Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-

Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj P-1154/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji: Margareta Vivoda u parničnom predmetu tužitelja : ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Dario Čehić, odvjetniku iz Poreča, i tuženika : Likvidacijska masa Euroturist Poreč, Poslovna zajednica, zastupana po likvidatoru EO, kao pravni slijednik EUROTUST POREČ, Trg slobode 7, iz Poreča, radi utvrđenja i trpljenja, nakon održane i zaključene glavne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 12.ožujka 2025., dana 03. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ZO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekao vlasništvo nekretnine upisane kao 42. suvlasnički dio (etaža E-42), zgrade i neplodnog zemljišta označenih k. č. br. [katastarska čestica] i upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi jednosobni stan u 3. katu označen u planu posebnih dijelova kao Stan D42 –obojen narančastom bojom, ukupne površine 36,84 m2 kojeg čine ulaz/kuhinja od 4,84 m2, dnevni boravak od 13,92, balkon od 1,96 m2, kupaonica od 2,85 m2, soba od 10,87 m2 i balkon od 2,42 m.

II. Slijedom utvrđenja iz toč. I. ove presude, dužan je tuženik Likvidacijska masa Euroturist Poreč, Poslovna zajednica, zastupana po likvidatoru EO iz [adresa] trpjeti tužiteljev upis prava vlasništva na nekretnini navedenoj u toč. I.

Obrazloženje

1. U podnesenoj tužbi tužbi tužitelj je naveo kako je uknjiženo vlasništvo ovdje tuženika na nekretnini upisanoj kao 42. suvlasnički dio (etaža E-42), zgrade i neplodnog zemljišta označenih k. č. br. [katastarska čestica] i upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi jednosobni stan u 3. katu označen u planu posebnih dijelova kao Stan D42 – obojen narančastom bojom, ukupne površine 36,84 m[2] kojeg čine ulaz/kuhinja od 4,84 m[2] , dnevni boravak od 13,92 m , balkon od 1,96 m , kupaonica od 2,85 m[2] , soba od 10,87 m i balkon od 2,42 m . Predmetnu je nekretninu kupio ovdje tužitelj kupoprodajnim ugovorom iz svibnja 1992. god., od ŽO iz [adresa], koji je stan stekao kupnjom od „Zajednice osiguranja imovina i lica“ Novi Sad. Tužitelj je odmah nakon kupnje navedene nekretnine 1992. isplatio kupoprodajnu cijenu i stupio njen u zakonit, istinit i pošten posjed. Od tada do danas, niti ovdje tuženik, niti bilo tko drugi nije smetao posjed tužitelja niti mu osporavao pravo na posjed predmetnog stana. Slijedom navedenoga, proizlazi da je tužitelj na temelju zakona – dosjelošću, (čl. 159. i 160. u svezi čl. 18. st. 3. i 5. i čl. 388. st. 3. i 4. ZOVDSP) stekao vlasništvo naznačene nekretnine.

2. Tužitelj je predložio da sud donese presudu kojom utvrđuje da je tužitelj ZO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekao vlasništvo nekretnine upisane kao 42. suvlasnički dio (etaža E-42), zgrade i neplodnog zemljišta označenih k. č. br. [katastarska čestica] i upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi jednosobni stan u 3. katu označen u planu posebnih dijelova kao Stan D42 – obojen narančastom bojom, ukupne površine 36,84 m[2] kojeg čine ulaz/kuhinja od 4,84 m[2] , dnevni boravak od 13,92 m , balkon od 1,96 m , kupaonica od 2,85 m[2] , soba od 10,87 m2 i balkon od 2,42 m , a što je dužan tuženik Likvidacijska masa Euroturist Poreč, Poslovna zajednica, zastupana po likvidatoru EO iz [adresa] trpjet, i tužiteljev upis prava vlasništva na nekretnini navedenoj u toč. I

3. Tuženik u bitnome ističe da je da je na lokaciji 1 u objektu 05 dosadašnja k. č. br. [katastarska čestica] izvršena prodaja ZOIL Novi Sad 8 stanova, kao i na lokaciji 2., objekt 07. Nadalje ističe da je osamostaljenjem RH imovina 1. kupca ZOIL Novi Sad blokirana, tako da Euroturist nije mogao (smio) izvršiti prijenos vlasništva i naplatiti troškove izrade potrebne dokumentacije. O tužitelju tuženik ne zna ništa. Nadalje, Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Pravni prednik tuženika je kao prodavatelj prodao kupcu ZOIL Novi Sad 8 stanova na predmetnoj nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], i to stanove oznake: 207106, 207107, 207108, 202207, 207303, 207304, 207305 i 207306. između ostalih, prodao je i stan koji je predmetom ovog sudskog postupka. Prema saznanjima kojima u ovom trenutku raspolaže tuženik, prvi kupac ZOIL Novi Sad odnosno njegov pravni slijednik DDOR osiguranje do danas nije otuđilo predmetne nekretnine te je ostalo izvan knjižni vlasnik predmetnih stanova. ZOIL Novi Sad je 1990. godine nakon provedenog postupka privatizacije registriran kao Deoničarko društvo za osiguranje i reosiguranje Novi Sad (DDOR osiguranje), s adresom sjedišta u [adresa], Novi Sad. S druge strane, tužitelj ničime ne dokazuje zakonitost i istinitost svog posjedovanja predmetne nekretnine. Osim svega navedenoga, iz čl. 159. u svezi s čl. 388. st.4. ZV-a nije ispunjena niti pretpostavka trajanja zakonom određenog vremena za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću. Osim toga, budući da je tuženik ostao upisan kao knjižni vlasnik nekretnine u izvanknjižnom vlasništvu DDOR osiguranja (kao pravnog slijednika prvog kupca ZOIL Novi Sad), Sudu predlaže obavijestiti DDOR osiguranje o postojanju ove parnice te pozvati izvanknjižnog vlasnika predmetne nekretnine da stupi u parnicu kao umješač na strani tuženika.

4. Sud je obavijestio DDOR Novi Sad o otpočetoj parnici.

Među stranka nije sporno da je pravni prednik tuženika predmetni stan prodao Zoil Novi Sad, pravnom predniku DDOR Novi Sad, i to za vrijeme ranije države. Sporno je da li je DDOR, odnosno ZOIL Novi Sad taj stan koji je predmetom postupka prodao ŽO i potom ŽO da li je taj stan prodao tužitelju. Da je Euroturist prodavao stanove u Maredi ZOIL Novi Sad utvrđeno je i iz ugovora o prodaji koje je dostavio tuženik.

5. Tužitelj čini nespornim okolnost da je tuženik bio sporni stan prodao kupcu ZOIL („Zajednica osiguranja imovine i lica“) Novi Sad. Ta pravna osoba nije ishodila upis svojega vlasništva u zemljišnoj knjizi, tj. nije stekla vlasništvo nekretnine u skladu s odredbama čl. 120. ZVDSP. Kako pravilno ukazuje tuženik, ništetni su ugovori kojim bi nakon donošenja Uredbe o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 36/91) raspolagala ta pravna osoba sa sjedištem iz Republike Srbije, a prema odredbi čl. 8. danas važećeg Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 29/94 i 35/94). Međutim odredbe citirane Uredbe o zabrani iz 1991. i Zakona o zabrani iz 1994. god. ne ograničavaju stjecanje vlasništva dosjelošću – gdje se vlasništvo stječe samostalnim posjedom koji neprekidno traje zakonom određeno vrijeme (čl. 159. st. 1. ZVDSP), a ne stoga što bi dosjedatelj imao neko pravo koje bi proizlazilo iz ugovora (usp. čl. 120. st. 1. i 2. ZVDSP). Obzirom da je tužitelj u poštenom posjedu duže od tri desetljeća (usp. čl. 159. st. 2. ZVDSP), on je dosjelošću stekao vlasništvo predmetne nekretnine.

6. Tuženi je pravni sljednik upisanog vlasnika, a što je utvrđeno i čitanjem potvrde Trgovačkog suda u Pazinu, posl. broj. R3-1283/2024. od 16.travnja 2024.

7. U postupku su izvedeni dokazi: ZK izvadak str. 4-17, Potvrda TS u Pazinu R3- 1283/2024 str. 20-23, Ugovori na str. 49-51,Potvrda str. 55,Plan posebnih dijelova nekretnine str. 56-65,Tlocrt str. 75, saslušani su svjedoci i stranke, pregledane se fotografije, proveden je uviđaj na nekretnini iz tužbe.

8. Nije sporno da je stan i danas upisan kao vlasništvo EUROTURIST, POREČ Trg slobode 7, etaža E-44.

9. Sud je 6. veljače 2025. izvršio uviđaj na licu mjesta mjestu [adresa], gdje je zajedno sa strankama i vještakom obišao predmetnu nekretninu, u naravi stan, koji je otvorio sin tužitelja ĆO. Neposrednim obilaskom utvrđeno se da se radi o stanu na trećem katu zgrade, a koji je u postupku renoviranja, nakon čeka je identificirana nekretnina.

10. Mjernični vještak Guzijan Nebojša, iskazao je kako je obišao lice mjesta, u naravi stan na trećem katu višestambene izgrađena k. č. [katastarska čestica] k.o. o [adresa], a koju u naravi čini jednosobni stan ukupne površine 36,84 m[2] , a sastoji se od ulaza, kuhinje, dnevnog boravka, kupaonice, sobe i dva balkona sa južne i sjeverne strane uvidom u elaborat etažiranja odnosno plan posebnih djela zgrade tlocrt trećeg kata vidljivo je da identificirani stan odgovora prikazu grafičkom prilogu posebnih dijelova zgrade, obojan narančastom bojom zgrade i oznake 42. Fotografije lica mjesta prikazuju predmetni stan, te je vidljivo da je stan u funkciji i u postupku renoviranja. Vidljivo je u grafičkom prikazu u spisu da se radi upravo o predmetnom stanu, na str. 75. Nije sporno da je tuženik, izradio i plan posebnih dijelova nekretnine kao upisani vlasnik u zemljišnoj knjizi još 1996. godine, a usporedbom sa današnjim zk izvatkom razvidno je da su određeni stanovi upisani kao vlasništvo privatnih osoba, a određeni kao vlasništvo EUROTURIST POREČ, nesporno nakon etažiranja.

11. Svjedok TO iskazao je kako poznaje tužitelja i kada je on došao živjeti u [adresa] Z je već živio u stanu koji je obiđen sa sudom. On je u [adresa] došao živjeti prije četrdesetak godina. Živio je u istoj zgradi gdje je i predmetni stan samo dolje i išlo se lijevo. Navodi da su se on i žena preselili iz [adresa] prije otprilike desetak godina, a u stanu u [adresa] i dalje živi njegov sin. On je taj stan dobio na korištenje u vrijeme dok je bio na ratištu, a detalje ne zna. Navodi da taj stan i danas ima samo na korištenje, da nije vlasnik, da ne zna kako je tužitelj došao do predmetnog stana, te da su se oni sretali tamo. Iskazuje da je tužitelj u tom stanu živio sa svojom obitelji no da ne zna točno do kada. Navodi da misli da je taj stan i dalje kada je otišao iz [adresa] bio od tužitelja. Dok je živio u [adresa] nije viđao nikog drugog u tom stanu osim obitelji tužitelja, a niti kasnije kada je otišao nije čuo da bi bilo bilo kakvih problema oko tog stana. Navodi da ne poznaje ŽO iz [adresa], te da kada su on i njegova obitelj dobili stan na korištenje, da im je bilo rečeno da su to stanovi od ZOIL Novi Sad. Naveo je da on ne zna ništa o statusu stana koji je obiđen sa sudom, te da on ne zna točno kada je tužitelja zadnji puta vidio u [adresa], misli možda prije godinu dana, ali se ne sjeća da je ikada bio kod njega u stanu u [adresa]. Navodi da nije nikada pričao sa tužiteljem kako je on stekao predmetni stan.

12. Svjedokinja FO iskazala je kako ona tužitelja zna kao susjeda i to od 1993. godine. Navodi da ona trenutno živi u [adresa]. U [adresa] je živjela od 1993. do 2003.godine sa obitelji i to u stanu odmah do stana koji je obiđen sa sudom, vrata do. Navodi da kada je došla živjeti u [adresa], da je tužitelj već živio u tom stanu, sa ženom i dvoje djece. Ne zna ništa o tome kako je tužitelj stekao taj stan, nikada nije bilo problema oko toga stana. Iskazuje kako je njezin suprug je dobio stan u [adresa] na korištenje jer je bio na ratištu, te da ona ne zna čiji je to danas stan. Nikada nije čula za ZOIL Novi Sad. Za vrijeme dok su živjeli u [adresa] i tužitelj je sa svojom obitelji cijelo vrijeme bio u [adresa]. Ona je bila u stanu gospodina ĆO u [adresa], kao susjedi su se posjećivali. U stanu u [adresa] danas živi njezina kćer. Stan nisu otkupili, najamninu ne plaća nitko ne zna kada je tužitelj odselio iz [adresa], ali nakon toga taj stan i dalje koristi njegov sin.

13. Tužitelj ZO iskazao je kako je preko jedne osobe u Umagu stupio u kontakt sa ŽO iz [adresa] krajem 1991. a razgovori su trajali do travnja 1992. On je bio rekao da je ovaj predmetni stan kupio od ZOIL Novi Sad. Cijelu kupoprodaju obavili su u Mađarskoj jer je to bilo ratno vrijeme, telefonski su razgovarali i čini se da se radilo o stanu br.43. ŽO je dao ključ od stana, on je sa njim zaključio pisani ugovor. On je bio vlasnik trgovačkog društva Sigurnost Matešković d.o.o., došlo je do stečaja i sve se dešavalo u roku od pet dana. Imao je 105 zaposlenih. Počele su pobune radi ne isplate plaće, sindikat je pozvao inspekcije, došla mu je porezna, nastao je cijeli kaos. Vjerojatno je tada pisani ugovor izgubljen. Sa svojom obitelji u tom stanu živio je od kraja ljeta 1992. otprilike do 2005-2007 godine kada je s obitelji preselio u novu kuću u [adresa]. Najmlađi sin je rođen dok su živjeli u tom stanu. Nakon što su preselili u kuću taj stan su koristila djeca povremeno, a danas taj stan koristi srednji sin sa zaručnicom i oni taj stan i renoviraju. On je ŽO platio stan 30.000,00 DEM. To zna jer kad je prodao kuću u [adresa], i odlučio doći živjeti kod supruge u [adresa], za tu kuću dobio je 60 000 DEM, i kupio je ovaj stan u [adresa]. ŽO mu je pokazao neke papire i sjeća se da mu je spominjao neku firmu iz [adresa] i neko osiguranje iz [adresa]. Činjenica je da je stan kupio, i da se 33 godine nitko nigdje nije pojavio da mu to osporava. Kada je kupio stan on je bio opremljen baš nekako turistički i namještaj je bio isti kao i u stanu od FO. On je bio branitelj, međutim njemu se stan nije nudio u [adresa], već je onda bio u pregovorima predmetnog stana. U to vrijeme na isti način prodavalo se puno stanova u [adresa] i u [adresa], transakcije su se često obavljale upravo u Mađarskoj zato jer su prodavatelji, E u [adresa] mogli doći. Dobar dio prodavatelja stanova u [adresa] i [adresa] u to vrijeme bili su E ili Ž. Nikada mu se nitko nije javio od strane ZOIL-a. Nikada mu se nije javio niti tuženik. On je dozvolio sinu da živi u ovom stanu u [adresa] i zadnjih sedam godina sin uređuje. On se htio i ranije upisati kao vlasnik stana ali su mu rekli da postoje neki problemi i onda je jednostavno to sve zanemario. U [adresa] je živio od 1987. kod punca i punice. ŽO je novac za stan isplatio u Mađarskoj u mjestu Harkanj 17km od [adresa]. Nacrt ugovora sastavio mu je netko iz zgrade koju je on iznajmljivao, iznajmio je prostor jednoj firmi i iz te firme pravnik mu je sastavio ugovor. Nije ugovor prijavio poreznoj upravi. Nije provjeravao zemljišno knjižno stanje jer je sve bilo "zbrčkano". On i supruga smo to znali ali su rekli da se" idu kockati" i da taj stan kupuju za 30.000,00 DEM, a budući je za kuću u [adresa] bio dobio 60.000,00 DEM. ŽO mu je nakon potpisa ugovora predao ključ stana i dan danas je isti taj ključ. Ova pločica koja je danas na vratima napravljena je odmah nakon kupnje stana negdje 1993/1994 kada je još bio u Umagu kiosk. Vodu je plaćao on, nakon njega njegov sin. Trenutno u stanu nema struje jer je isključena budući sin nije plaćao. Ovaj objekt u kojem se nalazi stan je u objektu br.7. Nakon susreta u Mađarskoj i zaključenja kupoprodajnog ugovora nikada se više nije čuo sa ŽO.

14. EO je iskazao da je on likvidator tuženika od 2018. godine, od 1982. godine bio je šef prodaje u PZ Euroturist do 1990. godine kada je došlo do raspada poslovne zajednice zbog opće poznatih okolnosti. Osnivač PZ Euroturist je bila Plava laguna Poreč. PZ Euroturist je prodala zajednici osiguranja imovine i lica iz Novog Sada 15 apartmana u [adresa] u zoni A koje su se mogli prodati samo poduzećima. Jedan od tih apartmana je i ovaj predmetni. Kada je došlo do 1990. godine i opće poznatog sukoba došlo je do blokiranja cjelokupne imovine koja je bila i u vlasnišvu srpskih poduzeća, jedan od stanova je bio i predmetni. Prije 1990. ZOIL je slobodno mogao prodavati svoje apartmane i koristiti, oni su te apartmane kupili prvenstveno radi korištenja. Nakon 90-ih napravljen je plan posebnih dijelova nekretnina da bi se vlasnici mogli upisati i u zemljišnoj knjizi kao vlasnici. Za apartmane ZOIL-a to nije bilo moguće uslijed ratnog stanja i zabrane raspolaganja. Tužitelja ne poznaje i nikada ga nije vidio. Negdje krajem 90-ih zna da su postojali pregovori između ZOIL Novi Sad i Croatia osiguranje radi zamjene nekretnina u Srbiji i Hrvatskoj međutim niti to nije realizirano. ZOIL-u Novi Sad predani su svi kupljeni apartmani u posjed. Otkad su prodali stanove ZOIL-u nikada više tuženik ni prednik nisu polagali nikakva prava na te stanove pa niti na predmetni, a formalno su upisani u zemljišnoj knjizi kao vlasnici jer nisu mogli izvršiti prijenos na ZOIL. Euroturist nikada nije tražio predaju posjeda od tužitelja. Nikada se ZOIL nije obratio Euroturistu radi nekih problema sa predmetnim stanom.

15. Sud nije saslušao svjedoka KO, ZZ ZOIL Novi Sad, zato jer je on pismeno izjavio da o predmetu ne zna ništa, da ne poznaje parnične stranke

16. Tuženik je naveo da iskaz tužitelja gdje navodi da su bili prodali kuću u [adresa] za 60.000 DEM I da su odlučili kupiti taj stan za 30.000 DEM te da su rekli "Da se idemo kockati" upućuje na razumnu pretpostavku da je znao ili morao znati da vlasništvo stana nije od osobe od koje ga je kupio i da nije moguće valjano steći vlasništvo stana, prema tome tužitelj je nesavjestan i nezakonit posjednik predmetne nekretnine.

17. Tužitelj je potom istakao da je iskazivao iskreno, a to što je tužitelj rekao da će se "kockati" on je pri tom mislio na nespornu činjenicu da su svi stanovi u [adresa] bili nesređeno zemljišno knjižnog stanja, zgrade uopće nisu bile upisane.

18. Izvedenim dokazima utvrđeno je da je tužitelj kupio predmetni satan početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, stan je platio 30.000 DEM, preuzeo je ključeve i na taj način mu je stan predan u posjed od prodavatelja. Iako tužitelj nije dostavio pisani ugovor, sud je u potpunosti vjerovao tužitelju, zato jer je njegov iskaz podudaran sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka. Utvrđeno je da od početka devedesetih godina tužitelj predmetni san ima u posjedu, da je živi u tom stanu, da je trenutno dao na korištenje stan sinu, stan se uređuje, renovira. Stan je dostupan na uvid svima i nikada nitko tužitelju nije osporavao vlasništvo i posjed. Što se tiče navoda tuženika o zabrani raspolaganja, nije sporno da takva zabrana postoji, prema Uredbi koja je ranije spomenuta. Međutim, u postupku nije ničime dokazano da je upravo ZOIL Novi Sad raspolagao svojom nekretninom nakon raspada bivše Jugoslavije, odnosno nakon stupanja Uredbe na snagu. Iz izvedenih dokaza jedino je sa vrlo velikom vjerojatnošću utvrđeno da je tužitelj kupio stan od izvjesnog ŽO početkom rata, zato što ŽO više nije imao namjeru dolaziti u predmetni stan. Sud ističe da je u [adresa] puno stanova upravo na takav način prodano, a što je i općepoznata činjenica. Tuženik s druge strane ne polaže nikakva prava na predmetni stan, ne spori da je upravo on, odnosno njegov pravni prednik prodao predmetni stan ZOIL Novi Sad, koji se kao vlasnik nije uspio upisati u zemljišnoj knjizi. Dakle, tuženik na predmetni stn više ne polaže nikakva prava, jedino je njegov pravni prednik samo formalno osto upisan kao vlasnik. Tužitelj se od 1992. godine najkasnije nalazi u samostalnom, isključivom posjedu, a nitko mu nikada nije osporavao vlasništvo i posjed nekretnine. Posjed tužitelja je istinit u smislu odredbe čl. 18.st.2. NN 91/96, 68/98, 137/99, 32/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV-a, jer nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, već mu je posjed predan od strane ranijeg posjednika, vlasnika ŽO, i u tom dijelu sud vjeruje tužitelju, koji nema nikakvog razloga govoriti iskazivati nešto drugačije. Poslovna zajednica Euroturist čija je djelatnost bila "izgradnja objekata za tržište je taj stan prodala ZOIL Novi Sad, a sud vjeruje da je ZOIL Novi Sad taj stan otuđio, mada i nije upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik, kada s sve ove godine nije pojavio kao vlasnik niti i danas o predmetu bilo što zna. Tužiteljev posjed je i pošten, jer tužitelj opravdano smatra da mu pripada pravo na posjed. Poštenje posjednika se pretpostavlja, a tijekom postupka ono nije ničim dovedeno u sumnju. Njegov posjed je i zakonit jer je stečen temeljem pravnog posla, i upravo mu je temeljem ugovora i nakon isplate cijene omogućen posjed nekretnine, slijedom čega su ispunjene sve pretpostavke iz čl. 159. ZV-a za stjecanje vlasništva tužitelja temeljem ispunjenja zakonskih pretpostavki za dosjelost. Tužitelj je opravdano mogao smatrati da je kupljeni stan njegovo vlasništvo. Nesporno je da Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Srbije još nije sklopljen. Međutim, tužitelj je kupio nekretninu kao domaći državljanin, u Republici Hrvatskoj, od fizičke osobe. Upisani vlasnik, pravni prednik tuženika preko 30 godina nije osporavao tužitelju vlasništvo, nije se ponašao kao vlasnik, niti se ikada pojavio na nekretnini koja je predmetom tužbe.

19. Odredba čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka Ustavnog suda, 22/00 – Odluka Ustavnog suda, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 152/08 (dalje ZV) propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom stvari. Samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe u vlasništvo nekretninu protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. U smislu odredbe čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Poštenje posjeda ničime nije dovedeno u pitanje to su u potpunosti ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 159. ZV-a. Odredba čl. 160. ZV-a propisuje da (1) Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Utvrđeno je da je tužitelj svakako posjedovao nekretninu preko 30 godina.

20. Ukoliko se pojave okolnosti koje će opravdano dovesti u sumnju prava tužitelja, svaka zainteresirana osoba može zahtijevati utvrđenje ništavosti pravnog posla, pa samim time i ništavost upisa tužitelja kao vlasnika u zemljišnoj knjizi. Pravo isticanja na ništavost ne zastarijeva. Zasad, sud ocjenjuje da su ispunjene pretpostavke za udovoljenje tužbenom zahtjevu, pa je slijedom iznijetog, temeljem navedenih odredbi zakona, u smislu odr. čl. 325. st.1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci presude. Tužitelj je ovu tužbu mogao podnijeti jedino protiv tuženika, kao pravnog prednika upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika i dokazao je pravni slijed od upisanog vlasnika do njega, kao i pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona, dosjelost.

Buje-Buie, 3. travnja 2025. .

Sutkinja:

Margareta Vivoda

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana od kada je presuda objavljena, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda uručuje od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Punomoćnik tužitelja, uz nalog za pristojbu

2. Likvidator tuženika.