 39,17 eura /295,11 kn počev od 10. veljače 2011.

- na iznos od 42,52 eura /320,34 kn počev od 10. ožujka 2011.

- na iznos od 37,78 eura /284,62 kn počev od 11. travnja 2011.

- na iznos od 47,33 eura /356,62 kn počev od 10. svibnja 2011.

- na iznos od 53,78 eura /405,22 kn počev od 10. lipnja 2011.

- na iznos od 57,15 eura /430,62 kn počev od 10. srpnja 2011.

- na iznos od 90,14 eura /679,18 kn počev od 10. kolovoza 2011.

- na iznos od 57,91 eura /436,30 kn počev od 12. rujna 2011.

- na iznos od 54,28 eura /409,01 kn počev od 10. listopada 2011.

- na iznos od 55,32 eura /416,82 kn počev od 10. studenog 2011.

- na iznos od 54,85 eura /413,23 kn počev od 12. prosinca 2011.

- na iznos od 59,67 eura /449,58 kn počev od 10. siječnja 2012.

- na iznos od 61,60 eura /464,14 kn počev od 10. veljače 2012.

- na iznos od 61,72 eura /465,04 kn počev od 12. ožujka 2012.

- na iznos od 60,45 eura /455,45 kn počev od 10. travnja 2012.

- na iznos od 61,12 eura /460,49 kn počev od 10. svibnja 2012.

- na iznos od 62,38 eura /469,99 kn počev od 11. lipnja 2012.

- na iznos od 60,63 eura /456,85 kn počev od 10. srpnja 2012.

- na iznos od 60,95 eura /459,23 kn počev od 10. kolovoza 2012.

- na iznos od 57,53 eura /433,47 kn počev od 10. rujna 2012.

- na iznos od 58,46 eura /440,43 kn počev od 10. listopada 2012.

- na iznos od 61,11 eura /460,44 kn počev od 12. studenog 2012.

- na iznos od 60,35 eura /454,72 kn počev od 10. prosinca 2012.

- na iznos od 61,38 eura /462,49 kn počev od 10. siječnja 2013.

- na iznos od 58,42 eura /440,13 kn počev od 11. veljače 2013.

- na iznos od 57,04 eura /429,75 kn počev od 11. ožujka 2013.

- na iznos od 60,53 eura /456,04 kn počev od 10. travnja 2013.

- na iznos od 57,64 eura /434,28 kn počev od 10. svibnja 2013.

- na iznos od 55,84 eura /420,70 kn počev od 10. lipnja 2013.

- na iznos od 53,35 eura /401,95 kn počev od 10. srpnja 2013.

- na iznos od 55,87 eura /420,92 kn počev od 12. kolovoza 2013.

- na iznos od 57,43 eura /432,71 kn počev od 10. rujna 2013.

- na iznos od 58,76 eura /442,75 kn počev od 10. listopada 2013.

- na iznos od 58,73 eura/ 442,48 kn počev od 11. studenog 2013.

sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena pa do isplate, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici OTP banka Hrvatska d.d., OIB:52508873833 sa sjedištem u Splitu, Domovinskog rata 61, da tužiteljici JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.708,52 eura/20.407,34 kuna sa zateznom kamatom od 18. siječnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u iznosu od 334,64 eura/2.521,35 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 18. siječnja 2024. pa do isplate.

V. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.535,59 eura/ 11.569,90 kuna“.

2. Protiv navedene presude žali se tužena te presudu pobija u cijelosti u dosuđujućem dijelu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda podredno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je ništetna odredba Ugovora o kreditu kojem je ugovorena valutna klauzula te zahtjev za isplatu razlike između anuiteta po početnom tečaju te anuiteta kojem je tuženica izračunavala prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta.

6. Između stranka nije sporno da je tužiteljica sa Societe Generale Splitska banka d.d. dana 6. studenoga 2006. zaključila Ugovor o kreditu broj 55180/06 (dalje: Ugovor o kreditu), kojim je Societe Generale Splitska banka d.d. tužiteljici stavila na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 16.690,00 CHF po kupovnom tečaju za CHF kreditora važećeg na dan korištenja kredita (članak 1.) uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 6,88 % (članak 4.) uz rok otplate 84 mjeseca (članak 3.) u 83 jednaka mjesečna anuiteta te u jednom anuitetu u iznosu od 252,88 CHF a u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća (članak10) , te da je tužiteljica predmetni kredit u cijelosti otplatila.

7. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija, valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženica kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe, tj. osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, te zastara i tijek zateznih kamata koju je zatražila tužiteljica, te je li tuženica bila savjesna u vrijeme pojedinog stjecanja od tužiteljice.

8. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženice (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018) pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj: P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF;

- da iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi kako se radilo o tipskom ugovoru te da joj djelatnici prednika tuženice nisu niti jednu odredbu ugovora posebno objasnili;

- da tuženica nije predložila saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita (osobnog bankara), pa da tako niti nije učinio vjerojatnim da je u slučaju tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi;

- da je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a provedenim dokazima, da tuženica nije uspjela dokazati da je konkretno postupila drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužiteljicu u potpunosti obavijestila o naravi, rizicima i posljedicama sporne odredbe to je temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/03), članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s člankom 3-4., čl. 269., čl. 272. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 , 41/08, 125/11 dalje: ZOO).

- da je tužiteljica kao korisnik kredita, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženicu, kao kreditora, pa da je teret dokaza da tužiteljica eventualno ne bi bila prosječni potrošač upravo na tuženici. Također, da ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužiteljica nije potrošač nego trgovac), onda da je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev- 18/18);

- da je predmetni kredit tužiteljica podigla kao fizička osoba time, da je u iskazu kojeg sud prihvaća, navela kako su joj trebala sredstva kako bi riješila svoju tešku financijsku situaciju jer je imala dva kredita koja je htjela zatvoriti jednim kreditom na što je iznos kredita i utrošen;

- da se iz navedenog ne može zaključiti da bi se radilo o bilo kakvoj eventualnoj poslovnoj djelatnosti, pa stoga da iz navedenog proizlazi tužiteljičino svojstvo potrošača;

- u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije da sve i da je treća osoba tužiteljice vršila uplate po predmetnom ugovoru o kreditu, to da ne bi bilo od utjecaja na pravo tužiteljice potraživati isplatu po osnovi stečenog bez osnove jer je treća osoba uplate vršila očito u ime i za račun tužiteljice (koja je stranka predmetnog ugovora kao korisnik kredita) te je ispunjavala obvezu tužiteljice, a tuženica je te uplate uredno primila pa je stoga navedeni prigovor neosnovan;

- da je tužiteljica sklopila Ugovor o kreditu s pravnim prednikom tuženice Societe generale Splitska banka d.d. koja je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Tt-18/9778-3 od 3. prosinca 2018. pripojeno društvu OTP banka Hrvatske d.d. na temelju Ugovora o pripajanju od 13. lipnja 2018. i Aneksu Ugovora o pripajanju od 10. listopada 2018. koje su odobrile Glavna skupština Splitska banka d.d. odlukama od 28. lipnja 2018. i 25. listopada 2018. i Glavna skupština OTP banka Hrvatska d.d. odlukama od 29. lipnja 2018. i 25. listopada 2018. slijedom čega da istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije nije neosnovan.

- da je na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vatroslavu Zovku od 10. svibnja 2022. godine te je vještak mišljenja da sveukupno potraživanje tužiteljice radi pretplate;

- 18.045,50 kuna uračunavajući negativne razlike, a pojedinačni mjesečni iznosi su prikazani u tablici 1. vještva;

- 18,630,10 kuna bez negativnih razlika, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 1;

- da je taj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji su prikazani u tablici 1 kolona "bez negativnih razlika", budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo i u skladu s pravilima struke, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima. S obzirom na to da je u ovom postupku predmet spora deklaratorni zahtjev za utvrđenjem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i kondemnatorni zahtjev tužiteljice na povrat stečenog bez osnove temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli te je sud utvrđivao osnovanost takvog zahtjeva tužiteljice, odnosno, utvrđivao je jesu li pojedini mjesečni iznosi kojima je tužiteljica uplaćivala rate kredita, bili preplaćeni zbog takvih ništetnih odredbi i u kojoj visini, a tuženica nije istaknula zahtjev na povrat stečenog bez osnove zbog manje plaćenih rata prilikom otplate uslijed tečaja švicarskog franka koji je bio niži od onoga u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora pa da takav zahtjev nije niti bio predmet ocjene osnovanosti u ovome postupku, a sve s obzirom na odredbu čl. 2. ZPP-a kojom je propisano da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku;

- da, stoga, pretplata uslijed rasta tečaja iznosi 2.472,84 eura/18.630,10 kuna uzimajući u konačni obračun jedino razdoblja u kojima je tečaj bio viši od onog na dan isplate kredita (pozitivne pretplate), u slučaju da se primjenjuje tečaj CHF na dan isplate kredita iznosi;

- da je nakon uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 16. svibnja 2022. sukladno nalazu i mišljenju vještaka od 10. svibnja 2022. tuženica istaknula prigovor zastare na preinačeni dio odnosno pravodobnost tužbe u odnosu na novi zahtjev;

- da je neosnovan istaknuti prigovor zastare, jer zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača. Potraživanje iz ove parnice da zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 371. ZOO, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 4. ožujka 2020., a preinačeni dio tužbenog zahtjeva 16. svibnja 2022.

- da je povodom dvojbi i nedoumica o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, odnosno za sve anuitete zastara se računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. 10 Poslovni broj: 4 P- 303/2020-17

9. Temeljem ovih opširnih činjeničnih utvrđenja sud nalazi da je tuženica u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekla temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule iznosi 2.472,84 eura/18.630,10 kn, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi s datumima dospijeća pobliže navedeni u Tablici 1. to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove pobijane presude, sve temeljem odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO.

10. Odluku o zateznim kamatama sud je utemeljio na odredbi članka 1115. ZOO i članka 29. stavak 2. ZOO, a iste su dosuđene od dana kada je tužiteljica obavila plaćanje više zaračunatih iznosa, s obzirom da je tuženica kao ugovorna strana bila dužna prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinila iako je toga morala biti svjesna, pa joj je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da joj taj više plaćeni iznos ne pripada.

11. Odluku o kamatama sud je utemeljio na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, a odluku o troškovima postupka na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

12. Gore navedena činjenična utvrđenja odnosno pravni zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na meritum spora prihvaća kao utemeljenim i ovaj žalbeni sud pa se u tom dijelu žalba tužene ukazuje neosnovanom. Međutim, djelomično je osnovana žalba tužene u odnosu na odluku o troškovima spora.

13. U odnosu na žalbene prigovore odgovoriti je da u žalbi tuženik neosnovano ustrajava u isticanju prigovora da, u konkretnom slučaju, nije nepoštena ugovorna odredba točke 10. i 15. Ugovora o kreditu broj 55180/06 od 6. studenog 2006. godine koji je sklopila tužiteljica sa prednikom tužene.

14. Naime, u presudi Francisc Gutiérrez Naranjo i Ana Maria Palacios Martinez protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Viscaya Argentaria SA u spojenim predmetima C154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

15. U odnosu na prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 241. ZOO, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP, kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je pravilno utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

16. Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/2012 (koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014.), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 14. lipnja 2014., a kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO, pravilna je ocjena kako potraživanje tužiteljice nije zastarjelo.

17. Nadalje, sud prvog stupnja je pravilno naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.950,95 kuna, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravilno je utvrđeno da je već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik bio nepošten, budući da je kao osoba koja sastavlja i sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da je predmetna odredba Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i time ništetna pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

18. Radi svega iznesenog neosnovani su žalbeni navodi tuženika u odnosu na zahtjev za isplatom naveden u točki I. izreke pobijane presude. Dakle, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je u ovom dijelu odbiti žalbu tužene kao neosnovanu te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

19. Međutim, djelomično je osnovana žalba tuženika glede odluke o troškovima postupka.

20. Naime, sud je pogrešno dosudio tužitelju trošak podneska od 14. rujna 2020. i podneska od 16. svibnja 2022. godine u punom iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr.8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa) iako je podneskom od 16. svibnja 2022. tužiteljica ponavljala navode iz tužbe dok je u podnesku od 16. svibnja 2022. djelomično preinačeni tužbeni zahtjev te uskladila tužbeni zahtjev u valuti eur.

21. Radi iznesenog, valjalo je tužiteljici priznati trošak sastava podneska od 5. listopada 2022. i 1. lipnja 2023. godine, jer ovi podnesci jesu bili potrebni za vođenje parnice dok doista podnesci od 14. rujna 2020. i 16. svibnja 2022. nisu bili potrebni za vođenje parnice. Isto tako, sud je neopravdano i pogrešno tužitelju dosudio troškove zastupanja za ročište od 21. listopada 2022., 15. prosinca 2021. i 5. prosinca 2023. u punom iznosu od 200,00 eura (sukladno Tbr. 9/1 Tarife) jer se na navedenim ročištima raspravljalo o procesnim pitanjima i nisu se izvodili dokazi niti se raspravljalo o meritumu spora. Stoga je na ovim ročištima valjalo tužitelju priznati nagradu sukladno Tbr. 9 stavak 2. Tarife tj. naknadu u iznosu od 100,00 eura. Kako je u preostalom dijelu trošak tužiteljice valjano obračunat istoj je sveukupno valjalo dosuditi iznos od 1.837,51 eura, a za više traženo na iznos od 871,00 eura zahtjev odbiti kao nosnovan.

22. Radi svega iznesenog, valjalo je odluku o troškovima postupka preinačiti sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a, jer je u tom dijelu žalba djelomično osnovana te suditi kao u izreci pod II. ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 3. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić