Poslovni broj: UsII-175/2023-10
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske narodne banke, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 3, protiv tuženika Povjerenika za informiranje, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, klasa: UP/II-008-07/23-01/360, urbroj: 401-01/10-23-5 od 6. rujna 2023.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika pod točkom 1. izreke poništeno je rješenje tužitelja broj: 805-X VI-17/R-2023 od 16. ožujka 2023. pod točkom 1. izreke, te predmet pod točkom 2. izreke vraćen tužitelju na ponovni postupak. Točkom 3. izreke rješenja tuženika poništeno je rješenje tužitelja u točki 2. izreke u dijelu u kojem JR nije omogućen pristup testovima odabranih kandidata (stručni test i test engleskog jezika), te je točkom 4. izreke odobreno istom pravo na pristup preslikama testova odabranih kandidata (stručni test i test engleskog jezika) na način da se na stručnim testovima prekriju podaci o datumu rođenja odabranih kandidata. Točkom 5. je odbijena žalba žalitelja JR izjavljena na točku 2. i točke 3. izreke prvostupanjskog rješenja u dijelu u kojem je odlučeno o testu osobnosti i inteligencije odabranih kandidata. Točkom 6. izreke naloženo je Hrvatskoj narodnoj banci da postupi sukladno točki 4. izreke u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja.
2. Tužitelj je podnio tužbu protiv točaka 2., 3. i 4. rješenja tuženika iz svih zakonom propisanih razloga. Povreda pravila postupka se odnosi na članak 115. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku jer smatra da je tuženik prekoračio granice zahtjeva iz žalbe te odobrio pristup informacijama koje nisu bile zatražene jer su zatraženi samo rezultati testova. Preslike testova sadržavaju znatno više informacija od zatraženih, odnosno rezultata testova koji predstavljaju samo brojčanu oznaku pa smatra da je tuženik povrijedio odredbu članka 25. stavak 7. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe da je po zahtjevu JR proveo postupak odlučivanja tijekom kojeg je utvrdio da se djelom zahtjeva traži pristup informacijama za koje je člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona propisana mogućnost ograničavanja pristupa (informacija je zaštićena propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka). Upućuje na Opću uredbu o zaštiti podataka te smatra da je tuženik postupio protivno vlastitim smjernicama. Omogućavanje pristupa preslikama stručnih testova i testova engleskog jezika odabranih kandidata u konkretnom slučaju dovelo bi do povrede osobnih podataka odabranih kandidata, ali i povrede osobnih podataka ispitivača neovlaštenim korištenjem od strane treće osobe i u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke, ukoliko bi bilo uz odgovore kandidata stajale i napomene ispitivača. Osobne podatke tužitelj je prikupio isključivo radi potreba provođenja natječaja konačnog odabira kandidata o čemu je obavijestio sve sudionike u postupku zapošljavanja te ističe da se na postupak zapošljavanje primjenjuju Zakon o radu i Pravilnik o radu Hrvatske narodne banke. Tuženik nije vodio brigu o primjeni načela razmjernosti i načela smanjenja količine podataka. Primjenom načela razmjernosti i načela smanjenja količine podataka zakonito je dati samo uzak skup informacija koje sadrže podatke o zadovoljavanju formalnih uvjeta iz natječaja za odabrane kandidate (obrazovanje, radno iskustvo i sl.) odnosno samo one osobne podatke koji su nužni za ispitivanje zakonom utvrđene svrhe, dok se svi ostali osobni podaci, uključujući i preslike rezultata testova odabranih kandidata (osobito ime i prezime odabranih kandidata) moraju na odgovarajući način zaštititi. Ističe kao odlučnu okolnost da se sredstva za plaće zaposlenika tužitelja ne osiguravaju u Državnom proračunu već iz prihoda koje tužitelj ostvaruje obavljanjem poslova utvrđenih Zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci. Zbog svega navedenog, a posebno vodeći računa da za objavom rezultata stručnog testa i testa engleskog jezika odabranih kandidata ne preteže interes javnosti i da informacija sama po sebi u cjelini predstavlja tajni podatak, pristup traženim informacijama nedvojbeno treba ograničiti. Predlaže da sud poništi osporene točke rješenja tuženika.
3. U odgovoru na tužbu tuženik tužbene navode smatra neosnovanim. Ističe da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske o istim informacijama, po zahtjevu drugog korisnika, već odlučio svojom presudom poslovni broj: Us II-138/2024 od 14. veljače 2025. Navode tužitelja koji se odnose na prekoračenje zahtjeva žalitelja smatra neosnovanim posebno imajući na umu definiciju informacije iz članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona. U odnosu na navode da je postupio suprotno svojim Smjernicama ističe da je na str. 6. rješenja jasno naveo da se navedene Smjernice ne odnose samo na tijela javne vlasti koja se financiraju iz Državnog proračuna, te je uputio na praksu suda izraženu u presudi poslovni broj: Us II-11/2018 od 22. veljače 2018. Tuženik ni jednim svojim navodom ne izjednačava zaposlenike tužitelja s državnim službenicima, već smatra da načela transparentnosti natječajnih postupak treba primjenjivati i na tužitelja, odnosno da i na navedene postupke treba primijeniti ustaljenu praksu tuženika o tome da natječajna dokumentacija odabranih kandidata predstavlja informaciju od javnog značaja. Ističe da obveza rješavanja zahtjeva za pristup informacijama predstavlja pravnu obvezu tužitelja sukladno članku 6.c Opće uredbe o zaštiti podataka, što je dovoljno za zaključak da u konkretnom slučaju nije riječ o neovlaštenoj obradi osobnih podataka. Prema ustaljenoj praksi tuženika javnost ima pravo biti upoznata ispunjavaju li odabrani kandidati uvjete natječaja, s time da su stručni testovi odnosno testovi engleskog jezika odabranih kandidata također jedan od natječajnih uvjeta. Tuženik ne spori pravo tužitelju da donese odluku o izboru kandidata u postupku zapošljavanja, međutim, navedena činjenica ne znači da ime i prezime odabranih kandidata kao i predmetni testovi ne mogu biti dostupni javnosti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Tužitelj ne samo da želi ograničiti pravo na pristup navedenim testovima, već smatra da bi i ime i prezime odabranih kandidata predstavljalo zaštićeni osobni podatak u odnosu na koji prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Stoga je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja naveo da bi svi bitni elementi natječajnog postupka zbog navedenog bili zatvoreni za javnost ako bi se prihvatio stav tužitelja. Predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev.
4. U skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) odgovor tuženika dostavljen je tužitelju.
5. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je zahtjev za pristup informacijama i to testovima odabranih kandidata (stručni test i test engleskog jezika) tužitelj odbio temeljem odredbe članka 23. stavka 5. u vezi sa člankom 15. stavkom 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine", broj: 25/13., 85/15., 69/22., dalje u tekstu: Zakon) smatrajući da se radi o informacijama koje su zaštićene sukladno propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Povodom žalbe podnositelja zahtjeva tuženik je temeljem odredbe članka 25. stavak 7. navedenog Zakona poništio točku 2. izreke prvostupanjskog rješenja u dijelu u kojem podnositelju nije omogućen pristup testovima odabranih kandidata (stručni test i test engleskog jezika) te odobrio djelomično pristup upravo tim informacijama na način da se na testovima prekriju podaci o datumu rođenja odabranih kandidata.
6. Prvenstveno Sud ističe zakonitim utvrđenje tuženika da se u konkretnom slučaju radi o informaciji u smislu članka 5. stavak 1. točke 3. navedenog Zakona, kojom je propisano da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis) koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelom ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom rada tijela javne vlasti. Naime, radi se o stručnom testu i testu engleskog jezika odabranih kandidata na radno mjesto "Glavni stručni suradnik za regulativu i sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma" povodom oglasa objavljenog 27. rujna 2022., koji testovi su kao informacije bili predmetom odlučivanja prvostupanjskim rješenjem, pa nije osnovan prigovor vezan za predmet informacije i prekoračenje granica zahtjeva podnositelja. Sud nalazi da je zahtjev za pristup informacijama dovoljno jasan i potpun da se po njemu moglo postupiti, a što je u konačnici tužitelj i učinio na način da je zahtjev u tom dijelu odobrio.
7. Nadalje, nedvojbeno je da je tužitelj tijelo javne vlasti u smislu odredbe članka 5. stavak 1. točke 2. istog Zakona, pa je stoga na zakonu zasnovano utvrđenje tuženika da prevladava javni interes u odnosu na predmetne informacije koje udovoljavaju definiciji informacije iz članka 5. točke 3. Zakona, jer javnost ima pravo biti upoznata s činjenicom ispunjavaju li kandidati uvjete za radno mjesto na koje su odabrani, pri čemu nije od utjecaja za drugačiju odluku činjenica da je postupak zapošljavanja uređen Zakonom o radu i Pravilnikom o radu.
8. Ovaj Sud je već u svojoj dugogodišnjoj dosljednoj upravnopravnoj praksi iskazao da su predmetni testovi dio natječajne dokumentacije osobe koje se primaju u radni odnos kod tijela javne vlasti i čija se plaća financira iz sredstava toga tijela zbog čega je neosnovan prigovor zakonitosti rješenja tuženika zbog pogrešne primjene članka 16. navedenog Zakona. Naime, navedenom zakonskom odredbom u stavku 1. propisano je da je tijelo javne vlasti dužno kod postupanja po zahtjevu za pristup informaciji koja je zaštićena propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka (članak 15. stavak 2. točka 4. Zakona) prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa, dok je stavkom 3. izričito propisano da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima koja se odnose na osobno ime ili naziv, iznos i namjenu sredstava dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa. Stoga je osnovano tuženik odobrio davanje predmetne informacije u odnosu na osobne podatke (podatak o imenu i prezimenu odabranog kandidata) dok je u odnosu na druge osobne podatke koji nisu obuhvaćeni navedenom zakonskom odredbom (podaci o datumu rođenja odabranih kandidata) na koji se primjenjuje stavak 1. istog članka Zakona, zahtjev odbio, jer u pogledu tih podataka prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes, sa čime je suglasan i ovaj Sud. Za davanje tražene informacije na način kako je to tuženik odlučio pod točkom 4. izreke rješenja preteže javni interes za dobivanje tih informacija nad razlogom ograničenja propisanog člankom 15. navedenog Zakona jer bi se onemogućavanjem takvih informacija narušilo načelo javnosti i transparentnosti rada tijela javne vlasti.
9. Pozivanje tužitelja na Uredbu (EU)2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) nije od utjecaja na drugačije rješenje u konkretnom slučaju. Odredbom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da obrada osobnih podataka treba biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, mora ga se razmatrati u vezi s njegovom funkcijom u društvu, te ga treba ujednačiti s drugim temeljnim pravima u skladu s načelom proporcionalnosti. Predmetnom uredbom o zaštiti podataka poštuju se sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom, koja su sadržana u ugovorima, između ostalog, uključujući i slobodu izražavanja i informiranja. Dakle, upravo iz navedene odredbe proizlazi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno ograničeno, već se ono dovodi u vezu s ostalim temeljnim pravima, a jedno od njih je i pravo na pristup informacijama. Stoga, imajući na umu sve navedeno osnovano je tuženik ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa utvrdio da za zatražene informacije prevladava javni interes i da postupanje po rješenju tuženika predstavlja poštivanje pravnih obveza tužitelja kao voditelja obrade osobnih podataka sukladno članku 6.c Opće uredbe o zaštiti podataka.
10. Također nije pravno odlučno pozivanje tužitelja na pogrešnu primjenu tuženika i njegovih Smjernica, jer na što ispravno ukazuje i tuženik u osporenom rješenju u odnosu na razloge zbog kojih je djelomično odobreno pravo na pristup predmetnim informacijama postupljeno je sukladno ovosudnoj dugogodišnjoj praksi, a koju se tuženik i poziva.
11. Sud je predmetni spor riješio bez održavanja rasprave ocijenivši da su u konkretnom slučaju raspravljena sva pitanja koja su odlučna za donošenje zakonite odluke te da razlozi zbog kojih se osporeno rješenje pobija ne zahtijevaju daljnja činjenična utvrđenja. Naime, ovaj Sud nalazi, nakon razmatranja cjelokupnih pisanih materijala iz spisa predmeta da provođenje usmene rasprave ne bi doprinijelo drugačijem rješenju spora, osobito imajući u vidu da tužitelj u bitnom osporava tumačenje mjerodavnih zakonskih odredbi od strane tuženika, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku, te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što iz naprijed navedenih razloga nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj stvari.
12. Iz naprijed navedenog proizlazi da je tuženik pri ocjenjivanju zakonitosti prvostupanjskog rješenja u odnosu na točku 2. izreke koja je predmetom ovoga spora proveo iscrpnu analizu sadržaja podnesenog zahtjeva te detaljno analizirao svrhu i cilj zatraženih informacija, posebno ocjenjujući je li u konkretnom slučaju postoje zakonom propisane zapreke i ograničenja, nakon čega je u granicama zakonom propisanih ovlasti donio odluku u kojoj je naveo pravno relevantne razloge obrazložene u smislu članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.). Pri tome Sud ističe da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste, te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, a što je u konkretnom slučaju tuženik i učinio.
13. Imajući u vidu sve navedeno trebalo je temeljem odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti u cijelosti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 3. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović
